Nacional otkriva kako je austrijski novinar uvučen u novi krak ruske hibridne operacije za koju izvor blizak Vladi tvrdi da se vodi s ciljem opstrukcije vlasničke konsolidacije Fortenova grupe otkupom suvlasničkih udjela od sankcioniranih ruskih banaka

Izvor blizak hrvatskoj vladi, koji tvrdi da hrvatske institucije o svemu navedenome raspolažu s neposrednim saznanjima potkrijepljenim čvrstim dokazima, upozorio je koncem proteklog tjedna Nacional na novi krak ruske hibridne operacije za koju tvrdi da se vodi s ciljem pokušaja opstrukcije vlasničke konsolidacije Fortenova grupe koja se nastoji provesti otkupom suvlasničkih udjela od sankcioniranih ruskih banaka.

Taj izvor tvrdi kako hrvatske institucije sumnjaju da je Gabriel Lansky, austrijski odvjetnik Miodraga Borojevića, inače ključnog operativca Krešimira Filipovića, ruskog oligarha s hrvatskom putovnicom, nedavno pomagao, a lako moguće i značajno utjecao da motivira na novinarski angažman kontroverznog austrijskog novinara Christiana Wehrschütza, kojeg se u nekim europskim medijima optužuje za širenje ruske propagande, kako bi napravio opširnu reportažu o slučaju Fortenove, uključujući i razgovor sa „šeikom“ Saifom Alketbijem, navodnim kupcem Sberbankovih 42% Fortenove koji su pod sankcijama EU-a.

Isti izvor izjavio je za Nacional kako hrvatske institucije sumnjaju da se radi o medijskoj operaciji s ciljem stvaranja međunarodnog medijskog pritiska na hrvatske i EU institucije kako bi se skinule sankcije nad tvrtkom SBK Art, koja tvrdi da je preuzela ruski udio u Fortenova grupi, što bi moguće omogućilo Saifu Alketbiju, odnosno onima koji stoje iza njega, preuzimanje dominantnog suvlasničkog udjela u Fortenova grupi.

Christian Wehrschütz objavio je 3. lipnja u austrijskom Kleine Zeizungu tekst u kojem se bavi navodnim vlasničkim sukobom u Fortenova grupi. FOTO: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

Christian Wehrschütz 3. lipnja objavio je u austrijskom Kleine Zeitungu tekst u kojem obrađuje navodni vlasnički sukob najmoćnijeg hrvatskog poduzetnika Pave Vujnovca i spomenutog Saifa Alketbija u Fortenova grupi. U tekstu donosi izjave Alketbija i Miodraga Borojevića, koji iznose svoje viđenje situacije u Fortenova grupi.

Borojević je za potrebe tog teksta predstavljen samo kao savjetnik Saifa Alketbija, dok se njegove veze s Krešimirom Filipovićem ne spominju. Borojević je za te austrijske novine iznio nekoliko zamjena teza te izjavio kako je cilj Pave Vujnovca iskoristiti sankcije EU-a protiv tvrtke SBK Art, kako bi potpuno preuzeo Fortenova grupu. Vujnovca je optužio da zloupotrebljava režim sankcija te naveo kako Europski sud pravde u Luksemburgu mora razjasniti ovo pitanje kao i pitanje je li ta tvrtka s pravom stavljena na popis sankcija EU-a.

Izvor blizak hrvatskoj vladi ovaj tekst vidi kao dodatnu epizodu unutar šireg spleta aktivnosti čiji je krajnji cilj zapravo pokušaj spašavanja tristotinjak milijuna eura koje je Krešimir Filipović, sakriven iza fantomskog arapskog investitora Saifa Alketbija, netransparentno htio prebaciti iz Rusije u Hrvatsku tako da ih zamijeni sa sankcioniranim ruskim bankama za njihov 42,5-postotni vlasnički udio u Fortenova grupi. Nije isključeno da se iza Filipovićeva ruskog kapitala kriju njegovi još snažniji poslovni partneri iz Moskve poput oligarha Mikhaila Friedmana koji je pod sankcijama EU-a.

