Objavljeno u Nacionalu br. 1286, 17. prosinac 2022.
Svojim svjesnim, gotovo depersonaliziranim vodstvom hrvatske nogometne reprezentacije prepunoj zvijezda Dalić je, kako se pokazuje, uspio doći do izvanserijskog rezultata koji počinje imati i širi društveni utjecaj. Otkrivamo što se nalazi u pozadini njegova trenerskog refleksa i stručnosti, te socijalne inteligencije kojom je hrvatsku reprezentaciju doveo u središte pozornosti svjetskih medija
Zlatko Dalić, izbornik hrvatske nogometne reprezentacije, s kojom se drugi put zaredom plasirao među četiri najbolje reprezentacije svijeta, zbog postignutog rezultata, ali i liderskog stila, osobnosti i karaktera, sve više ulazi u središte pozornosti hrvatske i međunarodne nogometne javnosti. Svojim svjesnim, gotovo depersonaliziranim vodstvom nogometne reprezentacije prepune svjetskih nogometnih zvijezda Dalić je, kako se pokazuje, uspio doći do izvanserijskog rezultata koji počinje imati i širi društveni utjecaj.
Nacional je rekonstruirao ključne elemente njegova trenerskog razvojnog puta, razgovarao s Daliću bliskim osobama o nepoznatim sekvencama iz njegove trenerske karijere te nastojao osvijetliti nepoznate crte njegove osobnosti, što se nalazi u pozadini njegova trenerskog refleksa i stručnosti, ali i socijalne inteligencije kojom je uspio dodatno motivirati natprosječno talentiranu generaciju hrvatskih nogometaša i dovesti je u središte pozornosti svjetskih medija kroz priče koje uvelike počinju mijenjati i sliku Hrvatske.
I na posljednjoj službenoj konferenciji za medije, održanoj u ponedjeljak poslijepodne, Dalić je jasno pokazao crte svog mirnog karaktera i već prepoznatljivog tradicionalnog svjetonazora, osvrnuvši se na činjenicu da je kao izbornik na dva svjetska prvenstva Hrvatsku vodio u finalu, a zasad u polufinalu, rekavši: ‘’Mislio sam da je to mjesto rezervirano za neke druge face. Bog mi je dao prigodu i ja sam mu zahvalan. Ponosan sam na reprezentaciju. Nitko ovo nije očekivao, moj ponos je do neba. Sretan sam. Znam da imamo snove u životu. Moj je bio da vodim Hrvatsku, da vodim svoj narod. Ovako visok san nisam imao.’’
‘Kad je Ćiro Blažević došao za trenera Varteksa, ja sam bio sportski direktor kluba i s njim sam radio dvije godine. Te dvije godine su veliko bogatstvo. Bez njega, moj trenerski put ne bi išao ovim tempom’, rekao je Dalić
Zlatko Dalić rođen je 26. listopada 1966. Njegova nogometna priča igrača koji je igrao na položaju obrambenog veznog započela je livanjskom klubu NK Trolav 1918. Potom je igrao za splitski Hajduk, vinkovačku Cibaliju, podgoričku Budućnost, mostarski Velež te varaždinski Varteks, za koji je u više navrata skupio čak 155 nastupa i postigao 17 golova. Nakon što je 2000. završio nogometnu karijeru, započeo je u istom klubu i trenersku karijeru.
Ključni trenutak Dalićeve karijere zbio se u rujnu 2003., kada je Miroslav Blažević postao trener NK Varteksa. Dalić, nekadašnji igrač tog kluba iz Varaždina u kojem je odlučio živjeti, tada je bio sportski direktor kluba, ali je postao i Blaževićev pomoćnik.
„Kada je Blažević došao za trenera Varteksa, ja sam bio sportski direktor kluba i s njim sam radio dvije godine. Te dvije godine su veliko bogatstvo za mene. Jako puno stvari sam naučio, i životnih i nogometnih i poslovnih, cijela ta priča u Varaždinu bila je za mene vrlo poučna. Puno stvari koje sam prošao s njim kasnije sam primijenio, puno stvari kojem mi je on govorio, koje je doživio u životu mi je prepričao. Jako je bitno da te stvari čovjek upije. On me je usmjerio, dao mi je šansu da radim i budem trener. Bez njega, moj trenerski put ne bi išao ovakvim tempom, ovakvom brzinom“, izjavio je Dalić gostujući prije četiri i pol godine u HTV-ovoj emisiji „U svom filmu“.
