Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek pere ruke od vodstva HRT-a zbog velikog seksualnog skandala koji tu kuću trese već tjednima. Taj značajni iskorak resorne ministrice iz Plenkovićeve administracije najavljuje nove turbulencije na HRT-u, a dogodio se nakon što su u javnost isplivale dramatične i dokumentirane prozivke više djelatnika i novinarki HRT-a koji su Nacionalu otkrili da su vodstvu HRT-a zbog seksualnog uznemiravanja i mobinga prijavili Mislava Stipića, ravnatelja poslovne jedinice Poslovanje na HRT-u.

Nacional je otkrio i to da je vodstvo te kuće nakon tih saznanja na tu aferu reagiralo neprimjereno. Ravnatelj HRT-a Kazimir Bačić, koji je i sam prozvan zbog mobinga, službeno je ustvrdio da su te pritužbe pomno istražene te da je utvrđeno da nisu osnovane. Međutim, sada se pokazuje da mu ministrica Nina Obuljen Koržinek ne vjeruje.

Ona se praktički ogradila od postupanja vodstva HRT-a na čelu s Kazimirom Bačićem u vezi sa slučajevima seksualnog uznemiravanja i mobinga novinarki HRT-a o kojima je Nacional pisao u protekla dva tjedna i traži da se o tome provede neovisna istraga. Sve to eksplicitno proizlazi iz njenog službenog odgovora na upit Nacionala o tome što planira poduzeti vezano uz te optužbe i zahtjeve HND-a i Sindikata novinara Hrvatske koji su tražili osnivanje neovisnog povjerenstva.

“Kao ministrica i članica Vlade najoštrije osuđujem bilo čije nasilno ponašanje ili uznemiravanje druge osobe uključujući i seksualno uznemiravanje te osuđujem svako takvo postupanje. Sukladno odredbama Zakona o HRT-u, Ministarstvo nema ovlasti provoditi istrage vezano uz spomenute optužbe, no podržavam odluku Nadzornog odbora o provođenju istražnih radnji vezano uz navode o seksualnom uznemiravanju te apeliram na Upravu HRT-a i sve ostale nadležne institucije da što prije provjere ove iskaze i provedu sve zakonima predviđene procese”, poručila je ministrica. Njezin stav svakako bi mogao utjecati i na odnose Uprave i Nadzornog odbora HRT-a jer je upravo Nadzorni odbor podržao osnivanje neovisnog povjerenstva, dok su iz Uprave isticali kako “Nadzorni odbor HRT-a nadzire prvenstveno poslovanje HRT-a te sukladno Zakonu, Statutu HRT-a odnosno Poslovniku o radu, nema nikakve ovlasti i nadležnosti u domeni radno-pravnih odnosa, pa posljedično niti u ovakvim slučajevima”.

No upravo je vodstvo HRT-a sasvim izvjesno kršilo procedure jer su novinarku koja im je i pismeno prijavila seksualno uznemiravanje bez ikakve pravne zaštite ili zastupnika s njezine strane pozvali na sastanak, gdje je bila suočena s kompletnim vodstvom HRT-a, ali i s osobom koju je optužila za seksualno uznemiravanje, ravnateljem poslovanja Mislavom Stipićem. U slučaju druge novinarke, koja je slično ponašanje prijavila prije više godina, o kojoj je također pisao Nacional, vodstvo HRT-a također je ignoriralo njezina pisana upozorenja. Od takvih postupaka ministrica se ogradila i rekla:

“O ovome sam čitala u medijima i o postupanjima nemam nikakvih izravnih saznanja. Kako sam već odgovorila, potrebno je poduzeti sve radnje kako bi se utvrdile činjenice, i sukladno nalazima istrage postupilo.”

