Otkriće da bi predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko ili njegova supruga Ana Šarić mogli biti poslovno povezani s tvrkom Migrit solarna energija, zbog koje je tijekom posljednjih nekoliko tjedana u javnostI izbila afera kad se otkrilo da je odbijena kao potencijalni investitor 158 milijuna eura u nuklearnu elektranu u Finskoj, zbog sumnji da iza te tvrtke stoji netransparentni ruski kapital, narušilo je odnose američke administracije u Hrvatskoj i HDZ-a, odnosno, Karamarka. Potvrdilo je to za Nacional više neovisnih izvora iz različitih visokih političkih krugova, pa i oni bliski vrhu HDZ-a. Špekulacije o tome da je američka administracija vrlo oprezna kad je riječ o produbljivanju odnosa s aktualnim šefom HDZ-a, prisutne su već neko vrijeme, a intenzivirale su se nakon što se Karamarko nije pojavio na proslavi američkog Dana nezavisnosti 4. srpnja, u rezidenciji američkog veleposlanika Kennetha Mertena koji se o tom prigodom i oprostio od visokih uzvanika iz domaćeg društveno-političkog života jer mu uskoro istječe mandat u Hrvatskoj.

• AMERIKA SE NI NA KOJI NAČIN NEĆE MIJEŠATI U IZBORE u Hrvatskoj, ali prati promjene trendova. Voljela bi vidjeti program HDZ-a i ljude koji će taj program biti u stanju provesti.

“DA KARAMARKO NIJE DOBIO POZIVNICU, bio bi to vrlo ozbiljan signal američke politike prema njemu. Iako je riječ o protokolarnoj prigodi, nema govora o tome da pozivnica Karamarku nije stigla, no on se naprosto nije pojavio, kao što se nije pojavio ni prethodnih dviju godina”, tumači za Nacional izvor iz visokih političkih krugova. Da je pozivnica Karamarku uistinu uručena, neslužbeno su nam potvrdili i iz američkog veleposlanstva. Sudeći prema njihovoj ekspresnoj reakciji na izravno pitanje može li se govoriti o svojevrsnom zahlađenju odnosa između njih i predsjednika HDZ-a, američkoj administraciji nikako ne odgovara da ih se na bilo koji način dovodi u vezu s HDZ-om, ni u kontekstu “zatopljenja” ni “zahlađenja” odnosa, a ni s bilo kakvim pričama o potencijalnom utjecaju na ishod izbora u Hrvatskoj. Iz veleposlanstva u Buzinu samo su konstatirali da su odnosi između njihova veleposlanika i Karamarka uobičajeni te da se njih dvojica redovito susreću kad je to potrebno.

“Hrvatska je demokratska zemlja i članica Europske unije i nema riječi o tome da bi bilo tko, pa tako i Amerika, utjecao na rezultat izbora u Hrvatskoj”, objasnio je za Nacional izvor blizak vrhu HDZ-a. No upravo to što se Amerika ni na koji način neće miješati i davati bilo kakvu vrstu podrške HDZ-u, odnosno, to što će “prekriženih ruku” promatrati izborna događanja, moglo bi za tu stranku predstavljati problem. Posebno zato što se još do prije nekoliko mjeseci otvoreno govorilo o tome kako su strani veleposlanici intenzivirali svoje kontakte i susrete s predsjednikom HDZ-a, da bi se iz prve ruke upoznali s načinom razmišljanja i programom čovjeka koji je tada još uvijek bio najizgledniji budući hrvatski premijer.

DA SE SITUACIJA SADA PROMIJENILA, za Nacional je potvrdio čak i izvor blizak vrhu HDZ-a, unatoč tome što ustrajava na tvrdnji da nije točno da je Amerika zahladila odnose s Karamarkom, ali ipak upozorava:

“Amerikanci se ni na koji način neće i ne smiju miješati u izbore, ali oni prate globalna kretanja. Činjenica je da je prije dva mjeseca pobjeda HDZ-a bila sigurna, a da su se u posljednja dva mjeseca trendovi preokrenuli i to su, naravno, kao činjenicu akceptirali i u američkom veleposlanstvu. Oni žele vidjeti gospodarski program HDZ-a, odlučnost i ljude koji bi taj program bili u stanju provesti”, kaže ovaj visoki izvor. No on također upozorava kako to ne znači da američka politika na bilo koji način podržava SDP ili neku drugu stranku. Dapače, prema tom izvoru, oni su vrlo razočarani rezultatima rada Vlade, (ne)provedenim reformama i nedovoljnim iskorištavanjem hrvatskih potencijala i EU fondova.