Nacional je u prošlom broju otkrio kako je SOA zatražila da se bivšem istaknutom članu engleske obavještajne službe zabrani ulaz u Hrvatsku. FOTO: Nacional

Međutim, čak i da se zaista odvila, kupoprodaja sankcioniranih udjela Fortenove prema propisima EU-a nije važeća jer Alketbi nije imao potrebna odobrenja Nizozemske i EU-a. Alketbi se nekoliko puta pred nizozemskim sudovima pokušao upisati u vlasništvo Fortenove, ali su ga nizozemski sudovi svaki put odbili.

U setu tih kompleksnih, ali suštinski spornih poslovnih aktivnosti, kojima su istodobno kršili sankcije nametnute Rusiji zbog agresije na Ukrajinu, Krešimir Filipović, ali i ruska tvrtka SBK Art preko koje se preuzimanje većinskog paketa Fortenova grupe trebalo zakulisno realizirati, završili su pod međunarodnim sankcijama.

Pa je, među ostalim, Borojević angažirao spomenuti austrijski odvjetnički ured Gabriela Lanskog i kako bi rusku tvrtku SBK Art pokušao skinuti s popisa sankcioniranih, što bi bio uvod u nastavak pokušaja njihova preuzimanja većinskog udjela u Fortenova grupi. Spomenuti tekst u austrijskom mediju također se tumači kao dio istih aktivnosti.

‘Lansky je bio s Wehrschützom u društvu u jednom hotelu kada je s Alketbijem vođen intervju putem videoveze. Wehrschütz je prije par tjedana zatražio intervju s državnim tajnikom u MVEP-u Matušićem’

Izvor blizak Vladi za Wehrschütza navodi da je poznati novinar u Austriji, a njegov angažman povezan s Fortenova grupom opisao je ovako:
”Wehrschütz je pažljivo odabran, a njegov tekst tempiran kako bi se utjecalo na europsku i hrvatsku javnost i pokušalo prikazati da je Saif Alketbi žrtva hrvatske poslovno-političke zavjere kao i da je Alketbi legitiman kupac, odnosno da iza njegove krajnje sumnjive kupnje 42% Fortenove ne stoje ruski oligarh Krešimir Filipović i njegov glavni operativac u Hrvatskoj Miodrag Borojević, a možda i drugi oligarsi. Wehrschützov zadatak je da predstavi Alketbija kao legitimnog kupca Fortenove, koji nema veze s Rusima i kojem se nanosi velika financijska šteta. Cilj je i zastrašiti hrvatsku javnost da će porezni obveznici platiti ‘štetu’ koju Alketbi trpi jer mu nije omogućeno preuzimanje Fortenove zbog sankcija. Uz to, želi se iznijeti optužba da je hrvatska vlada nelegitimnim političkim pritiskom zaustavila Alketbijev ulazak u Fortenovu, a sve kako bi pogodovala sadašnjoj upravi i suvlasnicima Fortenove. U isto vrijeme ovaj angažman pokazuje izrazito snažnu rusku crtu koja se provlači kroz cijelu operaciju preuzimanja Fortenove koja je započela navodnom prodajom Sberbankovih udjela ‘šeiku’ Alketbiju. Wehrschütz treba dati legitimitet i težinu naručenoj reportaži te pokušati utjecati na to da se poruke iz tog teksta prenose po austrijskim medijima i izvan austrijskih granica.”

Izvor blizak Vladi izjavio je za Nacional kako su hrvatske institucije došle do čvrstih informacija da je Wehrschütz za potrebe rada na spomenutom novinarskom tekstu par dana proveo u Hrvatskoj te da je većinu tog vremena proveo u društvu Gabriela Lanskog. O tomu taj izvor kaže:
”Wehrschütz je prije par tjedana zatražio intervju s državnim tajnikom u MVEP-u Franom Matušićem, vezano uz temu Fortenove. Matušić je ujedno i koordinator državnih tijela za pitanje sankcija. Naravno, Wehrschütz je posebno zainteresiran bio za uvođenje sankcija protiv ruskih tvrtki u kontekstu arapskog ‘investitora’, tj. Saifa Alketbija. Lansky je bio s njim u društvu u jednom hotelu kada je s Alketbijem vođen intervju preko videoveze”.

