Sudac Općinskog građanskog suda u Zagrebu Marko Duk, koji se do prije nekoliko godina i promjene vlastitog prezimena zvao Marko Rus, drugi put donio je skandaloznu prvostupanjsku presudu u sudskom sporu koji protiv tjednika Nacional vodi bivši predsjednik HDZ-a i potpredsjednik vlade Tomislav Karamarko. Nakon što mu je prva presuda u Karamarkovu korist na višem sudu preinačena u korist Nacionala, da bi Vrhovni sud i jednu i drugu presudu potom ukinuo i postupak vratio na početak, sudac Duk sada je ponovno donio odluku koja duboko potkopava temelje novinarstva i slobode govora u Hrvatskoj. Zbog objave autoriziranog intervjua s Josipom Manolićem, koji ga je prozvao kao doušnika Udbe, Karamarku je dodijelio odštetu od 70 tisuća kuna. Pored toga, sudac Duk u svojoj se novoj presudi odvažio i na krajnje neobične i drske tvrdnje da je tjednik Nacional ‘’neprofesionalan i ima odlike žute štampe’’. Potpuno povjerenje ovaj sudac je poklonio Tomislavu Karamarku čiji je iskaz opisao kao ‘’iskren, istinit, siguran, jasan, logičan i životno uvjerljiv’’, dok je iskaz novinarke Nacionala Orhideje Gaura-Hodak ocijenio kao ‘’djelomično istinit, a djelomično subjektivnog karaktera’’.

Radi se o presudi koja će po svemu sudeći ući u povijesne primjere hrvatskog pravosuđa po tome što duboko ugrožava i same temelje medijskih sloboda u državi te uvodi opasan presedan po kojemu mediji odgovaraju za navodnu štetu i duševne boli i na temelju toga su dužni isplaćivati visoke odštete, premda su tek prenijeli autorizirane tvrdnje itekako relevantnih sugovornika i premda su ti isti sugovornici pod punom odgovornosti stali iza svojih riječi. Dapače, to su naknadno i potvrdili ovjerenom izjavom kod javnog bilježnika.

U lipnju 2015. Manolić je povodom izlaska knjige svojih memoara ‘Politika i domovina’ dao veliki intervju za Nacional, u kojemu je iznio I tvrdnju da je tadašnji šef HDZ-a Tomislav Karamarko bio doušnik Udbe. FOTO: Marko Prpic/PIXSELL

Ali drskom Duku ni to nije bilo dovoljno – ponovio je svoju ionako skandaloznu odluku i u onom njenom potpuno suludom i u praksi naprosto neizvršivom dijelu, po kojem bi Nacional ispravak tog intervjua trebao objaviti ni manje ni više nego u svim tiskanim medijima u Republici Hrvatskoj. U ovom slučaju radilo se o Josipu Manoliću, nekadašnjem hrvatskom premijeru s kojim je – što je posebno značajno – upravo Tomislav Karamarko u tom periodu vrlo dobro surađivao. Bio mu je početkom devedesetih predstojnik kabineta u vladi Republike Hrvatske.

U lipnju 2015. godine Manolić je povodom izlaska knjige svojih memoara ‘’Politika i domovina’’ dao veliki intervju za Nacional, u kojemu je između ostalog iznio tvrdnju da je tadašnji predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko bio doušnik Udbe. Radilo se o aktualnom i eksplozivnom sadržaju koji je Manolić dodatno elaborirao, ali i više puta javno potvrdio da stoji iza svojih riječi – dapače, čak je i kod javnog bilježnika ovjerio takvu izjavu. Karamarko je nakon objave intervjua javno reagirao, a svoj opširan odgovor poslao je i Nacionalu koji ga je, usprkos tome što se nije radilo o formi koja je zakonom propisana za demanti, u idućem broju svejedno objavio u cijelosti. Tadašnjeg predsjednika HDZ-a to nije odvratilo od nauma da sudskim putem progoni upravo Nacional.