Dražen Vitez, danas predsjednik NK Varaždin, bio je tada član izvršnog odbora NK Varteks i dobro se sjeća tih vremena. S početka 90-ih seže njihovo prijateljstvo te spremnost Dalića da u svakom trenutku, pa i danas, pomogne NK Varaždinu. Uostalom, Dalićev 29-godišnji sin Toni direktor je NK Varaždin. Dalić je naslijedio Blaževića na mjestu trenera Varteksa i 2006. došao do finala hrvatskog kupa, gdje je prvu utakmicu izgubio 4:0, a u uzvratu je Varteks pobijedio 5:1, što nije bilo dovoljno.
Tada je uočen Dalićev trenerski talent, ali i njegova smirenost i poniznost. „Mediji hvale NK Varaždin, spominje se kako bi mogli izboriti plasman u europska natjecanja, a Dalić me nazove i kaže ‘Kakva Europa, smiri malo atmosferu, polako, za sada je najbitnije osigurati opstanak u prvoj ligi’“, izjavio je Vitez za Nacional.
Nakon prvotnih godina u trenerskom poslu u Varaždinu, Dalić u ljeto 2007. preuzima trenersku funkciju u nogometnom klubu Rijeka, s kojim je u toj sezoni osvojio četvrto mjesto u prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi. Sljedeće sezone preuzeo je trenersku funkciju u albanskom nogometnom prvaku Dinamu iz Tirane i s njime osvojio albanski superkup. Sezonu kasnije proveo je kao trener u koprivničkom prvoligašu Slaven Belupu.
A zatim preuzima Al-Faisaly, tada novog prvoligaša Saudijske Arabije. Novinari te zemlje tada su ga proglasili trenerom godine. U tom klubu zadržao se do 2012., a potom u svibnju te godine preuzima Al Hilal, olimpijsku nogometnu momčad, drugu momčad istoimenog azijskog kluba. Prvu ekipu tog kluba preuzeo je usred sezone i osvojio King Cup, tada 54. trofej u klupskoj povijesti. Potom Dalić preuzima Al-Ain iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. S tim klubom osvojio je prvenstvo 2015., a izabran je i za najboljeg trenera godine u toj zemlji.
I dok je Dalić vodio klubove u arapskim zemljama, tadašnji izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Ante Čačić ušao je u ogromne probleme u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Rusiji. Island je bio prvi, Hrvatska je pokušavala osvojiti drugo mjesto i tako ući u doigravanje za SP u Rusiji, ali je neriješeni rezultat protiv Finske doveo reprezentaciju do situacije u kojoj bi, ako ne pobijede Ukrajinu, mogli ostati bez doigravanja.
Čačić je doslovno preko noći smijenjen, a doveden je Dalić. Neki mediji tada su pisali kako je tada još uvijek u hrvatskom nogometu izuzetno moćni Zdravko Mamić bio izvan sebe kada je čuo za ovu odluku HNS-a, dok blaža verzija priče kaže kako nije toliko bio protiv Dalića koliko je želio zaštititi Čačića. U to vrijeme Mamić je bio preokupiran svojim sudskim procesom i utjecaj u HNS-u polako mu je klizio iz ruku. Davor Šuker, tada predsjednik HNS-a, bio je nemoćan, Izvršni odbor HNS-a odabrao je Dalića. Predložio ga je Robert Markulin koji je nakon toga najavio i odlazak Šukera s mjesta predsjednika HNS-a. „Po mojem mišljenju Šuker bi trebao i biti nogometni ambasador Hrvatske u svijetu. A Savez bi trebao voditi netko tko svakodnevno živi i bavi se problemima hrvatskog nogometa u Hrvatskoj“, izjavio je tada Markulin.
Smjena Čačića tek je bila jedna od odluka kojom se išlo na demontažu Mamićeve sile i moći. Uskoro je za predsjednika HNS-a izabran Marijan Kustić iz Novalje na otoku Pagu, za jednog od dopredsjednika izabran je Damir Mišković koji vuče podrijetlo iz sela Miškovići na otoku Pagu. Moguće je da je za cijelu priču indikativno i to da Zlatko Dalić ima kuću u Novalji.
