Objavljeno u Nacionalu br. 994, 18. svibanj 2017.

‘Ideja etične banke više se ne smatra nerealnom utopijom, ali građani i dalje teško daju povjerenje bilo kome, osobito ako se nude stvari koje se mogu učiniti predobrima. U etičnoj banci postoji usklađenost između interesa klijenta i vlasnika’, kaže Goran Jeras, idejni začetnik novog projekta

Matematički model kaže da jedna banka ne bi trebala imati više od 60.000 klijenata ako želi biti održiva. Individualizirani pristup s ograničenim brojem klijenata samo je jedna od specifičnosti kojom će se dičiti Ebanka, prva etična banka u Hrvatskoj. Njezin je osnivač Zadruga za etično bankarstvo koja je nastala 2014. s ciljem pripreme terena za bankarstvo koje se oslanja na ideje dobre ekonomije. Nedavno je pokrenut postupak za registraciju etične banke, a trenutno su ljudi koji sanjaju alternativne ekonomske prakse u završnoj i najizazovnijoj fazi prikupljanja 80 milijuna kuna inicijalnog kapitala koji je potreban za početak rada. Svi klijenti banke prethodno se moraju učlaniti u zadrugu koja povezuje pojedince i organizacije stvarajući mrežu povjerenja, što pomaže i samoj banci. Potrebno je u sljedećih nekoliko mjeseci dosegnuti brojku od 1500 članova zadruge, što bi bilo dovoljno da banka više ne bude virtualna. Za početak će biti smještena u jedan zagrebački poslovni prostor, a kasnije premještena, najvjerojatnije, u Dugu Resu. Ideja je pokazati da se okupljeni oko ovog projekta ne zalažu samo deklarativno za određene vrijednosti. Etična banka fokusirana je na aktiviranje ekonomskih potencijala u svim dijelovima Hrvatske.

Goran Jeras, po struci fizičar, upravitelj je Zadruge za etično financiranje i idejni začetnik hrvatske varijante etične banke. U razgovoru za Nacional rekao je da je u Nizozemskoj radio u poduzećima koja su se bavila najširim spektrom poslovanja u financijskom sektoru, bankama, investicijskim fondovima i osiguravajućim društvima pa je imao priliku usvojiti određena znanja. Tijekom financijske krize uvidio je slabe točke komercijalnih banaka, a u Nizozemskoj je tada postojala etična banka pa ga je ta ideja povukla. „Okupio sam prijatelje i suradnike, detaljno smo sve proučili i skupili kontakte. Nakon stotina i stotina sastanaka po Hrvatskoj, osnovana je Zadruga koja je imala 101 osnivača. Riječ je o trenutno najvećoj zadruzi u Hrvatskoj koja broji više od 1000 članova. Taj se broj odnosi na pojedince, tvrtke, jedinice lokalne samouprave i organizacije civilnog društva među kojima ima onih koje su bliske Katoličkoj Crkvi i onih koje su sklonije liberalnim vrijednostima. Svima njima zajedničko je da se zalažu za odgovornije upravljanje našim sredstvima i održivi gospodarsko-društveni razvoj Hrvatske“, objasnio je Jeras. Kritički se osvrnuo na klasično bankarstvo. „Netko može naivno misliti da banka prikupljena sredstva ulaže u razvojne projekte. To je sektor koji se više bavi raznim trgovanjima i vrijednosnim papirima na tržištu nego kreditiranjem realnog sektora. U Hrvatskoj se banke najviše bave kreditiranjem građanstva. Potrošački krediti predstavljaju strukturni problem jer više od pola sredstava koje banke plasiraju u ekonomiju, odlazi na neproduktivne aktivnosti umjesto na stvaranje nove vrijednosti, zbog čega država nije u plusu. Bez promjene kreditne politike ne možemo izići iz začaranog kruga dužničkog ropstva, a to ovisi o odluci vlasnika banaka. Ako želimo drugačiju politiku, moramo imati vlasništvo nad vlastitom kreditnom institucijom. U etičnoj banci postoji usklađenost između interesa klijenta i vlasnika. Nema sukoba interesa zato što svaki od članova ima jedan glas u upravljanju Zadrugom“, istaknuo je Jeras. Dodao je da je Hrvatska narodna banka u dosadašnjem tijeku komunikacije bila profesionalna i korektna.

