Zbog serije loših rezultata i ozbiljnih potresa unutar kluba, Ivo Baldasar prošlog tjedna je ponovno neslužbeno plasirao ideju o prodaji većinskog vlasništva u nogometnom klubu Hajduk. Kako je na površinu izbilo nezadovoljstvo zbog položaja na prvenstvenoj tablici, splitski gradonačelnik iskoristio je priliku i krenuo u novu seriju javnih istupa koji su naizgled kontradiktorni, ali su u suštini vrlo promišljeni. On formalno podržava ideju da vodstvo splitskog kluba biraju njegovi članovi, ali se istovremeno “privatno” zalaže za opciju po kojoj bi se klub stavio na tržište. Prije svega Baldasar je, kao i većina splitskih političara, frustriran s tim da je Hajduk de facto depolitiziran i da on u njemu nema moć odlučivanja. Osim toga, snažno ga pritišću i razni lobisti, odnosno sve brojnije grupe ljudi sastavljene od bivših klupskih funkcionera i političara koje podržava nekoliko poznatijih sportskih novinara.

 

• Sportski rezultati splitskog kluba su mršavi, ali poslovni su ohrabrujući

• Hajduk je od iduće godine je ‘na nuli’ i jedini u Hrvatskoj neće morati prodavati igrače

• Ivo Baldasar prošlog je tjedna ponovno neslužbeno plasirao ideju o prodaji većinskog vlasništva u tom klubu

 

Svima njima u interesu je što prije razbiti model “Naš Hajduk”, po kojem se većina članova u Nadzornom odboru umjesto u Gradskom vijeću bira na direktnim izborima. Bivši menadžeri i zaposlenici Hajduka uskraćeni su za unosne zarade na transferima, a ne mogu sudjelovati i u uobičajenoj mutnoj trgovini na hrvatskom nogometnom tržištu.

Baldasara, s druge strane, pritišću mlađi članovi splitskog SDP-a koji su svjesni da bi razbijanje sistema ustanovljenog koncem 2011., kada je klub bio na ivici bankrota, bilo političko samoubojstvo. Slična situacija je i u lokalnom HDZ-u, koji podržava “Naš Hajduk” – ali ga glasna struja predvođena glasnogovornikom i bivšim zaposlenikom kluba Davorom Pavićem želi vratiti pod svoju kontrolu. Udruga Naš Hajduk s Torcidom, koja je ključni faktor u priči oko upravljačke pretvorbe splitskog kluba, stoga se priprema na novi otvoreni rat za Hajduk, svjesna da bi propast projekta vjerojatno vodio prema novim poslovnim problemima, politizaciji, a možda i paktu s velikim gazdom hrvatskog nogometa Zdravkom Mamićem.

Od prodaje Hajduka zasad neće biti ništa jer trenutno ne postoje zainteresirani investitori, a Baldasarova “neslužbena” izjava o navodnim ulagačima koji su spremni izdvojiti 200 milijuna kuna služi samo kao probni balon za javnost, kako bi se ona okrenula protiv “Našeg Hajduka”. Neposredni izbori za novi Nadzorni odbor kluba, drugi u povijesti, već su raspisani, a nakon prijave kandidata i predstavljanja programa desetak tisuća članova glasovat će 4. srpnja. Splitski gradonačelnik želi obeshrabriti i kandidate i glasače, kako bi dobio argument za preuzimanje Hajduka. No to ne želi otvoreno priznati iz nekoliko razloga.

POD VODSTVOM MARINA BRBIĆA (LIJEVO) UPRAVA HAJDUKA DRAMATIČNO JE SMANJILA RASHODE, A PRIHODI SU POVEĆANI NA 35 MILIJUNA KUNA
FOTO: Ivo Cagalj/PIXSELL

Prije svega, iako on zbilja vjeruje da Hajduk treba prodati i injekcijom svježeg kapitala podignuti na viši nivo, svjestan je da takvih investitora nema na vidiku i da bi se kao jedini zainteresirani mogli pojaviti okupljeni lokalni poduzetnici u kombinaciji s bivšim funkcionerima kluba. Uostalom, upravo takav scenarij dogodio se prije nešto više od godine dana, kada se u Splitu pojavio tajnoviti američki odvjetnik Michael Glover – on je bio samo paravan, što je postalo jasno kada se otkrilo da ga savjetuje Fredi Fiorentini, bivši dugogodišnji direktor Hajduka iz vremena kada je klub dva puta doveden do bankrota. Pored toga, Baldasar je shvatio da je Gloverova ponuda bila koncipirana tako da bi većinsko vlasništvo nad klubom bilo prodano za samo četiri milijuna eura. A samo od tada Hajduk je prodao dva igrača za nešto manje od pet milijuna eura.

