Kao žrtve Brexita neočekivano su pali i britanski glazbenici koji su prisiljeni tražiti vize za nastup u nekoj od država Europske unije, nakon što je koronavirus gotovo uništio glazbenu industriju, a osobito koncerte. Istraživanje koje je krajem prošle godine proveo sindikat glazbenika Velike Britanije navodi da čak 34 posto glazbenika razmišlja o kraju glazbene karijere zbog gubitaka tijekom pandemije, dok je gotovo polovica članova sindikata prisiljena tražiti alternativne poslove. Čak 70 posto članova radi manje od četvrtine redovnih glazbeničkih obaveza. U izvještaju stoji da čak 87 posto glazbenika vjeruje da će imati ozbiljnih financijskih problema nakon što prestane potpora britanske vlade glazbenoj industriji, a čak njih 88 posto smatra da vlada Velike Britanije nije učinila dovoljno za potporu glazbenoj industriji tijekom pandemije. Glazbenici iz Velike Britanije u kojoj glazba i industrija zabave čine važan dio britanskog BDP-a zbog pandemije izazvane covidom-19 našli su se u teškoj situaciji, kao i glazbenici iz ostalih dijelova svijeta. I onda je vlada Velike Britanije u tom teškom trenutku donijela odluku u sklopu Brexita da će svi britanski glazbenici i ostali umjetnici Ujedinjenog Kraljevstva morati za odlazak u Europu imati vize i radne dozvole. To je izazvalo val prosvjeda glazbenika koji su pokrenuli peticiju da se ukinu vize koju je do sada potpisalo oko 300.000 britanskih glazbenika i ljudi uključenih u glazbeni biznis.

Britanski muzičari uputili su i otvoreno pismo vladi Velike Britanije tražeći bezvizno putovanje u Europsku uniju. Pismo je upućeno nakon što je vlada potvrdila da je odbila dogovor nakon Brexita koji bi omogućio odlazak u Europsku uniju bez viza. Udruga Incorporated Society of Musicians napisala je otvoreno pismo, u kojem između ostalog stoji: “Britanske glazbenice, plesače, glumce i njihovo pomoćno osoblje vlada je sramotno zapostavila. Dogovor sklopljen s EU-om ima veliku rupu, a trebalo je urediti slobodno kretanje glazbenika. Svi na europskoj glazbenoj turneji sada će trebati skupe radne dozvole za mnoge zemlje i brdo papira za njihovu opremu. Pozivamo vladu da hitno učini ono što je rekla i da pregovara o putovanjima u Europi bez dokumenata za britanske umjetnike i njihovu opremu. Zbog britanskih obožavatelja koji žele vidjeti europske izvođače u Velikoj Britaniji i britanskih gradova koji ih žele ugostiti, dogovor bi trebao biti uzajaman.“ Što znači uvođenje viza za britanske glazbenike pojasnila je glazbena menadžerica Ellie Giles koja je tijekom karijere radila s brojnim glazbenicima i ljudima iz glazbenog biznisa. Ona je odmah nakon donošenja sporne odluke na svom Twitteru napisala da je za nastup nekog britanskog benda u Parizu, Berlinu ili Amsterdamu potrebna viza za svakog člana grupe koja će koštati oko 300 eura. Ako je riječ o šesteročlanoj grupi, troškovi su takvi da nitko neće moći platiti njihov nastup.

