Čudo je da nije pao. Riječ je o nacističkom mostu. Nije slučajno što ga neki štite jer posebno štite baš te vrijednosti iz 1941. i 1942. godine. Nacisti su ga napravili, firma iz Dortmunda. I nacistički vojnici su to brzo izveli, završili do 1942. godine. Ljudi dole gdje vide željezo, ne znaju da je to samo drvo obloženo, da to nisu čvrsti betonski stupovi. To je sve trulo i pitanje je dana kada će pasti. Mi želimo taj most nekako sačuvati kako bismo ga mogli prebaciti da bude pješački most na Dunavu, da ga sačuvamo kao neko povijesno sjećanje na ružna, jeziva, teška vremena, a da tu izgradimo velebni most koji će biti ponos Beograda.“

Tako je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić prije nekoliko dana obrazložio potrebu da se “izmjesti” jedan od zaštitnih znakova Beograda – Stari savski most. Dug 430 i širok 40 metara, most je 1942. godine postavila njemačka okupacijska vojska i nazvala ga “Prinz Eugen”. Mada srpska vlast naglašava da se radi o “nacističkom mostu”, postoje podaci da je jugoslavenska vlada 1938. godine naručila dva čelična mosta, koja je napravila domaća firma Projektant. Most koji je trebao premostiti Tisu kod Žablja su Nijemci prebacili u Beograd i postavili preko Save. S tim da su njemački okupatori podigli u rijeci dva stupa za most.

Povlačeći se iz Beograda 20. listopada 1944. njemačka vojska minirala je most, ali je rušenje onemogućio 55-godišnji učitelj Miladin Zarić, koji je živio u blizini. Koristeći iskustvo iz Balkanskih i Prvog svjetskog rata, Zarić je presjekao žice detonatora. Navodno je Stari savski most jedini u Europi izbjegao rušenje tijekom povlačenja nacističke armije. Ono što prije osam desetljeća nije uspjelo Nijemcima u ratu, sada srpske vlasti pokušavaju učiniti u miru.

Srpski predsjednik Aleksandar Vučić ocijenio je da Stari most u Beogradu štite zaštitnici vrijednosti nacističke Njemačke. FOTO: M.M./PIXSELL

Iako je most dnevno prelazilo oko 15.000 vozila – automobila, kamiona, tramvaja, autobusa – vlasti su 2017. godine, usprkos prepoznatljivosti njegova zelenog metalnog luka, odustale od rekonstrukcije i počele govoriti o namjeri da ga premjeste zbog dotrajalosti. Poslije čega je most namjerno zapušten. Tadašnji gradonačelnik Beograda, a današnji ministar financija Srbije Siniša Mali izjavio je da će na istom mjestu za 30 milijuna eura, što je “višestruka ušteda”, biti izgrađen viši i širi most, novi simbol Beograda. Stari savski most svojim kapacitetom ne može zadovoljiti postojeće prometne potrebe. Drugi razlog je sigurnosni: budući da se Stari most gradio tijekom Drugog svjetskog rata, postavljen je na drvenim šipovima, što ga čini nesigurnim za saobraćaj, objasnio je Mali. Poslije toga je ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Goran Vesić rekao da Stari most nije simbol antifašističke borbe jer da „imamo druge simbole“.

„To je jedan od konfekcijskih mostova koji su se proizvodili u Njemačkoj u vrijeme Drugog svjetskog rata i nije kulturno-povijesni spomenik. Građanima treba omogućiti da se brzo kreću kroz grad“, izjavio je Vesić.

