Objavljeno u Nacionalu br. 468, 2004-11-02

Tri godine nakon afere Baxter zagrebački odvjetnik Petar Badovinac traži od američkog farmaceutskog diva odštete za još 78 osoba koje su navodno umrle ili pretrpile teške posljedice zbog neispravnih dijalizatora: Baxterov odvjetnik tvrdi da je prema tim navodima skeptičan

Tri godine nakon što je afera Baxter potresla Hrvatsku, zagrebački odvjetnik Petar Badovinac nedavno je izašao u javnost s informacijom da zastupa oko osamdeset novih bolesnika i njihovih obitelji koji su, kako on tvrdi, umrli ili trpe posljedice uporabe Baxterovih dijalizatora serije P-15 i P-18, te za njih od američke kompanije Baxter traži nadoknadu štete. Riječ je, kako se priča, o ukupnoj cifri od oko šezdeset milijuna dolara. Prošli mjesec zbog toga je bio u Chicagu gdje je, prema njegovim riječima, razmatrao sve slučajeve s odvjetnicima Baxtera. Zahvaljujući hrvatskoj koloniji u Chicagu, kao pomoć u SAD-u angažirao je američku odvjetničku tvrtku Power Rogers & Smith, koju je autorizirao da za njega radi na tim slučajevima.

Kao što je poznato, u samo jednom tjednu u listopadu 2001. godine 23 ljudi umrlo je u nekoliko hrvatskih centara za dijalizu zbog neispravnih Baxterovih filtara, koje je na tržište plasirala Pliva. Ta najveća nesreća hrvatskog zdravstva tjednima je bila top-tema u medijima. Pliva je sa sebe skidala svaku odgovornost, a u Baxteru su nakon opsežne istrage i provedenih analiza nakon određenog vremena priznali da filtri iz dviju serija nisu bili u redu i da su mogli izazvati smrt bolesnika na dijalizi. Obitelji umrlih bolesnika dobile su od Baxtera odštete u iznosima od milijun do milijun i pol dolara, a ni odvjetnici koji su zastupali te obitelji nisu prošli loše. Među njima bio je i Petar Badovinac koji tada nije imao teškoća dokazati da su tri njegova klijenta umrla zbog Baxterovih filtara te je na ta tri pacijenta zaradio oko milijun dolara.

Sada, tri godine poslije, situacija je za njega mnogo složenija. Badovinac, čini se, ne uspijeva lako dokazati da su na zdravlje i smrt 78 ljudi koliko ih on ima na svom popisu mogli utjecati Baxterovi filtri. Naime, polovica tih bolesnika je živa, a polovica je umrla, i to godinu, dvije ili tri poslije dijalize u kojoj su se koristili inkriminirani filtri. Iako je Badovinac, kako je sam rekao, poslao u Ameriku opsežnu dokumentaciju o svojim klijentima, hrvatski i američki stručnjaci s kojima smo razgovarali složni su u jednome: nemoguće je da su Baxterovi dijalizatori naknadno – godinu, dvije ili tri poslije – mogli prouzročiti smrt ili utjecati na pogoršanje zdravstvenog stanja bolesnika. Istina je da je smrtnost takvih bolesnika zbog njihova teškog zdravstvenog stanja prilično visoka: u SAD-u od 7 do 12 posto na godinu, a u Hrvatskoj čak nešto veća. Sve što bi premašivalo tu granicu mora se prijaviti Ministarstvu zdravstva kako bi se u slučaju sumnje da nešto nije u redu pokrenula istraga. U Hrvatskoj nakon smrti u kritičnom tjednu u listopadu 2001. nikakvih naznaka sumnje, niti izvještaja Ministarstvu, nije bilo. Ministar Andrija Hebrang prije desetak dana je izjavio kako je čuo za najnovije priče o novim bolesnicima koji su navodno stradali zbog Baxterovih filtara, ali da ljudi u njegovu ministarstvu nemaju nikakva saznanja ni izvještaje o naknadnim slučajevima smrti dijaliziranih bolesnika. Da je bilo sumnjivih ili brojnijih slučajeva smrti u pojedinim kliničkim centrima u Hrvatskoj, liječnici su ih bili dužni prijaviti Ministarstvu zdravstva. Prijava nije bilo. Nekoliko liječnika iz hrvatskih centara za dijalizu smatra da je Badovinčev popis vrlo upitan i da se tu pokušava ušićariti novac na tuđoj nesreći i bolesti. Neki su čak sigurni da je taj odvjetnik ljudima obećao nešto što je i sam znao da neće moći ispuniti.

