Objavljeno u Nacionalu br. 708, 2009-06-09

POZNATI DOMAĆI LIJEČNICI govore o svojim iskustvima u spajanju turističkih i zdravstvenih usluga koje sve više privlače brojne turiste na liječenje i odmor u Hrvatskoj

‘Supruga i ja smo iz Nizozemske došli na operaciju u Hrvatsku iz nekoliko razloga: prvenstveno zato jer nam je prijateljica preporučila doktora Sinišu Glumičića, jer se kod njega već više puta operirala. Godinama smo razmišljali o tome da odemo estetskom kirurgu, ali smo čekali preporuku koja bi nam potpuno ulila povjerenje. Ovamo smo došli i zato što je operacija nekih 20 posto jeftinija nego u Nizozemskoj, što je doduše najmanje važno, a najvažnija nam je bila anonimnost. Nakon operacije ste plavi, hodate okolo sa zavojima na glavi i u Utrechtu bi svi koje poznajemo znali da smo se operirali – a to nam se ne sviđa. U Zagrebu smo takvi razgledavali grad, išli na izlet na Sljeme i na predstavu u kazalište. Proveli smo i par dana na Plitvicama, otkud smo se upravo vratili, a sad ćemo na Brač gdje smo prije par godina kupili kuću. Sjajno je kad možete ovakav zahvat spojiti s godišnjim odmorom i vratiti se kući kao novi.”

Tako objašnjava svoj dolazak na face lifting u Zagreb 65-godišnji Nizozemac Beek Von Willem, kojeg smo sa suprugom Kuipers Marian zatekli u poliklinici estetskog kirurga Siniše Glumičića i njegova kolege Ive Džepine. Von Willemu je Glumičić operirao očne kapke i podočnjake te napravio kompletan četverosatni face lifting, dok je njegovoj supruzi samo operirao oči te izvadio površinski maligni tumor na čelu. Oduševljeni uslugom i rezultatima, a najviše izostankom boli, ovi će Nizozemci – kažu – prijateljima sigurno preporučiti doktora Glumičića, što je zasad jedan od osnovnih principa po kojem stranci dolaze u Hrvatsku na liječenje spajajući ga često s godišnjim odmorom. Riječ je o medicinskom turizmu, trenutačno jednoj od najpropulzivnijih gospodarskih grana u svijetu koja na svjetskoj razini trenutno donosi godišnje prihode od 60 milijardi dolara. Stomatološke, ortopedske i estetske najtraženije su liječničke usluge koje pacijenti traže u inozemstvu, iz niza razloga. Kad je estetska kirurgija u pitanju, objašnjava Siniša Glumičić, glavni razlozi su cijene i anonimnost. “Već godinama su 50 posto naših pacijenata stranci. Dolaze nam najviše Slovenci, zatim Austrijanci, Nijemci, Nizozemci, Belgijanci te nešto manje Talijani i Englezi. Svi oni dolaze na isti način: prvo operiramo nekog od Hrvata koji žive vani, što zatim vide njihovi suradnici i prijatelji te pitaju detalje. Isto je i s manekenkama i modelima. Cijene su, naravno, glavni razlog zašto stranci dolaze ovamo, ali nema takve cijene koja bi im došla ispred sigurnosti i kvalitete koju traže. Osim neophodne hrvatske, ja imam i europsku licencu za rad, što strancima posebno ulijeva povjerenje.

