Objavljeno u Nacionalu br. 528, 2005-12-26

Nacional ekskluzivno donosi transkript iskaza silovane američke košarkašice Ilishe Jarrett i njeno potresno pismo odvjetniku iz kojeg se vidi da je sud učinio sve da se lokalnog moćnika Josu Mraovića oslobodi

Ilisha Keisha Marie Jarrett, profesionalna košarkašica iz Birminghama u američkoj saveznoj državi Alabami, svoju je sportsku karijeru započela 1996. igrajući za Mississippi State Univesity, a već nakon pet godina zaigrala je u profesionalnoj ligi za košarkašice Women’s FIBA Pro League. Danas 28-godišnja Amerikanka, podrijetlom iz trgovačke obitelji iz New Orleansa, igrala je i za ruske, korejske, portugalske i mađarske klubove, da bi se u rujnu 2004. doselila u Gospić kao pojačanje jednog od najboljih hrvatskih ženskih košarkaških klubova Gospić – Industogradnja, koji se ovih dana plasirao u osminu finala FIBA kupa . Tisuće kilometara daleko od obitelji, svoj je američki dom zamijenila sobom u gospićkom hotelu

“Ante”, a samo sedam mjeseci poslije u njoj je doživjela najgori trenutak u životu.
Optužbu za silovanja uspješne sportašice popodne 13. travnja ove godine, kad je lokalni moćnik, samoprozvani “lički Tuđman” Joso Mraović, upao u sobu 102 hotela čiji je vlasnik i u njoj napao Ilishu Jarrett zabivši joj prst u anus, Županijski sud u Gospiću proglasio je neutemeljenom. Presuda koju je sudac Branko Milanović donio 1. prosinca zbog obrazloženja je postala jedna od najridikuloznnijih mrlja hrvatskog pravosuđa, koje je u slučaju Ilishe Jarrett pokazalo svu svoju nemoć i apsurd.

Deset dana nakon što je u javnost procurilo sramotno obrazloženje presude u kojem sudac Milanović nasilnu penetraciju prstom muškarca u analni otvor žene izjednačava s rukovanjem, “jer ni prst ni anus nisu spolni organi”, Nacional ekskluzivno donosi iskaz s istražnog saslušanja Ilishe Jarret u kojem američka košarkašica detaljno opisuje što joj se dogodilo 13. travnja kad je na vrata njezine sobe pokucao Joso Mraović – nekadašnji HDZ-ov zastupnik u gospićkom Gradskom vijeću i Skupštini Ličko-senjske Županije, koji se nakon 20 godina u Australiji 1989. vratio u Gospić, a šest godina poslije kupio građevinsko poduzeće “Lika”. Kao vlasnik još jedne građevinske tvrtke, “Bigrom”, i hotela “Ante”, 57-godišnji Mraović je u maloj gospićkoj sredini poznat kao moćan i imućan čovjek. No Ilisha Jarett sve to, tvrdila je u istrazi, nije znala. Viđala ga je tek s vremena na vrijeme i znala samo da je vlasnik hotela u kojem stanuje. Budući da nakon neuspješnog uručivanja poziva oštećenoj na glavnu raspravu sudac Branko Milinović nije dopustio da Ilisha Jarrett kao žrtva i svjedok bude saslušana u sudskom procesu, ovaj je iskaz zasad njezino jedino svjedočenje.

Toga dana, nakon jutarnjeg treninga u košarkaškoj dvorani svoga kluba, Ilisha Jarrett opustila se u hotelskom jacuzziju i potom otišla u svoju sobu. Nešto nakon 15 sati probudilo ju je glasno kucanje na vrata.