Članovi Zadruge izabrali su Silvanu Vujnović i Zorana Besaka u upravu buduće Ebanke. U razgovoru za Nacional Silvana Vujnović je objasnila kako je nakon dugogodišnjeg rada u kreditnom sektoru komercijalne banke, odlučila pokušati nešto drugačije. Nisu joj se sviđali uvjeti rada u klasičnim bankama, funkcioniranje koje se prvenstveno temelji na profitu i to što su rizici počeli upravljati bankom. Učlanila se u Zadrugu za etično financiranje na samom početku, na osnivačkoj skupštini. „Smatram da je moguće poslovati na drukčiji način. Prednost je to što ne krećemo od nule kao druge manje banke, nego imamo već mrežu klijenata i samo ćemo nastaviti rad onako kako smo započeli u Zadruzi. Cilj je da kapital naših klijenata ostane unutar Zadruge jer tako možemo pratiti ideju od početka do kraja, što nije način na koji klasične banke funkcioniraju“, rekla je Vujnović.

Istaknula je da je poljoprivreda jedna od grana koje komercijalne banke izbjegavaju zbog visokog rizika, dok u Zadruzi postoji pojačana svijest o potrebi razvijanja poljoprivrednog tržišta, povezivanja ponude u Slavoniji i potražnje na moru. Milan Medić iz LEADER mreže Hrvatske, koji je također od 2014. u Zadruzi za etično financiranje, potvrđuje da komercijalne banke obično ne daju zajmove dionicima iz poljoprivrede za provođenje europskih projekata. „Mi smo u suradnji sa Zadrugom uspjeli dogovoriti predfinanciranje mjere 19 programa ruralnog razvoja, a to je obavezna mjera. Riječ je o jedinstvenom primjeru u Hrvatskoj jer ni jedna mjera ruralnog razvoja još nema osigurano financiranje. To je postignuto zahvaljujući Federaciji europskih etičnih i alternativnih banaka čiji je član i Zadruga za etično financiranje. Tako se financiraju administrativni tekući troškovi, a nakon osnivanja etične banke model ćemo proširiti i na sve korisnike sredstava iz mjere 19. Ovo je apel Vladi da razradi slične modele za sve druge korisnike europskih programa, druge zemlje imaju fondove i zaklade za predfinanciranje pa se korisnici mogu javiti, uzeti pozajmicu i provesti projekt. Toga u Hrvatskoj nema, a to je jedan od uzroka slabog povlačenja sredstava iz europskih fondova“, naglasio je Medić.

U slučaju etičnog bankarstva naglasak je stavljen upravo na ljude i ideje. Kako kaže Jeras, osim samog projekta, bitno je ono što dolazi prije i poslije, od dobavljača do praćenja tržišta nakon što je nešto plasirano. „Tako ulazimo u dublju analizu, gledamo društvene i ekološke učinke. Svatko tko krene u investiciju u Zadruzi, može računati na naše stručnjake, što smanjuje rizik i nešto je čega nema u klasičnim bankama. Nadalje, u etičnoj banci neće biti nenamjenskih potrošačkih kredita. Postoje krediti za osnovno uređenje stana, za zdravstvene i obrazovne potrebe, ali ni u kojem slučaju nema nedozvoljenog minusa. Smatramo da to dovodi do poticanja zaduživanja, bitna nam je financijska edukacija ljudi i jačanje svijesti o mogućnostima kvalitetnog života bez zaduživanja“, naglasio je Jeras.

Rekao je da očekuje da će etična banka rasti umjereno, da će moći financirati i veće projekte u suradnji s drugim etičnim bankama iz inozemstva, a objasnio je i zašto nemaju ambicije ući u kategoriju velikih banaka. „Nekoliko je razloga za to. Moramo paziti na kriterije poslovanja naših članova. Stalo nam je do toga da radimo s pojedincima i tvrtkama koji rade u skladu s našim načelima i vrijednostima jer to osigurava dugoročnu stabilnost poslovanja. Određeni tipovi projekata imaju prioritet jer smo fokusirani na programe ruralnog razvoja, sprječavanje depopulacije ruralnih sredina, obnovljive izvore energije, programe zapošljavanja ugroženih skupina, financiranje tehnoloških i društvenih inovacija, kao i projekte koje klasične banke neopravdano smatraju rizičnima. Etično bankarstvo kompatibilno je s idejom društvenog poduzetništva koje podrazumijeva da je cijelo poslovanje tvrtke integrirano u rad zajednice. Takvo poslovanje stvara jake veze na lokalnom tržištu, a poduzeća koja tako posluju manje su izložena tržišnim šokovima jer se fokusiraju na poslovanja unutar zajednice koja osigurava kupnju i plasman proizvoda i usluga na razini koja nije moguća na globalnom tržištu. U idealnoj varijanti želimo da u budućnosti našim putem krenu i druge banke, da imamo nekoliko etičnih banaka, a ne da rastemo unedogled i izgubimo osobni kontakt koji imamo sa svakim klijentom“, rekao je Jeras. Ne slaže se s kritikom da je riječ o tipu bankarstva koje uopće nije isplativo. „U vremenima gospodarskog rasta etične banke nisu profitabilne kao druge, ali ni ne zaostaju puno za komercijalnim bankama. U trenucima krize one ostaju podjednako profitabilne, dok profitabilnost komercijalnih banaka drastično pada pa im često treba pomoć države. Etična banka na svim tržištima na kojima posluje inspirira i druge banke da uđu u sektore u koje nisu ulazile. Primjerice, prije nego što smo mi to uveli, niti jedna banka u Hrvatskoj nije nudila tekuće račune bez mjesečne naknade. Također, više nismo jedina banka koja će nuditi da se platni promet sprovede bez naknade. Kao tržišna konkurencija donosimo nove modele pa se može reći da smo već u ovoj fazi nastajanja nametnuli neke male promjene“, rekao Je Jeras. On smatra da revolucije stvaraju ogromnu štetu u procesu, ali to ne znači da postupno poboljšavanje praksi ne može dovesti do određenih sustavnih promjena koje će biti ugrađene u pravni i poslovni okvir.

