Krajem 2020. pojavio se dosad nezabilježen manjak poluvodiča diljem svijeta pa je EU bio prisiljen poduzeti mjere kako bi osigurao opskrbu čipovima. Istovremeno je sisački Centar za svemirsku i inovativnu tehnologiju pokrenuo program MyChip s krajnjim ciljem od Siska napraviti naprednu sredinu koja bi mogla biti mamac za investicije i dolazak stručnjaka

Riječ je o centru čiji osnivači planiraju pružati stručnu pomoć u provođenju aktivnosti vezanih uz svemirsku i inovativnu tehnologiju, razvijati nove inovativne proizvode za svemirsku industriju, podupirati inovativne projekte učenika i studenata Sisačko-moslavačke županije, ali i biti podrška europskoj svemirskoj industriji u suradnji s različitim institucijama i agencijama te razvijati akademske ideje u konkretne proizvode i nuditi ih globalnim tvrtkama. Posljednji projekt Centra za svemirsku i inovativnu tehnologiju nazvan je MyChip, a više o tom projektu za Megawatt je rekao v.d. ravnatelj ovog centra Stevče Arsoski, koji kaže da se tim projektom planira započeti novo razdoblje u Sisačko-moslavačkoj županiji, a posebno u Sisku.

“Želimo stvoriti uvjete za razvoj čipova, a kroz neko vrijeme i proizvodnju čipova. To znači da na neki način želimo od svoje županije i grada stvoriti tehnološki vrlo naprednu sredinu koja bi mogla biti mamac za investicije i dolazak stručnjaka”, rekao je Arsoski i dodao da je osnovni pravni temelj zbog kojeg se krenulo u ovaj projekt Akt o čipovima Europske unije kojim se želi osnažiti projektiranje i proizvodnju čipova na tlu EU-a. Putem tog akta EU će u narednom periodu u tom segmentu razvoja uložiti oko 42 milijarde eura. Naime, EU za sada uvozi oko 70 posto čipova koji su ključni element bilo kojeg industrijskog proizvoda te je zbog tog omjera jako ovisan o čipovima koji se proizvode na Dalekom istoku odnosno u Tajlandu, Južnoj Koreji i Kini. Drugi temelj je i hrvatski Nacionalni program razvoja i oporavka u segmentu digitalne i tehnološke tranzicije.

Proizvodnja mikročipova ovisi o iznimno složenom i međuovisnom lancu opskrbe u kojem sudjeluju mnoge zemlje diljem svijeta. FOTO: Pixabay

“Najbitniji dio projekta je stručni voditelj edukacija, a to će biti Siščanin dr.sc. Jurica Kundrata, moj bivši učenik, koji je jedan od malobrojnih vrhunskih hrvatskih stručnjaka koji imaju dovoljno znanja i iskustva u projektiranju i izradi čipova. Stručnjaka tog profila, znanja i iskustva je vrlo malo, a mi imamo sreću da on ima iznimnu volju i želju raditi na projektu”, istaknuo je v.d. ravnatelj Centra za svemirsku i inovativnu tehnologiju Stevče Arsoski i dodao kako su prvi koraci u projektu MyChip povezani sa stvaranjem kvalitetnih ljudskih resursa temeljenim na visokotehnološkim znanjima iz poluvodičke industrije, a nakon toga je cilj rast industrije i gospodarstva temeljen isključivo na visokoj tehnologiji koju zna i može provesti vrlo mali broj vrhunskih stručnjaka.

Arsoski navodi da je projekt podijeljen u nekoliko faza, od kojih je prva stvaranje baze stručnjaka koji će steći osnovna i napredna znanja i vještine za projektiranje čipova. Trenutno je okupljen tim od 10 osoba koje imaju želju i volju istraživati i razvijati nove generacije čipova, ali za manje zahtjevne uređaje i naprave. Oni će proći nekoliko dvodnevnih edukacija usmjerenih na projektiranje čipova primjenom računalnih alata i u konačnici kreiranje vlastitog čipa, a ta edukacija trajala bi do lipnja 2023.