Kada je Tončica Čeljuska u spomenutoj emisiji „U svom filmu“ rekla Daliću kako je postavljen za izbornika mimo volje Mamića, on je prešutio taj podatak i samo rekao kako je tražio samostalnost pri vođenju reprezentacije i donošenju odluka. Zanimljivo, Fahd Al-Madalj, predsjednik saudijskog kluba Al-Faisaly Harmah, rekao je svojedobno također kako je Dalić pred potpisivanje ugovora imao jedan uvjet. Samostalnost pri vođenju kluba.
„Njima nije trebao čovjek koji će ih naučiti igrati nogomet jer ga oni igraju na vrhunskoj razini. Njima je trebao čovjek koji će ih malo posložiti, dati im samopouzdanje, taktiku, dati im pažnju koju zaslužuju“, tako je igru i igrače reprezentacije u Rusiji opisao Dalić, priznajući kako prije Rusije nije dobro poznavao igrače.
Kad je Dalić postao izbornik, mediji su pisali kako je tada još moćni Zdravko Mamić bio izvan sebe kada je čuo za tu odluku HNS-a, dok blaža verzija kaže kako nije bio protiv Dalića, već je htio zaštititi Čačića
Očito nije ni trebao, Ivan Rakitić se, nakon utakmice protiv Grčke u dokvalifikacijama za SP u Rusiji, zapitao „zašto ovako i prije nismo igrali?“.
Utjecaj Ćire Blaževića pršti iz ove dvije Dalićeve rečenice, a tome treba dodati i onu Blaževićevu kako je potrebno kazniti zbog nediscipline nekog reprezentativca kako bi uveo red u reprezentaciju. Blažević je to napravio 1998. pred Svjetsko prvenstvo u Francuskoj tako što je izbacio Igora Cvitanovića, a Dalić je iz reprezentacije u Rusiji izbacio Nikolu Kalinića. Pred početak SP-a u Rusiji, Zdravko Mamić je osuđen na zatvorsku kaznu koju ne izdržava jer je pobjegao u Bosnu i Hercegovinu koju je u međuvremenu proglasio svojom prvom domovinom. Više tijekom poluvremena na tako važnim utakmicama nije bilo Mamića koji urla, nego samo smireni Dalić.
Može se tvrditi da je onaj visoki san, za koji je Dalić u ponedjeljak izjavio da ga se nije ni usudio imati, započeo početkom srpnja 2018. u Rusiji.
Bio je to 1. srpnja 2018., hrvatska reprezentacija na Svjetskom prvenstvu u Rusiji prvi je put nakon 20 godina prošla grupnu fazu natjecanja te je u osmini finala nakon produžetaka i izvođenja jedanaesteraca pobijedila Dansku. Posljednji jedanaesterac izveo je Rakitić. Urnebesno slavlje počinje, svi igrači utrčavaju u teren, ali Dalić sjedi na klupi za rezervne igrače. Ognjen Vukojević, tada član stožera, skače na njega, drma ga i trese. Dalić ustaje, ali ne utrčava na teren, već odlazi do svoje obitelji koja je u publici.
U tih par minuta naznačio je Dalić odlike svog liderskog stila -u središte pozornosti u trenucima ekstatičnog slavlja istaknuo je igrače, ukazujući i tom svojom gestom da su igrači važniji od njega. Dalić je potom u više navrata isticao kako su u nekim trenucima i članovi njegova stručnog stožera važniji od njega.
„Napravio sam dobar odabir stožera. Okružio sam se ljudima koji su iza sebe imali reprezentativno iskustvo. Olić, Ladić, Mrmić, Vukojević, Jerkan, očekivao sam i Srnu… Svi su oni imali to iskustvo, ja nisam i to je bilo jako bitno. Trebali su mi ljudi koji su mi u danom trenutku mogli dati pravi savjet“, rekao je Dalić nakon Svjetskog prvenstva u Rusiji.