Iz perspektive etičnog bankarstva centralizirani koncern poput Agrokora zbog svoje neodrživosti ne bi bio moguć. I Lex Agrokor je samo izlaz u nuždi, a ne rješenje

Goran Jeras rekao je da iz perspektive etičnog bankarstva, gigantski centralizirani koncern poput Agrokora zbog svoje neodrživosti ne bi bio moguć. U Zadruzi za etično financiranje postoji velik broj članova koji su vezani uz Agrokor pa su, uz pomoć partnerskih mreža u europskim zemljama koje imaju iskustva s takvim modelima, razradili prijedlog koji su predali Vladi, ali nisu dobili nikakav formalni odgovor. „Ovaj kompleksni problem ne može se riješiti na razini cjeline, mora se razdijeliti na manje sastavnice. Jedan dio je problem visoko profitabilnih poduzeća poput Jamnice i Leda. Njihovi bi prihodi išli u fond koji bi bio jamstvo za poticanje zaposlenika na ulaganje, čime postaju vlasnici kroz oblik radničkog dioničarstva ili uključivanja građana. Konzum i Tisak bili bi strukturirani po švicarskom modelu u proizvođačku i potrošačku zadrugu. Poduzeća poput Vupika, Pik Vrbovca i Belja rekonstruirala bi se uz pomoć Hrvatske banke za obnovu i razvitak te bi se udružila s proizvođačima hrane na terenu koji sada nemaju pristup prerađivačkoj strukturi pa su proizvođači ucijenjeni i ne mogu po odgovarajućoj cijeni plasirati proizvode. Integracijom bi proizvođači postali kolektivno kroz zadruge suvlasnici infrastrukture Belja i Vupika pa bi to dalo zamah poljoprivredi. Financijski dug Agrokora još je jedan složeni problem koji se ne može riješiti na klasične načine. Taj novi set poduzeća koja bi preuzela poslovanje, izdao bi nove obveznice po niskoj kamati. Bez HNB-a, odnosno zelenog svjetla da se te obveznice iskoriste za recikliranje postojećeg duga, to ne bi bilo moguće. Sve su dosadašnje ideje, pa i lex Agrokor, bile samo izlaz u nuždi. To nije dugoročno rješenje kojim bi se očuvao plasman domaćih proizvoda građanima Hrvatske i kupcima u regiji“, objasnio je Jeras.

Naglasio je da unatoč nekim kritikama, ljudi danas puno pozitivnije reagiraju na takve ideje nego prije tri godine, kada je pokrenuta Zadruga za etično financiranje. „Onda je automatska reakcija bila svojevrsna nevjerica i skepsa. Ljudi nisu mogli vjerovati da takav oblik bankarstva može funkcionirati. U međuvremenu smo radili na edukaciji građana te smo pokazali da smo ozbiljni i da imamo znanja i kapaciteta pa je percepcija drukčija. Profesionalni i javni krugovi ideju etične banke više ne smatraju nerealnom utopijom, ali građani i dalje teško daju povjerenje bilo kome, posebice ako se nude stvari koje se mogu činiti predobrima. Mi ne nudimo zaradu kroz samu banku, nego samo uštedu i transparentnost koje će poduzetnike činiti sigurnijima i profitabilnijima. Etična banka krenut će s radom kada se stvori povjerenje na dovoljnoj razini. Da smo imali potrebna sredstva i broj članova prije godinu i pol dana, sada bismo već radili u punom smislu te riječi. Građani sami odlučuju kakvu će ekonomiju imati. Ako se udruže i pravilno usmjere svoja sredstva, mogu imati svoju banku, ekološku poljoprivredu i čistu energetiku kroz obnovljive izvore energije. Do koje će se mjere takav oblik gospodarstva razviti, ovisi samo o broju građana i poduzeća koji odluče svojim financijskim resursima podržati održivu razvojnu kreditnu politiku, odnosno davanje smisla svom novcu“, zaključio je Goran Jeras u razgovoru za Nacional.