Predsjednik Vlade Zoran Milanović doživio je u petak, 1. svibnja, na obilježavanju 20. obljetnice vojno-redarstvene operacije Bljesak još jedno poniženje od vrha Katoličke crkve. Vojni ordinarij i biskup Juraj Jezerinac, koji je predvodio molitvu za poginule branitelje u Spomen-parku hrvatskim vitezovima, kod Središnjeg križa u Okučanima, pozdravio je predsjednicu Republike Hrvatske Kolindu Grabar-Kitarović, predstavnike Hrvatskog sabora na čelu s predsjednikom Josipom Lekom, ali ne i premijera Zorana Milanovića i predstavnike Vlade. Zanimljivo je da zbog kasnijeg nenadanog susreta i razgovora premijera s predstavnicima branitelja iz Savske 66, taj incident nitko od novinara nije zabilježio.

[quote_box_center]

• Na obilježavanju 20. obljetnice ‘bljeska’ u Okučanima premijer Zoran Milanović doživio je još jedno poniženje od vrha Katoličke crkve

• Biskup Juraj Jezerinac ignorirao Vladu i premijera Zorana Milanovića u Okučanima

[/quote_box_center]

Međutim, Nacional je iz vrlo visokih izvora bliskih Vladi doznao da je premijer bio osupnut takvim nedopustivim ponašanjem vojnog ordinarija te se zbog toga požalio nekim bliskim suradnicima.

“Jesi li ti vidio što su mi opet priredili?“, rekao je uočljivo šokirani Milanović odmah nakon završetka skupa jednom od sudionika događaja. Taj događaj dodatno je kod Milanovića osvijestio činjenicu da će Crkva i u izbornoj godini otvoreno stati na stranu HDZ-a, odnosno da će nastaviti napadati SDP i njegove koalicijske partnere te da će kao premijer morati nešto hitno poduzeti.

Nakon upita koji je Nacional uputio osobama iz Vojnog ordinarijata da objasne zbog čega je biskup Jezerinac pri obraćanju na središnjem skupu u Okučanima pozdravio predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović i predstavnike Sabora, ali ne i članove Vlade, oni su najprije pokušali zanijekati cijeli događaj. Odgovorili su sljedeće:

“Primite na znanje da vojni biskup Juraj Jezerinac – trebali biste to znati – nije propovijedao niti predvodio misno slavlje u Okučanima 1. svibnja, na 20. obljetnicu VRO Bljesak.“ Ali u upitu nije bilo ni spomenuto misno slavlje nego je jasno bilo naznačeno da je riječ o obraćanju biskupa Jezerinca. Na ponovljeni upit redakcija Nacionala primila je poziv od glasnogovornika Vojnog ordinarijata koji je rekao:

“Evo, tu na papiru lijepo piše da biskup Jezerinac pozdravlja predsjednicu Republike te predstavnike Sabora, Vlade, branitelje i ostale uzvanike.” Kad smo glasnogovornika upozorili da to možda piše na papiru, ali da to biskup nije izgovorio, zamolio je da pričekamo minutu i tada se na telefon novinarki Nacionala javio biskup Jezerinac. Barem se tako predstavio.

“Znate, ja sam 11 godina živio u Kanadi i uvijek bih pozdravio Hrvate iz Dalmacije i Like, ali onda bi se našao netko iz Zagorja i pitao zašto njih nisam pozdravio. Tako vam je i ovdje, uvijek će se naći netko tko će biti povrijeđen. A, drugo, znate, loše je vrijeme i u brzini čovjek napravi propuste”, rekao je jako dobro raspoloženi biskup Jezerinac, kojeg je cijela ta situacija očito dobro zabavljala. Na kraju razgovora zaželio nam je svako dobro, kao i mi njemu.

Taj incident u Okučanima možda bi se mogao svrstati u nenamjernu omašku vojnog ordinarija, da nije riječ o jednom u nizu crkvenih napada na aktualnu vlast. Samo dan poslije, na misi za branitelje održanoj u Zagrebačkoj katedrali uoči “Skupa zajedništva 100 posto za Hrvatsku“, koji su organizirali prosvjednici iz Savske 66, pomoćni biskup zagrebački Ivan Šaško govorio je o tome kako “na hrvatskome stablu niču čudni plodovi, još čudnijih oblika“

“Neki su bezukusni, neki bezbojni, neki gorki, a neki truli. U visinama hrvatskoga stabla susrećemo plodove koji su nagrizeni trulošću i otrovom one ideologije koja je hranila komunistički režim. Hrvatski su branitelji osvijetlili neistine i dali istini da se razgrana, pročišćujući tamu prošlosti i unoseći svježinu do debla hrvatske radosti. No s vremenom su shvaćali da se lustracija perfidno primijenila na njih“, poručio je Šaško s oltara Zagrebačke katedrale, odakle svoje političke poruke redovno šalje i njegov nadređeni, nadbiskup zagrebački Josip Bozanić. Jedna od najpoznatijih propovijedi Josipa Bozanića postala je ona kad na prošlogodišnjoj svetkovini Sv. Mihovila Arkanđela u Šibeniku govorio o “demonovu zadahu koji se širi različitim strukturama“ i onima koji “razbijaju domovinsko zajedništvo“ i relativiziraju pobjedu u Domovinskom ratu.