Drugi bitan razlog je taj da bi stvorio golem, vjerojatno nerješiv politički problem: pitanje nogometa u Splitu je već duže vrijeme prvoklasna politička tema, na kojoj je i njegovom prethodniku Željku Kerumu već u prvim danima mandata ulica pokazala palac dolje i tako naznačila njegov pad s vlasti. Današnji gradonačelnik Splita svjestan je da bi mu se mogla dogoditi ista stvar. Treće, Baldasar je dosta dobro informiran o situaciji u hrvatskom nogometu i zna da je velik dio svih Hajdukovih problema uzrokovan tim da je taj klub godinama u nemilosti Hrvatskog nogometnog saveza i njegovog stvarnog gazde Zdravka Mamića. Dakako, dio uzroka nalazi se i u dvadesetogodišnjem pogrešnom načinu vođenja kluba s Poljuda, u kojemu su politički instalirane uprave nezakonito poslovale, gomilale dugove i po brojnim indicijama doslovno prale novac za osobni račun, ali i za račun svojih političkih stranaka. Svaka intervencija u model po kojemu Hajduk danas funkcionira lako bi se mogla protumačiti kao želja za povratak na staro, odnosno za vraćanjem politike u Hajduk.

Uostalom, koncem prošle godine upravo je Baldasar to pokušao napraviti jer je svog savjetnika Dragu Davidovića želio progurati u Nadzorni odbor kluba. I posljednji, ali ne najmanje bitan Baldasarov razlog za veliko taktiziranje oko Hajduka je taj da se u nešto više od tri godine pokazalo kako model “samoupravljanja navijača” sasvim solidno funkcionira, čak i usprkos činjenici da Hajduk djeluje u gotovo neprijateljskom nogometnom okruženju, u državi u kojoj je teško očekivati da će jedan sportski klub poslovati na održivoj razini. Hajduk je od kraja 2011. postigao neočekivano dobre rezultate: od preko stotinu milijuna kuna naslijeđenog duga vratio je preko 60 milijuna i tako se odvukao od ponora stečaja. Od 110 sudskih sporova riješeno ih je preko stotinu, a u međuvremenu je stvoren samo jedan novi – kada je “naslijeđeni” član Nadzornog odbora, Kerumov šogor Petroslav Sapunar, tužio klub zbog isplate naknade za članstvo u Odboru.

UDRUGA NAŠ HAJDUK PROŠLE JE GODINE ORGANIZIRALA VELIKI PROSVJED I UPOZORILA NA PROBLEME U HRVATSKOM NOGOMETU
FOTO: Ivo Cagalj/PIXSELL

Rashodi Hajduka dramatično su smanjeni, kao i broj zaposlenih, dok su prihodi dramatično povećani: samo u prošloj godini klub je od komercijalnih prihoda, dakle od sponzora, marketinga i ulaznica, zaradio oko 35 milijuna kuna. To je za hrvatske prilike upravo nevjerojatno: splitski klub na tržištu zarađuje više nego svi ostali klubovi u nogometu, košarci, rukometu i hokeju zajedno. Po postavljenim projekcijama, ove godine u budžetu će nedostajati tek devet milijuna kuna koji će se namaknuti prodajom igrača, a već u 2016. Hajduk neće morati prodati nijednog igrača kako bi pokrio sve svoje troškove. To je revolucionarna promjena u odnosu na stanje otprije četiri ili pet godina, kada su na kraju svake sezone minusi iznosili i nekoliko desetaka milijuna kuna.

Baldasar kao gradonačelnik toga je svjestan i zna da mora biti zadovoljan, pogotovo jer je Split jedini grad koji u svoj prvoligaški nogometni klub ne ulaže doslovno nikakav novac, iako je u njegovom većinskom vlasništvu. Za razliku od njega, Pula i Rijeka svojim privatiziranim klubovima godišnje dotiraju po nekoliko milijuna kuna, dok Milan Bandić na Dinamov račun iskešira otprilike tri milijuna eura na godinu. No problem je mršavi sportski rezultat, jer se Hajduk trenutno nalazi na četvrtom mjestu u prvenstvu; iako to ne odskače od prosjeka u zadnjih deset godina, kada je na skupe igrače potrošeno otprilike pet puta više novca, činjenica je da je velik broj građana – pa i navijača, odnosno članova kluba – poprilično nezadovoljan. Uz bolje financije očekivao se i brži napredak u sportskom dijelu.