EU zasad uvozi oko 70 % čipova, koji su ključni element bilo kojeg industrijskog proizvoda, te je zbog tog omjera jako ovisan o čipovima koji se proizvode na Dalekom istoku

“Nakon toga bismo projektirane čipove izradili u specijaliziranim tvornicama, najvjerojatnije u Austriji, dok ne stvorimo i tehnološke uvjete za proizvodnju u suradnji s nekom svjetskom kompanijom”, naveo je Arsoski i dodao da se čipovi projektiraju u posebnim računalnim alatima koji su do unazad nekoliko godina bili iznimno skupi. Međutim, u posljednje vrijeme pojavila se nova generacija računalnih alata koji uz vrlo prihvatljive cijene postaju dostupni i time se visoka tehnologija spušta na niže razine razvoja industrijskih proizvoda.

Drugi dio projekta bio bi vezan uz stvaranje razvojnih tehnoloških centara u 10 tehničkih škola u Hrvatskoj, a u svakom centru bit će stručno osposobljen najmanje jedan nastavnik koji će svoja znanja u projektiranju čipova prenositi timu od pet do deset najboljih učenika škole. Taj proces trajao bi oko dvije godine te bismo nakon toga imali prve maturalne radove učenika srednjih škola na temu projektiranja čipa za osobne potrebe. Takav oblik edukacije vjerojatno bi imao status istraživačkog modula – kao izborni modul-predmet – a Arsoski navodi da bi za otprilike dvije godine stvorili zajednicu od oko 100 educiranih i osposobljenih mladih ljudi za projektiranje i izradu čipova.

‘Želimo stvoriti uvjete za razvoj čipova, a kroz neko vrijeme i proizvodnju čipova. To znači da na neki način želimo od svoje županije i grada stvoriti tehnološki vrlo naprednu sredinu’, izjavio je za Megawatt Stevče Arsoski. FOTO: Nikola Cutuk/PIXSELL

Treći dio programa MyChip je stvaranje uvjeta za pokretanje probne proizvodnje čipova za istraživačke i razvojne projekte, a Stevče Arsoski otkriva da su za taj dio već počeli razgovori te je Centar za svemirsku i inovativnu tehnologiju dobio podršku naše svjetski poznate firme Applied Ceramics, koja je partner svim vodećim kompanijama za proizvodnju čipova u svijetu.

“Možda je došlo vrijeme da Sisak i Sisačko-moslavačka županija postanu tehnološki napredna sredina kojoj će baza biti poluvodička industrija nove generacije. Novska je već postigla izniman uspjeh industrijom videoigara, a to je sve vrlo slično i vrlo blizu. Znanja imamo, mlade stručnjake ćemo stvoriti i uz vjerojatnu političku podršku, plan je vrlo ostvariv”, zaključio Stevče Arsoski, dok je voditelj projekta Jurica Kundrata dodao kako je jedan od ciljeva projekta naučiti mlade ljudi kako se čipovi dizajniraju te da će upravo tom dijelu biti posvećene prve edukacije.

‘U Hrvatskoj postoji dovoljan broj mladih ljudi koji su sposobni raditi na ovoj tehnologiji, ali prvo trebaju naučiti kako čipove dizajnirati’, smatra Jurica Kundrata. FOTO: Press

“Smatram da u Hrvatskoj postoji dovoljan broj mladih ljudi koji su sposobni raditi na toj tehnologiji, ali prvo se trebaju naučiti kako čipove dizajnirati, a tek onda možemo krenuti s proizvodnjom. Dakle, stručnjake imamo, ali je veći problem kako te stručnjake zadržati u Hrvatskoj. Veliki broj takvih stručnjaka kada završi s obrazovanjem, nažalost napusti Hrvatsku, pa bi i to bio jedan od naših ciljeva – da mlade stručnjake zadržimo i zainteresiramo da ostanu u Hrvatskoj”, rekao je za Megawatt Jurica Kundrata te je i on naglasio kako Europska unija u ovom trenutku ulaže velika sredstva u dizajniranje i proizvodnju čipova.