Isti izvor navodi kako zbog okolnosti u kojima je nastajao spomenuti tekst, a naročito jer se Wehrschütz hrvatskim državnim tijelima obraćao u svojstvu novinara austrijske javne televizijske kuće ORF, proizlazi da se austrijska javna TV koristi za plasiranje naručenih tekstova koji trebaju pomoći ruskim sankcioniranim akterima da svoju sankcioniranu imovinu iz Rusije prebace u EU te je pokušaju oprati i legalizirati na europskim sudovima.

Gabriel Lansky, austrijski odvjetnik Borojevića, inače ključnog operativca ruskog oligarha s hrvatskom putovnicom Krešimira Filipovića, utjecao je na kontroverznog austrijskog novinara Christiana Wehrschütza. FOTO: Screenshot, Borna Filic/PIXSELL

Wehrschütz je u dijelu europskih i austrijskih medijskih krugova kompromitiran brojnim i ozbiljnim optužbama za pristrano i prorusko izvješćivanje iz Ukrajine, uz širenje ruske propagande, te ponavljanje upravo onih teza koje Rusi plasiraju kroz svoje hibridno djelovanje i obavještajne medijsko-propagandne aktivnosti. Štoviše, Ukrajina mu je nedavno prijetila oduzeti novinarsku akreditaciju zbog pristranog pro-ruskog izvješćivanja.

Wehrschütz je svoju novinarsku karijeru započeo 1980-ih u krajnje desnoj, danas izrazito proruskoj Slobodarskoj stranci (FPO), gdje je uređivao i stranačko glasilo, a član stranke bio je i jedno vrijeme dok je radio za austrijsku javnu televiziju ORF. Iz stranke je izašao 2002. godine. Wehrschütz je tijekom 2000-tih bio dopisnik s Balkana. Proteklih godina intervjuirao je Aleksandra Vučića, ali i Jadranku Kosor povodom izdavanja njezine knjige ”Kraljica”.

O njegovim proruskim stavovima u siječnju je pisao nezavisni ukrajinski portal Euromaidanpress, a tekst je potpisala skupina autora. U tekstu se navodi kako je austrijska javnost informacije o Ukrajini u godinama nakon 2014. i okupacije Krima i dijela Donbasa dobivala upravo od Wehrschütza koji je bio dopisnik ORF-a iz Ukrajine. Smatraju da stoga nije čudno da u Austriji postoji značajan proruski sentiment, osobito među članovima Slobodarske stranke.

Nacional je otkrio razmjere šokantne međunarodne tajne operacije usmjerene protiv premijera Andreja Plenkovića i hrvatskih institucija zbog Fortenova grupe. FOTO: Kristina Stedul Fabac/PIXSELL

Uz ukrajinski Euromaidanpress, o Wehrschützovim proruskim stavovima opširno je pisao Pekka Kallioniemi, finski postdoktorand sa sveučilišta u Tampereu, na svom Twitter profilu. Kallioniemi je Wehrschütza označio kao proruskog propagandista, a Austriju je označio kao središnju točku pro-ruskih aktivnosti. Kallioniemi je Wehrschützov novinarski angažman secirao upravo kao primjer namjernog širenja ruskog narativa protiv Ukrajine. Ubrzo nakon objave tog statusa, Kallioniemi je dobio pismo od odvjetničkog ureda Gabriela Lanskog u kojem se tražilo brisanje teksta i prijetilo tužbama. Kallioniemi je odbio ukloniti tekst pa se on i danas nalazi na njegovu X (Twitter) profilu. Kako 70% Austrijanca prati ORF, Kallioniemi smatra da su ovaj i slični novinarski radovi uzrok pro-ruskog sentimenta u Austriji kao i jačanja desničarske Slobodarske stranke (FPO).