Na pitanje jesu li Amerikanci malo “zahladili” odnose s Karamarkom zbog njegove u posljednje vrijeme radikalnije retorike, isti izvor odgovara da to njih ne zanima. Ipak, nije ostalo nezamijećeno da je Karamarko na posljednjim stranačkim klauzurama u svojim govorima ipak reducirao spominjanje „jugofila” i lustracije te svoja izlaganja temelji gotovo isključivo na gospodarskoj komponenti i kritiziranju Vlade u konkretnim stvarima, kao što su povećanje vanjskog duga i zabrinjavajući trend iseljavanja mladih.

DRUGI IZVOR, MEĐUTIM, ponavlja da je presudan utjecaj na promjenu odnosa prema Karamarku imalo upravo vezivanje njegova imena uz ruske interese i njihovo korištenje hrvatske kompanije kao paravan tvrtke za plasiranje sumnjivog ruskog kapitala u Europsku uniju. U opisivanju te situacije, više Nacionalovih izvora koristilo je različite izraze, od strogo diplomatskih do vrlo plastičnih, poput onog da je Karamarko svojim vezama s Rusima Amerikancima “opalio šamar” ili “gurnuo prst u oko”.

Osim kontakata s ruskim paravan tvrtkama, Amerikanci pažljivo prate i Karamarkove indirektne odnose s drugim velikim poslovnim subjektima, kao što je mađarski Mol. Naime, postoje ozbiljne indicije da Karamarko te odnose indirektno ostvaruje preko svog prijatelja Joze Petrovića, nekadašnjeg člana Uprave Ine, koji je s mađarskim Molom nastavio razvijati poslovne odnose kao njihov savjetnik, a upućen je u sve tajne odnosa između Mola i bivšeg premijera Ive Sanadera.

U tom kontekstu u dijelu političkih krugova promatraju i Karamarkov nedavni sastanak s mađarskim ministrom vanjskih poslova i vanjske trgovine Péterom Szijjártóm u središnjici HDZ-a, zbog čega je SDP otvoreno prozvao Karamarka. “Razgovaralo se o potrebi jačanja suradnje HDZ-a i Fidesza, posebno nakon parlamentarnih izbora u Hrvatskoj”, stoji u priopćenju koje je nakon tog sastanka sročio Miljenko Manjkas, glavni Karamarkov savjetnik za medije. Unatoč tome, ministar poduzetništva i obrta Gordan Maras sazvao je izvanrednu konferenciju za tisak, na kojoj je izričito tražio od Karamarka da objasni hrvatskoj javnosti što je točno sa Szijjártóm razgovarao u vezi Ine i Mola. U SDP-u sumnjaju da je Karamarko Mađarima obećao određene ustupke povezane s Inom ako HDZ dođe na vlast te da je tu riječ o povredi nacionalnih interesa.

BEZ OBZIRA NA TO JESU LI OPTUŽBE iz stožera SDP-a pretjerane ili nisu, neosporno je da se svaki potez predsjednika HDZ-a, s obzirom na njegovu potencijalnu ulogu budućeg premijera, sada promatra pod posebnim povećalom. U tome izuzetak zasigurno nije ni američka administracija.

Politički insajderi upozoravaju na to da i unutar američke administracije postoje dvije linije – vanjskopolitička koja slijedi politiku State Departmenta i sigurnosna koja slijedi logiku CIA-e i sigurnosno-obavještajnog spektra. Te dvije politike, objašnjava Nacionalov izvor iz visokih političkih krugova, nisu uvijek usuglašene, dapače, bilo je dosta primjera u prošlosti kada su se one međusobno razilazile. No ono u čemu su te dvije politike sada suglasne, kad je riječ o Hrvatskoj, jest da SAD ne želi nikakva iznenađenja kad je u pitanju generalno opredjeljenje Hrvatske kao zemlje saveznice.

“Amerikanci naprosto ne žele da od zemlje saveznice Hrvatska postane zemlja u kojoj će oni koji dođu na vlast, zbog partikularnih političkih interesa, provoditi sumnjive poslove utemeljene možda na obećanjima datim prije izbora ili na nekim poslovnim odnosima koji nemaju veze s nacionalnom politikom, odnosno, ne žele da Hrvatska postane servis za sumnjive biznismene. Drugim riječima, SAD ne želi da se zbog ičega dovede u pitanje savezništvo Hrvatske s NATO-om i Amerikom”, objasnio je izvor za Nacional.

S druge strane, neovisno o Karamarkovoj politici, u Hrvatskoj je još uvijek jaka diplomatsko-politička struja koja smatra da bi Hrvatska svoje vanjskopolitičke odnose trebala graditi prvenstveno na nacionalnim interesima naše zemlje te da u tom kontekstu Hrvatska mora, slično kao u vrijeme Pokreta nesvrstanih, nastaviti balansirati između politika dviju velikih svjetskih sila. No to, naravno, nikako ne znači da bi se ljudi koji pretendiraju na obnašanje najviših državnih funkcija trebali na bilo koji način kompromitirati privatnim poslovno-prijateljskim vezama sa sumnjivim tvrtkama, bilo s jedne ili s druge strane.