Međutim, više Nacionalovih izvora s Hrvatske radiotelevizije i iz kulturno-medijskih krugova smatra da se slučajevi seksualnog uznemiravanja i mobinga i potom njihova neprocesuiranja i zataškavanja, slučajevi napredovanja pojedinaca preko reda na račun drugih koji su zakinuti, kao i slučajevi nezakonitih otkaza djelatnicima HRT-a koji su poslije u većini slučajeva vraćeni na posao ne bi bili mogući da vodstvo HRT-a nema snažno političko zaleđe koje se personificira prvenstveno kroz ministricu kulture i medija Ninu Obuljen jer se premijer Andrej Plenković tim pitanjima ne bavi ili se bavi vrlo površno, periodično i samo kada preko Ministarstva kulture i medija HDZ treba isfinancirati određene lokalne i manje medije i portale kako bi barem privremeno kupio njihovu naklonost ili ih ušutkao od kritika pred izbore – primjerice u slučaju jednog opskurnog ekstremističkog portala koji je pisao protiv HDZ-a pa mu je Ministarstvo kulture dodijelilo 1,3 milijuna kuna proračunskog novca. To zaleđe, kako smatraju, politika na čelu s ministricom vodstvu HRT-a ne pruža samo kad je riječ o odnosu prema djelatnicima, već i kad su u pitanju brojne višegodišnje nepravilnosti u poslovanju i lukrativni aranžmani koje je HRT, po njihovu mišljenju, za vrijeme mandata aktualnog glavnog ravnatelja HRT-a Kazimira Bačića, ravnatelja Programa Renata Kunića i direktora Poslovanja Mislava Stipića sklopio na štetu javne televizije i hrvatskih građana, a kako bi pogodovao jednom uskom krugu dobro umreženih pojedinaca iz producentskog miljea. Kao najveći problem višegodišnji djelatnici HRT-a ističu upravo pogodovanje vanjskim producentima na uštrb vlastitog programa HRT-a, što se manifestiralo u načinu na koji je sklopljen Koregulacijski sporazum o postupku i pravilima nabave djela neovisnih proizvođača. Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek dopustila je još u studenome 2017. da HRT bez javne rasprave potpiše taj sporazum s nezavisnim producentima prema kojem HRT financira više od 100 posto troškova snimanja serija ili filmova, a dobiva tek ograničena prava prikazivanja na sedam godina, nakon čega ponovno mora plaćati producentima naknadu ako ta djela želi reprizirati. Koregulacijski sporazum trebao je, naime, uvesti red u nabavu vanjske produkcije na HRT-u, ali je naišao na brojne kritike zbog načina na koji je proveden, bez javne rasprave, kao i zbog uvjeta koji omogućavaju producentima da bez ikakvih ulaganja, osim 4 posto na papiru, snimaju sadržaje koje HRT financira u stopostotnom iznosu, ali ne postaje njihov vlasnik, već štoviše, nakon proteka sedam godina ponovno mora plaćati prava ako ih želi prikazivati, dok istovremeno producenti ta djela mogu i dalje prodavati drugdje na tržištu i na njima zarađivati. Pritom raspodjela prihoda od prodaje ide tako da HRT, koji je proizvod sto posto platio, dobiva svega manji postotak eventualne zarade, okvirno oko 30 posto. Dodatni je problem što profesionalci s HRT-a optužuju vodstvo te kuće da u korist vanjskih produkcija zakidaju vlastitu proizvodnju te da HRT već sada nema što prikazivati iz svog fundusa, već reprizira prastare filmove i serije. Istovremeno, za one koje su sada platili vanjskim producentima, ponovno će morati plaćati nakon isteka sedam godina kao da ih tek kupuju na tržištu.