Operacije u inozemstvu su barem sto i više posto skuplje nego ovdje. Jedna Švicarka mi je došla na mikrodermoabraziju lica, odnosno brušenje kože lica, 30- minutnu operaciju koja u Hrvatskoj stoji oko 600 eura. Pokazala mi je predračun jedne švicarske klinike na 8000 eura plus još tisuću za hospitalizaciju. Operacije nosa ovdje stoje od 800 do najviše 2000 eura, dok su vani od tri i pol pa sve do osam ili 12.000. Liftinzi su od 1200 do 2500 eura, dok se vani nikad ne kreću ispod četiri-pet tisuća. Poznajem liječnike koji ih naplaćuju i 25-30 tisuća dolara, za identičnu uslugu i materijale. Nije rijetkost da se, dok su ovdje na odmoru, odluče za operaciju, a sve češće dolaze stranci s drugih kontinenata. Očekivao bih da ih zbog krize bude još i više. Uvijek ima onih koji dolaze zbog rezultata viđenih kod nekog drugog bez obzira na cijenu, a anonimnost im je također često presudna. K mom kolegi Ivi Džepini vrlo često dolaze muškarci iz inozemstva na produživanje penisa, a nisu rijetke ni žene koje žele redukciju vaginalnog kanala ili lifting vaginalnog područja. Za takve im je operacije jako važno da nikoga ne poznaju.” Brojne strane pacijente u svojoj privatnoj Specijalnoj bolnici za ortopediju i opću kirurgiju u Matuljima kraj Rijeke prima i ortoped Boris Nemec, jedan od službenih liječnika hrvatske nogometne reprezentacije. Otvorivši privatnu bolnicu svjesno se na njih orijentirao “bojeći se da će Hrvatska biti malo tržište za takvu vrstu zdravstvene usluge”. Kontaktirao je “određene osobe koje se bave turizmom u Engleskoj” te jednu Hrvaticu u Kanadi, koji su se složili da bi se posjete Hrvatskoj s takvim ciljem isplatilo organizirati. Smještaj i rehabilitaciju je dogovorio s medicinskim centrom za rehabilitaciju Thalassotherapia u Opatiji, gdje se trenutačno gradi novi i odjel za strane pacijente općenito – što dodatno dokazuje u kojem broju oni dolaze na sjever Hrvatske.

U njegovu specijalističku bolnicu dolaze pacijenti iz Italije, Slovenije, BiH, Albanije, Škotske, Engleske, Kine, Indije i Katara, a osim cijene najvažnije im je da su liječnici kod kojih dolaze educirani u inozemstvu, da imaju određene certifikate te kako je opremljena bolnica. Najčešće operacije koje traže su ugradnje endoproteza koljena i kuka, a ako su profesionalni sportaši u pitanju, onda liječenje ozljeda ligamenata i hrskavice. “Za nas uglavnom doznaju usmenom preporukom, a kontaktiraju s nama putem interneta. Mi ih dočekamo na zagrebačkom aerodromu i ispratimo natrag na njega, nađemo dobar hotel za njihovu pratnju te organiziramo fizikalnu terapiju u Thalassoterapiji ili u Termama Selce – ako se radi o sportašima. Operacije su im ovdje neusporedivo jeftinije, a usluga jednako kvalitetna. Nedavno je s nama kontaktirao pacijent iz SAD-a koji nema zdravstveno osiguranje. Trebao je operaciju koljena koja u SAD-u stoji 47 tisuća dolara, dok je kod nas ona 7500 dolara, uključujući rehabilitaciju. Ugradnja umjetnog kuka u Engleskoj stoji 11.000 funti, što je preko 80.000 kuna, dok se kod nas cijena kreće oko 7000 dolara. Ta operacija u SAD-u stoji 50.000 dolara, u Indiji 9000, na Tajlandu 11.000, u Južnoafričkoj Republici 12.000 dolara. Mi smo i dalje najjeftiniji, s tim da smo većini i puno bliži. Samo treba ući u taj sustav.” U posljednje dvije godine u toj se bolnici udvostručio broj stranih pacijenata, ali su njihovi dolasci i dalje ponajprije stihijski. Nemec smatra da bi se ovaj oblik turizma trebao puno jače organizirati na nacionalnoj razini. “Potrebna je jača organizacija, koja bi obuhvatila turističku zajednicu, marketing, ali i državu. U Indiji je obrtaj novca od zdravstvenog turizma preko milijardu i pol dolara godišnje, tako da i država ima interesa potpomagati njegov razvoj. Isti slučaj je i s Mađarskom. Ako su oni uspjeli postići takvu razinu, ne znam zašto ne bismo i mi.” Dolazak stranaca pomalo počinje registrirati i Alan Ivanišević, kirurg, urolog i sportski liječnik čija je poliklinika u Zagrebu nedavno prerasla u prvu specijalnu bolnicu za kirurške bolesti Hipokrat.

