Objavljeno u Nacionalu br. 656, 2008-06-09

Nacional otkriva kako se Zrakoplovni tehnički zavod iz Velike Gorice oteo civilnoj kontroli i počeo izravno dogovarati poslove remonta zrakoplova s privatnim sektorom

Prije nešto više od mjesec dana, 23. travnja, američka tvrtka Southern Winds Aviation LLC. sa sjedištem u američkoj vojnoj zračnoj bazi u Plattsburghu zatražila je od Ivana Nekića, direktora hrvatske državne agencije Alan, pomoć u kupnji šest otpisanih hrvatskih helikoptera Mi-24 i četiri rabljena helikoptera Mi-8 MTV, koji će uskoro u otpis ili koji nisu u letnom stanju. Predsjednik tvrtke Marek Lyzwinski, Amerikanac poljskog podrijetla, u pismu Nekiću, u koje Nacional ima uvid, ističe da njegova tvrtka surađuje s poljskom tvrtkom Bumar SA iz Varšave koja bi kupila spomenute letjelice i pritom napominje da će, kad letjelice budu raspoložive i kad im se bude znala cijena, predstavnici Bumara kontaktirati s Nekićem radi pojedinosti. Riječ je o helikopterima Mi-24 koji su otpisani iz Hrvatskog ratnog zrakoplovstva nakon oslobodilačkih operacija Hrvatske vojske.

Agencija Alan još je u ljeto 2006. raspisala međunarodni natječaj za prodaju tih helikoptera, a nakon njegove provedbe u jednom je dopisu potvrdila da demontažu i pripremu za transport šest helikoptera povjerava Gruziji koja kani kupiti helikoptere Mi-24. Zbog realizacije tog projekta u Hrvatsku je došlo devet pripadnika stručnih službi gruzijskog ratnog zrakoplovstva, o čemu je Nacional iscrpno pisao. Oni su gotovo mjesec dana demontirali spomenute helikoptere i pripremali ih za transport. Za odlazak su već pripremili dva helikoptera Mi-24. Ali ni jedan od dvaju već demontiranih Mi-24 iz političkog razloga nije otpremljen u Gruziju, jer je isporuka zaustavljena u zadnji čas početkom 2007. zbog mogućih posljedica u odnosima s Rusijom. Ako je tada morao biti proveden natječaj za prodaju, a takve natječaje rade svaki put čak i hrvatski istočni susjedi Srbi kad prodaju višak naoružanja, pitanje je zbog čega Alan ne raspiše novi natječaj i da otpisane helikoptere najboljem ponuđaču, nego izravno pregovara o prodaji. Zanimljivo je kako je pismo Mareka Lyzwinskoga stiglo u Nekićev ured nakon što je u ime Lyzwinskoga o takvom aranžmanu s Nekićem prethodno razgovarao Đani Bodlović, tehnički direktor tvrtke Helifor d.d., koja se odnedavno i u Hrvatskoj bavi iznajmljivanjem poljskih VIP helikoptera koji lete, kako kažu, od Kopra do albanske luke Drač, dakle tvrtka se javno bavi isključivo civilnim zrakoplovnim uslugama.

Međutim, Bodlović se ne bavi samo civilnim zrakoplovstvom, nego i zastupa američku tvrtku Southern Winds Aviation LLC. i poljsku Bumar, koje trguju vojnom opremom, što je vidljivo iz dokumentacije kojom raspolaže Nacional. Bodlović je Nekiću potkraj prošlog mjeseca poslao pismo namjere o zahtjevima za kupnju helikoptera. Najzanimljivija, ali i vrlo zabrinjavajuća činjenica, koja dovodi u pitanje civilnu kontrolu nad oružanim snagama, jest podatak da je u cijelu priču s Bodlovićem umiješan i zapovjednik Zrakoplovnog tehničkog zavoda brigadni general Vinko Štefanek. Zrakoplovni tehnički zavod sastavni je dio oružanih snaga i podređen je Glavnom stožeru Hrvatske vojske. Kao djelatna vojna osoba Štefanek ne može pregovarati o sudbini zavoda i njegovoj budućnosti s predstavnicima stranih tvrtki, jer za to nije ovlašten.

