Tijekom prosinca 2014. pred Trgovačkim sudom u Splitu održalo se prvo ročište u jednom sudskom postupku koji bi mogao imati dalekosežne posljedice za vlasnike nekadašnje Hypo Alpe-Adria International banke, o čijoj se sudbini i dalje vode mučne rasprave u Austriji i Njemačkoj, ali i među kandidatima za preuzimanje mreže poslovnica te banke u zemaljama jugoistočne Europe, uključujući i Hrvatsku. Taj bi spor također mogao imati dalekosežne posljedice i za sve druge strane banke koje su u Hrvatsku izravno iz svojih matičnih banaka u inozemstvu plasirale kredite i zasnivale založno pravo nad nekretninama u Hrvatskoj. Jednostavno, ako bi ta tužba bila prihvaćena, u tom slučaju svi korisnici takvih kredita mogli bi sudskim putem tražiti da se skinu hipoteke s nekretnina koje su kupili tim kreditima.

[quote_box_center]

• Tijekom prosinca 2014. pred Trgovačkim sudom u Splitu održalo se prvo ročište u jednom sudskom postupku koji bi mogao imati dalekosežne posljedice za vlasnike nekadašnje Hypo Alpe-Adria International banke

• Taj bi spor također mogao imati dalekosežne posljedice i za sve druge strane banke koje su u Hrvatsku izravno iz svojih matičnih banaka u inozemstvu plasirale kredite i zasnivale založno pravo nad nekretninama u Hrvatskoj

• UDRUGA KNEZ DOMAGOJ TUŽILA JE PRED TRGOVAČKIM SUDOM u Splitu Hypo Alpe Adria International banku sa sjedištem u Klagenfurtu i zatražila da se obriše i utvrdi ništetnim založno pravo nad jednom stambenom zgradom sagrađenom na Pazdigradu u Splitu

[/quote_box_center]

UDRUGA KNEZ DOMAGOJ TUŽILA JE PRED TRGOVAČKIM SUDOM u Splitu Hypo Alpe Adria International banku sa sjedištem u Klagenfurtu i zatražila da se obriše i utvrdi ništetnim založno pravo nad jednom stambenom zgradom sagrađenom na Pazdigradu u Splitu. Osim protiv Hypo banke iz Klagenfurta tužba je podignuta još i protiv tvrtke Virgula iz Splita, bivšeg konzula Ante Madunića, Slavice Zlodre te Stipe i Mladena Šarolića. Zapravo se u ovom slučaju radi o sporu koji su inicirali građani koje je prevario Ante Madunić. On je bivši hrvatski konzul u Švicarskoj i Njemačkoj koji se prije izbijanja recesije u Splitu upustio u razne građevinske investicije. Zbog različitih i ne posve razjašnjenih razloga Madunić je upao u ozbiljne poslovne probleme, kredite podignute za realizaciju građevinskih investicija nije vraćao te je upao u razne pravne probleme.

Među ostalim, Hypo banka kreditirala ga je s 3,6 milijuna švicarskih franaka za izgradnju stambene zgrade u Splitu na Pazdigradu. Madunić je stanove izgradio, potom ih prodao trećim osobama, dobio za prodane stanove novac, ali ga nije uplatio banci u Klagenfurt, nego ga je potrošio na druge građevinske projekte, a dio vjerojatno zadržao i za sebe. Da je novac od prodaje stanova uplatio banci, ona bi s tih stanova skinula hipoteku i kupci stanova bi se i formalnopravno uknjižili kao vlasnici. Ivo Cuzzi, bivši nogometaš Hajduka, jedna je od Madunićevih žrtava, dobio je i pravomoćnu sudsku presudu da ga je Madunić prevario. Madunić je zbog te presude u bijegu, protiv njega su i druge njegove žrtve pokrenule kaznene i različite druge postupke, a na udaru je i Hypo banke kojoj nije vraćao kredite pa mu je blokirala sve račune i pravno ga pritisla. Hypo banka u Klagenfurtu zbog svega toga je trebala preuzeti stanove u zgradi u Pazdigradu, iako su ih stanari uredno platili. Međutim, zbog specifične situacije u kojoj se pokazalo da je Madunić prevario i banku i kupce stanova, to još uvijek nije razriješeno.

Kako bi se pokušali zaštititi da im banka oduzme stanove iako su ih platili, stanari su se isprva počeli pravno savjetovati. Na koncu su odlučili pokušati doći do izlaza iz te nesvakidašnje situacije podizanjem sudske tužbe, u kojoj se navodi da je kreditni plasman koji je Hypo banka iz Klagenfurta plasirala Madunićevoj tvrtki Virgula zapravo ništetan i zato traže da se skine hipoteka sa stanova u zgradi koje su kupili. Ako bi tužba bila usvojena, njeni podnositelji ne bi samo pomogli sebi, nago i osobi koja ih je prevarila. Osim toga, taj bi tužbeni zahtjev mogao poslužiti kao polazna osnova brojnim drugim pojedincima i tvrtkama koji su se također zaduživali izravno u inozemstvu i stavljali pod hipoteku svoje nekretnine.

U TUŽBI SE VRLO PRECIZNO OBJAŠNJAVA zašto se misli da su takvi krediti zapravo ništetni. Navodi se da u je u vrijeme zaključenja spornih ugovora u Hrvatskoj bio na snazi Zakon o bankama koji je dopuštao da u zemlji bankovne i druge financijske usluge može pružati samo banka koja od Hrvatske narodne banke dobije odobrenje za pružanje tih usluga, te banka države članice EU koja osnuje podružnicu u Hrvatskoj ili koja je u skladu sa Zakonom ovlaštena neposredno pružati usluge u Hrvatskoj, kao i podružnica strane banke koja od Hrvatske narodne banke dobije odobrenje za pružanje usluga. U tužbi se navodi da u trenutku sklapanja tog kredita to nije bio slučaj s Hypo bankom iz Klagenfurta.