U njoj se moguće podvrgnuti nizu operacija, od lasersko-laproskopskih operacija žuči, kile i slijepog cijeva, preko estetske, analne i dječje kirurgije, do laserske operacije prostate. Kako je Ivanišević kao liječnik u Njemačkoj radio 34 godine, kao specijalna bolnica od stranaca ciljaju prvenstveno na Nijemce: “Cijene u kirurgiji su najmanje 50 posto niže u Hrvatskoj nego u Njemačkoj. Recimo, cijena laproskopske operacije prostate ovdje je 5000 eura, dok je u Njemačkoj nema ispod 15.000. Isto vrijedi i za estetske operacije: liposukcija je kod nas tisuću eura, u Njemačkoj dvije. U Njemačkoj se zna da Hrvatska ima vrhunskih specijalista i da u Hrvatskoj mogu dobiti istu uslugu kao i kod kuće.” No iako u Hrvatskoj liječnici kod kojih dolaze strani pacijenti nisu rijetkost, i dalje se radi o sporadičnoj pojavi. Hrvatska nije ušla među priznate svjetske destinacije medicinskog turizma, niti on postoji u bilo kakvom organiziranijem i ozbiljnijem obliku. Kako se radi o iznimno profitabilnoj grani, koja godišnje u svijetu postiže rast prihoda od čak 20-25 posto, dvojica hrvatskih liječnika odlučila su poduzeti nešto u vezi s tim. Zagrebački otorinolaringolog Miljenko Bura, docent na KBC-u Zagreb i jedan vodećih stručnjaka za štitnjaču, te stomatolog Goran Nedoklan, vlasnik stomatološke poliklinike Mattel Dental Centar iz Vodica, nedavno su se odlučili orijentirati na razvoj medicinskog turizma u Hrvatskoj i ponuditi rješenje kako sinergijom zdravstva i turizma u državnu blagajnu uliti još nekoliko milijuna kuna. Medicinski turizam fenomen je, objašnjava Bura, koji je na svjetskoj razini buknuo posljednjih 10 godina zbog sve većeg nezadovoljstva stanovnika razvijenih zemalja medicinskom uslugom koju dobivaju za skupo plaćene police osiguravajućih društava. To su prije svega Velika Britanija i SAD, ali i ostale zapadnoeuropske zemlje, čiji stanovnici osim s visokim cijenama zdravstvenih usluga imaju problema i s dugim listama čekanja i nedovoljno dobrom skrbi. Razlog je velikim dijelom i produženi životni vijek stanovništva, razdoblje u kojem je ljudima potrebna medicinska pomoć znatno se produžilo u odnosu na prošlost. Rezultat su milijuni ljudi nezadovoljni zdravstvenim sustavom vlastite zemlje, spremni otići liječiti se nekamo drugamo za višestruko nižu cijenu.