O svemu tome razgovarali smo s nekoliko bolesnika i s rodbinom bolesnika s Badovinčeva popisa, sa samim odvjetnikom te s američkim odvjetnikom Carterom Thompsonom, vanjskim pravnim savjetnikom kompanije Baxter, koji je sudjelovao i u rješavanju slučajeva 23 umrlih bolesnika 2001. a s kojim se Petar Badovinac susreo za svojega nedavnog posjeta Chicagu. To je ujedno, kako nam je rekao Thompson, jedini kontakt hrvatskog odvjetnika s kompanijom Baxter. S njime se nitko iz kompanije Baxter nikad nije susreo niti je priznao vjerodostojnost njegovih tvrdnji. Sastanak u odvjetničkom uredu u Chicagu, odnosno konferencija o statusu cijelog slučaja, između američkog odvjetnika koji zastupa Baxter i Petra Badovinca koji zastupa hrvatske bolesnike i njihove obitelji odvijao se 5. listopada, samo tri dana prije zastare slučaja.

Carter Thompson, kojega smo prošli petak zatekli u njegovu uredu, ispričao nam je o čemu je razgovarao s Petrom Badovincem.

“Badovinac mi se javio prije nekoliko mjeseci i dogovorili smo se da se sastanemo u mom uredu u Chicagu prvi tjedan listopada ove godine da bismo raspravili o tome koje dokaze može ponuditi da potkrijepi tvrdnje kako je zbog Baxterovih dijalizatora u Hrvatskoj stradalo još 78 ljudi, čiji mi je popis već prije bio poslao. Uz popis je dao i medicinsku i drugu dokumentaciju koja, kako on vjeruje i tvrdi, podržava te tvrdnje. Da bih se mogao pripremiti za taj sastanak, dao sam tu dokumentaciju, o pojedinostima koje ne mogu govoriti, da je pregleda tim stručnjaka i da mi o tome da mišljenje. Njihov je zaključak bio da ta dokumentacija i tvrdnje Badovinca nemaju nikakve sličnosti s dokumentacijom i nalazima 23 bolesnika koji su umrli u nekoliko dana u listopadu 2001. i za koje je Baxter prihvatio dokumentaciju kao vjerodostojnu te isplatio kompenzacije obiteljima umrlih da barem na taj način ublaži gubitak njihovih bližnjih. Poznato je da je i hrvatska vlada tada provela istragu oko cijelog slučaja, o njemu je napravljena velika dokumentacija, a i Vladimir Gašparević s Rebra je s kolegama iz hrvatskog tima temeljito obradio svaki od ta 23 slučaja. O tome je objavljen i članak u stručnom časopisu Croatian Medical Journal. Baxter je uvijek u svim sličnim situacijama bio spreman prihvatiti sve pritužbe u vezi s incidentima s neispravnim filtrima koji su najvjerojatnije uzrokovali smrt bolesnika u listopadu 2001. u hrvatskim centrima za dijalizu i raspravljati o njima. No ta dokumentacija nema nikakve podudarnosti s onom koju je prikupio odvjetnik Badovinac za naknadnih 78 bolesnika. Predsjednik kompanije Baxter i u hrvatskom je tisku svojedobno dao izjavu u kojoj je naglasio da Baxter želi barem malo ublažiti bol obiteljima koje su izgubile svoje članove zbog Baxterova proizvoda i da je uvijek spreman učiniti pravednu stvar. Zbog toga je spremno isplatio odštete za 23 bolesnika. To su bili ljudi koji su umrli za vrijeme dijalize ili neposredno nakon nje u nekoliko dana u nekoliko centara koji su u tom trenutku koristili neispravne filtre. Mnogi od onih koje zastupa Badovinac živi su, a kod onih koji su umrli, prema onome što je pokazala naša provjera, kao uzrok se ne mogu navesti Baxterovi filtri. Neki su ljudi umrli godinu, dvije ili tri poslije od raka, srčanog udara ili drugih bolesti koje se nikako ne mogu povezati s dijalizom iz listopada 2001.”