I u medijskim krugovima se pisalo da je Wehrschütz angažirao upravo odvjetnički ured Gabriela Lanskog koji bi na svaku optužbu protiv svog klijenta prijetio tužbama protiv autora koji bi ugrozili njegovu reputaciju „objektivnog“ reportera. Tako je jedan komentator na Twitteru iz Graza sudskim putem bio prisiljen obrisati i povući svoju objavu iz 2022., uz referiranje na nacizam, da je Wehrschütz Putinova lutka.

Wehrschütz je 2017. bio govornik na skupu Austrijsko-ruskog društva prijateljstva o ruskoj ulozi u jugoistočnoj Europi, na kojem je sudjelovao i Milorad Dodik. Gabriel Lansky je bio istaknuti član Austrijsko-ruskog društva prijateljstva. Jedan detalj s njegova X (Twitter) profila ukazuje na Wehrschützovo „razumijevanje“ za prosrpsku opciju u Crnoj Gori. Naime, u travnju 2023. objavu jednog tviteraša koji je komentirao snimku kako prosrpska masa ispred pravoslavne katedrale u Podgorici nakon predsjedničkih izbora maše desecima srpskih zastava uz poznatu novokomponiranu velikosrpsku himnu „Veseli se srpski rode“, Wehrschütz je koristeći uskličnik komentirao navodeći da nije istina da se viju samo srpske zastave. Indikativno je kako je Wehrschütz imao potrebu reagirati i pokušao demantirati očitu činjenicu da se u Podgorici nakon predsjedničkih izbora slavilo uz izrazite velikosrpske pjesme i srpske zastave.

‘Želi se iznijeti optužba da je hrvatska vlada nelegitimnim političkim pritiskom zaustavila Alketbijev ulazak u Fortenovu, a sve kako bi pogodovala njenoj sadašnjoj upravi i suvlasnicima’. FOTO: Luka Stanzl/PIXSELL

Kada je 2018. Wehrschützu Ukrajina zabranila pristup na linije bojišta u Donbasu, tvrdio je da mu život u Ukrajini ugrožava ekstremna desnica. U njegovu zaštitu tada je stala tadašnja austrijska ministrica vanjskih poslova Karin Kneissl, koja je u međuvremenu odselila u Rusiju gdje i danas živi. O njenim ruskim vezama govori i to da joj je 2018. na vjenčanju gost bio Vladimir Putin. Nakon njenog pritiska, Wehrschütz je ipak dobio dozvolu daljnjeg rada u Ukrajini.

Najznačajnije optužbe da širi rusku propagandu Wehrschütz je doživio u ljeto 2023., kada je napravio TV reportažu o korupciji i prisilnoj mobilizaciji u Ukrajini koja je bila popraćena videomaterijalima koje šire ruski propagandisti. Naime, uz navode o prisilnoj mobilizaciji ukrajinskih studenata, Wehrschütz je pustio video uhićenja agenta ruske tajne službe FSB u Ukrajini. Ova reportaža je za ukrajinske vlasti bila još jedan dokaz da je Christian Wehrschütz proruski orijentiran novinar i još jednom doveli su u pitanje produžetak njegove radne dozvole u Ukrajini.

Kada je bilo upitno hoće li Ukrajina Wehrschützu produžiti reportersku dozvolu, Gabriel Lansky iz protesta je izašao iz uprave austrijskog ogranka Reportera bez granica, jer nisu reagirali na to. Međutim, izvjesnije je da je njegov izlazak bio uvjetovan činjenicom da vodstvu Reportera bez granica nije deklarirao svoj sukob interesa, odnosno da je Wehrschützu odvjetnik. Lansky se u Reporterima bez granica prikazivao kao borac za slobodu pisanja i pravni zaštitnik novinara. Međutim, neki mediji su primijetili da je u isto vrijeme njegov ured bio pravni zastupnik vlada Rusije, Azerbajdžana i Kazahstana, a Reporteri bez granica su 2023. ove tri države označile među najgorima prema slobodama novinara – Kazahstan je rangiran kao 134. zemlja na svijetu, Azerbajdžan 151., a Rusija 164. od 180 promatranih država svijeta.