Takva situacija u svijetu, ali i rezultati zemalja poput Mađarske koje su u zadnjih pet godina pomoću medicinskog turizma uspjele znatno povećati BDP, nagnale su Buru i Nedoklana da osnuju tvrtku Medicinska grupa koja je izradila smjernice za razvoj medicinskog turizma u Hrvatskoj. Osnovali su i Udrugu za razvoj medicinskog turizma, organizirali prvu konferenciju o medicinskom turizmu u Hrvatskoj koja je održana u Vodicama krajem travnja te su osmislili i vlasti ti projekt izgradnje polivalentnog Medicinskog centra u Vodicama. “Ključan čimbenik u odabiru destinacije za liječenje je”, objašnjava Miljenko Bura, “prije svega standard medicinske usluge, visoka stručnost i opremljenost bolnica koje se bave ovakvim uslugama te atraktivnost lokacije u turističkom smislu. Turistička atraktivnost Hrvatske, osobito njenog priobalja je neupitna, a ono što je također neosporno jest da hrvatsko zdravstvo ima vrhunstoski medicinski kadar, što je temelj konkurentske prednosti Hrvatske u pružanju usluga u medicinskom turizmu. Upravo je na tim osnovama nastala ideja o razvoju medicinskog turizma u Hrvatskoj.” Ističe da je medicinski turizam jedna od najpropulzivnijih gospodarskih grana, od koje su do 2010. godine očekuje više od 100 milijardi dolara godišnjeg prihoda. Od toga se najveći postotak odnosi na stomatologiju i ortopediju, zatim na kardiologiju, kardiokirurgiju i neurokirurgiju te na estetsku kirurgiju. Vodeće zemlje u medicinskom turizmu su Indija, Singapur, Tajland, Malezija i Filipini, koje drže skoro 13 posto svjetskog tržišta i lani su ostvarile prihod od 3,4 milijarde dolara. Vrlo jeftine zdravstvene usluge, britansko kolonijalno naslijeđe koje uključuje i edukaciju liječnika, veća dostupnost organa za transplantaciju te atraktivna turistička odredišta čine ih najpoželjnijima za odlazak na liječenje. Tu su i Meksiko, Kuba, Brazil, Venezuela, Južnoafrička Republika i Egipat, dok su u Europi na vrhu ljestvice Mađarska i Poljska. “U SAD-u 50 milijuna stanovnika ima samo osnovno zdravstveno osiguranje, koje ne pokriva gotovo ništa. Još 50 milijuna stanovnika ima police osiguranja koje pak ne pokrivaju sve što bi oni željeli. Oni bolje police ili ne mogu platiti, ili kalkuliraju – često im se više isplati platiti jeftiniju policu, a kad se pojavi potreba za nekim medicinskim zahvatom, otputuju u neku od jeftinijih zemalja. Samo 2007. godine Amerikanci su potrošili 17 milijardi dolara na zdravstvene usluge izvan SAD-a”, govori. “Takva je situacija i u Engleskoj, koja se u Europi izdvaja i po nedostatku liječnika i po visokoj cijeni medicinskih usluga. Kad se Poljska priključila EU, Engleska je iz tog razloga uvela čarter letove kojima su vikendima počeli dovoditi poljske liječnike da operiraju Engleze.

Na kraju su Englezi, naravno, počeli vikendima odlaziti na liječenje u Poljsku.” Zato je, ističe, medicinski turizam gospodarska grana koja može iz recesije izvesti i hrvatski turizam, ali i zdravstvo. Može produžiti sezonu jer nije vezana isključivo za vremenske prilike, a može i zaustaviti odlazak hrvatskih liječnika u inozemstvo, potaknuti one koji su već otišli na povratak, ali i studente na upis sve nepopularnijeg studija medicine. To su, govori, u ovom dijelu Europe prvi shvatili Mađari i mađarska država je u posljednjih pet godina organizirala da njena zemlja postala najatraktivnije odredište medicinskog turizma u Europi. Upravo bi to, naglašava, trebala napraviti i Hrvatska vlada, udruživši ministarstva zdravstva i turizma, odnosno liječnike, hotelijere i ostale turističke djelatnike. U Hrvatskoj, kaže, medicinski turizam postoji samo u pojedinačnim slučajevima, odnosno funkcionira tek kod pojedinih privatnih liječnika koji su se potrudili oglasiti u inozemstvu. Jedan od njih je i vodički stomatolog Goran Nedoklan, koji s Miljenkom Burom sudjeluje u spomenutim projektima. Kao direktor Matell Dental Centra Nedoklan se medicinskim turizmom počeo baviti 1988. On je u više od dvadeset godina u svoj stomatološki centar uveo niz najmodernije opremljenih odjela, uredio je apartmane za prihvat svojih gostiju, svojim gostima besplatno na korištenje osigurao bicikle, a prema njihovim željama organizira različite turističke izlete. “Ovim sam se poslom počeo baviti jer sam znao da su naše usluge u stomatologiji znatno jeftinije nego u razvijenijim europskim zemljama. Sada, nakon više od 20 godina rada imamo veliki zubotehnički laboratorij, koji je u stanju izvesti i najkompliciranije radove najviše estetske klase. Pacijent u udobnosti vrhunske masažne stolice može dobiti sve potrebne informacije o situaciji i stanju svojih zubi te ponudu liječenja u stomatološkim ordinacijama opremljenim najmodernijom tehnologijom”, tvrdi Nedoklan. Korištenje modernih načina komuniciranja dodatno je olakšalo da se pacijenti odluče doći u Matell Dental Centar. Svatko može poslati sliku zuba putem elektronske pošte. Iz centra mu pošalju dijagnozu, koje zahvate bi preporučili i njihove cijene.

