Nedavni izbor novih članova Nadzornog odbora Ine, iako je u domaćoj javnosti prošao gotovo nezapaženo, obilježen je neprihvatljivim i skandaloznim imenovanjem MOL-ova predstavnika koji je prije nekoliko godina grubo izvrijeđao hrvatski pravosudni sustav, a time i hrvatsku državu. Među novim članovima Nadzornog odbora, čiji je izbor potvrđen na izvanrednoj Glavnoj skupštini dioničara Ine održane 18. prosinca, nalazi se i Domokos Szollár, nekadašnji glasnogovornik MOL-a koji se 2011. godine vrlo oštrim i krajnje neprimjerenim riječima obrušio na hrvatsku istragu protiv predsjednika Uprave MOL-a Zsolta Hernádija, nazvavši je „običnim smećem“ i „znanstvenom fantastikom“. Szollár je u kolovozu 2011., nakon što je mađarsko državno odvjetništvo objavilo da odbija zahtjev USKOK-a za ispitivanjem Hernádija zbog sumnje u davanje mita bivšem premijeru Ivi Sanaderu pozivajući se na zaštitu mađarskih nacionalnih interesa, u izjavi za Hrvatsku televiziju kazao: „Uvijek smo tvrdili da je ova istraga obično smeće! Obična znanstvena fantastika! Nema u njoj nijedne činjenice! Mi odbijamo sve optužbe: nije bilo nikakvog podmićivanja, nikakvog sporazuma ni s jednim političarem ni prije ni nakon sklapanja dioničkog sporazuma.“ Činjenica da je službeni predstavnik jedne kompanije na vrlo grub način omalovažio pravosudne instance hrvatske države nije spriječila MOL da Szollára imenuje za predstavnika u Nadzornom odboru tvrtke čiji je suvlasnik upravo država prema kojoj je ovaj pokazao krajnje nepoštovanje.

Predsjednik Nadzornog odbora Ine Damir Vanđelić za Nacional je izjavio da je tadašnja izjava Domokosa Szollára „neumjesna, neumjerena i neprofesionalna“ i da škodi odnosima između dioničara, međudržavnim odnosima, a kaže i kako vjeruje da takva izjava škodi i interesima MOL-a. „Činjenično ga opovrgavaju presude po tom pitanju i, kako mnogi tvrde, nemogućnost nalaženja ikakvih pogodnosti za RH u dodatku međudioničarskog ugovora koji je samo jednoj strani – MOL-u – donio mnoge pogodnosti, pa tako i pravo upravljanja iako udio u vlasništvu nije prešao 50 posto, a time i financijskog konsolidiranja imovine Ine u MOL Grupu“, podsjetio je Vanđelić. Također je dodao: „U duhu nastojanja da je buduća suradnja članova Nadzornog odbora u interesu Ine, kakvu smo u proteklom sastavu Nadzornog odbora imali, nadam se da ne bi i danas ponovio tu izjavu.“ Vanđelić je potvrdio kako on nije bio unaprijed, odnosno prije sjednice Glavne skupštine Ine, upoznat s imenima članova NO-a koje predlaže MOL te da mu također nije poznato da je hrvatska vlada kao drugi najveći dioničar na ikoji način reagirala, usprotivila se prijedlogu ili pokušala spriječiti izbor Szollára za novog člana.

Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala (USKOK) je u lipnju 2011. pokrenuo istragu protiv predsjednika Uprave MOL-a Hernádija zbog sumnje da je 2008. bivšem premijeru Sanaderu dao 10 milijuna eura mita kako bi MOL protupravnim putem preuzeo upravljačka prava u Ini, iako nikada nije imao više od 50 posto udjela u kompaniji. USKOK je te godine putem međunarodne pravne pomoći od nadležnih tijela Mađarske zatražio ispitivanje Hernádija u svojstvu okrivljenika, no mađarsko državno odvjetništvo je u kolovozu 2011. objavilo kako odbija postupiti po zahtjevu USKOK-a, pozivajući se na zaštitu mađarskih nacionalnih interesa. Iz DORH-a su tom prilikom objavili kako je državno odvjetništvo Mađarske u svojem obrazloženju odluke o odbijanju ispitivanja navelo „da bi ispitivanje okrivljenika Zsolta Tamasa Hernádija ugrozilo mađarske nacionalne interese jer bi to štetno utjecalo na funkcioniranje MOL-a, a posredno i na gospodarsku i financijsku stabilnost Mađarske, kršilo interese nacionalne sigurnosti i predstavljalo prijetnju za sigurnost Mađarske“. Mađarsko državno odvjetništvo je u još nekoliko navrata odbilo postupiti po zahtjevu USKOK-a, čak i nakon raspisivanja tjeralice za Hernádijem i izdavanja europskog uhidbenog naloga. Hernádi je do danas ostao nedostupan hrvatskim pravosudnim tijelima.