Odvjetnik Thompson još je dodao kako na sastanku u Chicagu s Badovincem nije postignut nikakav dogovor niti sporazum da bi Baxter ijednom od 78 bolesnika s popisa mogao isplatiti odštetu.

Budući da nije postignut dogovor kao u vezi s 23 umrla bolesnika 2001., Badovinac je, kako nam je rekao, angažirao američku odvjetničku tvrtku da ga zastupa u SAD-u. “Ne znam što bi moglo slijediti. Možda će Badovinac donijeti još kakvu dodatnu dokumentaciju o bolesnicima koje zastupa i tražiti da još jednom o svemu raspravimo. Rado ću to učiniti i bude li valjanih osnova za neki dogovor, Baxter će rado ljudima izići ususret. No Baxter ne želi isplaćivati novac odvjetnicima i bolesnicima koji nemaju čvrste dokaze. Drugim riječima, Baxter neće pristati ni na kakvu iznudu. U Baxteru su vrlo sumnjičavi prema Badovinčevim tvrdnjama jer dolaze tako kasno. Skeptični smo prema tvrdnjama da su filtri mogli biti uzrokom smrti ili pogoršanja stanja bolesnika godinu, dvije ili tri poslije.”

Odvjetnik Thompson rekao je da nakon sastanka s hrvatskim odvjetnikom nije ni od njega niti od odvjetničke tvrtke koja ga zastupa u SAD-u dobio nikakvu novu informaciju. Na pitanje može li odvjetnik Badovinac tužiti Baxter, Thompson je odgovorio: “Može je tužiti, no pitanje je hoće li američki sud prihvatiti tužbu. Moj je dojam da Badovinac i njegovi klijenti previše očekuju kad je riječ o Baxteru. Iz iskustva znam da u slučajevima poput ovoga odvjetnici znaju previše obećati a premalo se ostvari. U Badovinčevu slučaju ne mogu ništa tvrditi jer ne znam što je rekao i obećao svojim klijentima.”

Odvjetnik Badovinac ispričao je kako su razgovori u odvjetničkom uredu Sidley, Austin, Brown s Carterom Thompsonom trajali čak deset dana i Thompsona smatra vrlo ozbiljnim i spretnim pregovaračem. Rezimirao je razgovore jednom rečenicom: “Mi se nismo pronašli, kako to oni kažu, samo u brojkama.”

Kako je objasnio Badovinac, odštetni zahtjevi za žive bolesnike bili su manji a za mrtve dvostruko veći. U SAD-u je, kaže, situacija obrnuta. Thompson mu je rekao kako se u Americi vrednuje život a ne smrt. Badovinac tvrdi kako je od 81 predmeta prihvaćeno 78 da se o njima govori u smislu obeštećenja.

