Objavljeno u Nacionalu br. 1044, 28. travanj 2018.

Jazz scena u Hrvatskoj već dugo nije bila ovako jaka, sadržajna, raznolika i uzbudljiva. Nacional je istražio što se to događa na hrvatskoj jazz sceni i tko su nove zvijezde jazza – nakon već etabliranih Tamare Obrovac i Matije Dedića – koje svojim nastupima i glazbenim suradnjama privlače sve više publike i sve su uspješniji u inozemstvu

Među ljubiteljima dobrog zvuka, prije svega vrhunskog jazza, šire se dobre vijesti o novim hrvatskim jazz bendovima, odličnim jazz koncertima, albumima i novim jazz klubovima. Grupa Chui je sa svojim prethodnim albumom “Third Sun from the Stone” u godišnjoj anketi tjednika Nacional 2015. godine, u kojoj je sudjelovalo 30-ak glazbenih kritičara, podijelila prvo mjesto s albumom “Mostovi” Darka Rundeka. Štoviše, svojim modernim jazzom u fuziji s klupskim ritmovima pridobili su novu publiku i napunili klubove. Svojevrsni vrhunac dosadašnjeg djelovanja na sceni doživjeli su osvojivši nedavno nagradu Porin za Najbolji jazz album “Chui ovu glazbu” koji je nastao u suradnji s Jazz orkestrom HRT-a te je istovremeno bio nominiran i za Album godine. Porinom je nagrađen i album “Gravity” bubnjara Janka Novoselića, čiji se projekt Kozmodrum svidio domaćim kritičarima zbog sjajne kombinacije jazza s klupskim ritmovima kao što su techno, house, lounge, dubstep… Pobijedili su u kategoriji Najboljeg albuma alternativne i klupske glazbe, iako je zapravo riječ o novom pristupu jazzu. Mladi vibrafonist Šimun Matišić (22) predstavio se albumom “Fortune Smiles” koji je realizirao s Matijom Dedićem. Matišić, kojem je glazbeni mentor jedan od najboljih vibrafonista na svijetu Gary Barton, trenutno radi na autorskom albumu s Dedićem, Levačićem, Križićem, Šestakom i Bočićem.

JANA VALDEVIT OVIH DANA OBJAVILA je vokalni jazz album “Sound and Stories” na kojem se predstavila kao vrhunska jazz i soul pjevačica. Saksofonist i skladatelj Mak Murtić od povratka iz Londona, gdje je osnovao Mimika Orchestra, surađuje s raznim jazz i rock grupama te pripre ma novi album sa svojom matičnom grupom. Jan Pele Ivelić krajem prošle godine objavio je vrhunski jazz album “DalMotion” na kojem su gostovali američki glazbenici Jonathan Powell, Justafan, Anthony Crawford i Virgil Donar. Debi album mladog Pavla Miljenovića “Begin” dobio je visoke ocjene domaćih kritičara. Zagrebački gitarist Ratko Zjača, koji živi u Nizozemskoj, objavio je nedavno novi album “Life on Ear th” s Antoniom Sanchezom na bubnjevima, Stefanom Bedettiem na saksofonu i Renatom Chiccom na Hammondu. Zjača je 2010. godine nominiran za najboljeg gitarista i glazbenika u Južnoj Americi. Riječanin Zoran Majstorović prošloga tjedna objavio je odličan album “Play Time” u suradnji s vrhunskim kontrabasistom Reginaldom Vealom i svjetski poznatim bubnja rom Jimmyjem Weinsteinom. Tu je i neobičan ali izuzetno hvaljen tandem Bow vs. Plectrum koji čine Tihomir Hojsak i Filip Novosel, koji su, pak, kroz jazz uspjeli spojiti tamburu i kontrabas. Trubač Zvonimir Bajević održao je prošle godi ne desetak koncerata širom NR Kine s bendom B’s FUNstallation, u čijem je sastavu i Nikola Jerković koji je nedavno objavio album “New Bonebomb Experience” prizivajući funk jazz groove prve polovice 70-ih. House producent i DJ Jan Kinčl realizirao je u suradnji s francuskim pijanistom i producentom Regisom Kattieom odličan house album “In Plain Sight”, ofarban jazzy grooveom. Tu su još i flautist i saksofonist Ivan Bonačić s debi albumom “Kraken”, Jurica Leikauff, Zvjezdan Ružić Sextet, Igor Geržina, Borko Rupena Trio itd.