Aktualni gradonačelnik Aleksandar Šapić poručio je da se ne želi baviti “tipskim nacističkim mostom bez ikakve kulturno-povijesne vrijednosti, kakav je poslije Drugog svjetskog rata u 60 država uništen i bačen u staro željezo”. Rasprava se prenijela i u srpski parlament, gdje je opozicija tvrdila da bi uklanjanje mosta, jednog od triju koji povezuju “stari” i Novi Beograd, dovelo do prometnog kolapsa te da nije zamislivo da se ruši, a da prethodno nije izgrađen novi. Ocijenjeno je i da se radi o simbolu holokausta u Beogradu, čijim bi uklanjanjem bila narušena povijest jer su tim mostom prevožene tisuće ljudi u nacistički logor na Starom sajmištu.

Razlozi za uklanjanje zaista bi mogli biti prometni, sigurnosni ili estetski, ali nevladine organizacije i opozicijski političari navode da je bit, zapravo, u buci koju stvaraju tramvaji prelazeći Savu preko zapuštenog mosta starog osam desetljeća, jer to smeta stanarima naselja Beograd na vodi, simbola Vučićeve vladavine. Možda za odluku o uklanjaju Starog mosta i izgradnji novog značaj ima i činjenica da je cijena projekta s 30 milijuna eura gotovo preko noći porasla na više od 94 milijuna. Zbog čega je država uzela kredit od 80 milijuna eura i radove povjerila kineskoj kompaniji Power China. Početkom studenoga Stari most je zatvoren za promet, počelo je uklanjanje tramvajske mreže, ali su se pojavili aktivisti brojnih nevladinih organizacija i zaustavili strojeve. Oni inzistiraju da ne postoje dozvola za rušenje, plan o izmještanju saobraćaja, studija opravdanosti uklanjanja Starog mosta niti projekt novog.

Policija je 20. studenoga, opremljena šljemovima, štitovima, pancirnima prslucima i maskama, blokirala prilaze mostu kako bi omogućila nastavak rušenja te počela hapsiti aktiviste ako bi pokušali proći kroz kordon. U nedjelju oko šest sati ujutro nekoliko desetaka protivnika rušenja, za koje Vučić tvrdi da štite nacističke vrijednosti, iskoristilo je činjenicu da je većina policajaca spavala u kombijima i popelo se na most, na čijoj su sredini, između dvaju kordona, podigli “kamp” i dogovorili se da u njemu uvijek bude prisutan barem jedan opozicioni član parlamenta. Policija ih je u ponedjeljak ujutro rastjerala.

Na udaru Vučićevih graditelja sklonih rušenju našao se još jedan simbol Beograda – hotel Jugoslavija, nekada najveći u SFRJ, površine 50.000 četvornih metara, sa 600 soba i apartmana, 1100 kreveta, dva restorana, bazenom, trgovinama, frizerskim salonima, izgrađen po projektu zagrebačkog arhitekta Lavoslava Horvata. Hotel je otvoren 1969. godine i njegovi gosti su bili američki predsjednici Richard Nixon i Jimmy Carter, britanska kraljica Elizabeta II., prvi čovjek koji je stupio na Mjesec Neil Armstrong…

Početkom studenoga Stari most je zatvoren za promet i počelo je uklanjanje tramvajske mreže, ali su se pojavili aktivisti i zaustavili strojeve. FOTO: Antonio Ahel/ATAImages/PIXSELL

 Predvorje “Jugoslavije” osvjetljavao je luster težak 14 tona, dug 30 i širok pet metara, s 40.000 kristala Swarovski i 5000 sijalica, zahvaljujući čemu je dospio u “Guinnessovu knjigu rekorda”. Hotel je oštećen u zračnim udarima NATO-a 1999. godine, kada se tvrdilo da se u zgradi nalazi štab ratnog zločinca Željka Ražnatovića Arkana.