Na pitanje misli li da ima osnova da bi Baxter isplatio bilo kakvo obeštećenje bolesnicima s njegova popisa, Badovinac je rekao: “To je druga problematika zbog koje smo se u početku ljutili. Thompson je držao našu dokumentaciju od 12. veljače i nije se javljao. Dogovorio je pregovore tek za 5. i 6. listopada. Kako je 8. listopada nastupala prva zastara, kod mene je nastala panika. Otklonio sam razgovore o brojkama i rekao kako sve to nije korektno te da bih mogao nastaviti pregovore samo pod uvjetom da potpišu ugovor o nezastarjevanju. To se na engleskom zove ‘tolling agreement concerning non-statute limitations’. Tako smo došli do ugovora koji kaže da za stranke za koje smo mi tražili obeštećenje, njih 78, vrijedi to pravilo o nezastarjevanju. Samo za tri predmeta koja su odbijena, za koje se ne mogu otkriti razlozi, ne vrijedi nikakvo pravilo. Mi se nismo dovoljno približili u brojkama, a o njima vam ne mogu govoriti jer sam se obvezao.

Mislim da ne bi trebalo tako olako prelaziti preko dokumentacije koju smo predali. Toksikolog Plavšić izjavio je da je normalna pojava da organizam ne izbaci sve toksine kojima je bio izložen za vrijeme dijalize. Prema tome, dugoročnih posljedica kod takvih bolesnika sigurno je bilo.”

Zanimalo nas je koliko dugo vrijedi ugovor o nezastarjevanju koji je potpisan sa zastupnikom Baxtera.

“Taj ugovor je išao u dva, tri navrata od Cartera Thompsona k meni u hotel ‘Congress Plaza’ gdje sam odsjeo i gdje je bio naš štab u kojemu su naši prijatelji, odvjetnici, zemljaci i drugi. Prva varijanta, da bi zastarjevanje bilo trajno, nije prošla kod Thompsona, pa je ponudio prijedlog: od trenutka kad jedna od strana u pregovorima obavijesti drugu da se pregovori prekidaju, počinje teći rok od dva mjeseca za podizanje sudske tužbe za naknadu štete. Naši pregovori još traju. Angažirao sam najugledniji ured u državi Illinois za obeštećivanje u tim medicinskim tragedijama, Power Rogers & Smith, da nastavi pregovore u moje ime i da pokrene sudski spor ako bude potrebno”, rekao je Badovinac.

Badovinac je ispričao da se ljutio na odvjetnika Thompsona jer kad je počeo proces prikupljanja dokumentacije, on je rekao da im se zahtjevi i medicinska dokumentacija predaju na hrvatskom jeziku i da će je sami prevesti na engleski. Međutim, kako tvrdi Badovinac, nijedan dokument nisu vratili preveden. “Pred nama je mukotrpan posao, jer je riječ o četiri i pol tisuće dokumenata koje treba prevesti, ovjeriti u bilježničkim uredima i predati našem korespondentnom uredu u Chicagu.”

Na pitanje kako će uspjeti dokazati da su Baxterovi dijalizatori uzročnici smrti ili su utjecali na zdravlje bolesnika godinu ili više poslije korištenja tih filtara Badovinac je odgovorio: “Meni se javljalo za pomoć mnogo više ljudi nego što ih je sada na popisu. U jednom trenutku imao sam više od sto predmeta. Uložio sam maksimalni napor da ustanovim mogu li uzeti određene predmete i neke sam, misleći da neću moći zadovoljiti, morao odbiti. Ne vidim razloga zašto bi ovi trebali biti odbijeni kad su dobro potkrijepljeni dokumentacijom i vještačenjima stručnjaka. Nažalost, stajalište je jedne grupe zagrebačkih liječnika da naknadne smrti nisu moguće. Od nekih je bilo naručeno da izdaju takvo mišljenje odmah nakon što su se dogodili prvi smrtni slučajevi 2001. To nije tako jer treba vidjeti sastav tih otrova kojima su bili izloženi bolesnici. Ja sam se uvijek zaštitio vještačkim nalazima. Kad sam imao vještački nalaz za svaki spis, predmet sam smatrao zrelim da se pošalje Baxteru. Priklanjam se vještacima koji kažu da se većina otrova ne eliminira iz organizma nakon svršetka dijalize. Oni mogu ostaviti posljedice i oštetiti organe, bez obzira na neposredni uzrok smrti koji na prvi pogled nema veze s dijalizom.”

