Nacional je iz dva sasvim različita međusobno odvojena izvora iz vrha HDZ-a čuo jednu vrlo značajnu i zanimljivu informaciju, a to je da se u vrhu HDZ-a širi glas da bi neke od ministarskih afera koje trenutno tresu hrvatsku vladu mogle završiti i pritvaranjem pojedinih u kriminal najviše upletenih ministara. Iz istih izvora čuje se da su istrage već počele, ali se vode diskretno, no za neke akcije istražnih organa Nacional je uspio saznati. Ta dva izvora vrlo su pouzdana, dobro informirana i pozicionirana unutar vladajuće stranke, pa je i ova informacija vjerojatno točna. Ta dva neovisna izvora bliska vrhu HDZ-a za Nacional su tijekom vikenda sasvim konkretno najavila da bi politički pad Lovre Kuščevića i Gorana Marića, dvojice ministara u ostavci, mogao biti popraćen sasvim konkretnim pravosudnim epilogom. Ako je vjerovati njihovim tvrdnjama, u zametku formiranja tog slučaja spominje se i mogućnost njihova privremenog pritvaranja.

Ako je ta informacija točna, to cijelu ovu krizu vlade diže na sasvim novu razinu, jer ono što su u prošlosti radili Kuščević i Marić neće biti samo u medijskoj i političkoj sferi, nego i u pravosudnoj. A kada je riječ o ta dva bivša ministra, prostor na što bi se mogle proširiti istrage vrlo je širok.

Jedan visoki politički izvor blizak vrhu HDZ-a ovako je opisao situaciju povezanu s Goranom Marićem, a što baca i novo svjetlo na prve Plenkovićeve dane u sferi visoke politike:

“Premijer Andrej Plenković još je neposredno uoči Marićeva ustoličenja na mjesto ministra najizravnije upozoren na brojne Marićeve afere. Uključujući i neke koje još nisu medijski preotvorene, a povezuju se s njegovim nerazjašnjenim netransparentnim odnosima s fra Slavenom Milanovićem Litrom. Spominju se potencijalne pronevjere koje u najmanju ruku dosežu četiri milijuna kuna. Ali je ta upozorenja Plenković u to vrijeme odlučio zanemariti iz pragmatičnih razloga.”

Prije neočekivanog ministarskog ustoličenja Gorana Marića dogodila se jedna od najzagonetnijih i najintrigantnijih epizoda iz vremena formiranja Plenkovićeve vlade. U njoj se Marić od pouzdanika desnog krila stranke i uzdanice crkvenih krugova prvo prometnuo u ministra bez portfelja, da bi se doslovno preko noći formiralo ministarstvo koje mu je dodijeljeno. Ali se čini da će mu mandat okončati pravosudnom aferom povezanom s njegovim ranijim aktivnostima, jer se koncem proteklog tjedna pokazalo da Uskok istražuje pod kakvim je okolnostima obnovljen samostan u zagrebačkoj crkvi Gospe Lurdske. Taj je samostan naknadno pretvoren u dom za siromašne studente, čemu je, kako tvrdi fra Željko Tolić, bivši provincijal splitske franjevačke provincije, Marić osobno pomogao s funkcije saborskog zastupnika i predsjednika Saborskog odbora za financije. Tolić je definitivno Marića uveo u probleme kada je izjavio da mu je Provincija uz financijsku nadoknadu dodijelila uništeni, devastirani i neupotrebljivi stan u Zvonimirovoj ulici, što je pobudilo sumnju da je Marić svoj saborski mandat iskoristio da si popravi imovinsku situaciju. Marić se pokušao obraniti tvrdnjama da je stan kupio po tržišnoj cijeni i time pomogao obnovi samostana, ali se u novim problemima našao nakon se otkrilo da je stan prodan nakon što je samostan obnovljen. U kolopletu nejasnoća i nepoznatih okolnosti pojavio se Uskok koji sve počinje istraživati.

Sad se opet otvaraju i svi detalji koji su prethodili Marićevu imenovanju, posebice oni koji sugeriraju njegove tijesne veze sa saborskim zastupnicima Mosta i crkvenim krugovima. Ali su u posebnom fokusu i Marićeve veze sa Slavenom Milanovićem Litrom koji je sve do Sanaderova političkog posrnuća bio s njime u posebnim odnosima. Milanovića su predstavljali i kao Sanaderova ispovjednika koji je ponekad crkvene prostore u Zvonimirovoj ulici u Zagrebu znao ustupiti Sanaderu za neke povjerljive poslovne sastanke. Potom je dotadašnji gvardijan i bivši župnik Gospe Lurdske u Zagrebu, tijekom 2012. premješten u daleku Kanadu na dužnost župnog vikara.

Slaven Milanović u središte pozornosti dospio je nakon izbijanja afere Fimi media s crnim fondovima HDZ-a. On je kasnije početkom 2018. na suđenju za tu aferu svjedočio o okolnostima pod kojima se kod Sanaderova ključnog pouzdanika, tadašnjeg šefa Carinske uprave Mladena Barišića, pojavio u društvu kontroverznog pjevača Marka Perkovića Thompsona kada se dogovaralo da za honorar od 500 tisuća eura u izbornoj kampanji 2007. Thompson ne nastupa na predizbornim skupovima HDZ-ove političke konkurencije. Milanović je to u svom iskazu nastojao relativizirati tvrdnjama da je s Perkovićem dvaput dolazio u Carinu, ali da su tamo dijelili karte za koncert i CD-e te da se Thompson fotografirao sa zaposlenicima. Objašnjavajući zbog čega je baš on dolazio s Perkovićem, rekao je da je Barišić njega zvao jer je znao da pjevač dolazi kod njega na misu. “Najčešće bi mene zvali. To mi nije bilo ugodno, ali često sam znao izlaziti ususret ljudima”, rekao je Milanović Litre. To su ukratko obrisi miljea u kojem se Goran Marić upleo u sporne aktivnosti koje duboko vuku prema koruptivnoj zoni, izvan uobičajenog sukoba interesa.

Medijsko osvjetljavanje nekih nepoznatih aspekata osobnih i profesionalnih epizoda iz životopisa Lovre Kuščevića presudilo je i njegovu ministarskom mandatu. Izvor blizak vrhu HDZ-a o tomu kaže:

“Prekrižio ga je kad je Plenković doznao i neke stvari koje mu Kuščević nije prvotno spomenuo, a mediji su osvijetlili. Kako je opseg tih saznanja zašao duboko u zonu potencijalnog klijentelizma i koruptivnosti, više nije bilo povratka. Znate, u Dalmaciji se prešutno tolerira ambicija da pojedinci zbrinu vlastitu obitelj, ali kada to evoluira u zonu kupovine zemljišta radi njegove preprodaje i to od bliskih, a moguće i povezanih subjekata, onda to prelaze i te granice koje su lokalni krugovi spremni prešutno tolerirati.”

Slični se problemi naziru i za Kuščeviću bliske osobe, ponajprije Željka Holika, njegova bivšeg savjetnika koji se povezuje s hobotnicom off-shore tvrtki čije su urede djelatnici Uskoka namjeravali pretresti tijekom prošlog petka. Holik se u javnosti duže vrijeme prikazivao kao predstavnik investitora koji su godinama obećavali na Brač uložiti stotine milijuna eura i otvoriti tisuće radnih mjesta, ali se kao epilog tih najava danas naziru tek stotine tisuća četvornih metara zemljišta na Braču, prenamijenjenog za vrijeme Kuščevićeva vladanja općinom Nerežišće, čime su pretvoreni u unosno ulaganje “vidovitih” investitora spremnih za preprodaju.