U politici nekom smrkne, a nekom svane. Smrknulo je IDS-u koji je izgubio Pulu nakon 16 godina, svanulo je pak Filipu Zoričiću.

Prvi put u 800 godina staroj gradskoj palači grad će voditi Dalmatinac. Filip Zoričić odrastao je u splitskom getu, u stanu od 27 četvornih metara, u Pulu je došao kao student.

“1. listopada 2000. godine u 6 sati ujutro autobusom sam došao ovdje, dočekao me pokojni stric Ivan i onda je počela moja pulska priča, prisjeća se Filip Zoričić”, gradonačelnik Pule.

Priča o Filipu Zoričiću veoma je slojevita, kao dječak je imao dva sna: da postane nogometaš i da postane svećenik.

Proveo je četiri godine u splitskom sjemeništu, no nije se odlučio na svećenički poziv, već je diplomirao književnost i povijest.

Poslije je i doktorirao, postao ravnatelj gimnazije, političar, a na posljetku i senzacija lokalnih izbora.

Suradnici ističu kako je njegova najveća vrlina moć da okuplja ljude. Zoričić sam kaže da danas nije lagano okupiti ljude ni kada ih se zove na jelo, a kamoli da ih se potakne na političko djelovanje. No, ovog je puta očito uspio.

O vrlinama novog gradonačelnika svi žele govoriti, o mana ne baš. Neki njegovi kritičari nisu htjeli pred kamere.

Za koga je Filip Zoričić? Kojoj političkoj struji pripada? Oni koji se to pitaju uglavnom mu zamjeraju mijenjanje političkih zastava. Bio je u HDZ-u zatim u La Donji ?. Nakon što se raspala ta stranka isticao je da politika nije za njega.

“On je čovjek koji je bio u oblicima suradnje sa strankama i idejama koje su išle od krajnje ljevice i Dalije Orešković, pa do Mosta i HDZ-a, rekao je Robert Frank”, glavni urednik Glasa Istre.

Članovi njegove liste pak često ističu da se u Puli bez članske iskaznice IDS-a ne može ništa. No Filip Zoričić je i bez toga postao ravnateljem,a dobio je i gradski prostor za svoj Memo muzej.

“Gospodin Zoričić je zajahao jedan populistički val, treba reći da je naslijedio jednu odličnu financijsku situaciju u gradu Puli, i sad je samo na njemu da ispuni sva ona obećanja koja je građanima dao, u suprotnom bi mogao biti još jedna od zvijezda na političkom nebu koja se brzo ugasila”, kaže Marin Lerotić, saborski zastupnik (IDS).

Gradska blagajna možda nije prazna, no centar grada jest. Posebno izvan sezone jer je Pula, kako kažu, urbanistički devastirana.

Zoričić ističe da svim tim problemima želi pristupiti bez ideologije, kaže kako ni Tito ni Tuđman neće riješiti probleme parkirališta ili derutnih fasada, zato spaja naizgled nespojivo. Kao ravnatelj gimnazije na ulazu je postavio križ, na ulazu u gradsku palaču pak izvjesio je zastavu duginih boja.

Upravo pregovara s platformom Možemo! i SDP-om oko većine u gradskom vijeću.

“Politika je jedna posebna strast, vukla me još od srednjoškolskih možda i osnovnoškolskih dana. Poslije kao predsjednika studentskog zbora na fakultetu, kao profesora, kao ravnatelja i poslije kao nekakvog parapolitičar politika je moj zadatak kao aktivnog građanina ili intelektualca, koji mora progovarati, koji mora djelovati i utjecati. Ako mi iz fotelje samo funkcioniramo i komentiramo, to za mene nema nikakvog smisla”, kazao je Zoričić.

“Politika je ta koja po meni suštinski može mijenjati stvari, i ona je meni bila izazov”, dodao je.

Komentirao je kako se osjećao kada je bio meta medijskih natpisa i priznao da je i zaplakao.

“Kad imate pozitivan stav prema politici ona može biti lijepa, ali su je političari pokvarili. Kad se susrećete svaki dan s novinama, da ste na naslovnicama i da se ružno o vama piše, i bezimeni junaci na društvenim mrežama, a tvoja obitelj to čita – emocije prorade, ja sam inače emotivan tip”, podijelio je Filip Zoričić.

Zoričić je objasnio kako je član HDZ-a bio kratko s 18 godina i kako je to tada bio logičan slijed njegovog odgoja i odrastanja u sjemeništu, i poslijeratno vrijeme.

“Ja se toga ne sramim, time se sada plašilo ljude da će se ne znam što dogoditi, ako postanem gradonačelnik Pule”, objasnio je Zoričić.