“Svi smo toga svjesni, ali nećemo dozvoliti da se pod tom krinkom klub na brzinu pokuša prodati, odnosno da se pokuša promijeniti model po kojemu funkcionira. Velika većina najvećih europskih klubova funkcionira upravo po članskom modelu, uključujući tri od četiri polufinalista Lige prvaka. Uostalom, danas ionako nemamo nikakvu alternativu”, objasnili su za Nacional neslužbeno iz udruge Naš Hajduk, koja je dobila ovlast da organizira izbore za sastav Nadzornog odbora.

“Ovakav Hajduk uspio je poremetiti sve odnose u hrvatskom nogometu: bivši predsjednik Hrvoje Maleš razotkrio je korupcijsku hobotnicu predvođenu Željkom Širićem i Stjepanom Djedovićem, pa je danas svima jasno da u prvoj ligi i dalje sude suci koji su primali mito. Zbog toga se, uostalom, posljednjih godina oni Hajduku osvećuju navodnim nenamjernim greškama na terenu”, tvrde u ovoj udruzi. Pored toga, u neslužbenom razgovoru nešto su slobodniji u odnosu na uobičajene diplomatske izjave u medijima, pa naglašavaju da splitski klub više nema ni “crne fondove”, ne pada mu na pamet namještati utakmice ili kroz trgovinu igračima plaćati usluge drugih klubova, a temeljito je očistio svoje redove. Znakovito je, kažu, da je upravo u procesu protiv Širića i Djedovića zabilježeno da su od Maleša tražili da podmiri dug prema sucima koji je nastao u doba kada je Hajduk vodio Igor Štimac. “Model narodnog kluba ćemo braniti do kraja jer su alternative nepostojeće ili nimalo vesele – od jeftine prodaje kluba do ulaska političkih garnitura koje bi vrlo brzo našle zajednički jezik s Mamićem. Cijela država je svjesna da je nogomet u Hrvatskoj duboko korumpiran i rješenje nije ukidanje demokracije u Hajduku, nego čišćenje saveza i lige”, tvrdi istaknuti član udruge Naš Hajduk.

I dok Baldasar u javnosti podržava ideju “Našeg Hajduka”, ali je ipak grubo potkopava svojim “privatnim” mišljenjem da se radi o iluziji i tako obeshrabruje potencijalne kandidate da se prijave na natječaj, u Našem Hajduku krenuli su u kontraofenzivu: nakon što u srpnju u ime Grada Splita odaberu sedam od devet članova Nadzornog odbora, zatražit će da im se to pravo omogući na idućih 25 godina. Ta opcija već se spominjala koncem prošle godine, ali Nacional doznaje da traju intenzivni pregovori sa službama u splitskoj gradskoj upravi, kako bi na koncu o tome moglo odlučivati Gradsko vijeće. U njemu Baldasar nema većinu, pa su mogući svi scenariji: kad je nedavno dao do znanja da bi ukinuo izbore u Hajduku, recimo, neočekivana podrška došla je od lokalnog HDZ-a.

Ako akcija Našeg Hajduka uspije, klub će još uvijek biti moguće prodati u bilo kojem trenutku – ali bi to išlo znatno teže. Pogotovo ako se očekivano čišćenje nogometne močvare zbilja dogodi, prije svega usvajanjem izmjena Zakona o sportu i unutarnjim čišćenjem Hrvatskog nogometnog saveza i sređivanjem svih odnosa u ovom sportu. U tom slučaju novi i pošteni Hajduk pokazao bi se kao putokaz za sve ostale i vjerojatno zbog toga ovaj model upravljanja ne odgovara gotovo nikome – ni politici, ni korumpiranim nogometnim sucima i piramidi moći u ovom sportu, kao ni brojnim drugima koji su navikli poslovati u sivoj zoni. Kako se danas čini, usprkos mršavim sportskim rezultatima, ovakav model poslovanja odgovara jedino Hajduku.