Borojević je za austrijski Kleine Zeitung iznio nekoliko zamjena teza te izjavio kako je cilj Pave Vujnovca iskoristiti sankcije EU-a protiv tvrtke SBK Art kako bi potpuno preuzeo Fortenova grupu

Nacional je u prošlom broju otkrio da je Sigurnosno obavještajna agencija (SOA) nedavno poslala intrigantan dopis ravnatelju policije Nikoli Milini s prijedlogom da se na tri godine zabrani ulaz u Hrvatsku bivšem istaknutom članu engleske obavještajne službe MI 6 Anthonyju Moncktonu, proglasivši ga praktički nepoželjnim u Hrvatskoj. Otkrio je to Nacionalu izvor blizak policiji i pružio uvid u dokaz koji to i potvrđuje.

Ovaj nesvakidašnji dopis relativno je kratko obrazložen. U njemu se konstatira da hrvatske institucije raspolažu saznanjima da je Monckton djelovao protiv hrvatskih institucija. On je duži niz godina boravio u raznim zemljama na prostoru bivše Jugoslavije, manje-više kao ključni obavještajac engleske službe MI 6.

Razlog zašto je Anthony Monckton u situaciji da sljedeće tri godine neće moći ući i zadržati se na teritoriju Hrvatske izvještaj je na engleskom jeziku koji nosi naziv ”Project Stillo – Report, privileged and confidential; Enquiries into Fortenova Group”, nastao 9. studenoga 2023.

Miodrag Borojević je za potrebe teksta u austrijskom Kleine Zeitungu predstavljen samo kao savjetnik Saifa Alketbija, dok se njegove veze s Krešimirom Filipovićem ne spominju. FOTO: MARKO MISCEVIC / CROPIX

Prema navodima izvora bliskog Vladi, upravo taj izvještaj potvrđuje kako postoji u najmanju ruku osnovana sumnja da je Monckton, koji je posljednjih godina aktivan uglavnom kao poslovni savjetnik, funkcionirao kao produžena ruka ruskih hibridnih interesa u Hrvatskoj.

Isti izvor navodi kako je spomenuti izvještaj zapravo naručio kontroverzni austrijski odvjetnik Gabriel Lanski te da je Monckton s njime surađivao na slučaju koji je Nacional otkrio početkom prosinca prošle godine pišući o šokantnoj međunarodnoj tajnoj operaciji usmjerenoj protiv premijera Andreja Plenkovića i hrvatskih institucija zbog Fortenova grupe.

Austrija je posljednjih godina uzdrmana brojnim skandalima koji su pokazali kako su Rusi ”izbušili” brojne austrijske institucije. Tako je u ožujku zbog špijunaže za Rusiju uhićen bivši obavještajni časnik Egisto Ott. Austrijski kancelar Karl je nakon uhićenja sazvao Vijeće za nacionalnu sigurnost s ciljem da ojačaju mjere protiv ruske infiltracije u austrijske institucije. Austrijski Zeleni, iz vladajuće koalicije, ovaj slučaj su nazvali „vrhom ruske sante leda u Austriji“ te su optužili desnu Slobodarsku stranku, kojoj je novinar Wehrschütz bio članom, za omogućavanje ruske špijunaže, kao i da su „produžena ruka Rusije“ u Austriji.

Izvor blizak Vladi zaključno navodi kako u dijelu sličnih razgranatih aktivnosti sudjeluje i Gabriel Lansky, a odnedavna u tom svjetlu na području Hrvatske doživljavaju i aktivnosti austrijskog novinara Christiana Wehrschütza.

UVJETI PRENOŠENJA ČLANAKA: Svi članci objavljeni u izdanjima Nacional News Corporationa njegovo su vlasništvo. Nacional News Corporation dopušta ograničeno i povremeno prenošenje članaka iz svojih izdanja u drugim medijima. Drugi mediji smiju prenijeti informacije iz pojedinih članaka isključivo kao kratku vijest od najviše deset redaka (300 znakova) uz obavezno navođenje izvora. Nacional News Corporation tužit će prekršitelje pred sudom u Zagrebu.