Prigodom susreta Bodlovića i Štefaneka izvan Zavoda, Štefanek je pristao osigurati svu potrebnu dokumentaciju za otpisane helikoptere Mi-24 i pritom angažirati zaposlenike Zavoda. Osim toga, Bodlović je, ni manje ni više, zatražio da mu se u sklopu Zavoda omoguće heliodrom i montaža hangara 18 x 18 metara na čvrstoj podlozi 25 x 25 metara. Sve je to potrebno za VIP usluge prijevoza helikoptera tipa PLZ Swidnik W3A i SW-4, jer, kako kaže Bodlović, trebaju im sigurne i dovoljno prostrane lokacije na području Zagreba i Splita. Bodlović traži i Štefanekovu pomoć u konverziji otpisanog zrakoplova Do-28 na EASA standard Do-28G92 Turboprop. Kaže da u sadašnjem stanju i sa sadašnjim pogonom, čak i kad bi se doveo u letno stanje, spomenuti zrakoplov ne može letjeti, osim kao povijesni zrakoplov. Bodlovićeva tvrtka spremna ga je otkupiti prema viđenom stanju ili pristupiti zajedničkom vlasništvu na osnovi udjela uloženog. S obzirom na sve traženo, a i činjenicu da je Zrakoplovni tehnički zavod sastavni dio oružanih snaga i da se tek priprema njegovo izdvajanje koje će potrajati barem dvije godine, otkud Štefaneku kao djelatnoj vojnoj osobi bilo kakve ovlasti da pregovara s bilo kim, osobito s predstavnicima stranih tvrtki, o raspodjeli, ulaganjima, gradnji ili upotrebi područja Zavoda, te o sudbini helikoptera i zrakoplova.

To bi se vrlo lako moglo opisati kao izostanak kontrole civilnog dijela obrambenog sustava nad oružanim snagama. Barem dosad, sve slično, a u vezi sa Zavodom, rješavao je pomoćnik ministra obrane za materijalne resurse i njegove uprave za ugovaranje i nabavu. Svakako bi Glavna inspekcija oružanih snaga i Vojna policija trebale istražiti kako je general Štefanek u samo prva tri mjeseca zaposlenicima ZTZ-a potpisao približno čak deset tisuća prekovremenih sati. Sve to zna najuži vrh MORH-a s ministrom obrane Brankom Vukelićem, a zatraženo je i hitno očitovanje generala Štefaneka o tom pitanju. Zakonski utvrđen broj prekovremenih sati mjesečno je 40, a u ZTZ-u je većina slučajeva na granici 80 prekovremenih sati, pa su prekovremene dobivali kuhari, vodoinstaleteri, krovopokrivači, navodno su svi radili na održavanju zrakoplova, pa proizlazi da Hrvatska raspolaže zrakoplovnom flotom jačine njemačkog ili francuskog ratnog zrakoplovstva, jer 250 radnika Zavoda i vikendima radi na održavanju nekih letjelica, što se nije događalo ni u vrijeme Domovinskog rata, a pogotovo ne bi trebalo sada kad je HRZ preuzeo održavanje novih ruskih helikoptera Mi-171Sh, a MiG-ovi dolaze u Zavod na inspekciju tek nakon 100 sati naleta. U hrvatskom slučaju to je dva puta godišnje.

Na broj prekovremenih sati trebao je upozoriti glavni sindikalni povjerenik u Zavodu Marijan Luketić, ali nije nam poznato znaju li to u MORH-u. Ali to nije sve, Nacional je doznao da se u ZTZ-u mjesečno u prosjeku potpisuje 100 fiktivnih dnevnica bez ikakva pokrića. Obično na popisu fiktivnih dnevnica ima između 20 i 30 zaposlenika, uglavnom vodećih ljudi u Zvaodu kojima general Štefanek potpisuje naloge za putovanja na koja zaposlenici nikad ne idu, ali ih to ne sprečava da na blagajni podignu iznos koji im je odobren. Sve je to lako provjeriti usporedi li se registracija dolaska na posao onoga dana kad je zaposlenik fiktivno trebao biti na putu, ali to je posao za glavnog inspektora oružanih snaga general pukovnika Marijana Marekovića i Vojnu policiju, jer tako nestaje 20 tisuća kuna mjesečno. Sramotno je za državu koja je tek pozvana u članstvo u NATO-u da se mora baviti skandalima ovakve vrste u oružanim snagama. Načelnik Glavnog stožera general Josip Lucić očito ne drži sve konce u svojim rukama, jer je dobivši drugi mandat valjda pomislio da ulazak Hrvatske u NATO sve rješava. Ministar obrane Vukelić morao bi pokazati da se razlikuje od svojih prethodnika koji nisu ništa učinili na razotkrivanju sličnih pojava unutar obrambenog sustava. I na ovom se primjeru pokazalo da oružane snage ne mogu voditi Zavod u budućnost, jer se zbog neodgovornog ponašanja čelnog čovjeka Zavoda neopravdanim trošenjem proračunskog novca baca ljaga na sve zaposlenike koji se brinu za ispravnost hrvatskih vojnih i protupožarnih letjelica.