“Spavala sam u krevetu i čula kucanje na vratima. Kucanje se ponovilo drugi put, na što se nisam htjela odazvati, a kad se treći put ponovilo, ustala sam iz kreveta. Otišla sam do vrata i mislila da je to moja kolegica iz tima. Upitala sam ju: ‘Rhonda što želiš?’ i otvorila vrata sobe. Vidjela sam okrivljenog (Jozu Mraovića, op. a.) i upitala ga što želi. On je napravio buku, kao glas dao od sebe i ušao u sobu, da me odgurne od sebe, zatim sam ja uzmaknula unatrag, a okrivljeni je ušao i zatvorio vrata. Pitala sam ga što želi. On je rekao na engleskom ‘dođi’ misleći pritom na krevet zato jer su vrata bila ispred mene, a krevet iza, a to je bio smjer u kojem se kretao. Rekla sam ‘ne’ šokirana i pitala ga što želi. Zatim je on uhvatio moju ruku kao da me povede prema mome krevetu, zatim sam ja povukla ruku ne kao silom nego kao da se odbila od njega. Onda sam rekla: ‘Ne! Što želite od mene?’ Pitala sam ga zašto je ovdje, opet rekla ‘ne’, a on je rekao ‘dođi, zašto ne? Misleći prema krevetu. Dok je stajao ispred mene, primio me za glavu kako bi me privukao da ga poljubim, a ja sam povukla glavu unatrag. On je zatim napravio korak unatrag, ali je uhvatio moj ogrtač. Kad je to učinio, vidio je da na sebi nemam nikakve odjeće osim toga, zatim je ponovo napravio zvuk, buku i zatim je sebe dodirnuo. Molila sam ga da ode, a zatim je pristupio jako blizu. Desnom me je rukom uhvatio oko pasa, a svoju lijevu stavio je ispod mog ogrtača kao da traži područje moje vagine kako bi umetnuo svoj prst, ali nije prst stavio u područje vagine nego u anus. Odgurnula sam ga od sebe zato jer situacija postala takva da je više nisam mogla podnijeti, odgurnula sam ga svojim laktom, ali ne punom snagom, više odmaka radi. Kad sam vidjela da je posrnuo, otvorila sam vrata i gurnula ga van”, stoji u iskazu koji je 25. svibnja u Gospiću Ilisha Jarrett dala istražnom sudcu Dušanu Sporčiću.

U zapisniku njenog saslušanja nadalje piše da je prestrašena i ponižena Ilisha zaključala vrata svoje sobe, sjela na krevet i uplakana nazvala svoju prijateljicu i timsku suigračicu Rhondu Smith, moleći je da dođe k njoj u sobu, ali bez kćerkice koja je živjela s njom. Potom joj je ispričala što joj se dogodilo. Namjeravale su odmah pozvati policiju, ali kako su znale da tamo nitko ne govori engleski, pozvati su Rose Došen, prevoditeljicu kojoj su se i inače obraćale kad bi zbog jezika imale problema. Nazvali su je mobitelom, no dok su joj objašnjavale što se dogodilo, zazvonio je telefon u Ilishinoj sobi. Slušalicu je podigla Rhonda Smith i prepoznala glas Jose Mraovića, koji je, kako je izjavila istražnom sucu, rekao ‘my dear’. Njegov joj glas nije bio nepoznat jer joj je taj čovjek, kako je izjavila, dan uoči napada na njezinu prijateljicu prišao za stol u restoranu hotela čiji je vlasnik. Rhondi Smith, koja je ondje ručala s četverogodišnjom kćerkicom, Mraović je predložio joj da dođe u sobu radi seksa.

Tada se, svjedoči Rhonda koja je u tom trenutku razgovarala na mobitel, 57-godišnji muškarac okrenuo prema njezinoj kćeri u upitao je: “Želiš li da dođem u krevet tvoje mame?” Neugodan susret završio je kad je vulgarnom biznismenu mlada košarkašica rekla da ne dolazi u njezinu sobu i s kćeri napustila restoran, ali Mraovićev je glas dobro zapamtila i zato ga je prepoznala kad se javila ne telefon u sobi svoje suigračice Ilishe Jarrett. Prestrašena Rhonda Smith brzo je spustila slušalicu i odjurila u susjednu sobu po kćer, a zatim se vratila Ilishi. Nekoliko minuta potom netko je počeo kucati na vrata sobe u kojoj su se zaključale. Mraović je vikao: “Otvori, znam da si unutra!” Zatim su čule da priča s još jednom osobom.
“Zatim je otišao kucati na Rhondina vrata, a onda se opet vratio do mojih i počeo divlje lupati po njima. Prestrašene, ponovno smo zvale Rose Došen, rekle joj da se Mraović vratio i da nešto poduzme, da zove bilo koga jer mi moramo napustiti tu sobu”, piše u zapisniku iskaza silovane košarkašice. Prevoditeljica Rose Došen pozvala je klupskog trenera, fizioterapeuta, pomoćnog trenera i njegovu kćer koja govori engleski da odu u hotel po Ilishu i Rhondu. Oni su se s njima našli na hotelskom parkiralištu, a zatim su zajedno otišli u obližnju kavanu gdje su Ilishi Jarrett savjetovali da tog popodneva ipak ode na redoviti trening.