Badovinac je najavio i dolazak tima vještaka koje će angažirati odvjetnički ured Power Rogers & Smith, a i oni sami će doći u Hrvatsku kako bi se još jednom analizirao svaki pojedini slučaj s Badovinčeva popisa. Joseph Powers, odvjetnik koji je, prema riječima zagrebačkog odvjetnika, veoma poznat po uspješno riješenim sličnim medicinskim slučajevima, rekao je da ako ne bude zadovoljan nekim od predmeta, neće ga ni uzeti u obzir za traženje odštete.

S obzirom na sporazum o nezastarjevanju koji je potpisan u Chicagu prošli mjesec, čini se da će pregovori između zastupnika bolesnika iz Hrvatske i zastupnika Baxtera trajati još dugo. Ili će se naći odštetni iznos koji će zadovoljiti obje strane: od navodno zatraženih šezdeset milijuna dolara, što Badovinac nije želio potvrditi, ili iznos koji će Baxter biti spreman ponuditi ako se pokaže da je sudski spor pred vratima.

Badovinčev popis sadržavao je imena 40 umrlih bolesnika i 41 slučaj ljudi s neurološkim ili psihičkim problemima. Nakon što se vratio iz Chicaga, Petar Badovinac izjavio je u Večernjem listu kako je s američkim odvjetničkim uredom Power Rogers & Smith, koji zastupa tvrtku Baxter, uspio dogovoriti pregovore o 78 slučajeva, tj. 39 umrlih i još toliko onih koji žive s trajnim posljedicama. Dobili smo na uvid upravo taj popis sa 78 bolesnika. Popis sadrži podatke o imenu i prezimenu bolesnika, spol, dob, zdravstveno stanje prije tretmana u bolnici na dijalizatorima, mjesto i vrijeme liječenja, vrstu dijalizatora, simptome prilikom liječenja, vrijeme i razlog smrti, te rezultate autopsije i bilješke. Prema navedenom popisu, u čak 46 slučajeva za vrijeme trajanja dijalize nije zabilježena ni jedna anomalija. U 32 slučaja zabilježeno je da su pacijenti ipak imali zdravstvenih tegoba u vrijeme trajanja dijalize ili neposredno nakon nje. No zdravstvene tegobe u 32 navedena slučaja, tj. u njih 15-ak odnose se na strah, vrućinu, jači iako stabilan puls, povećan krvni pritisak ili mučninu. Ostali dio bolesnika žalio se na bol u prsima i drugo, što se prilikom istrage može uzeti u razmatranje.
Prema riječima predsjednika Zajednice udruga transplantiranih i dijaliziranih pacijenata u Hrvatskoj Stjepana Mihalića u Slobodnoj Dalmaciji prije nekoliko dana, u Udruzi nikada nisu čuli za naknadne smrti 39 pacijenata koji su u listopadu 2001. dijalizirani i koje Badovinac tri godine nakon tragedije pridodaje brojci od 23 tada umrlih pacijenata. Mihalić je dodao kako se s Badovincem ne može kontaktirati i ne znaju što on radi.

U izjavi Zvonimira Puretića iz Centra za dijalizu na Rebru u Zagrebu, otprije nekoliko dana u Večernjem listu, svih 23 bolesnika koji su u listopadu 2001. stradali zbog pogreške na filtrima umrli su na samoj dijalizi ili neposredno nakon nje. Ravnatelj Hrvatskoga zavoda za toksikologiju Franjo Plavšić, koji je 2001. osobno bio uključen u ispitivanje smrti bolesnika zbog Baxterovih dijalizatora, kazao je kako je nemoguća naknadna pojava smrti zbog dijalizatora. Nije čudno što mnogi liječnici i pravnici sa sumnjom komentiraju popis, pogotovu kad su na njemu vidjeli i slučaj bolesnika Dmitra Budimira. Budimir je na dijalizi bio 11. listopada 2001., a umro je od karcinoma pluća 15. svibnja 2004. godine.