Nakon toga, pacijentu djelatnici centra mogu organizirati avionske letove, a svoje goste redovito, ako je potrebno, dočekuju na aerodromima, trajektnim lukama ili drugdje prema dogovoru. “Pacijenti mogu boraviti u našim privatnim apartmanima, a mogu i u hotelu Olympia u Vodicamana s kojim imamo ugovor o suradnji”, rekao je Nedoklan te istaknuo kako svaki njihov gost iz Europe ima priliku srediti zube, odmoriti se na Jadranu i još pri tome uštedjeti. Računi se osim na hrvatskom izdaju na jezicima zemalja iz kojih dolaze, tako da im dio novca refundira njihovo zdravstvo, a ako su na taj način osigurani, njihove osiguravajuće kuće im plaćaju cjelokupne troškove liječenja. “Naši strani pacijenti oduševljeni su opremljenošću centra kao i stručnošću medicinskog osoblja. Mnogi su nas uvjeravali kako je u zemljama iz kojih dolaze teško naći takav nivo opremljenosti i usluge. Jedna metalkeramička krunica, recimo, kod nas košta između 150 i 200 eura, u Engleskoj je to oko 450 funti, dok se u Njemačkoj cijene kreću između 450 do 1000 eura. U prilog nam idu i organizirani letovi jeftinih aviokompanija poput Rayanaira i German Wingsa”, kazao je Nedoklan i naglasio kako im strani pacijenti dolaze najčešće iz Italije, Austrije, Njemačke te skandinavskih zemalja. Kao osnovni razlog hrvatske dobre konkurentnosti u privatnoj medicini, Nedoklan ističe jeftiniju radnu snagu odnosno slabije plaćen rad stručnjaka. Napomenuo je i kako je u njegovom centru omjer stranih i domaćih pacijenata polovičan. Tvrdi i da njihovi bivši pacijenti godinama kasnije nastavljaju ljetovati u Vodicama, a sa sobom dovode i prijatelje.

O projektu koji je osmislio s kolegom Miljenkom Burom, Nedoklan kaže: “Ideja je da Vodice postanu središte medicinskog turizma, da sezona traje 12 mjeseci, da omogućimo ljudima stalna zaposlenja i da spriječimo iseljavanje mladih. Zato smo i osmislili projekt izgradnje prvog Centra medicinskog turizma, što smo nedavno predstavili na prvom kongresu medicinskog turizma u Vodicama koji je organizirala Medicinska grupa u suradnji s jednim od najjačih svjetskih organizatora usluga medicinskog turizma, tvrtkom iz Engleske Treatment Abroad. Na tom području skupa sa specijalnom bolnicom trebao bi biti izgrađen i hotel s četiri zvjezdice s unutarnjim i vanjskim bazenom. Sama bolnica bi imala dijagnostičko-laboratorijski centar, specijalističke ordinacije, operacijske dvorane, učilišni centar, predoperativne i postoperativne dvorane”, rekao je Nedoklan. Postavljen je i management tvrtke Medicinska grupa oji vodi izvršni direktor Medicinske grupe i direktor projekta Zoran Kunkera. Ovaj i slični projekti, smatra Nedoklan, snažno bi ojačali hrvatski turizam, gospodarsku granu o kojoj u velikoj mjeri ovisi proračun čitave države. Nedoklan je to objasnio: “Volimo se dičiti da smo turistička zemlja, a u nekim mjestima imali smo probleme pružanja prve pomoći i za manje kirurške zahvate. Ovim i ovakvim centrima dobit ćemo ustanove u kojima će se gostima moći pružiti visoko kvalitetna medicinska usluga, a rješavala bi se i kvalitetna zdravstvena usluga za lokalno stanovništvo.” Napomenuo je i kako je lani na medicinski turizam u svijetu potrošeno 64 milijarde dolara, a da je u Hrvatskoj potrošeno svega 0,07 posto. “Tih 44,8 milijuna dolara iznimno je malo s obzirom na to da imamo vrlo kvalitetno medicinsko osoblje, a veće prihode ne ostvarujemo između ostalog i zbog niske razne usluge”, dodao je Nedoklan. Projekt izgradnje centra u Vodicama, prema procjenama njegovih idejnih začetnika, trebao bi koštati oko 30 milijuna eura, financirao bi se prema modelu javno-privatnog partnerstva, a mogao bi biti realiziran već za tri godine. Potencijale medicinskog turizma uvidio je i hotelijer Jako Andabak, također najavivši otvorenje zdravstveno-turističkog kompleksa. Nalazio bi se u Stubičkim Toplicama i bio bi izgrađen do 2011. godine.