PRIJE SVIH NJIH MNOGI su hrvatski jazz glazbenici svojim albumima i muziciranjem utrli put ovoj generaciji. Posebno mjesto među njima ima Matija Dedić, koji se već afirmirao kao vrhunski jazz pijanist u Hrvatskoj i svijetu, a svojevrsni vrhunac kod domaće publike doživio je albu mom “Matija svira Arsena”. Glazbeni kritičar i urednik glazbenog portala Ravnododna Zoran Stajčić, koji sve češće izvještava i s jazz konce rata, smatra da u tome nema ništa neobično:

“TO JE POZITIVNA POSLJEDICA svega što se na domaćoj jazz sceni događa nekoliko godina unazad, dakako, u kontinuitetu. Mislim da je najbitnije što su jazz glazbenici hrabro i maštovito počeli širiti percepciju i koketirati s nekim pop trendovima. Zato hrvatski jazz više nije hermetični fah koji samo njeguje tradiciju i uvijek ima istih 50 – 60 lica u publici. Grupe poput Chuija i Kozmodruma napravile su sponu prema klupskoj glazbi i značajno pomladile i popunile redove jazz publike. I definitivno više tu nisu sami. Sretna okolnost je i što je na čelu Jazz orkestra HRT-a jedan radišni maestro Andreas Marinello, koji je suradnjom s Chuijem od tog orkestra stvorio avangardnu priču. To više nije orkestar koji po sili neke tradicije tavori kao hladni pogon u zapećku javne televizije. Orkestar je postao kreativni rasadnik iz kojeg izlazi dobar dio tih mladih i talentiranih jazz glazbenika.”

‘INTERNET JE OTVORIO VRATA umjetnicima iz manjih zemalja i bez diskografa, ali to i dalje ne isključuje činjenicu da moraš imati dobar proizvod’, kaže Igor Geržina

Stajčić je nadalje rekao: “S druge strane, ne treba zanemariti odličan album Matije Dedića ‘Matija svira Arsena’ od prije par godina, s kojim je redovito rasprodavao prostore u kojima je nastupao. I on je svakako uveo jednu novu skupinu publike u jazz redove. Dakle, odvija se cijela jedna žanrovska renesansa. Narodski kazano: jazz u Hrvata postao je uzbudljiv. Publika to primjećuje i nagrađuje. Otuda i optimizam i “razvijanje krila” mladih talenata koji jasno zaprimaju signal da se može uspjeti afirmirati i na ovako skučenom tržištu.”