U tužbi se precizno konstatiralo da je odobravanje hipotekarnih i potrošačkih kredita opisano u članku 3. i članku 6. Zakona o bankama kao pružanje bankovnih i financijskih usluga te da je člankom 51. istog Zakona propisano da strana banka može pružati bankovne i ostale financijske usluge u Hrvatskoj samo preko podružnice. U tužbi se nadalje konstatira da je sukladno istom Zakonu propisano da strana banka može osnovati podružnicu na području Hrvatske samo ako od Hrvatske narodne banke dobije odobrenje za rad podružnice. U tužbi se potom navodi da Hypo banka iz Klagenfurta nikada u Hrvatskoj nije imala “osnovanu podružnicu niti prijeko potrebno odobrenje za pružanje bankovnih i ostalih financijskih usluga”. Takav zaključak iznesen u tužbi potkrijepljen je i nekim dokumentima i dopisima iz Hrvatske narodne banke.

ODVJETNICI KOJI ZASTUPAJU UDRUGU Knez Domagoj koja je podigla tužbu više puta su se raspitivali kod mjerodavnih osoba u HNB-u kako oni tumače pojedine slučajeve u kojima su neke druge strane banke davale kredite tvrtkama ili fizičkim osobama u Hrvatskoj. Nisu to pitanje postavili u vezi s poslovanjem Hypo banke iz Klagenfurta jer su imali indicije da je takvo, u najmanju ruku upitno poslovanje te banke, toleriralo tadašnje vodstvo HNB-a. Zato su se bojali da ne bi dobili nikakav odgovor pa su u konkretnom slučaju propitivali neke po njima sporne kreditne plasmane koje je prema Hrvatskoj plasirala Banka Celje. Od HNB-a su dobili nedvosmislen odgovor. U njemu među ostalim stoji: “Prema odredbi članka 87. stav 1., a u svezi članka 370. Zakona o kreditnim institucijama, kreditna institucija iz treće države može na području Hrvatske pružati bankovne i/ili financijske usluge samo preko podružnice, i to pod uvjetom da je te usluge ovlaštena pružati u toj državi te da posluje najmanje dvije godine, no za osnivanje podružnice također treba dobiti odobrenje Hrvatske narodne banke. Shodno navedenome, a budući da Banka Celje nije u Hrvatskoj osnovala podružnicu, ona ne može pružati bankovne niti financijske usluge u Hrvatskoj.” Nekoliko mjeseci kasnije iz istog odvjetničkog ureda u HNB poslana je molba da im se odgovori predstavlja li taj odgovor zapravo njihov službeni stav. U dopisu koji su dobili piše da HNB ostaje pri istom stavu.

U tužbi se nadalje precizno opisuje zašto se još sporni ugovori trebaju smatrati ništetnima. Jedan od razloga koji se navodi je i činjenica da je sporni ugovor zaključen u Splitu 6. lipnja 2007., na istom mjestu gdje su zaključeni i javnobilježnički akti kojim se zasniva založno pravo na nekretninama. U tužbi se tvrdi da je ništetna i odredba spornog ugovora kojom se definira da je za sve eventualne sporove mjerodavan sud u Klagenfurtu i austrijsko pravo. U tužbi se dodatno vrlo detaljno razrađuje obrazloženje teze po kojoj Hypo banka iz Klagenfurta nije imala odobrenje za rad u Hrvatskoj, a navodi se i da je Vrhovni sud u presudi iz travnja 2010. već iznio pravno mišljenje koje također ide u prilog tvrdnjama iznesenim u ovoj tužbi.

TUŽBA JE PODIGNUTA POČETKOM PROŠLE GODINE. Do zakazivanja prvog sudskog ročišta prošlo je nešto manje od godinu dana. Postupak je tek otvoren, ali on bi mogao stvoriti brojne neugodnosti stranim bankama koje su iz inozemstva plasirale u Hrvatsku kredite onako kako je to opisano u ovoj tužbi. Ovaj slučaj najviše bi potencijalnih problema mogao stvoriti upravo vlasnicima austrijske Hypo banke. Ta je banka godinama bila u središtu pozornosti zbog raznih netransparentnosti u poslovanju koja su dovela do velikih afera u Hrvatskoj, ali i u Austriji i Njemačkoj, čiji porezni obveznici trebaju sanirati stotine milijuna eura gubitaka. Dijelom su ti gubici nastali i zbog netransparentnih i često poslovno neopravdanih kredita koje je Hypo banka iz Klagenfurta izravno odobravala brojnim privilegiranim osobama i tvrtkama iz Hrvatske. Trebalo je poznavati jedan broj posrednika bliskih tadašnjoj upravi Hypo banke iz Klagenfurta i kreditni plasmani dijelili su se gotovo bez ikakvih kriterija. Jedan od takvih diskutabilnih kreditnih plasmana bio je i onaj koji je dodijeljen tvrtki Ante Madunića. Splitska udruga Knez Domagoj sada je uz pomoć odvjetnika Marija Borasa i njegovih suradnika počela proces osporavanja takvih kreditnih plasmana. Njihova inicijativa posredno otvara i pitanje kako je zapravo bilo moguće da se takvi krediti uopće iz inozemstva plasiraju prema Hrvatskoj u vrijeme kada je to bilo zakonom zabranjeno te zašto se tadašnje čelništvo HNB-a predvođeno guvernerom Željkom Rohatinskim pretvaralo da o tome ništa ne zna.