“Dokle će nam se u školama, na ulicama i u medijima servirati ideološki obroci koji su dosad zatrovali obitelji mnogih naroda i stvorili rijeke otuđenih, usamljenih i propalih ljudi? Dokle ćemo podnositi nasilje nad hrvatskom poviješću?“, pitao se, između ostalog, Bozanić kojem to nije bila ni prva ni zadnja politička propovijed.

Zločinačka vlast, krvave zvijezde koje se vraćaju i petokolonaši koji su glasali za SDP i predsjednika Ivu Josipovića bili su, umjesto molitve, tema političkog govora jednog lokalnog sisačkog župnika na Dan neovisnosti Republike Hrvatske, 8. listopada prošle godine. Bilo je to, prigodno, baš u vrijeme održavanja lokalnih izbora za sisačko-moslavačkog župana. SDP-ov kandidat Davorko Vidović nazvao je takav govor uvredom za državu i napustio skup. No dok su neki bili uvrijeđeni, drugi su čestitali župniku koji je, između ostalog, optužio vlast da zanemaruje branitelje i naglasio da su najveći Hrvati 20. stoljeća Franjo Tuđman, Alojzije Stepinac i Franjo Kuharić.

Takve i slične poruke s oltara čuju se gotovo svaki dan, od običnih župnika do najviših crkvenih dužnosnika. Jedan od predvodnika takve retorike je sisački biskup Vlado Košić koji često kao opće krivce za sve prilike spominje “sinove udbaša“ i “petokolonaše koji nikad nisu željeli slobodnu i samostalnu državu Hrvatsku“. Biskup Košić, predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ekumenizam i dijalog, i inače je poznat po kontroverznim istupima, a pojavio se i na dočeku osuđenog ratnog zločinca Daria Kordića na zagrebačkog aerodromu, nakon povratka s odsluženja zatvorske kazne. Tako je zbog njegove izjave da Dario Kordić “nije zločinac, nego moralna veličina“, zagrebački muftija Aziz ef. Hasanović, predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, tražio očitovanje od vatikanskog nuncija.

Upravo takav odlučan korak, direktno obraćanje Vatikanu, bilo je ono što su pojedini savjetnici predložili premijeru Milanoviću čim su počeli njegovi problemi s Crkvom, a to je bilo praktički odmah na početku mandata Kukuriku koalicije. Kako ekskluzivno doznaje Nacional, jedan od prvih koji je Milanoviću savjetovao odlučan i brzinski obračun s Kaptolom bio je bivši predsjednik Stjepan Mesić.

BIVŠI PREDSJEDNIK STJEPAN MESIĆ SVOJEDOBNO JE BIVŠEM PAPINSKOM NUNCIJU U HRVATSKOJ MARIU ROBERTU CASSARIU POSLAO PROTESTNU NOTU ZBOG PONAŠANJA BISKUPA JURJA JEZERINCA Foto: Zeljko Lukunic/PIXSELL

“Mesić je Milanoviću rekao da mora Crkvu isključiti iz politike i da to treba riješiti tako da pozove papinskog nuncija i uruči mu non paper za Svetog Oca, odnosno neslužbeni diplomatski dokument u kojem bi iznio sve probleme koje ima s pojedinim biskupima te tražio od Vatikana da ih dovede u red. Mesić mu je objasnio da on i u usmenom razgovoru može izvijestiti nuncija o tome što biskupi govore i reći da Hrvatska ima ugovor sa Svetom Stolicom prema kojem su Crkvi zajamčena određena prava, ali da je isto tako tim istim ugovorom i država zaštićena od Crkve i njenog miješanja u politiku. Mesić je čak predlagao Milanoviću da upozori Vatikan da bi se taj ugovor, ako ga Crkva ne kani poštivati, mogao i promijeniti pa bi, recimo, jedan od prijedloga bio i uvođenje crkvenog poreza“, prepričao je visoki izvor blizak Vladi razgovor između Mesića i Milanovića koji se održao prije više od godinu dana.

Da je u takvim situacijama, kada se Crkva ili neke druge društvene skupine žele miješati u politiku, potrebna hitna i odlučna reakcija, Mesić je pokazao više puta. Prvi put to je bilo kada je umirovio hrvatske generale i to zato što su potpisali zajedničko otvoreno pismo, u kojem su upozorili na kriminalizaciju Domovinskog rata.