JAZZ ZAPRAVO NIKADA NIJE bio nešto posebno atraktivan u medijima pa ga ni danas nema previše. No nova generacija akademski obrazovanih glazbenika koji su se opredijelili za jazz, odrasla je uz nove tehnologije i internet pa i sami dosta rade na vlastitoj promociji. Stoga svako toliko negdje u svijetu izađe recenzija nekog albuma hrvatskih jazz glazbenika. Jedan od najpoznatijih hrvatskih jazz saksofonista Igor Geržina doživio je svojevrsnu satisfakciju i nagradu za svoj trud i svoje albume na globalnoj sceni, upravo zahvaljujući uloženom trudu u promociju putem interneta, zbog čega se njegovi albumi mogu kupiti na svim kontinentima, dok se njegove skladbe uredno emitiraju od Južne i Sjeverne Amerike preko Europe do Japana i Australije. Osim što je član Jazz orkestra HRT-a, Geržina je i producent hvaljenog i nagrađenog albuma grupe Chui “Chui ovu glazbu”. Jedan od njegovih singlova “Eastern Magic” s posljednjeg studijskog albuma “Bucket List”, tako se uredno emitira na America’s Music Chart by Mediabase, RadioWave Charts i Smooth Jazz Top 20, jer je zahvaljujući dobroj promociji putem interneta i društvenih mreža, Geržina pronašao svoje mjesto na svjetskoj jazz sceni koja njeguje smooth jazz. O tome je rekao: “Internet je otvorio vrata svim umjetnicima koji dolaze iz manjih zemalja i onima koji nemaju podršku velikih diskografa. Prije deset godina bilo je gotovo nezamislivo da netko iz Hrvatske stvara glazbu koja se emitira u SAD-u, Japanu ili drugdje. Morao si fizički biti tamo. Dakle, otvorena su velika vrata, ali to i dalje ne isključuje činjenicu da moraš imati dobar proizvod. Pogotovo jer se iz istog razloga konkurencija na globalnoj razini strahovito povećala. Velika je razlika u odnosu na prošla vremena u tome što se glazbenici danas moraju puno više baviti promotivnim aktivnostima. Moram spomenuti i da se u internetskoj pretvorbi koja se dogodila unazad desetak godina, konzumacija glazbe unatoč padu prodaje fizičkih nosača zvuka jako povećala. Pritom mislim na download, streaming, razne platforme itd. Nažalost, glazbenici su tu nedovoljno zastupljeni u smislu poštivanja prava pa se trenutno na svjetskoj razini vode borbe oko uspostavljanja pravedne raspodjele.”

UZ SVE NABROJENO, počeli su se otvarati i novi klubovi koji preferiraju upravo jazz, dok postojeći klubovi sve češće ugošćuju jazz glazbenike koji su objeručke iskoristili takvu situaciju na klupskoj sceni. Jedan od klubova otvorenih unazad godinu dana je i klub Boogie u centru Zagreba, koji bi trebao nadomjestiti rupu nastalu zatvaranjem legendarnog BP Cluba Boška Petrovića. Programski urednik kluba je jazz glazbenik Joe Pandur, dok klub vodi izvršni producent i DJ Tomo Ricov, koji je o klubu rekao:

“BP Club nemoguće je zamijeniti jer je imao Boška Petrovića, a on je nezamjenljiv. Namjera mi je bila skromnija, da Zagreb dobije barem jedan jazz klub, da ispunim rupu koja je nastala nestankom jazz klubova u gradu. Bilo mi je nezamislivo da ne postoji niti jedan jazz klub u Zagrebu. Srećom, uz Boogie se otvorilo još nekoliko jazz mjesta, tako da je situacija puno bolja nego što je bila prije godinu dana.”

RICOV JE NAGLASIO da se pritom publiku koja se ne smatra jazz publikom, dovodi u situaciju da posluša tu muziku i da se ne boji jazza. No jazz scena zapravo i nije tako izolirana i zapostavljena kako se na prvi pogled čini, naprotiv. Jedna od i te kako važnih platformi za promociju jazza u Hrvatskoj je i internetski glazbeni portal Jazz.hr, koji uređuje i vodi umjetnički voditelj jazz projekata HDS-a i najpoznatiji jazz kritičar Davor Hrvoj.