Na brojne i višegodišnje nepravilnosti u poslovanju HRT-a u svojim je nalazima jednako upozoravala interna revizija javne televizije kao i Državna revizija, a bivši Nadzorni odbor izvijestio je još 2016. DORH o nepravilnostima prilikom nabave audiovizualnih djela HRT-a od neovisnih proizvođača, ali je cijeli spis – arhiviran. Nacional je objavio sadržaj dokumenta koji je bio poslan i DORH-u, u kojem se opisuje iznimno dvojbena nabava audiovizualnih djela od neovisnih proizvođača, koja je eskalirala tijekom 2016., a na taj se dokument u svom izvještaju referirao i sadašnji Nadzorni odbor na čelu s Mladenom Čuturom koji je od Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu tražio da ih izvijesti o statusu državnoodvjetničke odluke. U izvještaju se podsjeća na to da je DORH službeno dobio dva izvješća interne revizije koja se bave nabavom audiovizualnih djela od neovisnih proizvođača te sklapanjem izvansudske nagodbe s Jadran filmom, zatim posebni izvještaj HRT-ova pravnog odjela o izvansudskim nagodbama u radnim sporovima te na koncu izvještaj Državne revizije o učinkovitosti javne nabave na HRT-u. Sugovornici Nacionala s HRT-a upućeni u ovu tematiku još su ranije upozoravali da Državno odvjetništvo naprosto nema kapacitet potpuno rasvijetliti sva događanja na javnom servisu, pogotovo iz tog doba, te da u sklopu izvida nisu kontaktirali ili zatražili informacije od većine ključnih aktera, već su predmet naprosto arhivirali. Takvu praksu nazvali su „zataškavanjem nepravilnosti“ i, pod uvjetom da ostanu neimenovani, ukazali i na posrednu i neposrednu odgovornost današnje ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek. Jedan od sugovornika Nacionala upozorio je još prije godinu dana:

„I nalaz interne i Državne revizije na HRT-u od 2012. do 2015. bili su katastrofalni, naročito u segmentu javne nabave i nabave djela nezavisnih proizvođača. Ona je u to doba bila predsjednica Programskog vijeća HRT-a, a kasnije članica Upravnog odbora HAVC-a, da bi potom postala ministricom. Morala je poduzeti sve kako bi odgovorni za kriminal bili privedeni licu pravde, no umjesto toga poduzela je sve za smjenu sastava Nadzornog odbora koji je na to upozoravao.“

Kada je riječ o nabavi audiovizualnih djela od neovisnih proizvođača, na Hrvatskoj radioteleviziji već godinama upozoravaju na iznimno dvojbene odredbe Koregulacijskog sporazuma sklopljenog između HRT-a te Hrvatskog društva neovisnih producenata i Agencije za elektroničke medije. Po njemu, HRT plaća 95 posto proizvodnje djela, potom ga je prisiljen otkupiti, a već nakon sedam godina više nije njihov vlasnik. Takav štetni sporazum doveo je do iznimno netransparentne prakse i činjenice da su neki nezavisni producenti čak došli u poziciju ucjenjivati HRT i između ostalog praktički besplatno se dokopati izuzetno vrijedne arhivske građe na Prisavlju. To sve događa se, po mišljenju Nacionalovih izvora, pod patronatom ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek koju veći broj profesionalaca s HRT-a i iz kulturno-medijskih krugova doživljava kao zaštitnicu današnjeg rukovodstva HRT-a, ističu kako je s nekima od njih u vrlo bliskim osobnim odnosima, što uključuje i kumske veze, kartanje i slično te smatraju da su iz tog i takvog odnosa proizašle i pojedine odluke koje nisu u najboljem interesu HRT-a, poput tog spornog Koregulacijskog sporazuma za financiranje vanjske produkcije koji uvelike pogoduje producentima, na račun HRT-a. Na pitanje kako komentira tvrdnje da je zaštitnica HRT-ova vodstva, ministrica Obuljen Koržinek odgovara:

“Nisam ničija zaštitnica nego sam ministrica zadužena za resor medija i surađujem s ovom Upravom kao što bih surađivala i s bilo kojom drugom Upravom imenovanom sukladno Zakonu. Kao što je javnosti poznato, a sukladno odredbama Zakona o HRT-u osnivač HRT-a je Republika Hrvatska no HRT je u obavljanju svoje djelatnosti neovisan o bilo kakvom političkom utjecaju, a resorno ministarstvo nema ovlasti nadzora i/ili praćenja rada i poslovanja HRT-a.”