Nije jasno u čije je ime general Štefanek razgovarao o sudbini Zavoda, poslovima i izgradnji infrastrukture za potrebe trećih. S državnog vrha rečeno je da će Zavod biti tvrtka od posebnog državnog interesa, što znači da će Vlada sa zaposlenicima napraviti plan njegova izdvajanja i izlazak na civilno tržište. Upravo ovih dana ustrojava se povjerenstvo na čijem je čelu državni tajnik MORH-a Mate Raboteg. Sve dok povjerenstvo ne odluči na koji će način Zavod funkcionirati nakon revizije studije o izdvajanju, nitko drugi ne smije mijenjati zatečeno stanje, a pogotovo ne da djelatni general Hrvatske vojske pregovara o državnoj imovini i njezinoj uporabi, iznajmljivanju i sličnom. Bodlović u pismu Štefaneku čak ističe da se “pokazalo da naše dvije tvrtke imaju osnove zajedničkog interesa za suradnju i zajednički nastup”. Otkud Bodloviću ideja da je ZTZ već postao tvrtka i da Štefanek očito ne odgovara načelniku Glavnog stožera generalu Luciću, trebalo bi pitati Štefaneka, ali nakon ovakvih ispada jednog generala krajnje je vrijeme da se Zrakoplovni zavod izdvoji kao trgovačko društvo i riješi se ovako lošeg gospodarenja.

Ako je Štefanek sve dogovarao, možda ipak iza svega stoje i njemu nadređeni generali, ali to je stvar istrage koja tek treba utvrditi činjenice. Ministarstvo obrane svjesno je da Zavod više ne može organizacijski pripadati oružanim snagama kao dosad, to je potvrdio cjelokupni državni vrh. Odobren je i novac da se Zavod počne uvoditi u JAR (međunarodne standarde u održavanju letjelica), što je prvi korak prema komercijalizaciji Zavoda. Zbog takvih trendova i najave da bi Zavod mogao samostalno izići na međunarodno tržište pojavili su se razni pojedinci i tvrtke koji bi uzeli pod sebe i cijele hangare Zavoda.
Vlada bi napokon trebala prekinuti komadanje Zavoda, omogućiti mu izdvajanje iz oružanih snaga i osigurati nastavak djelatnosti zbog koje postoji više od četrdeset godina i podržati projekt od interesa za cijelu državu, a to je u ovom trenutku projekt koji bi povezao Bombardier, Croatia Airlines i Zrakoplovni remontni zavod radi osnivanja najjačeg europskog središta za održavanje komercijalnih zrakoplova. Premda je i takav cilj spomenut u koalicijskom sporazumu vladajućih, vrlo malo ili gotovo ništa ne radi se na tome.

Otvorena ponuda za Mi-24 iz Poljske

Poljaci su zainteresirani da kupe otpisane hrvatske helikoptere Mi-24 i to pokušavaju učiniti izravnom pogodbom s državnom tvrtkom Alan d.o.o. Zanimljivo, prošle godine bio je natječaj za prodaju helikoptera, pa bi se očekivalo da se natječaj ponovi, jer helikopteri nisu prodani. Poljske interese u vojnoj nabavi zastupa i Đani Bodlović, tehnički direktor tvrtke Helifor koja se bavi uslugama prijevoza VIP helikopterima duž Jadrana, a u slobodno vrijeme dogovara poslove s generalom Vinkom Štefanekom.

Izdvajanje ZTZ-a

Državni vrh odlučio je da će Zavod biti tvrtka od posebnog državnog interesa, što znači da će Vlada sa zaposlenicima napraviti plan njegova izdvajanja i izlazak na civilno tržište. Do tada, apsurdno je da djelatni general Hrvatske vojske pregovara o državnoj imovini i njenoj uporabi, iznajmljivanju i sličnom.