Zgrada “Jugoslavije” imala je svojstva zaštićenog kulturnog dobra, ali joj je krajem 2011. godine Zavod za zaštitu spomenika oduzeo taj status, s obrazloženjem da je hotel suviše oštećen da bi se mogao rekonstruirati, čime je, praktički, počela priprema onoga što se sada događa. Dijelovi “Jugoslavije” iznajmljeni su privatnim zakupcima za kazino, trgovine i restorane. Od osam katova tri su renovirana i radila su kao hotel s tri zvjezdice sa 132 sobe. Ostatak “Jugoslavije” je propadao. Prije nekoliko mjeseci“Jugoslavija” je prodana na aukciji po početnoj cijeni od nešto više od 27 milijuna eura. Jedini sudionik aukcije bila je kompanija Millennium Team, koja godinama dobiva unosne poslove od države. Najavljeno je da će, uz ulaganje više od 400 milijuna eura, na mjestu “Jugoslavije” do 2027. biti podignut hotel Ritz Carlton s 200 soba i dvije zgrade – stambena od 42 i poslovna od 34 kata. Najava rušenja hotela Jugoslavija potaknula je tvrdnje da se radi o arhitektonskom zločinu, brisanju sjećanja na doba socijalizma, uništenju objekta važnog za povijest Beograda, arhitektonskog bisera i simbola “zlatnog vremena” SFRJ i još jednoj pobjedi investitorskog urbanizma. Kada je prije desetak dana počelo rušenje hotela, građani okupljeni u inicijativi “Ne damo Jugu” pokušali su ga spriječiti, navodeći da rješenje o rušenju nije pravomoćno jer nije usvojen novi urbanistički plan za to područje. Istovremeno su se pojavile tvrdnje da se rušenje bagerima obavlja bez sistema i licenciranih firmi za tretman otrovnog otpada, “divljački, nestručno i kriminalno”, zbog čega postoji opasnost da iz 30.000 tona šute u zrak dospije više od tone kancerogenog azbesta. Ocijenjeno je da se, ako je u “Jugoslaviji” korišten azbest, radi o ekološkoj bombi kakva bi mogla ugroziti zdravlje ne samo stanovnika okolnih zgrada.

Millenium Team je odgovorio da se radovi obavljaju u skladu s propisima i građevinskim i ekološkim standardima te da je, tijekom priprema tehničke dokumentacije, zgrada temeljno pregledana, pri čemu nije utvrđeno prisustvo azbesta ni drugih opasnih materijala. Uz poruku: “Netočne i zlonamjerne tvrdnje o postojanju opasnih materija u građevinskom materijalu objekta čije je uklanjanje u tijeku, ne samo da ne odgovaraju istini, nego imaju za cilj izazivanje panike i nereda, što podliježe krivičnoj odgovornosti.”

Na udaru Vučićevih graditelja sklonih rušenju našao se još jedan simbol Beograda – hotel Jugoslavija. FOTO: Vladimir Zivojinovic/PIXSELL

Stari most nije jedini simbol glavnog grada Srbije kojem prijeti nestanak zbog Beograda na vodi. Slična sudbina planirana je i za Beogradski sajam – kompleks površine 22 hektara gdje se skoro sedam desetljeća održavaju sajmovi automobila, knjiga, namještaja, mode, građevinarstva, turizma, oružja. Na Sajmu su nastupali Eric Clapton, James Brown, bendovi R.E.M. i Kiss. Tijekom pandemije sajamske hale bile su glavni punktovi za cijepljenje i prilagođene za smještaj pacijenata s blažim simptomima. U sklopu Beogradskog sajma je Hala 1, završena 1957. godine, čija je površina veća od 21.000 četvornih metara. Hala je kružnog oblika, pokrivena kupolom raspona 109 metara. Radi se o najvećoj kupoli napravljenoj od prednapregnutog betona na svijetu i građevini s reputacijom vrhunskog svjetskog inženjerstva. Beogradski sajam važi za jedno od najvrjednijih djela srpske poslijeratne arhitekture. Vlada Srbije proglasila ga je 2009. spomenikom kulture, ali je odluka povučena poslije sedam dana jer je postojala namjera da se 70 posto tog kompleksa proda. Spomenikom kulture proglašena je samo Hala 1 mada su stručnjaci tada tvrdili, što čine i danas, da se sajamske hale ne smije promatrati kao odvojene objekte jer su jedinstven maestralno arhitektonsko – urbanistički oblikovan kompleks.

