Tvrtka LNG Hrvatska sredinom travnja je obavila prvu uslugu pretovara LNG-ja s FSRU broda za prihvat i uplinjavanje na kamion za prijevoz LNG-ja. Korisnici terminala imat će oko 40 slobodnih termina mjesečno za dolazak kamiona i pretovar LNG-ja u cisterne
Tvrtka LNG Hrvatska, operator LNG terminala na otoku Krku, sredinom travnja je obavila prvu uslugu pretovara LNG-ja s FSRU broda za prihvat i uplinjavanje na kamion za prijevoz LNG-ja. Ova iznimno složena operacija pretovara LNG-ja izravno iz FSRU broda u kamionske cisterne, tzv. ship to truck reload operacija, koja je prvi put tako izvršena, uvrstila je hrvatski terminal na listu jedinstvenih terminala u svijetu koji pružaju uslugu te vrste. Korisnicima terminala bit će omogućeno u prosjeku oko 40 slobodnih termina mjesečno za dolazak kamiona i pretovar LNG-ja u cisterne, čime je terminal na Krku dokazao svoju značajnu ulogu u razvoju tržišta prirodnog plina u ovom dijelu Europe. Uz nedavno povećanje kapaciteta prihvata i uplinjavanja LNG-ja s dosadašnjih 2,6 milijardi kubnih metara plina na godinu na 2,9 milijardi kubnih metara, nova usluga dodat će novu vrijednost terminalu koji je već u prvoj godini svojega postojanja potpuno opravdao projekt, a njegova je važnost dodatno naglašena izbijanjem rata u Ukrajini i posljedičnim nestabilnostima u opskrbi europskog tržišta plinom iz Rusije.
Direktor tvrtke LNG Hrvatska Hrvoje Krhen za Megawatt je objasnio da je terminal uslugu punjenja kamiona-cisterni za prijevoz LNG-ja počeo pružati kao nestandardnu uslugu, uočivši da postoji interes kupaca. „Sigurno ne bismo krenuli s tom operacijom da nismo prethodno provjerili postoji li interes tržišta za takvom uslugom. Pokazalo se da interes postoji, jer su nam za travanj i svibanj svi termini za prihvat i punjenje cisterni, tzv. slotovi, već popunjeni, a terminal je u prvih 10 dana pružanja ove usluge prihvatio i napunio 10 kamiona-cisterni. Prema našim informacijama, većina tih cisterni koje kod nas preuzmu LNG ide za sjevernu Italiju“, kazao je Krhen i dodao kako u ovom trenutku terminal ima tehnički kapacitet punjenja do 500 kamiona-cisterni na godinu. Krhen kaže da terminal, s obzirom na to da je regulirana djelatnost, ne prodaje LNG direktno kupcima, već ga prodaju postojeći zakupci kapaciteta terminala od kojih zainteresirani kupci kupuju LNG. Prema njegovim riječima, praćenje interesa kupaca i dinamika prodaje slotova operatoru LNG terminala dat će dragocjene podatke za planiranje projekta izgradnje tzv. bunkering stanice, odnosno mjesta za opskrbu LNG-jem kao potprojekta LNG terminala na Krku. “Prema interesu kupaca za postojeću uslugu pretovara LNG-ja u cisterne, procijenit ćemo koliki kapacitet buduće bunkering stanice treba planirati kako bismo zadovoljili potrebe tržišta. Iz tih ćemo informacija onda procijeniti i kolika će biti investicija u bunkering stanicu, što nam daje temelj za osiguravanje izvora financiranja buduće stanice”, protumačio je Krhen. On vjeruje i da će postojeća usluga terminala potaknuti snažnije korištenje LNG-ja kao pogonskog goriva za teška cestovna vozila, pogotovo u situaciji drastičnog rasta cijena dizel goriva na tržištu i nestabilnosti opskrbe naftnim derivatima.
Potencijal korištenja LNG-ja kao pogonskog goriva za cestovna vozila, željeznicu i plovila unatrag nešto više od šest godina prestao je biti tek dobra volja pojedinih tvrtki ili transportnih kompanija i prerastao je u obavezu svih zemalja članica EU-a. Izglasavanjem Direktive 2014/94/EU Europskog parlamenta i Vijeća Europe od 22. listopada 2014., kojom se regulira uspostava infrastrukture za korištenje alternativnih goriva, članice Unije prihvatile su obavezu implementacije odredbi Direktive u svoje nacionalne zakonske okvire, a korištenje alternativnih goriva prihvaćeno je od svih zemalja članica EU-a i kao jedan od ključnih temelja za razvoj Trans-Europske Transportne Mreže (Trans-European Transport Network TEN-T) čiji je dio i Hrvatska.