Prvi put Hrvatska je imala nogometnog izbornika koji je otvoreno progovorio o svojim inicijalnim nedostacima za posao koji je obavljao. Takav pristup poslu koji je obavljao svakako se pokazao korisnim, jer rijetka su trenerska iskustva koja ikoga mogu pripremiti za vođenje reprezentacije predvođene Lukom Modrićem. Fahd Al-Madalj, predsjednik saudijskog kluba Al-Faisaly Harmah, koji je Dalić preuzeo 2010., rekao je svojedobno za Večernji list i sljedeće: „Dalić je kazao kako on upravo želi dokazati svoju kvalitetu, niti jednom riječju ne ističući svoj ego“.
Prije godinu dana u njegov stručni stožer ušao je Mario Mandžukić, šest mjeseci ranije i Vedran Ćorluka. Bio je to dodatan potez koji je ukazivao na visoku razinu Dalićeve socijalne inteligencije. Očito svjestan zahtjevnosti situacije u kojoj se treba nositi s autoritetima i osobnostima Luke Modrića, Ivana Perišića, Dejana Lovrena i ostalih igrača starijih od 30 godina, uveo je u stožer Ćorluku, igrača kojeg su svi, pa i Modrić, smatrali šefom, kako na terenu tako i izvan njega.
Niz je dokaza za to. Jedan od ilustrativnih seže u konac 2010., kada je Nacional u Londonu planirao napraviti reportažu o Modriću, Kranjčaru, Ćorluki i Pletikosi koji su te sezone zajedno igrali za Tottenham. I Modrić i Kranjčar i Pletikosa tada su rekli „Može, nemamo ništa protiv, ali Ćorluka to mora potvrditi“. I potvrdio je, a potom je Nacional realizirao reportažu i družio se s igračima u trening-centru Tottenhama.
Naravno, bilo je i onih koji ne poznaju dinamiku odnosa unutar reprezentacije, a takvih je u Hrvatskoj poveliki broj, koji su ismijavali odluku da se bivši igrači bez trenerskog iskustva uključe u stožer reprezentacije. Početkom godine, nakon pobjede Hrvatske u Ligi nacija u Parizu protiv Francuske, na Twitteru je objavljena fotografija na kojoj su Olić, Ćorluka, Mandžukić i Pletikosa, koji je postao tehnički direktor reprezentacije. Ispod slike stajalo je – „Bez iskustva“. I nogometaši, premda bivši, znaju na ironičan način odgovoriti kritičarima.
Dalić je proglašen neznalicom nakon poraza 6:0 u tada novostvorenom natjecanju Liga nacija. I tu je Dalićev put na trenutak nalikovao onome Miroslava Blaževića nakon bronce iz 1998.
Unatoč tomu, nedugo prije toga proglašavan je Dalić neznalicom nakon poraza 6:0 u tada novostvorenom natjecanju Liga nacija. I tu je Dalićev put na trenutak nalikovao onome Miroslava Blaževića, čija se reprezentacija nakon bronce 1998. nije uspjela plasirati na Europsko prvenstvo 2000.
Neki su igrači bili ispuhani, neki od njih umirovili su se od reprezentacije, a Dalić je počeo uviđati koliko je smjena generacija zahtjevan i delikatan proces. S vremenom, reprezentaciju su napuštali Subašić, Ćorluka, Mandžukić, Rakitić. Rezultati u tom periodu nisu bili bajni, ali bitnije je bilo Europsko prvenstvo u nogometu koje se, umjesto 2020., zbog koronavirusa održalo u ljeto 2021. Tada je Dalić izjavio da će dati ostavku u slučaju da Hrvatska ne prođe grupnu fazu natjecanja. To se nije dogodilo, ali poraz u osmini finala od Španjolske pokazao je kako je u Hrvatskoj vrlo lako pozivati na smjenu nogometnog izbornika. Kritičarima se tada pridružio i centarfor Ante Rebić koji, logično, otad više nije u reprezentaciji. Međutim, početkom sezone 2021/2022., Dalić i reprezentacija započeli su novi uspon. Naredali su nekoliko impresivnih pobjeda i plasirali se u završnicu Lige nacija, a potom je došlo i Svjetsko prvenstvo u Kataru. Počeo se ponavljati isti obrazac, a u središte pozornosti iznova su dospjele i Dalićeve liderske kvalitete. Ponavljanjem rezultata na vrhunskoj razini Zlatko Dalić osvijetlio je i obrazac rijetko uspješne trenerske karijere i stila, koji su počeli mijenjati i percepciju tržišta najcjenjenijih svjetskih trenera.
Komentari