U zagrebačkoj Radničkoj galeriji, odnosno Galeriji Raga, do 20. siječnja otvorena je izložba mlade slikarice Marije Koruge „Obična promatračica“, na kojoj se autorica predstavlja nizom slika u tehnici akrila i akvarela nastalih tijekom 2017. godine.

Kustosica izložbe Klara Petrović pojasnila je u tekstu kataloga kako slikanjem drugih poznatih umjetnica i prepoznatljivih elemenata njihovih radova „Marija Koruga uspijeva woolfovski prodrijeti u pozadinske mehanizme rada odabranih umjetnica: Méret Oppenheim, Paole Modersohn-Becker, Louise Bourgeois, Wangechi Mutu, Niki de Saint Phalle, Yayoi Kusame, kolektiva Guerilla Girls i Judy Chicago“. Time se Korugin proces stvaranja umjetnica na platnu preobražava u njihovo inicijalno stvaralaštvo kroz proučavanje i prizivanje njihova procesa rada kroz vlastiti medij – akvarel i akril. „Kusamina meditativnost prenosi se kroz Korugu dok slika tisuće točkica, de Saint Phallein pištolj još jednom, pomoću Koruginog kista, raspršava boju na platnu, Chicagin iznimno koncentriran rad na Dinner Partyju nastavlja se na platnu u sasvim novom smjeru“.

Ono što treba naglasiti u cijelom procesu slikanja Marije Koruge jest da se ne radi o tipičnoj citatnosti ili standardnom hommageu velikim prethodnicama, već u svoje radove slikarica pokušava prenijeti autentične emocije, psihološka stanja i misaone procese koji su prethodili upravo tim djelima spomenutih umjetnica. U povijesti modernog i suvremenog slikarstva premalo se značaja daje upravo tim imenima umjetnica ili ih se previše usko i jednodimenzionalno interpretira kroz prizmu feminističke umjetnosti i svjetonazora, čime se opet uspostavlja jedna vrsta degradacije autentičnog umjetničkog stvaranja, koje bi trebalo isključivati rodne podjele. Prema riječima same umjetnice, spomenute umjetnice ipak su joj bile značajnom inspiracijom: „Potpuno je jasno da su one, zapravo, te stvarateljice koje grade, proširuju i produbljuju granice moga svijeta. One su ga svojim naporom kroz prošlost uopće učinile mogućim. Svojim radom zahvaljujem im na borbi u području zapadnjačke umjetničke scene na kojoj do kasnog dvadesetog stoljeća nije uopće bilo mjesta ili ono nije bilo usuglašeno s mjestom rezerviranim za bijele muškarce. Odabrane umjetnice dale su drugima u kreativnoj sferi ono najpotrebnije: oruđe za otkriće vlastite autentičnosti kroz poimanje raznolikih ljudskih životnih perspektiva.“

Tu kreativnu i idejnu snagu Marija Koruga pokazat će dvjema relevantnim slikama velikog formata, „Prasak na kraju svijeta“ i „Meditacija o beskonačnosti“, u kojima kontrastno dotiče aktualne društvene probleme današnjeg svijeta: dilemu uključivanja u mijenjanje društva ili povlačenje u vlastite svjetove izolirane od globalne svjetske drame. Radi se o mladoj slikarici velikog zanatskog i kreativnog potencijala (Zagreb, 1988.) koja vrsno vlada tehnikom akvarela, bez obzira na to što je slikarstvo diplomirala na zagrebačkoj ALU 2012. godine. Osim slikarstvom, bavi se i ilustracijama, a raspon tema vrlo je širok, s naglaskom na prirodu, ekologiju; u stilskom rukopisu koji uspješno nadilazi uska ograničenja modernističkih paradigmi, ali jednako tako i nadrealizma ili hiperrealizma. Marija Koruga zaslužuje da se njezin slikarsko-akvarelistički razvoj i dalje pomno prati.