Ona je na to pristala jer nije htjela da njezine suigračice nešto posumnjaju, ali na treningu je bila smetena, dekoncentrirana i uplakana. Iste večeri sastala se s predsjednikom kluba koji joj je obećao da će pozvati policiju i dogovorio premještaj u hotel “Ana” u kojem su Illisha Jarrett i Rhonda Smith prespavale tu noć. Sljedećeg jutra obije su otišle na policiju i dale iskaz, nakon čega je Ilisha Jarrett liječnički pregledana. Istog jutra ona je u kupaonici opazila trag krvi na toaletnom papiru kojim se obrisala. Kako su već sljedećeg dana novinari doznali za taj slučaj, posramljena i zbunjena nije mogla prihvatiti prijedlog vodstva ženskog košarkaškog kluba Gospić – Industrogradnja da ostane u Gospići i odigra posljednje tri utakmice u sezoni. Raskinula je ugovor s klubom i pet dana nakon što je napadnuta i silovana u gradu u koji je pozvana da se bavi svojom profesijom, prestrašena i ponižena, 28-godišnja Amerikanka napustila je Gospić i otputovala u Italiju k svom zaručniku. Jednako prestrašena bila je, priznala je, i kad se 25. svibnja vratila u Hrvatsku kako bi istražnom sucu u Gospiću dala iskaz. Novinarima je izjavila: “Došla sam kako bih na saslušanju rekla istinu. Zato sam se vratila. Želim da ono što se dogodilo meni posluži kao primjer ostalima. Ne bih željela da se takvo što dogodi nekom drugom i da neka djevojka mora proživjeti ono što sam ja.”
Profesionalna košarkašica tada sigurno nije mogla ni zamisliti da će pola godine poslije Županijski sud odbaciti optužbu za silovanje protiv Jose Mraovića ovim tumačenjem: “U ovom slučaju ni prst ni anus nemaju svojstvo spolnosti, ako bi bili u međusobnom kontaktu, jer ni prst ni anus nisu spolni organi, pa se njihovim kontaktom ne ostvaruje spolna radnja i ne može se izjednačavati sa spolnim odnošajem. U hrvatskom jeziku zna se točno što je spolna radnja i nitko ne može nešto drugo navesti kao spolnu radnju, niti izjednačiti sa spolnim odnošajem.” Autor obrazloženja, sudac Branko Milinović, ne samo da je hrvatsku javnost sablaznio vlastitom percepcijom spolnog čina, nego je i potpuno zanemario profesionalne postulate svoje dužnosti. Da nije tako, morao bi znati da spolnu radnju ne smije tumačiti i promatrati sa stajališta lingvista, nego legalista koji je dužan provoditi zakon i sudsku praksu. A ona prema pravnom stajalištu nadređenog mu Vrhovnog suda Republike Hrvatske silovanjem smatra situaciju kad unatoč opiranju oštećene osobe dođe do penetracije nekog od dijelova tijela u njezin spolni ili analni otvor. Uostalom, Kazneni zakon već odavno poznaje instituciju radnje izjednačenje sa spolnim odnošajem, što Milinovićevo obrazloženje čini, najblaže rečeno, nebuloznim.
Ništa manje nebulozno nije ni to što je Joso Mraović pritvoren tek 12 dana nakon što je Ilisha Jarrett prijavila silovanje. Sumnju u regularnost istražnog postupka budi i to što je u istrazi prilikom vještačenja sud kao dokaz prihvatio odjeću optuženog koju je sudu predala njegova supruga, a koja se sastojala od “tamnoplavih hlača s ušivenim džepovima, svijetlomaslinastog prsluka s kopčanjem i nitnama i tamnoplave košulje”. Naime, u vještačenje je trebala ići Mraovićeva odjeća koju je nosio u trenutku kad je napao Ilishu Jarrett, no kako vjerovati da su hlače, sportski prsluk i košulja dosta ono što je imao na sebi kad se zna da je poznati poduzetnik toga dana, prije odlaska u sobu američke košarkašice, imao sastanak s poslovnim partnerima iz Rovinja i Njemačke. Štoviše, tog je jutra bio na prijemu kod gospićkog gradonačelnika, pa je doista teško povjerovati da se u takvim situacijama pojavio u neformalnoj odjeći koju je sudskim vještacima predala njegova supruga. Doda li se i neshvatljiva odluka Branka Milinovića da se Ilishi Jarrett i Rhondi Smith ne omogući svjedočenje na glavnoj raspravi na Općinskom sudu u Gospiću, za koju im prvi poziv nikad nije uručen, žalba riječkog Županijskog državnog odvjetništava, u kojem se od Vrhovnog suda traži ponovno suđenje Mraoviću u kojem bi sudio drugi sudac, potpuno je opravdano.