Kad je pak riječ o Koregulacijskom sporazumu za nabavu vanjske produkcije, ona tvrdi:

“Što se tiče Koregulacijskog sporazuma, taj sporazum je sklopljen između HRT-a i Hrvatskog društva neovisnih producenta koje je zastupalo i stavove Hrvatske udruge producenta i Društva hrvatskih filmskih redatelja uz Agenciju za elektroničke medije kao moderatora. Ministarstvo nije bilo uključeno u sam rad na Sporazumu, ali ga smatramo dobrim korakom za razvoj koregulacijskih postupaka koje propisuje i potiče Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama. Upravo ta Direktiva, a slijedom Direktive i naši zakoni propisuju jasne kriterije i prava pri nabavi dijela od neovisnih proizvođača zbog čega ovaj Sporazum smatramo primjerom dobre prakse.”

Jedna od sugovornica Nacionala koja je već ranije otvoreno upozoravala da se ministrica pokušava izvući od odgovornosti, a da su njezine tvrdnje da je HRT neovisan od političkog utjecaja više nego smiješne, glumica je Nada Gaćešić Livaković, bivša članica Programskog vijeća HRT-a, bivša članica Audiovizualnog vijeća HAVC-a te bivša dugogodišnja predsjednica Hrvatskog društva filmskih djelatnika, jedne od najvažnijih strukovnih udruga iz područja filmskih djelatnosti, na čijem je čelu bila od 1998. do 2012. S tih pozicija ona tvrdi da jako dobro zna tko je tko u svijetu filma i televizije i na koji su način njihovi interesi isprepleteni s politikom. U tom svijetu, kako je rekla još u intervjuu za Nacional prije dvije godine, vladaju interesni klanovi, a kako nije bila dio tih klanova, i nju su na razne načine pokušavali diskreditirati, a u konačnici i marginalizirati. Nedavno je na jednom skupu u organizaciji HND-a izravno suočila ministricu Ninu Obuljen Koržinek s pitanjima vezanim uz vanjsku produkciju, ali nije dobila konkretan odgovor, a za Nacional je nakon toga izjavila kako smatra da ministrica kulture i medija snosi najveću odgovornost za kaos u kulturi i medijima:

“Taj se kaos prije svega odnosi na Hrvatsku radioteleviziju, dovoljno je samo spomenuti Koregulacijski sporazum o postupku i pravilima nabave djela neovisnih proizvođača, koji je ministrica rekla da ne poznaje, da ne zna o čemu se radi. Očekujem od nje da hitno reagira i spriječi veliku financijsku štetu koja se nanosi HRT-u te da spriječi pogodovanje pojedinim producentima, a ne da se izvlači stalno istim frazama. Tim sporazumom HRT financira praktički sve troškove snimanja serija ili filmova, a dobiva tek ograničena prava prikazivanja na sedam godina. Nakon tih sedam godina vlasništvo ide producentu. Neka ministrica objasni postoji li takav sporazum igdje u Europskoj uniji.”

Drugi sugovornici s HRT-a, od kojih su neki visokopozicionirani, imaju slične stavove, ali zbog straha od posljedica i moguće osvete rukovodstva HRT-a ne mogu istupati pod imenom i prezimenom.

Nacional je o problemu tog Koregulacijskog sporazuma pisao još početkom 2018., svega par mjeseci nakon što je on potpisan, i još tada je više izvora s HRT-a upozoravalo na prisne odnose ministrice s pojedincima iz vrha HRT-a i onima iz producentskih krugova koji uživaju njezinu protekciju.

