Objavljeno u Nacionalu br. 650, 2008-04-29

Nacional je istražio u što su investitori počeli ulagati novac nakon što je svjetska kriza srušila cijene dionica na burzama

S padom cijena dionica u Hrvatskoj su se, kao i u svijetu, počeli mijenjati interesi ulagača te otvarati mogućnosti drukčijih ulaganja od onih klasičnih dioničkih. Zbog ne­s­tabilnosti tržišta kapitala te sve ozbiljnijih najava recesije u SAD-u, u cijelom su se svijetu, pa i u Hrvatskoj, ulagači počeli vraćati klasičnim oblicima štednje i sigurnim ulaganjima poput onih u državne obveznice, ali su im sve zanimljiviji postali i specijalizirani investicijski fondovi koji se orijentiraju na ulaganja u dosad ne toliko atraktivne stvari: izvore energije, plemenite i ostale metale, donedavno marginalizirana tržišta poput brazilskog, ruskog, kineskog i indijskog, pa čak i hranu i vodu. Intenziviralo se i ulaganje u nekretnine te trgovanje valutama na tržištu gotovine zvanom Forex, a rizici klasičnog dioničkog ulaganja potakli su građane da počnu investirati čak i u umjetnine te arhivska vina.

No kad je riječ o investicijskim fondovima specijaliziranim za takve stvari, u Hrvatskoj je – za razliku od razvijenih zemalja – situacija sasvim drukčija: takvi fondovi, koji su na inozemnim tržištima kapitala vrlo raznovrsni, u Hrvatskoj se tek počinju pojavljivati. Oni specijalizirani za ulaganje u nekretnine postoje u posljednje dvije i pol godine, a ostali su novost na hrvatskom financijskom tržištu. Jedan od najzanimljivijih je prvi i zasad jedini tzv. commodity, odnosno robni fond u Hrvatskoj, koji je prošle godine sa svojim timom fond menadžera odlučio pokrenuti mladi predsjednik uprave HPB Investa Dominik Lice, financijski analitičar certificiran na međunarodnoj razini za alternativna ulaganja u koja spadaju i “commodity” fondovi. Riječ je o investicijskom fondu orijentiranom na ulaganje u dionice tvrtki koje se bave trgovinom ili proizvodnjom raznih roba: od metala poput zlata i bakra, obnovljivih i neobnovljivih izvora energije pa do vode i hrane kojoj cijene rapidno rastu i čija se nestašica na svjetskoj razini sve češće spominje. Takvi su fondovi relativno nov modus ulaganja i na razvijenim tržištima u svijetu, a u posljednje su vrijeme posebno došli u središte pozornosti ulagača: njihov broj je od početka negativnih trendova na svjetskim burzama drastično porastao, a ubrzan rast cijena nafte, hrane i metala znatno im je podigao vrijednost.

“Commodity” fond HPB Investa, rekao je Dominik Lice, tako ulaže u “vrijednosne papire kompanija koje se bave pronalaženjem, proizvodnjom, transportom i distribucijom obnovljivih i neobnovljivih izvora energije, prirodnih dobara i metala”, ali i hrane i vode. Ulažu i u rudnike zlata, koji su treći po profitabilnosti iza prehrambenih i brodarskih tvrtki, te u proizvodnju drva za koju kaže da je ovog trenutka također “zanimljivo ulaganje”. Velikim dijelom su orijentirani, priča, na američke i europske tvrtke, ali i ruske, australske, brazilske te neke hrvatske i iz regije. Nagli rast vrijednosti roba Lice objašnjava ovako: “Samo cijena nafte je u posljednjih nekoliko godina narasla nekoliko puta i normalno je da se fokus investitora prebacuje na nešto što tako brzo raste. Osim toga, zbog naglog razvoja i rasta populacije mnogoljudnih zemalja poput Brazila, Rusije, Indije i Kine u njima se ubrzano gradi, zbog čega raste potražnja pa time i cijena ugljena, čelika, željeza i ostalih građevnih materijala. Također raste potreba za hranom, a mijenjaju se i prehrambene navike stanovništva. Kina, recimo, uvozi sve više mlijeka koje se tamo dosad rijetko koristilo, što je zbog veličine kineskog tržišta osjetno podiglo cijene mlijeka u svijetu. Cijena hrane raste i zbog sve veće potrebe za proizvodnjom biogoriva koje se proizvodi od žitarica, kojih zato trenutačno manjka za proizvodnju hrane. Takva će se situacija s vremenom regulirati, ali trenutačno zapadne zemlje imaju vremenski rok u kojem moraju prijeći na biogorivo i sve resurse usmjeravaju u to. Isto vrijedi i za obnovljive izvore energije u koje se intenzivno ulaže, zbog čega se može očekivati da će rezultati tvrtki koje se time bave samo rasti.”