Tender iz 2009. za prodaju 70 posto Sajma nije uspio, ali 15 godina kasnije Vučićeva vlast planira da Beograd na vodi proguta cijeli taj prostor, gdje bi se na 70 posto površine sazidale stambene zgrade visine od 70 do 120 metara. Ostala bi samo Hala 1, koja će, kako se najavljuje, biti pretvorena u operu i balet, uz dvije koncertne dvorane, što mnogi arhitekti tumače kao mazanje očiju javnosti i jeftin marketing. Srpska akademija znanosti i umjetnosti (SANU) ocijenila je da vlasti moraju pronaći rješenje za očuvanje Beogradskog sajma kao arhitektonske cjeline s obzirom na to da je zbog urbanističkog i arhitektonskog rješenja, ljepote, funkcionalnosti i impozantnosti jedno od najvrjednijih djela srpske kulture i graditeljstva. Iz SANU-a su poručili da Sajam, kada je nastao, nije predstavljao samo najveći domet srpske i jugoslavenske arhitekture, već i iskorak na globalnom nivou.

Međunarodni savjet za spomenike i spomeničke cjeline (ICOMOS) ocijenio je prije nekoliko dana da je u Beogradu ugroženo arhitektonsko nasljeđe 20. stoljeća. Ta nevladina organizacija, koja ima više od 10.000 članova iz 153 države, konstatirala je da je Beogradski sajam dio nacionalnog nasljeđa Srbije, ali da nedavni događaji ukazuju na neuvažavanje njegova značaja. Naglašeno je da su impresivna inovativna rješenja korištena na Beogradskom sajmu – jednom od najvrjednijih djela srpske modernističke arhitekture, značajno pridonijela međunarodnom priznanju Jugoslavije pedesetih i šezdesetih godina.

Aktualni gradonačelnik Aleksandar Šapić poručio je da se ne želi baviti ‘tipskim nacističkim mostom’. FOTO: R.Z./ATAImages/PIXSELL

U saopćenju upućenom Vučiću i srpskim ministarstvima vanjskih poslova, građevinarstva, financija i kulture ICOMOS je izrazio zabrinutost i zbog statusa zgrada nekadašnjeg Generalštaba Vojske Jugoslavije, u centru Beograda.

Avioni NATO-a su krajem travnja i početkom svibnja 1999. godine, u razmaku od devet dana, dva puta bombardirali i oštetili dvije zgrade Generalštaba. Radi se o zdanjima čiji je projektant bio poznati arhitekt Nikola Dobrović, član SANU-a i dopisni član nekadašnje Jugoslavenske akademije znatnosti i umjetnosti u Zagrebu. Te zgrade su jedino Dobrovićevo djelo izgrađeno u Srbiji, proglašene su 2005. godine spomenikom kulture i često se nazivaju najznačajnijim ostvarenjem moderne arhitekture u Srbiji. Vlada Srbije je, međutim, pokrenula proces s ciljem da taj spomenik kulture pokloni Jaredu Kushneru, zetu bivšeg i novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa.

Dobrović se rodio 1897. godine u Mađarskoj, živio je u Dubrovniku i nagrađivan je za projekte na međunarodnim natječajima za Banovinsku bolnicu na splitskim Bačvicama, bolnicu u Zagrebu, regulaciju saobraćaja na zagrebačkom Glavnom kolodvoru. Autor je spomenika na Lopudu češkom piscu Viktoru Dyku, koji se 1931. na tom otoku utopio. Dobrović je u Dubrovniku i okolici projektirao Dom Ferijalnog saveza i niz obiteljskih vila.

