Prijedlogom zakona o osobnoj asistenciji, koji je Vlada uputila u Hrvatski sabor s današnje sjednice, prvi se puta u Hrvatskoj uspostavlja normativni okvir te usluge koja postaje socijalna usluga, a osigurava pomoć osobi s invaliditetom u aktivnostima koje ne može izvoditi sama.

Cilj je donošenja zakona osobama s invaliditetom osigurati veći stupanj socijalne uključenosti i prevenirati njihovu institucionalizaciju, rekao je ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić.

Predloženim zakonom osigurava se i održivost usluge s obzirom na to da je trenutni kontinuitet pružanja usluge ograničen modelom financiranja putem projekata koji provode udruge te su ograničeni projektnim financiranjem, a ubuduće će novac za uslugu osobnog asistenta biti osiguran u državnom proračunu.

Zakonom se uređuje usluga osobne asistencije koja uključuje uslugu osobnog asistenta osobi s tjelesnim, intelektualnim ili mentalnim oštećenjem, komunikacijskog posrednika osobi s oštećenjem sluha i gluhoslijepoj osobi te videćeg pratitelja osobi s oštećenjem vida.

Osobna asistencija obuhvaća obavljanje kućanskih poslova, organiziranje prehrane i hranjenje, održavanje osobne higijene, omogućavanje mobiliteta i kretanja, rukovanje pomagalima, pratnju i pomoć u različitim socijalnim aktivnostima, uključujući i putovanja unutar i izvan države.

Također obuhvaća administrativne poslove, pružanje podrške u komunikaciji između osobe s oštećenjem sluha i čujuće okoline, pružanje podrške u kretanju gluhoslijepim osobama te podrške u komunikaciji između gluhoslijepih osoba i okoline.

Prijedlogom zakona utvrđuju se uvjeti za priznavanje prava na uslugu, uvjeti za zapošljavanje osobnih asistenata, komunikacijskih posrednika i videćih pratitelja te obveza njihovog obrazovanja.

Uređuje se i tko može biti pružatelj usluge osobne asistencije (ustanove socijalne skrbi, dom socijalne skrbi i centar za pomoć u kući te udruge, vjerske zajednice i druge pravne osobe) te koje uvjete mora ispunjavati, kao i nadzor pružatelja usluga, a korisnicima usluga ostavlja se mogućnost samostalnog predlaganja pružatelja usluga.

Kako bi usluga osobne asistencije bila prilagođena individualnim potrebama korisnika osniva se i komisija za procjenu, koja u suradnji s korisnikom odnosno njegovim zakonskim zastupnikom izrađuje listu procjene potreba.

Predloženim zakonom uređuju se i pružanje podrške tijekom odgojno-obrazovnog procesa, koju pruža pomoćnik u nastavi ili stručni komunikacijski posrednik učeniku s teškoćama u razvoju.

Uslugu osobne asistencije moći će koristiti više od 14 tisuća osoba

Donošenjem zakona, rekao je Piletić, očekuje se proširen broj korisnika usluge osobne asistencije, a procjena je da će ovu uslugu moći koristiti nešto više od 14.000 osoba sa invaliditetom.

Očekuje se i da će sa stupanjem na snagu zakona biti povećan i broj sati koji će korisnik usluge osobne asistencije moći ostvariti u odnosu na dosadašnji broj sati usluge, kao i povećanje cijene sata pružene usluge osobne asistencije te će se zakonom jasno definirati uvjeti po kojima se može pružiti pojedina usluga, a osigurava se i održivost usluga kontinuiranim povećanjem financijskih sredstava u državnom proračunu.

Procijenjeno je da će se za provedbu zakona za usluge osobne asistencije u ovoj godini utrošiti 61 milijun eura, a u idućoj godini 155 milijuna eura, naveo je Piletić.

Usluga osobna asistencije od 2006. godine kontinuirano se financira kroz projekte i programe udruga osoba sa invaliditetom iz svih raspoloživih financijskih izvora (državni proračun, dio prihoda od igara na sreću, Europski socijalni fond).

“Kroz te navedene programe u udrugama su trenutno zaposlena 2292 osobna asistenta. Za podršku gluhim i gluhoslijepim osobama zaposleno je 99 tumača odnosno prevoditelja hrvatskog znakovnog jezika, a za podršku slijepim osobama 68 videćih pratitelja u udrugama slijepih”, naveo je Piletić.