Nakon premijere na Splitskom ljetu opera “Rigoletto” Giuseppea Verdija, u režiji Dražena Siriščevića, premijerno će biti izvedena 16. studenoga na sceni HNK u Splitu. Naslovnu ulogu pjeva 38-godišnji Ljubomir Puškarić, koji je dao kratki intervju Nacionalu.

NACIONAL: Pjevate Rigoletta, što vam je bilo najvažnije da biste dočarali tu ulogu, kako ga doživljavate?

Najvažnije je ući u srž psihe glavnoga lika jer se samo tako može nadograditi ono što je muzički zadano – note, intonacija, ritam. Mnoge promjene razmišljanja jako su važne za dočaravanje lika, nekad su trenutačne, nekad dugotrajne, ali bez njih Rigoletto ne može biti pravi. To je tip uloge koji svakom probom i nastupom raste i sazrijeva.

NACIONAL: Verdija ste već pjevali, zašto je on tako poseban kad je u pitanju opera? Zašto ga vi volite?

Verdi je svakako jedan od najznačajnijih kompozitora u povijesti, a poseban je zato što je dao veliku ulogu glasu kao glavnom interpretu radnje. Kod nekih drugih skladatelja veća uloga pripada, recimo, orkestru, ali Verdi je sve karte stavio na glas – i pogodio! Naravno, način na koji je pisao naše dionice apsolutno je nevjerojatan i kada pjevač slijedi muzičke upute i k tome se sjedini s likom, rezultat je zajamčen.

NACIONAL: Ariju „La donna è mobile” iz opere Rigoletto možda svi ne poznaju, ali su je, vjerujem, čuli barem jednom u životu. Bi li te poznate arije trebalo nekako bolje iskoristiti, posebno s mladima? 

A teško je to danas. Sve se prebrzo odvija, žurimo i jedini način da se nešto primijeti je internet.Glazba, odnosno kultura, traži prisnost, kontakt. Poznate arije su dostupnije nego ikad, a vjerojatno se bolji efekt postigao s arijama u crtanim filmovima u prošlom stoljeću. Mladima operu treba predstavljati kao nešto posebno – jer ona to i jest. Opera je kraljica izvedbene umjetnosti jer sadrži pjevanje, scenski pokret i glumu istovremeno.

NACIONAL: Kako bi se opera mogla uvesti u svakodnevni život u smislu da zaista postane dio nas?

Jedino vrlo promišljenim radom s tom djecom, odnosno nekim sasvim novim pristupom u školstvu, i to, naravno, u suradnji s našim opernim kućama. Postoje mnogi dobri primjeri koji već funkcioniraju u nekim zemljama pa zašto ih ne slijediti. Nije dovoljno samo djeci organizirati odlazak u kazalište, treba mnogo više. Nedavno smo u Zagrebu išli u jednu školu predstaviti operu “Trubadur”, nevjerojatno je koliko su djeca zainteresirana kad se malo opuste.

NACIONAL: “Rigoletto” je premijerno izveden na Splitskom ljetu, što znači prebacivanje u prostor kazališta?

Mislim da će tako biti prirodnije za sve izvođače. Peristil je poseban u svakom pogledu, ali intima kazališne pozornice također je vrlo vrijedna. Neki detalji bit će promijenjeni jer je to nužno zbog prostora.

NACIONAL: Što je bilo najveći izazov vama kao pjevaču?

Uh, izazovi su preda mnom svakodnevno. Od probe do probe, predstave do predstave. Izazov je svaka mala pozitivna promjena u interpretaciji, pogotovo kada spremam novu ulogu. Ipak, najveći izazov je sačuvati glas do mirovine. Jedna pogrešna uloga u pogrešno vrijeme skraćuje karijeru, za neke uloge treba sazreti kao osoba. Zato i nisam srljao u Verdijev repertoar toliko rano. Sada, s 38 godina, vidim koliko je bilo važno što sam postupno razvijao te uloge.

NACIONAL: “Rigoletto” je opera koja pokazuje žrtvu. Ljubav ne poznaje granice, a u “Rigolettu” ima još snažnih emocija – mržnje, osvete, strasti. Koliko je to važno? 

Budući da su to libretom i glazbom zadane emocije, nužno ih je pokazati – zato je ovo djelo i toliko vrijedno.