Ti bi trendovi, kaže, vjerojatno bili isti i da nije trenutačne gospodarske krize, ali su se upravo zbog nje fondovi poput robnih po prinosima značajno izdvojili od ostalih. Razlog tome je što kapital ne nestaje kad nastupi kriza, nego se usmjerava tamo gdje su manji rizici. Na pokretanje ovog fonda odlučili su se, priča, zbog interesa ulagača koji su prateći trendove u svijetu počeli pitati zašto u Hrvatskoj toga nema.

“Stvar je zapravo u normalnom procesu sazrijevanja tržišta: u Hrvatskoj su ljudi tek nedavno počeli učiti što su dionice i fondovi i na tržištu im je ponuđeno samo nekoliko vrsta fondova, od kojih su dionički i mješoviti zbog visokih prinosa bili najzanimljiviji privatnim ulagačima. S obzirom na to da su mali ulagači kroz događanja na burzi postali svjesni rizika koje tržište nosi te potrebe da ulaganja zaštite, počeli su se okretati i drugim vrstama fondova te ulagati u različite stvari kako im sav novac ne bi bio na istome mjestu. No valja imati na umu da su fondovi ‘commodity’ namijenjeni dugoročnijim ulaganjima, jer tržište roba više oscilira od drugih.”

Jedan od novih specijaliziranih investicijskih fondova u Hrvatskoj je i MP-BRIC društva za osnivanje i upravljanje investicijskim fondovima MP Invest, koji je orijentiran isključivo na tržišta Brazila, Rusije, Indije i Kine – tržišta u koja se od pada cijena dionica u svijetu sve intenzivnije ulaže. Pokrenut je krajem 2007., kad je u Hrvatskoj i osnovana ta tvrtka, čiji je većinski vlasnik slovenska grupa Medvešek-Pušnik. Osim MP-BRIC-a osnovali su još tri otvorena investicijska fonda, među kojima je originalan i MP-MENA orijentiran na tržišta Bliskog istoka i sjeverne Afrike, bogata naftom. Za njega predsjednik uprave MP Investa Ivan Ivin kaže da je jedini takav u Europi jer “World Federation Exchange Commission iz političkih razloga zabranjuje društvima iz Europe ulaganja u određena područja”. Za oba fonda kaže da imaju sigurnu budućnost, jer su vezani za izvore energije, infrastrukturu i hranu.

“To su dionički fondovi koji obuhvaćaju i ulaganja u robe poput hrane, nafte, plina. Kad govorimo o fondu BRIC, zato smo i izabrali baš te zemlje – Brazil, Rusiju, Indiju i Kinu – jer je riječ o velikim tržištima koja su dosta neovisna o ekonomskim kretanjima u SAD-u i Europi. Brazil, recimo, ima perfektnu situaciju zbog čega može konkurirati i SAD-u: od nedavnog pronalaska nafte, do golemih poljoprivrednih površina, mnogo radne snage i malog broja stanovnika ispod razine siromaštva koji nisu potrošači. Najjači adut su im tri sjetve u godini, dopuštena im je i proizvodnja GMO hrane, a pronašli su i biljku zvanu Jakarta koja je najkaloričnija za proizvodnju biodizela. Zbog svega toga su trenutačno najveći proizvođač biodizela na svijetu i u situaciji kad je nafta toliko skupa, došli su u sjajnu gospodarsku poziciju. Rusija je također u odličnom položaju, jer joj kao najvećem svjetskom nalazištu plina na ruku ide nezaustavljivo poskupljenje nafte zbog kojeg raste potražnja za plinom. Imaju i dosta zlata, sve su veći potrošači i neovisni su o SAD-u. Kina je sa svojom brojnom i jeftinom radnom snagom neopisiva proizvodna i izvozna sila, koja svakim danom treba sve veći standard. Također su veliki potrošači; izgradnja infrastrukture i potrošnja hrane tamo će samo rasti. Indija je pak zemlja s najvećom obrazovanom populacijom i to je njezin glavni adut. Politički je stabilnija od Kine, a potrošnja joj također raste. Fondova koji se orijentiraju na te četiri zemlje prije nije bilo, one su postale hit upravo zbog krize koja je krenula iz SAD-a. Zato su ulagači i počeli tražiti tržišta na koja toliko ne utječu gospodarska kretanja u SAD-u i Europi.” Ivan Ivin i stručnjaci MP Investa na otvaranje takvog fonda odlučili su se prateći svjetske trendove, ali i zato što je Ivin četiri godine živio i radio u Argentini, gdje je imao priliku kretati se u krugovima tamošnjeg investicijskog bankarstva te vidjeti u kojem smjeru se kreće gospodarstvo Južne Amerike.