Takva odluka doista čudi jer je poznato da kreativne industriju godišnje ostvaruju impresivnih tri posto svjetskog BDP-a. U Europskoj uniji od kreativnog posla živi preko sedam milijuna ljudi koji godišnje donosi 536 milijardi eura prihoda, čineći četiri posto ukupnog BDP-a EU-a. Samo u Velikoj Britaniji kreativna industrija činila je oko 5 posto BDP-a, a po nekim podacima samo je zarada od glazbene industrije iznosila oko pet milijardi funti ili oko pet i pol milijardi eura. Uvođenja viznog režima moglo bi se odraziti na koncertnu sezonu u Europskoj uniji pa i u Hrvatskoj. Stoga smo zamolili za komentar dugogodišnjeg organizatora koncerata i promotora Vedrana Menigu koji kroz tvrtku Pozitivan ritam sudjeluje u organizaciji festivala kao što su Outlook i Dimensions ili vlastitog festivala Seasplash. Pitali smo ga koliko će se ta situacija odraziti na koncertnu sezonu u Hrvatskoj, zanemarimo li probleme izazvane koronavirusom koji su zaustavili koncertnu aktivnost. „Odrazit će se sigurno, nažalost to je za sve na sceni lošija, skuplja i kompliciranija opcija, poput one koja je postojala prije koju godinu. Odnosno, nakon ulaska Hrvatske u EU, Britanci nam nisu dozvoljavali rad bez vize pa su hrvatske institucije uzvratile istom mjerom po principu reciprociteta. To nisu radne vize, već potvrde za radne vize i odnose se na kulturne djelatnike. Tome treba prethoditi i dogovor britanskih i hrvatskih institucija, gdje očekujemo da će naše biti blagonaklone, u želji da što više britanskih državljana posjećuje našu obalu tijekom turističke sezone. Treba odraditi puno papirologije i birokracije, u slučaju većih festivala tipa Outlook radi se o doslovno stotinama osoba koje je potrebno odraditi. Situacije je pogoršana jer su te potvrde nekada iznosile 25 kuna po osobi, a onda su preko noći skočile na 180 kn, što je stvorilo još jedan neplanirani i neočekivani trošak organizatorima.“ Zanimalo nas je može li takva odluka koja podiže cijenu nastupa britanskih glazbenika dovesti do otkazivanja dogovorenih koncerata i festivala u Hrvatskoj poput INmusica ili Seasplasha? „Vjerujem da ne u potpunosti jer su radne vize za britanske glazbenike postojale i prije, ali najveća kvaliteta nije tamo gdje se obrće najveći novac i ta strana kultura će najviše propatiti jer će se pažnja više posvećivati popularnijim imenima.“

Za mišljenje smo pitali Ninu Bantića, dugogodišnjeg novinara i urednika koji živi u Londonu i pratio je Brexit, je li riječ o neznanju i nesmotrenom i nepromišljenom potezu ili je nešto drugo u pitanju. „Kratak odgovor bi bio da se radi se o kombinaciji svega što ste naveli. Pandemija covida-19 i Brexita spojili su se u ‘perfect storm’ u gotovo svim segmentima britanskog društva, politike i gospodarstva. Ostavimo sad, četiri godine nakon referenduma, na stranu njegovu političku opravdanost. Odlučeno je što je odlučeno, no teško je ne primijetiti s koliko površnosti i neozbiljnosti se ušlo u realizaciju Brexita. Mislim da tu i leži odgovor zašto je uopće nekome palo na pamet pokrenuti referendum. Radi se o olako obećanoj, i kako se sada sve više pokazuje, ne previše promišljenoj brzini. Neshvatljivo je da su prošle četiri godine od referenduma, a da se nije ozbiljno pripremilo za borbu s posljedicama izlaska iz EU-a. Mnoge odluke bile su vođene politikantskim kompasom, a ne gospodarskim. Uzmimo na primjer ribarstvo čiji je udio u BDP-u ispod jedan posto koje je igralo ključnu ulogu u pokretanju Brexita i u njegovoj političkoj retorici. Potrošeno je mnogo vremena na rasprave o ‘suverenosti britanskih voda’ i na ultimatume drugoj strani, na nešto što je, s gospodarskog stajališta, u globalnoj slici marginalno. Paradoksalno je da se ribarstvo na kraju nije ni našlo u sporazumu. Mnoge grane gospodarstva su postale taocima tema kao što su imigracija i ribarstvo. Neke reakcije ovih dana stvarno su fascinantne. Ljudi su iznenađeni carinskim kontrolama i nametima i novim roaming tarifama. Ako to nisu mogli predvidjeti, ne čudi me da su neki zaboravili na potencijalne probleme oko radnih dozvola. Siguran sam da se u ovom trenutku kad zemljom hara epidemija i kad smo prešli 100.000 umrlih, kada se kotrlja unutrašnja kriza i kada su odnosi među nacijama Ujedinjenog Kraljevstva vrlo napeti, mnogima čini da je problem glazbene industrije i industrije zabave manje važan. Šteta u cjelokupnom društvu prebrojavat će se nakon oluje. Što se tiče industrije zabave, ne treba zaboraviti da nju ne sačinjavaju samo glazbenici i zabavljači. Festivali i turneje zapošljavali su ogroman broj tonskih majstora, majstora rasvjete, osoblja koje se brine o pozornici, vozača, katering usluga itd. Prema nekim podacima, zbog epidemije bez posla u ovoj grani industrije ostalo je oko 400.000 ljudi.“