Najpoznatije Dobrovićevo djelo iz „dubrovačkog opusa“ je hotel Grand na Lopudu, prva zgrada u Dalmaciji izgrađena od armiranog betona. Dobrović je 1943. godine otišao u partizane, a poslije rata je radio u jugoslavenskom Ministarstvu građevina, urbanističkim zavodima Srbije i Beograda i kao profesor na Arhitektonskom fakultetu. Na osnovi njegovih projekata počela je izgradnja Novog Beograda. Najvažnije Dobrovićevo djelo su dvije zgrade Generalštaba, na raskrižju ulica Kneza Miloša i Nemanjine, zidane od 1956. do 1965. godine, ukupne površine skoro 50.000 četvornih metara, prepoznatljive po kamenu smeđe-crvene boje iz Kosjerića i mramornim pločama s Brača, kao i po kaskadnoj formi koja se često, bez ikakva jasnog temelja, povezivala s kanjonom Sutjeske i proglašavala za simbol najveće partizanske bitke Drugog svjetskog rata. Zgrade su oštećene bombama NATO-a i tijekom proteklih četvrt stoljeća nijedna vlast Srbije i Beograda nije učinila ništa da se promijeni status te ruševine.

Sve dok se u ožujku nije pojavila informacija da je srpski ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Goran Vesić potpisao memorandum o poklanjanju lokacije Generalštaba američkim offshore firmama Kushner Realty i Atlantic Incubation Partners.

Navedeno je da je Vlada Srbije ovlastila Vesića da se firmi Kushner i sestrinskoj kompaniji odobri da uđu u zakup na 99 godina na toj lokaciji bez naknade. Nakon 99 godina ta bi kompanija mogla postati vlasnik lokacije. Također bez naknade.

Bivši gradonačelnik, a danas ministar financija Siniša Mali izjavio je da će na mjestu Starog mosta biti izgrađen novi simbol Beograda. FOTO: R.Z./ATAImages/PIXSELL

Kushner je objavio skice kako zamišlja budući kompleks zgrada u centru Beograda, kao i projekta na albanskoj obali. „Veoma smo uzbuđeni. Nismo zaključili te poslove tako da se možda i ne dogode, ali naporno smo radili i prilično smo blizu“, izjavio je Kushner listu The New York Times, navodeći da na novim poslovima surađuje s nekadašnjim Trumpovim specijalnim izaslanikom Richardom Grenellom.

Agencija Bloomberg je objavila da Kushner planira u Beogradu izgradnju luksuznog hotela, poslovnog prostora i više od 1500 stanova. Prema Kushnerovim riječima, postignut je provizoran dogovor da srpska vlada dobije 22 posto profita ostvarenog tim projektom. Grenell je poručio da će to biti „nevjerojatno luksuzan projekt mješovite namjene s pet zvjezdica i svjetske klase“. Uz tvrdnju da se radi o investiciji vrijednoj milijardu dolara, Grenell je izjavio da će dio projekta biti i memorijalni kompleks i spomen-obilježje. „Ovaj projekt pretvorit će simbol prethodnog sukoba u most prijateljstva i obnove. Simbolizira ogroman napredak u zalječenju rana iz prošlosti“, rekao je Grenell.

U Beogradu su glasovi izvan vlade inzistirali da zgrade Generalštaba imaju status spomenika kulture, što znači da bez obzira na namjenu tog kompleksa, njegov se vanjski izgled ne bi smio mijenjati u odnosu na originalni Dobrovićev projekt.