„Činjenično opovrgavanje“ koje u svojem komentaru spominje Vanđelić odnosi se na nepravomoćnu presudu Županijskog suda u Zagrebu koji je prije točno godinu dana, 30. prosinca 2019., bivšeg premijera Sanadera proglasio krivim za primanje mita, a Hernádija krivim za davanje mita u slučaju Ina-MOL. Sanader je, odlukom Vijeća zagrebačkog Županijskog suda kojim je predsjedala sutkinja Maja Štampar Stipić, osuđen na šest godina zatvora, a Hernádi na dvije godine. Vanđelićeva izjava u kojoj spominje „nemogućnost nalaženja ikakvih pogodnosti za Hrvatsku u dodatku međudioničarskog ugovora (iz 2009., op. N.) koji je samo jednoj strani – MOL-u – donio mnoge pogodnosti“, odnosno koji je MOL-u omogućio preuzimanje upravljačkih prava u Ini, iako u tom trenutku, a ni danas MOL nema većinski paket dionica, odnosi se između i na ovlasti Nadzornog odbora u kojem je Szollár postao član. Naime, prema Ugovoru o međusobnim odnosima dioničara iz srpnja 2003., u vrijeme kada je MOL držao 25 + 1 dionicu Ine, Nadzorni odbor imao je sedam članova. Hrvatska vlada je imenovala četiri člana, jednog su člana birali radnici, dok je mađarski strateški partner imao pravo imenovanja dva člana. Tim je Ugovorom bilo određeno i da Uprava Ine od Nadzornog odbora mora zatražiti i dobiti suglasnost za godišnji proračun kompanije, izmjene proračuna, odobrenje poslovnog plana kompanije kao i svih njegovih naknadnih izmjena te odobrenje svih kapitalnih ulaganja i izdataka koje prelaze 10 posto ukupnog godišnjeg proračuna kompanije. Sve te odluke spadale su pod tzv. zadržana pitanja, a da bi suglasnost Nadzornog odbora bila valjana za predložene je odluke trebalo glasati najmanje šest članova NO-a.

No već 2009. situacija se značajno mijenja. Temeljem Prve izmjene i dopune Ugovora o međusobnim odnosima dioničara iz siječnja te godine, broj članova Nadzornog odbora se s dotadašnjih sedam povećava na devet, pri čemu hrvatski suvlasnik imenuje tri člana, a MOL čak pet. Jedno mjesto u NO-u i dalje je rezervirano za predstavnika radnika. Prema tom Ugovoru, „svaka odluka Nadzornog odbora koja se odnosi na Zadržana pitanja zahtijeva pozitivan glas sedam od ukupno devet članova NO-a“. I upravo u toj odredbi, ali i u članku 7.4.1. tog Ugovora MOL je, uz pravilo „zlatnog glasa“ predsjednika Uprave, priskrbio pravo samostalnog upravljanja Inom i marginaliziranje ikakvog utjecaja hrvatskih članova Uprave i Nadzornog odbora. Naime, Ugovorom iz 2009., za razliku od prethodnoga, odobrenje godišnjeg proračuna i njegovih izmjena, kao i poslovnog plana ne spadaju više u zadržana pitanja. Doduše, prije donošenja odluka vezanih uz godišnja financijska izvješća i poslovne planove Uprava mora zatražiti suglasnost Nadzornog odbora, no ne više dvotrećinskom većinom (sedam od devet), već samo običnom većinom. Drugim riječima, za svaku odluku Uprave koja se odnosi na poslovni plan Ine dovoljno je da ruke digne svih pet članova NO-a iz redova MOL-a pa da predložena odluka prođe i da Uprava dobije suglasnost Nadzornog odbora. Glasovi hrvatskih predstavnika – njih troje uz četvrtog člana iz redova radnika – tim su potezom posve marginalizirani. MOL je tako osigurao da sve izmjene poslovnih planova dobiju suglasnost NO-a, a da se istovremeno izbjegne ikakva mogućnost stopiranja donošenja odluka hrvatskih predstavnika. U proteklim godinama među poslovnim odlukama Ine bile su i one o zatvaranju rafinerije u Sisku, ali i odluka o izvozu domaće nafte u Mađarsku.

