Dragan Kovačević, donedavni predsjednik Uprave JANAF– koji je prije par tjedana ponovo pritvoren u drugom kraku afere JANAF, opet se predomislio i odlučio aktivno braniti u tom slučaju.

Novi je to veliki preokret u toj aferi nakon što je Kovačević nedugo nakon drugog pritvaranja praktički već bio priznao kaznena djela koja su mu u drugom kraku afere JANAF pripisana. Njegovi odvjetnici Ivo Farčić i Tomislav Grahovac o toj novoj promjeni situacije u ponedjeljak su informirali dužnosnike USKOK-a.

Taj se preokret dogodio naoko neočekivano, ali USKOK je takav razvoj događaja mogao prevenirati samo da je Kovačevićev iskaz uzeo na vrijeme u okolnostima u kojima je Kovačević htio iznijeti priznanje kaznenih djela. Pa se u najmanju ruku može tvrditi da su dužnosnici USKOK-a angažirani na tom predmetu, nakon prvog kraka afere JANAF, napravili novu ozbiljnu taktičku pogrešku.

Dužnosnici USKOK-a nisu bili zadovoljni Kovačevićevim priznanjem, iako je bilo snimljeno videokamerom. Ali Kovačević ga nije iznio na dovoljno uvjerljiv način, odnosno na način koji bi zadovoljio istražitelje USKOK-a. Oni su očekivali da će Kovačević vrlo detaljno govoriti o okolnostima počinjenja kaznenih djela za koja ga terete. Međutim, on to nije bio u stanju učiniti.

Kovačević je tada bio ozbiljno psihički poljuljan jer je jako teško podnio da ga ponovo pritvaraju. Pa naprosto nije bio u stanju priznati kaznena djela na način kako su to očekivali dužnosnici USKOK-a. Ili to nije bio u stanju učiniti na taj način i zato što to uopće nije učinio, ili možda nije učinio na način koji mu pripisuju.

Njemu je bilo samo važno da ga što prije puste iz pritvora. Njegovi odvjetnici smatrali su da nije svoju situaciju mogao racionalno i realno sagledavati, nisu s njime mogli kvalitetno komunicirati, ali su i posumnjali da je on čak sve to htio napraviti samo kako bi izišao iz pritvora i počinio samoubojstvo.

A to su posumnjali jer je on većem broju ljudi iz svoje blizine u više navrata, vrlo ozbiljan, najavio da je spreman na samoubojstvo ako ga vrate u pritvor.

S druge strane, dužnosnici USKOK-a očekivali su da on svoje priznanje široko okolnosno elaborira. Pa su vrlo vjerojatno procjenjivali da bi ga mogli dodatno psihološki poljuljati ako ne žure s uzimanjem dodatne izjave priznanja kaznenog djela. To su legitimne kalkulacije, ali ponekad mogu rezultirati sasvim neočekivanim raspletom. A to se u ovom slučaju dogodilo.

Kovačević se nakon nekoliko prvih dana u pritvoru pribrao i predomislio. Moguće je da se to dogodilo i nakon što je primio poruke podrške bliskih osoba.

Ali svakako je tomu pridonijelo i to što su mu odvjetnici predočili sasvim jednostavnu kalkulaciju. Izvor s neposrednim saznanjima o tom slučaju za Nacional je o tomu rekao sljedeće:

‘’Odvjetnici su Kovačeviću rekli kako je sasvim izvjesno da će i u slučaju da prizna kaznena djela kojima ga terete možda izići iz pritvora svega par dana prije nego što bi izišao i da ne prizna krivnju. Podsjetili su ga na više situacija iz drugih afera kada su istražitelji više od desetak puta ‘cijedili’ pokajnike i tražili da stalno iznova nadopunjuju svoja priznanja, što se znalo tjednima otegnuti. Rekli su mu i to da u drugom kraku afere nema jako puno svjedoka te da bi oni mogli biti ispitani relativno brzo, što bi se vremenski moglo podudariti s konačnom verzijom njegova priznanja kaznenih djela. Pa su ga podsjetili i na to da on uopće nije pregovarao o uvjetima priznanja kaznenih djela, da nije trgovao, a naročito u situaciji u kojoj on doista raspolaže sa saznanjima o raznim tajnama iz naftnog biznisa koja mogu prouzročiti gotovo tektonske političke poremećaje na domaćoj sceni. Osim toga, podsjetili su ga da priznanjem kaznenih djela on zapravo sam sebe stavlja u ozbiljan kriminalni milje te da bi si svojevoljno dramatično pogoršao situaciju. Odnosno da bi u slučaju priznanja kaznenog djela ubrzo išao u zatvor na duže vrijeme.’’

O čemu Kovačević vjerojatno nije najbolje promislio kada je htio priznati kazneno djelo. Sve je to pridonijelo novom obratu. U međuvremenu dogodilo se i to da se njegovo dodatno saslušanje oteglo i zbog nekih tehničkih obaveza istražitelja koji su angažirani na njegovu slučaju. Pa je i to pridonijelo tome da Kovačević promijeni mišljenje.

Njegovi odvjetnici htjeli su biti sasvim sigurni da se on odlučio aktivno braniti nakon što je to ozbiljno promislio. Pa su ga u dva navrata odvojeno posjetili u pritvoru. I potom su s njime o tomu dvaput razgovarali. Tek kada su u to postali sasvim sigurni, odlučili su o tomu informirati istražitelje USKOK-a.