Mato Džomba, suprug 58-godišnje Ane Džomba iz Viškovaca kraj Požege, koja je umrla u rujnu 2002., u telefonskom razgovoru kazao je kako mu je supruga preminula zbog posljedica dijalize na Baxterovim aparatima. ”Žena je išla na dijalizu i sve je bilo dobro dok se nisu pojavili Baxterovi aparati. Poslije tretmana ona nije mogla izaći ni u dvorište, morao sam je nositi. Nakon godinu dana počela je iskašljavati krv i, po meni, tada su se javile prve posljedice liječenja. Žao mi je što je nisam slikao nakon terapije Baxterovim aparatima. Tada bi ljudi znali što to doista znači”, kazao je Džomba. Džomba je još rekao kako na sudu njegov slučaj zastupa odvjetnik iz Osijeka Krunoslav Vukšić, a za Badovinca nikad nije čuo. “Ne znam tko je to”, kratko je prokomentirao.

Razgovarali smo i s 54-godišnjim Bogomilom Bulićem iz Smoljanaca kraj Pule koji je u listopadu 2001. također bio na liječenju. “Ja sam šećeraš i često sam u bolnici. Imao sam vrtoglavicu i povraćao sam, no danas sam uglavnom dobro. Od dijalize u listopadu 2001. stanje mi se nije pogoršalo, bolje mi je. Više nemam vrtoglavice niti povraćam”, kazao je Bulić. Na pitanje je li tužio Baxter Bulić je rekao da ga u sudskoj tužbi zastupa Zajednica udruga transplantiranih i dijaliziranih bolesnika Hrvatske, a za Badovinca samo zna da je odvjetnik iz Zagreba s kojim nikad nije bio u kontaktu.

Marko Pavković zet je Miloša Đekića iz Duge Rese, koji je umro u travnju 2003. Rekao je kako su njegovu tastu prije dijalize u listopadu 2001. bila transplantirana oba bubrega. “Njegov organizam nije najbolje prihvatio nove organe tako da je redovito išao na dijalizu. Nakon tretmana na Baxterovim aparatima pogoršalo mu se zdravstveno stanje; nije imao apetita, oslabio je, učestalo je imao visoku temperaturu. Preko Petra Badovinca supruga i punica pokrenule su zajedničku tužbu protiv Baxtera. On zastupa naše interese”, rekao je Pavković.

Mirko Huzjak iz Slatine nije htio dati komentar. Kazao je kako već 25 godina ide na dijalizu, trenutačno je zaposlen i živi u trošnoj kući te jedva preživljava. “Ne želim uopće razgovarati o Baxteru i onom što mi se dogodilo. U kontaktu sam s Badovincem i nadam se da će me dobro predstavljati na sudu”, kazao je Huzjak.

Anti Večerini (64) iz Rijeke, koji je umro u lipnju ove godine, od 1996. nisu dobro radili bubrezi i neko se vrijeme bojao liječenja. Njegova supruga Ljubica kazala je kako je Ante odmah nakon dijalize imao problema. “Mome Anti se po tjedan dana nije smanjivala visoka temperatura. Imao je jak proljev, visok tlak i svrbež po tijelu. To ga je toliko mučilo da je noću išao u kadu i u vodi se pokušavao malo umiriti. Zbog cijele situacije podnijeli smo tužbu i surađujemo s odvjetnicom Teom Žunić. Ona je naša jedina veza sa sudom”, kazala je Ljubica Večerina.