“Portal Jazz.hr važan je iz nekoliko razloga. Na jednom mjestu objedinjeni su svi podaci vezani uz jazz u Hrvatskoj. Informira o svim aktivnostima kojima se već više od četvrt stoljeća, uz velike svjetske zvijezde jazza kao što su Charles Lloyd, Gonzalo Rubalcaba, Lee Konitz, Ron Carter, Vejay Iyer, Brad Mehldau, James Carter, Jim Hall i drugi, kroz dva festivala i ciklus koncerata redovito predstavlja i europsku te hrvatsku jazz scenu, između ostalog i neafirmirane glazbenike u manifestaciji Nove nade jazza ‘Marjan Marjanović’ na kojoj su nastupili mnogi danas vodeći domaći glazbenici. Jazz.hr ostvaruje vlastite projekte kojima spaja hrvatske glazbenike s vodećim svjetskim jazzistima. Tako će 3. svibnja, na festivalu Jazz.hr / proljeće, uz orkestar Mire Kadoića kao gost solist nastupiti Chico Freeman. Osim toga, konačno smo uspjeli pokrenuti međunarodnu razmjenu koja će se, nadam se, nastaviti. Uz to, hrvatski jazz portal pruža mogućnost predstavljanja svih jazz glazbenika i sastava, što je posebice važno za one koji nemaju svoje portale, a također najavljuje i daje osvrte na sve koncerte i festivale, jazz emisije, jazz radionice, prenosi novosti, pruža uvid u diskografska izdanja i objavljuje međunarodne natječaje. Dakle, osim što imamo povratnu informaciju od glazbenika kojima je stalo da se njihove aktivnosti objavljuju na portalu, imamo je i od stranih novinara i promotora koji tako saznaju više o hrvatskoj jazz sceni.”

OTVORILI SU SE novi klubovi koji promoviraju upravo jazz, dok postojeći klubovi sve češće ugošćuju jazz glazbenike koji koriste povoljnu situaciju na sceni

OTVARANJE NOVIH KLUBOVA sklonih jazzu pozdravio je i Stajčić, koji je napomenuo da su upravo klubovi važni za novu generaciju hrvatskih jazzera. “S jedne strane, upravo na primjeru popularnosti Kozmodruma i Chuija može se izvući poruka i pouka, a to je da u nedostatku specijaliziranih jazz klubova treba ‘jurišati’ na postojeću klupsku mrežu, s onim što je na terenu i funkcionira. Spomenuti bendovi tako su osvojili rock klubove, kazališne prostore, galerije, kafiće u kojima postoji neki live glazbeni program…

Treba razmišljati kompetitivno. Zdravo je da se jazz natječe s rockom i plesnom glazbom. S druge strane, dakako, u okviru svojih mogućnosti, festivalski ciklus Jazz.hr ‘zauzeo’ je odličnu novu dvoranu Muzičke akademije u Zagrebu i to je dobar obostrani potez. Akademiji treba jazz u predivnom novom prostoru Dvorane Blagoja Berse, kao što i jazzu treba ta dvorana, a direkcija festivala, po onome što se do sada moglo čuti i vidjeti, dobar dio prostora otvara mladima i talentiranima, posebno domaćim glazbenicima”, rekao je Stajčić i nastavio: “Dakako, i kad dođu strani mladi glazbenici, dolazi do upoznavanja, druženja, sviranja nakon nastupa. Lijepi primjer nedavno je bio jam session australske kontrabasistice Linde Oh u Kulturnom centru Mesnička, nakon koncerta na Akademiji. Kad sam već kod tog prostora Kulturnog centra Mesnička, i on se sa svojim skromnim kapacitetom od 40 mjesta agilno aktivirao kao mjesto jazz nastupa. Tu je i Boogie, a uskoro i KNAP s Peščenice pokreće svoj jazz program KNAP BEAT, dakle jazz nije samo u centru grada, već osvaja i periferiju. Drugo je, vječno pitanje hoće li neke institucije shvatiti da je to važno. Bilo bi dobro da shvate. No, s druge strane, ako ovaj komercijalni klupski sektor uviđa da jazz privlači goste, onda je i to signal za optimizam.”