No na pitanje u kakvim je odnosima s ljudima iz vodstva HRT-a Kazimirom Bačićem, Mislavom Stipićem, Renatom Kunićem pa i s Josipom Popovcem, bivšim glavnim producentom, predsjednikom Uprave, v.d. ravnateljem i rukovoditeljem Proizvodnje HRT-a, a sada predsjednikom Vijeća za elektroničke medije, ministrica je odgovorila:

“Sa svim članovima ove Uprave HRT-a isto kao i s predsjednikom Vijeća za elektroničke medije u profesionalnim sam odnosima, a susrećemo se onda kad za tim ima potrebe. Sve navedene osobe upoznala sam tijekom mandata 2008.-2011. u kojem sam kao državna tajnica bila nadležna za resor medija, posebno pripremu Zakona o HRT-u i pregovore s EU-om u području medija i informacijskog društva, a oni su obnašali različite visoke dužnosti na HRT-u. Jedina osoba s kojom se susrećem privatno jest ravnatelj Programa Renato Kunić. I njega sam upoznala za vrijeme mog mandata državne tajnice za vrijeme dok je obnašao dužnost glavnog urednika HRT-a. Nakon što sam se 2012. godine udala za svog supruga, povezala nas je činjenica da su Kunić i moj suprug dulje od 30 godina prijatelji.”

Upravo je Renato Kunić jedan od odgovornih osoba s HRT-a s kojim je razgovarala i kojem je slala emailove novinarka koja je prijavila Stipićevo seksualno uznemiravanje.

Jedan od Nacionalovih sugovornika s HRT-a koji je s njima u sporu upravo zbog kršenja zakona za Nacional je iznio vrlo kritična stajališta o političkoj zaštiti koju po njegovu mišljenju evidentno uživa vodstvo HRT-a: “Stipića smatram monstrumom, ali u ovom slučaju optužbi za seksualno uznemiravanje i mobing kao i za one o nepravilnostima na HRT-u smatram da nije dovoljno kazniti Stipića, već odgovornost treba snositi i država jer ona na kraju cijelo vrijeme stoji iza njih. Glavnog ravnatelja imenuje Sabor, a država mora osigurati svojim građanima sve uvjete da javna i državna poduzeća budu predvodnici poštivanja zakona i pravila, a ne glavni kršitelji. A ako se ovakve stvari učestalo događaju na javnoj televiziji, onda je država ta koja mora snositi odgovornost i netko za to mora podnijeti račune. Za početak oni koji su ih birali i štitili.”

Taj sugovornik smatra da se u ovom zadnjem nizu slučajeva na koje je ukazao Nacional u prošlim brojevima opet pokazalo da je mali dio nezavisnih medija “sto i prvi put” ukazao na nepravilnosti, a da se djelatnici HRT-a opet nisu imali kome obratiti.

“Činjenica da bez pritiska medija, i to malog dijela neovisnih medija ovo ne bi izašlo u javnost, ni priča o tome tko je odgovoran, a kamoli ovaj dio o odgovornosti države. Jer možete vi maknuti jednog Stipića, ali što dalje? Tu prvi ministar kulture u ime države treba reći što je radio jer je nečuveno da kao ministar odnosno ministrica kulture nije znala, nije pratila i nije upućena u to što se događa na HRT-u, a to joj je dio posla. Ako nije znala, pa to je drugi razlog zašto bi i ona trebala otići. Ako pojedinačni glasovi nisu došli do nje, kako to da nije čula za tužbu Radničkog vijeća o kojoj se pisalo i u medijima. Dakle, ako ništa drugo, mogla je biti informirana putem medija. Da ne govorimo o tome da je i Stipić dolazio kod nje na sastanke i u kakvim je odnosima s Renatom Kunićem”, zaključio je Nacionalov sugovornik. On ističe da su na hodnicima HRT-a glavnog ravnatelja u šali znali nazivati “Tutan Kamon” i “Tuto Mumija” jer je faraonski šutio, dok je Mislav Stipić u stvarnosti vodio firmu, odnosno javnu televiziju.