OKVIR: Prijepis e-maila koji je 17. svibnja Ilisha Jarrett poslala svom odvjetniku
“Molim vas da me putem e-maila obavijestite kojeg ću se datuma moći pojaviti na sudu kako bih na vrijeme mogla isplanirati svoj raspored. Također, pomalo sam razočarana načinom na koji sud u Gospiću tretira slučaj. Pročitala sam sve novinske članke i iznenadilo me da svjedoci koji se pojavljuju na sudu nisu ljudi s kojima sam kontaktirala neposredno nakon incidenta. Predsjednika kluba nisam vidjela do večernjih sati na treningu spornog dana, a direktora sam vidjela toga jutra, ali prije negoli se išta dogodilo, pa mi nije jasno zašto su oni svjedoci kad nisu mogli svjedočiti ni o čemu. Rhonda je bila prisutna kao i Rose, ali trebali su pozvati mog trenera i klupskog liječnika, kao i pomoćnog trenera i njegovu kćer zato što su to ljudi koji su došli po mene, Rhondu i njezinu kćer i odveli nas iz hotela. Oni mogu svjedočiti koliko smo bile uplašene, oni su svjedočili mojim suzama i vidjeli da sam bila toliko nervozna i potresena da nisam prestajala plakati, te da ni šalicu čaja nisam bila u stanju držati u rukama… Čudno je i to što ja sama nisam od suda pozvana kao svjedokinja, s obzirom na to da sam žrtva. Osim toga, Rhonda mi je rekla da je gospodin Mraović njoj postavljao pitanja na saslušanju. Kako čovjek koji je optužen za silovanje može svjedoku postavljati pitanja? Zar je toliko moćan da može sebe predstavljati na sudu i ako je tako, zašto onda ja nisam mogla biti tamo da njemu postavim pitanja? Tko je taj čovjek i što bih ja trebala napraviti ako svi pokušavaju zataškati cijelu stvar? Što se uopće događa i kako bih se ja trebala osjećati i kako bih se trebala obratiti sudu kad se čini da je i sudac na njegovoj strani? Pitat ćete jesam li uplašena. Jesam, i to jako, zato što izgleda da ne mogu naći zaštitu. A ako je ne mogu dobiti od suda, od koga ću? Čovjek poput njega neće prestati jer je uvjeren da nije napravio ništa loše. No ako ja sve gurnem pod tepih i okrenem glavu, kao što bi svi željeli da učinim zbog toga što taj čovjek ima moć i novac, neka druga osoba neće biti te sreće ili neće imati snage da sve javno kaže i suprotstavi mu se. A svi znaju za njegovu reputaciju, čak me i jedan policajac upitao: ‘Zašto vas nitko nije upozorio na tog čovjeka?’ Taj čovjek nema poštovanja prema ženama, ne ponaša se profesionalno, a to nije u redu…”

OKVIR 2. Velimir Došen veliča Mraovića, a prešućuje da je osuđivan
Zapisnik glavne rasprave na Županijskom sudu u Gospiću sadržava i dio u kojem Velimir Došen, branitelj Joze Mraovića, u svom govoru kaže:
“U osobi Josipa Mraovića nalazi se osoba koja je vrlo cijenjena u Gospiću, cijeloj Lici pa i šire. Radi se o neosuđivanoj osobi, ocu četvero djece, koji dolaskom iz Australije živi u Bilaju, uključuje se u Domovinski rat i jedan je od najzaslužnijih osoba u obrani grada Gospića. Poznat je kao istinski dragovoljac i branitelj Gospića, nosioc spomenice domovinskog rata i niz drugih odlikovanja i zahvalnica za učešće u ratu i novčanu pomoć i tijeku Domovinskog rata. Mukotrpnim radom u Australiji sva svoja sredstva ulaže u Hrvatsku i gospodarski razvoj svog Gospića i Like, gdje postaje jedan od vodećih gospodarstvenika u posljednjih 10-ak godina. Radi se o jednom čestitom Ličaninu, domoljubu…” No Došen očito ne govori istinu jer, iako ističe kako njegov branjenik nije osuđivan, sudski spisi pokazuju suprotno. Na stranici 15. zapisnika glavne rasprave jasno piše da je Josip Mraović osuđivan na temelju čl. 354. t. 1. i 3. Kaznenog zakona. Taj članak KZ-a objašnjava kako se radi o kažnjivom djelu kad “vojna osoba koja se zajedno s drugim vojnim osobama usprotivi zapovijedi nadređenog u svezi sa službom ili je neće izvršiti ili odbije obaviti svoju dužnost kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina”. Nadalje KZ tumači kako je pod točkom 3 riječ o djelu počinjenom uporabom oružja.