Ispunjavajući navedenu Direktivu, LNG Hrvatska je krajem svibnja prošle godine na LNG terminalu na Krku prvi put uspješno izveo operaciju ponovnog pretovara ukapljenog prirodnog plina s FSRU broda za prihvat LNG-ja na manji brod za daljnji transport ukapljenog plina. Tom je operacijom Hrvatska proširila mogućnost trgovanja ukapljenim prirodnim plinom i morskim putem, a ne samo kopnenim, te je otvorila put za korištenje LNG-ja kao goriva za transportna vozila i brodove, odnosno pridružila se onim državama u kojima je moguće preuzeti manje količine LNG-ja te ih prevoziti do konačnih odredišta, kao što je, primjerice, bunker stanica za opskrbu LNG-jem ili za punjenje drugih brodova koji koriste LNG kao pogonsko gorivo.
Važnost LNG terminala na Krku dodatno je naglašena izbijanjem rata u Ukrajini i posljedičnim nestabilnostima u opskrbi europskog tržišta plinom iz Rusije
Riječka Jadrolinija još ranije je potvrdila da joj je u planu da oko 50 posto njenih brodova i trajekata koji voze u dužobalnom linijskom pomorskom prometu do 2040. godine prijeđe na LNG kao pogonsko gorivo. U isto vrijeme i sve više velikih turističkih kruzera napušta dizelsko gorivo i prelazi na pogon LNG-jem, jednako kao što to čine i teretni brodovi trgovačkih mornarica širom svijeta. S početkom rada LNG terminala na Krku otvorena je mogućnost da se potrebe za LNG-jem kao brodskim gorivom potpuno ispune, a nova usluga pretovara LNG-ja u kamionske cisterne stvorila je novu dodanu vrijednost samom terminalu.
I razrađeni scenariji za razvoj prometa i modeli razvoja gospodarstava i energetske tranzicije Hrvatske koji su uzeli u obzir potencijal regionalnog tržišta LNG-ja, idu na ruku tom zaključku, jer su pokazali da će, prema srednjem scenariju korištenja LNG-ja u prometu, u 2025. godini godišnja potražnja za LNG-jem u prometu iznositi oko 0,3 milijarde kubika prirodnog plina godišnje, a već 2030. godine potražnja će narasti na 0,8 milijardi kubika prirodnog plina za potrebe transporta. Uz to, LNG-jem iz terminala na Krku opskrbljivat će se teretni i turistički brodovi (kruzeri), brodovi za obalni linijski i riječni promet i teška cestovna vozila, ne samo u Hrvatskoj već i u susjednoj Sloveniji i Mađarskoj. Naime, projicirana potražnja LNG-ja odnosi se na pomorski promet sjevernog Jadrana te cestovni i riječni promet na osnovnim koridorima TEN-T mreže Hrvatske, Slovenije i Mađarske.
Prihvaćanje ukapljenog prirodnog plina (LNG) kao pogonskog goriva za transportna vozila, građevinsku i tešku mehanizaciju i brodove, pa i željezničke lokomotive, već je 10-ak godina prevladavajući trend u svijetu i u Europi, na koji u idućim desetljećima treba ozbiljno računati, i to ne samo zbog negativnih posljedica emisije velikih količina stakleničkih plinova u atmosferu, već i zbog činjenice da globalna ovisnost o nafti kao najvažnijem pogonskom gorivu svjetskog gospodarstva dugoročno ne može biti održiva.
Svjesne te činjenice, neke zemlje sjeverne Europe koje izlaze na Baltičko i Sjeverno more prije 13 godina su zajedničkom odlukom svoje teritorijalne vode proglasile područjem kontrolirane emisije sumpora i stakleničkih plinova (Emission Control Areas – ECAs), a upravo je LNG tada istaknut kao najperspektivnije alternativno gorivo u pomorskom prometu u narednim desetljećima, sposobno zadovoljiti rastuću potražnju brodarske i autoprijevozničke industrije za gorivima koja su ekološki prihvatljivija od nafte i dizela. Europska komisija aktivno se priključila takvim nastojanjima te već nekoliko godina ozbiljno razmatra mogućnost da cijeli Mediteran proglasi područjem kontrolirane emisije stakleničkih plinova (ECAs), što podrazumijeva i obavezu zemalja Mediteranskog pojasa da što prije krenu s razvojem projekata prelaska na alternativna goriva i razvoj infrastrukture koja će to omogućiti. |PROMO
Komentari