Baš je sredinom prošloga tjedna u Europskom parlamentu postignut konačan dogovor o europskom Aktu o čipovima, kojim se nastoji prevladati nestašica čipova i doprinijeti europskoj strateškoj autonomiji. Ključna tema završnog dana višemjesečnih pregovora bila je proračunska arhitektura Akta koja treba osnažiti ovu industriju s porukom da je Europa relevantan globalni igrač te su predstavnici Europskog parlamenta uspjeli osigurati proračun od 3,3 milijarde eura usprkos nastojanjima Europskog vijeća da se proračun značajno smanji.

Cilj je europskog Akta o čipovima povećati proizvodnju poluvodiča u Europi. Europski parlament odobrio je svoje stajalište o predloženom zakonodavstvu i spreman je za pregovore s vladama EU-a.

‘Možda je došlo vrijeme da Sisak i Sisačko-moslavačka županija postanu tehnološki napredna sredina kojoj će baza biti poluvodička industrija nove generacije’, kaže Stevče Arsoski

U veljači 2023. zastupnici su usvojili Zajedničko poduzeće za čipove, investicijski instrument čiji je cilj srednjoročno i dugoročno poticati rast sektora i promicati vodeći položaj EU-a u tom području. Elektronički mikročipovi, također poznati kao integrirani krugovi, bitni su dijelovi digitalnih proizvoda. Koriste se u proizvodnji automobila, vlakova, zrakoplova te u infrastrukturi u zdravstvu, energetici, komunikacijama i automatizaciji. Mobilni telefon, primjerice, sadrži oko 160 različitih čipova, a hibridni električni automobil do 3500. Mikročipovi su također ključni za tehnologije koje pokreću digitalnu transformaciju, kao što su umjetna inteligencija, 5G/6G komunikacija, internet stvari, računalstvo u oblaku i računalstvo visokih performansi.

Proizvodnja mikročipova ovisi o iznimno složenom i međuovisnom lancu opskrbe u kojem sudjeluju mnoge zemlje diljem svijeta. Velika tvrtka za poluvodiče može se osloniti na čak 16 tisuća visoko specijaliziranih dobavljača iz različitih zemalja. Zato je globalni lanac opskrbe ranjiviji i na njega utječu globalni geopolitički izazovi. To se posebno pokazalo nakon izbijanja pandemije koronavirusa. Nedavni događaji poput rata u Ukrajini izazvali su dodatne probleme za sektor čipova, a nepogode poput požara i suše utjecali su na velike proizvodne pogone i pogoršali krizu. Trenutačna nestašica mikročipova vjerojatno će se nastaviti i tijekom 2023. godine jer je za većinu rješenja potrebno puno vremena. Na primjer, za izgradnju nove tvornice čipova potrebne su dvije do tri godine. U prosjeku gotovo 80 posto dobavljača europskih poduzeća koja posluju u industriji poluvodiča ima sjedište izvan EU-a. Donošenjem Akta o čipovima EU želi ojačati svoje kapacitete za proizvodnju poluvodiča kako bi osigurao buduću konkurentnost i zadržao svoje tehnološko vodstvo i sigurnost opskrbe. Danas je udio EU-a u globalnom proizvodnom kapacitetu manji od 10 posto. Cilj je povećati taj udio na 20 posto. Aktivnosti predviđene Aktom o čipovima provodit će se prvenstveno putem Zajedničkog poduzeća za čipove, javno-privatnog partnerstva EU-a u okviru programa Obzor Europa. Za sve to EU želi osigurati oko 11 milijardi eura iz financijskih sredstava EU-a, od država članica, partnerskih zemalja i privatnog sektora, kako bi se ojačalo postojeće istraživanje, razvoj i inovacije. Iz tih podataka očito je da Europska unija ozbiljno shvaća problem nedostatka čipova te je za rješavanje tog problema spremna izdvojiti velike svote novca. Zato i projekti poput ovog u Sisku mogu računati na veliku podršku europskih institucija. Pitanje je samo hoće li projekt MyChip biti prepoznat i u Hrvatskoj te hoće li domaći političari uvidjeti njegovu važnost jednako kao oni u Bruxellesu.