Od početka krize buknuo je interes ulagača za još jedan alternativni način ulaganja, također relativno nov na svjetskom tržištu kapitala. Riječ je o trgovini valutama na tržištu gotovine zvanom Forex, koje se u posljednjih 10 godina u svijetu, a pogotovo u SAD-u, razvilo naglo i neplanirano, a zanimanje za njega kulminira posljednjih nekoliko mjeseci. Procjenjuje se da je u tom razdoblju Forex imao promet od 5,4 trilijuna američkih dolara, odnosno više od 20 puta veći promet od svih svjetskih burzi zajedno. Forex se u cijelom svijetu toliko brzo razvija da ga legislative većine zemalja nisu mogle pratiti, tako da je on rijetko gdje u potpunosti zakonski reguliran. Takva je situacija i u Hrvatskoj, gdje buja crno tržište Forexa. Novac se uplaćuje stranim tvrtkama koje se time bave, a profit pristiže u kuvertama, na ruke. Princip je sličan burzovnom, samo što se trguje valutama, odnosno gotovinom. Glavni uzrok procvata Forexa leži u početku ‘70-ih godina, kada je dolar prestao biti vezan za zlato, zbog čega su počeli fluktuirati tečajevi. Amerikanci su prvi shvatili mogućnosti velike zarade putem Forexa i sredinom ‘90-ih su to počele raditi i fizičke osobe preko internetskih platformi banaka. Budući da je riječ o velikim fluktuacijama cijena, pa time i velikim rizicima, što se tiče malih ulagača, investiranje u Forex smatra se jednakim kocki.

No upravo su zato počele nicati privatne tvrtke u kojima financijski stručnjaci obrću novac malih ulagača i isplaćuju im profit. Interes za Forex je velik, tako da se i u Hrvatskoj počinju pojavljivati tvrtke za trgovanje valutama, ali do zakonske regulacije ne žele izlaziti u javnost. Prednost Forexa je u tome što, kad jedna valuta ima trend rasta, on se ne može prekinuti tako lako kao što je to slučaj s dionicama, kod kojih na tržištima poput hrvatskog čak i političke izjave mogu utjecati na cijenu. Zbog toga se Forex često naziva i posljednjim bastionom neovisnog kapitalizma, jer na njega nema direktnog utjecaja politike.

Osim u alternativna ulaganja, s krizom je u svijetu poraslo i investiranje u uvijek sigurnije nekretnine. Nekretninski fondovi prvi su od specijaliziranih investicijskih fondova koji su se počeli pojavljivati u Hrvatskoj, a prvi takav osnovan je početkom 2005. pod imenom Terra Firma. Osnovao ga je istarski poduzetnik Mladen Ivančić, koji se već nakon dvije godine povukao iz tog posla. Zadržao se na tržištu nekretnina, ali danas vodi tvrtku za savjetovanje stranih nekretninskih fondova ili tvrtki koje ulažu u nekretnine u Hrvatskoj. O tome zašto s padom cijena dionica u Hrvatskoj nije kao u svijetu značajno porastao interes za nekretnine Mladen Ivančić kaže: “U Hrvatskoj su takvi fondovi ograničeni iznosom troškova koji se priznaju, a za razliku od drugih fondova nekretninski su ipak značajnije opterećeni troškovima prilikom razvoja projekata. Upravo je ova kriza opravdala postojanje nekretninskih fondova, međutim naša regulativa je još uvijek nepripremljena za takve fondove, pogotovo one zatvorene iz kojih ulagači ne mogu bilo kad izići. Na primjer, fond ne smije imati projekt teži od 15 posto kapitala fonda, što ga ograničava samo na manje projekte. Doći će do toga da će privatni investitori osnivati društva i fondove u inozemstvu i kroz projekte u Hrvatskoj odrađivati isti posao koji je mogao biti odrađen kroz domaće nekretninske fondove.”

Prvi robni fond u Hrvatskoj

HPB Invest prvo je hrvatsko društvo za upravljanje investicijskim fondovima koje je pokrenulo fond specijaliziran za ulaganje u “commodities” nazvan HPB Titan. Predsjednik uprave HPB Investa Dominik Lice kaže da su odluku o tome donijeli na temelju svjetskih trendova.