I DAVOR HRVOJ slaže se s konstatacijom da je jazz scena trenutno življa nego ikada: “Nekoliko je razloga. Jazz glazbenika i sastava je više nego ikad zato što je stasao novi naraštaj glazbenika koji su završili jazz škole i u startu se opredijelili za taj poziv te nema toliko odustajanja koliko je prije bilo. Osim toga, danas je lakše snimiti album – ne mora biti CD – i predstaviti ga putem društvenih mreža. No to može stvoriti krivu sliku o nečijoj kvaliteti. Naime, iskrivljava se istina jer u prvi plan mogu iskočiti oni koji su aktivniji na društvenim mrežama, umjesto onih koji su kreativniji umjetnici. Također, povećana je aktivnost nakon što sam, kao član delegacije europskih jazz stručnjaka, 2015. bio na studijskom putovanju Kinom gdje sam ukazao na kvalitetu hrvatskog jazza, upoznao sudionike s hrvatskim jazz glazbenicima i dogovorio održavanje predstavljanja hrvatskih jazzista u Zagrebu i Rijeci kineskoj delegaciji. To je rezultiralo predstavljanjem mnogih hrvatskih jazz sastava u raznim gradovima u Kini i stvaranjem novih kontakata, a ujedno je bilo poticaj za druge glazbenike da ustraju u svojem radu i snimaju albume. Naime, ta suradnja se nastavlja.”

Drugim riječima, skoro sve je na strani nove generacije jazz glazbenika. Još kad bi država uvidjela kakvi talenti žive u Hrvatskoj pa ih i financijski stimulirala, nova hrvatska jazz scena mogla bi postati sljedeća velika stvar u svijetu jazza.

“IAKO IMAMO SJAJNE JAZZ GLAZBENIKE koji mogu svirati ravnopravno sa svjetskima, konkurencija je tolika da je hrvatski jazz u svijetu gotovo nepoznat. Nemamo agenture, a i institucije vode više brige o drugim vidovima umjetnosti. Primjerice, na najvećem svjetskom sajmu jazza Jazzaheadu! koji se svake godine održava u Bremenu, Hrvatska nema svoj štand i daleko je na listi budućih zemalja partnera. CD-i i promotivni materijali koje tamo podijelim svake godine, nisu dostatni da u konkurenciji s tim agresivnim kampanjama, pobude veću pažnju. Jedina je u tome napravila pomak Tamara Obrovac. Moja angažiranost u Jazzaheadu, kao i u organizaciji Hitch On u kojoj sam član umjetničkog vijeća i žirija, nije dovoljna za širi odjek, ali pomaci su vidljivi. Osim toga, neki glazbenici poput Jazziane Croatice, sastava Chui, dua BowPlectrum, Tamare Obrovac, Matije Dedića i nekolicine drugih, ostvarili su nastupe u drugim državama, ali to nije dovoljno.”

‘HRVATSKI JAZZ GLAZBENICI hrabro i maštovito počeli su širiti percepciju i koketirati s nekim pop trendovima. Zato hrvatski jazz nije više hermetični fah’, kaže Zoran Stajčić

Jazz više nije hermetična glazba za probranu publiku, što je dokazala i grupa Chui čiji se lider Toni Starešinić slaže s tvrdnjom da su i oni bili jedan od okidača relativno naglom porastu popularnosti jazza posljednjih godina:

“MISLIM DA JE USPJEH CHUIJA svakako skrenuo veću pažnju medija na jazz. Počelo se pisati o jazzu kao nečem zapravo pristupačnom publici, o glazbi koja nije hermetički zatvorena i koja se ne bavi nekom glazbom iz davnih dana, već je suvremena i komunicira s modernim stilovima i mladom publikom.” Sa Starešinićem se slaže i Geržina, koji je u razgovoru napomenuo da zagrebačka Muzička akademija uskoro uvodi dugoočekivani jazz odjel, što bi moglo rezultirati dodatnim razvojem jazz scene. Zaključio je da je s obzirom na veličinu zemlje i životni standard građana, jazz scena u Hrvatskoj izuzetno dobra.