Da britanska vlada nije skroz gluha na probleme glazbene industrije govori podatak da je tijekom prošle godine izdvojila oko milijardu i pol funti za njen spas, ali tek nakon što je još u srpnju prošle godine oko 2000 glazbenika dalo svoj potpis u kampanji #LetTheMusicPlay, no ta izdašna pomoć pokazala se nedovoljnom. Stoga čudi potez koji su potom povukli, a vezan je uz vizni režim za EU. Čelni čovjek organizacije UK Music Jamie Njoku-Goodwin tim je povodom izjavio da bi ‘’dodatni troškovi i birokracija mogli biti teret koji će slomiti glazbenike’’ i u izjavi za Independent rekao: “Postoji rizik da britanski glazbenici neće moći snositi troškove birokracije zbog kojih bi neke turneje mogle postati rizične“. Epidemija koronavirusa također je oslabila glazbenu industriju i nanijela nesagledive posljedice i mnoge glazbenike natjerala da pronađu drugi posao jer od glazbe više nisu mogli živjeti. Zanimljivo je da se posljednjih godina intenzivno pregovara o raspodjeli prihoda od streaming servisa jer su glazbenici potplaćeni u odnosu na platforme za streaming. Tako je anketa koje su u Velikoj Britaniji proveli The Ivors Academy Of Music Creators i Musicians Union pokazala da je čak 82 posto glazbenika zaradilo manje od 220 eura 2019. od streaminga, uključujući i neke glazbene zvijezde s višemilijunskim streamingom. Po tim podacima u Velikoj Britaniji ostvareno je više od milijardu funti prihoda od 114 milijardi glazbenih streamova, ali je za glazbenike izdvojeno samo 13 posto. Čak 92 posto ispitanika reklo je da je manje od pet posto njihove zarade došlo te godine od streaminga.

Stoga smo pitali Vedrana Menigu koliko je koronavirus nanio štete glazbenoj industriji. „Šteta će se tek zbrajati. Sigurno je da je ogromna. Pozitivan ritam je multitasking organizacija, od događanja, preko klupske kulture, do izdavaštva. Sve je zatvoreno, zabranjeno, sve je stalo. Kolika će konkretno šteta biti znat će se kad ova situacija završi. Treba nam omogućiti pravo na rad, a za vrijeme kad nam to nije bilo dopušteno podmiriti obeštećenje proporcionalno postocima iznosa koje kroz poreze, prireze i davanja uplaćujemo u proračun.“

Pitali smo i Bantića kao dugogodišnjeg stanovnika Londona i osobi koja je bliska s brojnim britanskim umjetnicima kako bi ocijenio raspoloženje u tim krugovima nakon izlaska Velike Britanije iz EU-a. „U Britaniju sam došao prije 24 godine, kao novinar ali i kao bivši radijski komičar. Normalno je da su mi prva mjesta koja sam izvan redakcija u slobodno vrijeme upoznao bili komičarski klubovi. Tako sam se i sam počeo, iz hobija, baviti organizacijom nastupa britanskih stand-up komičara u Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji. Mogu reći da sam iz prve ruke upoznat s administrativnim preprekama pri organizaciji turneja pa mi je jasna problematika. No da se vratim na vaše pitanje o tome kako se ljudi osjećaju. Kao što smo rekli – radi se o dvostrukoj dijagnozi – covidu-19 i Brexitu i bit će vrlo teško podijeliti njihove uzroke i posljedice. S vremenom sam upoznao i pokojeg glazbenika i mnoge agente, promotore, menadžere i voditelje klubova i kazališta. Neki klubovi i kazališta su imali sreću da su se našli pokriveni vladinim programom financijske podrške, no ima ih dosta koji nisu pokriveni tim programom. Među umjetnicima koji ovise o tim klubovima vlada velika zabrinutost. Zapravo, radi se o kolektivnoj depresiji. Ne samo da su otkazani svi veliki koncerti i festivali drugu godinu, već su zauvijek ugašeni i mnogi koncertni prostori. Nestaju grass root lokacije glazbene scene i ozbiljno je ugrožen ekosistem glazbene industrije. Tako da je kriza na domaćoj sceni sada u prvom planu. Sučeljavanje s posljedicama Brexita tek predstoji.“

Brojni rock festivalu su odgođeni, klubovi su pred zatvaranjem nakon godinu dana lockdowna, turneja rock bendova više nema, a stotine tisuća ljudi iz glazbenog biznisa ostale su bez posla. Potez britanske vlade dodatno je otežao tu situaciju i možemo se nadati da će do pregovora doći i da će se britanski glazbenici vratiti na turneje po zemljama Europske unije bez dodatnih administrativnih opterećenja i troškova. U protivnom, sjećat ćemo se sa sjetom kako je nekada bilo sjajnih koncerata.

Nino Bantić, novinar i urednik koji živi u Londonu, pratio je događanja oko Brexita. PHOTO: Grgur Zucko/PIXSELL