Kovačević je u dogovoru s odvjetnicima odlučio zatražiti psihološko vještačenje s ciljem da se utvrdi da je on doista u vrijeme kada je htio priznati kaznena djela bio u teškom stanju. Do te mjere da je htio priznati i nešto što zapravo nije učinio, samo kako bi što prije izišao na slobodu.

Slično je bilo i u prvom kraku afere JANAF. Kovačević je u prvim danima nakon prvog uhićenja namjeravao priznati i inkriminacije iz prvog kraka afere, zbog kojih je već proveo nepuna tri mjeseca u pritvoru. Prvih je dana bio očajan, odvjetnici su ga s teškom mukom odgovorili od priznanja. Ustrajali su u tomu jer su procijenili da on nema namjeru priznati krivnju jer je doista učinio to za što ga se tereti, nego jer nije bio dovoljno psihički jak da izdrži pritvorske uvjete. Pa su vjerovali da on želi priznati i što je učinio i što nije učinio, samo da iziđe na slobodu.

Da su odvjetnici tada dobro procjenjivali sugerira i to što je Kovačević nakon izlaska iz pritvora vrlo aktivno pripremao svoju obranu, svakodnevno čitao sadržaj spisa s navodima koji mu se stavljaju na teret te postao prilično optimističan.

Sada se i u drugom kraku afere JANAF počeo događati sličan scenarij. Pa će istražitelji USKOK-a tek trebati dokazati da je on pravi vlasnik dvaju stanova, jednog u centru Zagreba, drugog na splitskom Žnjanu, koji formalno nisu upisani kao njegovo vlasništvo, nego su ih za njega držali paravanski vlasnici kojima je on prethodno sredio unosne poslove s JANAF-om.

Drugi krak te afere USKOK je puno kvalitetnije istražio, legitimno postavio i bazirao na čvrstim indicijama. Ključan detalj koji je po svemu sudeći inicirao njihovo postupanje zbio se nekih desetak dana prije novog privođenja Kovačevića i ostalih osumnjičenih iz tog kraka afere.

Tada su Kovačevićevi odvjetnici USKOK-u dostavili pismeno obrazloženje porijekla njegove imovine. Nacional je još sredinom listopada 2020. objavio kako Kovačević namjerava objasniti nesrazmjer između prihoda i imovine za koji ga USKOK sumnjiči. Porijeklo novca i imovine vrijednih najmanje 2,5 milijuna eura dotad neprijavljenih u imovinskoj kartici i nepoznatih hrvatskoj javnosti, Kovačević je planirao u najvećoj mjeri objasniti prodajom dionica hotelske tvrtke Hoteli Jadran, i to još prije punih šesnaest godina. Kovačeviću blizak izvor o tome je rekao:

„Transakcija je realizirana još 2004. Udjele je njegov partner prodao mađarskim investitorima koji su tada ušli u vlasničku strukturu tih hotela.“ Isti izvori navode čak i da je dio te dokumentacije pronađen i izuzet tijekom pretresa poslovnih prostora tvrtki s kojima se Kovačević vlasnički povezuje. Navodi u toj dokumentaciji pokazuju, što se donedavna nije znalo, da je Kovačević zapravo bio tajni vlasnik 20 posto dionica Hotela Jadran koje je za njega vlasnički držao jedan njegov poslovni partner. Kovačevićevi odvjetnici pokušat će rekonstruirati tijek transakcija prema kojima je njegov poslovni partner iz tog vremena prodao tih 20 posto dionica po cijeni od 1,4 milijuna eura.

Međutim, prije dva tjedna pokazalo se da su njegovi odvjetnici u izvješću poslanom USKOK-u naveli kako je upravo Ivan Širić, njegov dugogodišnji prijatelj, za njega držao udjele u tim hotelima kao paravanski vlasnik. O tomu su imali i potpisan ugovor.

Kada su to istražitelji vidjeli, posumnjali su da je Širić paravanski vlasnik spornih stanova za Kovačevića. Sada se sumnja da je Širić Kovačeviću kupio dva stana i automobil za kćer te platio najam vozila za sina, nakon što mu je ovaj osigurao unosne poslove s JANAF-om. U pitanju su poslovi vrijedni gotovo 23 milijuna kuna, a radilo se o održavanju informacijskih sustava u JANAF-u. Nakon novog uhićenja Kovačević je potvrdio svoje dugogodišnje prijateljstvo sa Širićem. Priznao je i da su svojedobno bili poslovni partneri, no uvjeravao je istražitelje kako posljednjih desetak godina nisu ni na koji način poslovno vezani. Negirao je da je on stvarni vlasnik stanova u Ban Centru i Sunčanom Žnjanu koje je kupila Širićeva firma Cefis. Širić je nakon uhićenja negirao da je stanove kupio Kovačeviću kao mito za poslove s JANAF-om jer je, navodi, te ugovore dobio pošteno i posao je odrađen na obostrano zadovoljstvo.

Potom je Kovačević odlučio promijeniti svoj iskaz i priznati kaznena djela, a zatim se opet predomislio. Sada ostaje pričekati i vidjeti kako će se Kovačević nastaviti braniti u ovom slučaju. Njemu bliski izvori navode kako je sa svojim odvjetnicima već počeo iz pritvora aktivno raditi na pripremi za iznošenje obrane. Što sugerira da se potpuno pribrao.

Kovačevića su njegovi odvjetnici od prvih trenutaka nakon drugog privođenja uvjeravali da se on može kvalitetno braniti od novih optužbi. Ostaje vidjeti na što su mislili kada su ga u to uvjeravali.