Zamislio ga je ovako: “Ideja je da to bude najmoderniji i najopremljeniji centar takve vrste u Europi. Tamo bi, uz postojeću bolnicu koju bismo osuvremenili, bile tri klinike: stomatološka, dermatološka s tendencijom da postane institut za kožu i klinika za estetsku kirurgiju. Izgrađena bi bila i tri hotela visoke kategorije, jedan mega wellness centar od 6-7 tisuća kvadratnih metara, jedan mali vodeni park koji bi služio tome da djeca gostiju imaju gdje provesti vrijeme dok su roditelji u wellnessu te eko-etno selo koje bi trebalo gostima pokazati kako se nekoć živjelo u Zagorju. To će biti izgrađeno za najmanje četiri godine, do kad mislim da će reforma zdravstva biti barem dijelom provedena i klinike se više neće gledati sa stajališta vlasništva, nego razine kvalitete. To će odrediti tko će biti korisnici usluga, a mi se tu opredjeljujemo za višu kategoriju. Tako će jedan dio biti za one koji ne mogu sami platiti, a klinike poput stomatološke, dermatološke i estetske kirurgije bit će prije svega orijentirane na inozemne goste koji će na jednom mjestu moći riješiti mnoge svoje probleme i vratiti se kući neprepoznatljivi.” Kaže da je rad na projektu započeo, da je osnovano zajednička tvrtka sa županijom, prikupljene su ponude nekoliko arhitektonskih studija za idejno rješenje projekta, a započeli su i s “procesom pripreme budućeg kadra” u hotelu “Kaj” u Mariji Bistrici iz iste hotelijerske grupacije BlueSun. Najbolji dokaz da medicinski turizam može osjetno utjecati na produljenje turističke sezone praksa je istarskih privatnih liječnika. Zahvaljujući blizini Italije i učestalosti dolazaka talijanskih pacijenata, u Istri se ponajviše razvio taj oblik turizma. To potvrđuje i Alen Rajković, stomatolog i zubni tehničar, vlasnik “Stomatološke ordinacije s Procera zubotehničkim laboratorijem” iz Pule. “Ozbiljniji zahvati rade se uglavnom izvan ljetnih mjeseci, tako da gostiju bude gotovo uvijek. Tada našim pacijentima, ako to zatraže, pomažemo da pronađu smještaj u apartmanima ili hotelima na nekoliko dana. Preporučujemo im dobre restorane, a po potrebi im organiziramo i jednodnevne izlete”, priča Rajković.

On je privatnu praksu otvorio 1996., ne računajući previše na pacijente iz drugih zemalja. Međutim, ističe da su mnogi njegovi kolege prakse otvorili isključivo zbog stranih državljana. “Njihovih 70 posto pacijenata dolazi iz drugih zemalja. No, koliko znam, sada osjećaju posljedice svjetske recesije znatno više nego ja, jer je kriza ranije pogodila europske zemlje”, govori. Kaže i da se medicinske i stomatološke poliklinike u Istri ne reklamiraju u većoj količini. “Pacijenti dolaze najčešće putem usmenih preporuka, a u prilog nam ide što puno Istrijana ima rodbinu u susjednim zemljama pa nam i oni dolaze. No zahvaljujući jeftinim avionskim letovima u zubarske poliklinike u Istru, uz Talijane, Austrijance, Švicarce i Nijemce, dolaze u sve većem broju i Danci i Englezi. Čini mi se da su Englezi pravi primjer dentalnih turista: dođu na što manje dana, borave u najjeftinijim mjestima jer im je primarni cilj stomatološka usluga.”