“Odlučili su se za politiku“, obrazložio je Mesić koji je bez pardona umirovio neke od najomiljenijih hrvatskih generala, od generala Ante Gotovine i Mirka Norca, koji tada još nije bio osuđen, do generala Krešimira Ćosića, Davora Domazeta Loše, Damira Krstičevića, Milenka Filipovića i Ivana Kapulara.

Mesić nije dvojio ni što treba napraviti u slučaju kad politički govori dolaze s oltara. S vojnim ordinarijem Jurajem Jezerincem i njegovim političkim porukama i Mesić je imao problema. Ali, on nije čekao da se biskup sam od sebe smiri nego je preko papinskog nuncija poslao pismo u Vatikan.

Kako treba postupati s biskupima kojima nije jasno da je Hrvatska po Ustavu, ali i po ugovoru sa Svetom Stolicom, sekularna država u kojoj su crkva i država strogo odvojene, jako je dobro znao bivši premijer Ivo Sanader. Iako mnogi danas misle kako je Sanader bio u odličnim odnosima s Crkvom te da je imao podršku crkvenih velikodostojnika, i on je doživio razne ekscese, ali se, kako svjedoče nekadašnji članovi Sanaderove vlade, s njima znao nositi i odmah ih je rješavao.

Tako je na obilježavanju 12. godišnjice Oluje u Kninu 2007. šibenski biskup Antun Ivas u svom govoru napao, ni manje ni više, nego Europu, NATO i Haaški sud, i to u vrijeme kad je najvažniji cilj Sanaderove vlade bio dovršetak pregovora o ulasku Hrvatske u Europsku uniju. Ivas je pregovore opisao kao “opasna preskakanja bitnih pitanja“ u kojima “nema odgovora na pitanje gdje je tu čovjek i cjelovita osoba“.

“Kad je čuo što biskup Ivas govori, Sanader mi je rekao da ćemo sada iz istih stopa ustati i napustiti skup. Jedva sam ga uvjerio da to ne bi bilo dobro“, ispričao je za Nacional bivši član Sanaderove vlade. No iako nije napustio skup, Sanader nije dugo čekao na osvetu. Nakon svečanog skupa za visoke dužnosnike i predstavnike Crkve bio je organiziran zajednički ručak.

“Mi smo došli prvi i već smo pojeli juhu, a biskupi su stigli nešto kasnije. I taman kad su im konobari servirali juhu, Sanader je ustao, uzeo čašu i održao takav govor da sam mislio da ću pasti pod stol. Jasno i glasno je poručio biskupima da im to što su si sada dopustili više nikad ne padne na pamet. Govorio im je o tome da je Hrvatska sekularna država i da bi, ako netko to dovede u pitanje, on isto tako mogao dovesti u pitanje ugovore sa Svetom Stolicom. Kad je on to izgovorio, u prostoriji se nije mogla čuti ni muha. Naravno, dok je Sanader govorio, biskupi nisu mogli jesti, pa im se juha na tanjurima ohladila“, prepričao je bivši ministar za Nacional.

Sanader nije samo u internom krugu reagirao na istup šibenskog biskupa nego je i pred okupljenim novinarima rekao:

“Smatram da je to važno kazati, posebno sada kad neki pokušavaju unijeti malodušje govoreći da se, eto, nama Hrvatima sudi, da će nam netko drugi pisati povijest zato što su neki optuženi u Haagu, a tek ćemo vidjeti kako će taj proces završiti“. Ulaskom u Europsku uniju i NATO Hrvatska će učvrstiti svoj međunarodni položaj i nema govora o tome da će netko drugi pisati našu povijest.“

Jasno, bio je to onaj isti Sanader koji je 2001., uz pomoć hrvatskih branitelja predvođenih Mirkom Čondićem, organizirao veliki prosvjed na splitskoj rivi govoreći kako “nema tog naroda koji bi se mogao odreći svojih heroja i junaka“ te izvikujući kako smo “ponosni na našeg viteza Norca“. Naravno, u tom je trenutku Sanader imao svesrdnu podršku Crkve, slično kao i danas branitelji ispred Savske 66 ili vrh HDZ-a na čelu s Tomislavom Karamarkom, čija se retorika ne razlikuje od one koja se može čuti s oltara, pa tako Karamarko govori o “nenarodnoj” i o “jugofilskoj” vlasti.

Uz takvu ofenzivu s desnice, Milanoviću mora biti jasno da mu na izborima neće pomoći ni da, kojim slučajem, uspije ostvariti značajan gospodarski rast. S jedne strane, Milanović je itekako svjestan da je Ivica Račan 2003. izgubio izbore unatoč gospodarskom rastu i unatoč tada čuvenoj poštapalici “lakše se diše”. Možda bi Milanović za početak trebao duboko udahnuti i, za promjenu, on biti taj koji će “lupiti šakom o stol”.