Komentar o izboru Szollára u Nadzorni odbor njihove kompanije zatražili smo i od Ine, no iz Ureda za korporativne komunikacije i marketing stigao je kratak odgovor kako ne žele komentirati tu temu. Bez odgovora ostao je i naš zahtjev za komentarom upućen na adresu Domokosa Szollára. Začuđuje benevolentno ponašanje hrvatske vlade i premijera Andreja Plenkovića koji na izbor Szollára u NO Ine nisu reagirali nijednom riječju. Na Nacionalov upit je li i na koji način reagirala na izbor Domokosa Szollára na mjesto člana NO-a Ine, iz Vlade se ograđuju i navode da je sudski kazneni postupak u ovom slučaju i dalje u tijeku (presuda protiv Sanadera još nije postala pravomoćna, op. N.) te da je neprimjereno da Vlada komentira pojedine radnje u tom postupku ili da se očituje o komentarima koje je netko dao o nekoj od radnji. „Vlada opetovano poziva na poštivanje neovisnosti pravosudnih institucija u svim slučajevima, pa tako i u ovome. Sukladno hrvatskom zakonodavstvu, jedino relevantno ‘mišljenje’ o optužnici jest ono koje se iskaže kroz kazneni postupak, i to, ovisno o stadiju postupka, potvrđivanjem optužnice, održavanjem rasprave temeljem optužnice i donošenjem presude temeljem optužnice. Prema javno dostupnim informacijama o postupku na koji se odnosi Vaše pitanje, nadležni sud je u više navrata u proteklim godinama potvrđujući optužnice, održavajući rasprave temeljem optužnica i donošenjem presude temeljem optužnica jasno rekao koji je stav suda o optužnici, i taj stav je jedini bitan i relevantan“, stoji u odgovoru Vlade koji potpisuje glasnogovornik Marko Milić. No od Vlade nismo tražili da komentiraju presudu, već samo da odgovore na pitanje je li im poznata Szollárova izjava i jesu li reagirali na njegov izbor u Nadzorni odbor Ine.

U odgovoru Vlade stoji i ovo: „U vezi s Vašim pitanjem o postupku imenovanja članova Nadzornog odbora Ine, upućujemo Vas na relevantne odredbe Zakona o trgovačkim društvima i Statuta Ine koji uređuju navedeno pitanje. Dodatno Vas upućujemo na javno objavljene odredbe Prve izmjene i dopune Ugovora o međusobnim odnosima dioničara koji se odnosi na INA-Industriju nafte d.d., a koji uređuju prava i obveze dvaju dioničara da nominiraju i glasaju u korist imenovanja nominiranih kandidata na sjednici Glavne skupštine. Njima je uređeno i pravo Vlade da nominira predsjednika Nadzornog odbora INA-Industrije nafte d.d. Vlada je u tom smislu na svojoj sjednici 13. studenog 2020. i donijela zaključak kojim se predlaže Glavnoj skupštini izbor članova Nadzornog odbora do provedbe postupka izbora članova Nadzornog odbora, a najduže na vrijeme od šest mjeseci, o čemu je objavljeno i priopćenje na stranicama Vlade.“ Drugim riječima, skrivajući se iza pravnih akata Ine koji reguliraju poslovanje i ovlasti Nadzornog odbora te na zakonske odredbe koje se odnose na to pitanje, Vlada nije pružila konkretan odgovor je li i na koji način reagirala na izbor novog člana NO-a iz redova mađarskog suvlasnika koji je par godina ranije grubo omalovažio hrvatski pravosudni sustav. Odgovoreno nam je tek, i to suhoparnim administrativnim rječnikom, da je Vlada imenovala tri svoja predstavnika, odnosno da je na mjestu predsjednika NO-a ostao Damir Vanđelić, a za članove su izabrani Luka Burilović i Damir Mikuljan. Iz neodređenog Vladina odgovora, drugim riječima, može se iščitati da ih na neumjesnu i neprimjerenu izjavu novog člana Nadzornog odbora Ine Domokosa Szollára nitko nije upozorio, a još manje da su na nju na ikakav način reagirali. No s obzirom na odnos snaga unutar Ine, jasno je da se hrvatska vlada već odavno svojevoljno odrekla svih instrumenata koji bi joj u ovakvim slučajevima pružili mogućnost ikakve reakcije na to imenovanje. Stoga je i mađarsko samovoljno ponašanje u ovom slučaju tek potvrda potpune hrvatske marginalizacije u upravljačkoj strukturi Ine, ali i jasan pokazatelj načina na koji mađarski MOL percipira hrvatskog suvlasnika.