Iz opozicije su konstatirali da se obitelji Trump poklanja najvrjednija lokacija u Beogradu mimo javnog natječaja, u potpunoj tajnosti, i to investitoru bez ijednog projekta u Europi. Poručeno je da „razni Kushneri, Grenelli i ostali partneri“ srpske vlasti ne grade ništa u centru Londona, Rima, Pariza, Berlina ili bilo koje europske metropole, već samo u Beogradu, jer nigdje ne postoji toliko korumpirana vlast da bi potpisala tako štetan deal za državu i građane, čime samo potvrđuju zašto je Srbija pala za čak 24 mjesta na svjetskoj rang-listi percepcije korupcije, pa su od svih europskih zemalja iza nje ostale samo Bosna i Hercegovina, Turska i Rusija. Profesorica prava s Univerziteta Washington u St. Louisu Kathleen Clark ocijenila je da bi Kushnerov srpski projekt predstavljao sukob interesa ako Trump bude ponovo izabran za predsjednika SAD-a. Vlada Srbije mogla bi pokušati utjecati na Trumpa bogaćenjem njegove obitelji. „Na vanjsku politiku prema Beogradu trebali bi utjecati interesi SAD-a, a ne financijske usluge koje dolaze iz srpske vlade“, rekla je Kathleen Clark.

Postupak brisanja simbola Beograda nije čak ni u Vučićevoj Srbiji baš jednostavan; potrebno je protivnike nazivati nacistima, prijetiti im, slati na njih policiju… Postupak nije lak, ali jest uspješan

Niz srpskih akademskih ustanova i stručnih udruženja zatražio je da se izvrši restauracija Generalštaba i očuva njegova namjena. Nekoliko desetaka konzervatora iz republičkog i beogradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture poručilo je da bi skidanje zaštite kulturnog dobra mimo utvrđene procedure pokrenulo „nezaustavljiv proces uništenja svih kulturnih dobara na prostoru Srbije“. U pismu ICOMOS-u ocijenjeno je da se radi o značajnom djelu srpske i jugoslavenske postmoderne arhitekture.

A onda je Trump pobijedio na predsjedničkim izborima u SAD-u. Što kao da je Vladi Srbije bio signal da odmah donese odluku da zgradama Generalštaba „prestaje svojstvo kulturnog dobra i brišu se iz registra nepokretnih kulturnih dobara“. U Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture izjavili su da su za tu odluku saznali iz medija.

Regularna procedura podrazumijeva da Republički zavod izradi obrazložen prijedlog „skidanja zaštite“ i pošalje ga Ministarstvu kulture, koje ga prosljeđuje vladi da donese odluku. Iz Republičkog zavoda nije ništa tog tipa izašlo. Vlada je odluku donijela samoinicijativno. Zakon definira da kulturno dobro može izgubiti status ako je toliko devastirano da je izgubilo spomenička svojstva zbog kojih je utvrđeno za kulturno dobro. Zgrada Generalštaba utvrđena je 2005. godine, u stanju u kakvom je i danas, tako da bombardiranje NATO-a nije argument. U tadašnjoj odluci piše da se utvrđuje kao kulturno dobro jer je vrhunsko djelo Dobrovića i predstavlja jedan od simbola Beograda. Tako da ne samo što nije ispoštovana procedura, nego ni zakon. Vlada se treba brinuti o nasljeđu države, a ne ga brisati. Takvom odlukom vlada nije samo oduzela Generalštabu status kulturnog dobra, već je obesmislila postojanje republičkog i gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture, navela je zamjenica direktora Republičkog zavoda Estela Radonjić Živkov.

Zaposleni u toj instituciji najavili su da će objaviti saopćenje o vladinom kršenju zakona, ali su ih onda posjetila dvojica službenika Sigurnosno-informativne agencije (BIA) – nasljednice nekadašnje Službe državne sigurnosti. Navodno su ljudi iz BIA-e preporučili Esteli Radonjić Živkov da to saopćenje ne šalju medijima. Zašto? Jer bi time ugrozili nacionalnu sigurnost.

Tako da postupak brisanja simbola Beograda nije čak ni u Vučićevoj Srbiji baš jednostavan – potrebno je protivnike nazivati nacistima, prijetiti im, slati na njih policiju i BIA-u, organizirati natječaje sa samo jednim sudionikom, lagati, zanemarivati mišljenja stranih i domaćih stručnih institucija, kršiti pravila i zakon.

Postupak nije lak, ali jest uspješan.