Karamarko je tužio i tada 96-godišnjeg Josipa Manolića koji je izjavu o tome da je dao autorizirani intervju potpisao i kod javnog bilježnika, a branio ga je odvjetnik Željko Žganjer te je Karamarko izgubio spor. FOTO: Sanjin Strukic/PIXSELL

Od Karamarkova pritiska na medije skandaloznije je vjerojatno tek nerazumijevanje njihove uloge i načina funkcioniranja koje pokazuje sudac Marko Duk te njegovo bezobrazno dociranje koje prati ovu skandaloznu presudu. Primjerice, u jednoj od točaka obrazloženja on – suprotno novinarskoj praksi koja vlada u svim civiliziranim državama svijeta – tvrdi da je Nacional prije objave intervjua morao kontaktirati Karamarka. ‘’Argumentacija da s obzirom na to da je riječ o autoriziranom intervjuu, pa da se u takvim slučajevima ne vrši kontakt s trećim osobama na koje se intervju odnosi, sudu nije prihvatljiva’’, decidirano tvrdi sudac Duk i time nastoji novinare podučiti nepostojećoj praksi – kod objave intervjua nijedan hrvatski ili svjetski medij nema ni običaj ni zakonsku dužnost zatražiti reakciju ‘’druge strane’’. No sudac svejedno iz toga dolazi do zaključka da Nacional kod objave Manolićeva intervjua nije postupao u dobroj vjeri jer ‘’nije provjerio ili pokušao provjeriti’’ točnost Manolićevih izjava.

Ironičan je podatak da je taj sudac u istom trenutku odbio izvesti dokaz saslušanjem Josipa Manolića, ali i suvlasnika i glavnog urednika Nacionala Berislava Jelinića. Prvi je prije toga izjavljivao da se ‘’raduje suočavanju s Tomislavom Karamarkom na sudu’’, a drugi je zakonski zastupnik Nacionala kao tuženika u ovom sporu.

‘’Valja reći da sud nije izveo dokaz saslušanjem Manolića kao svjedoka u postupku, iz jednostavnog razloga što je on sve što je imao za reći već iskazao u spornom intervjuu i ostalim člancima, a tuženik tijekom ovog postupka nije naveo da bi svjedok raspolagao nekakvim drugim relevantnim materijalnim dokazima, pa bi izvođenje ovog dokaza bilo nepotrebno odugovlačenje postupka, a navodno Manolićevo ‘radovanje’ za suočenje s tužiteljem je sudu potpuno irelevantno – tim više što Manolić u intervjuu navodi da postoje stanovite osobe koji bi mogli potvrditi njegove navode o tuženiku (prilikom čega prikladno ne navodi koje), a tuženik ih niti ne predlaže kao svjedoke. Nije izvođen niti dokaz saslušanjem zastupnika tuženika Jelinića s obzirom na to da on, iako zastupnik tuženika, nije novinar spornog teksta pa dokaz njegovim saslušanjem (ionako po dokaznoj snazi supsidijaran) nije odlučan’’, stoji u presudi suca Duka koji je preuzeo i ulogu procjenitelja je li Manolić uopće relevantan sugovornik za intervju. Bivšeg hrvatskog premijera on decidirano naziva ‘’nekakvim državnikom’’.

‘’Stav svjedokinje Hodak (novinarke) da je Manolićev iskaz držala vjerodostojnim jer da je on nekakav državnik koji je sudjelovao u stvaranju temelja države, a isto tako je bio hrvatski premijer a tužitelj je bio šef njegovog kabineta, sud cijeni izuzetno subjektivnim, s obzirom na to da je u konkretnom slučaju riječ o vrlo ozbiljnim navodima koje je Manolić iznio o tužitelju – bez da je o tome prezentirao ikakav dokaz. Stoga je postupanje tuženika u davanju potpune vjere tom navodu a bez ikakve provjere navedenih informacija – unatoč prijašnjem Manolićevom položaju u državnom vrhu – potpuno neprofesionalno’’, ocijenio je sudac Duk. S jedne strane on daje potpunu vjeru iskazu Tomislava Karamarka – koji je kazao da su ga zbog objave Manolićeva intervjua ‘’ljudi počeli gledati drugim očima’’ te za njim vikati ‘’Udba’’ – a čak se upustio u procjenu namjera koje stoje iza samog čina pokretanja tužbe protiv Nacionala. ‘’Sudeći po dijelu iskaza tužitelja koji novac koji bi ostvario ovom parnicom ionako kani pokloniti nekoj dobrotvornoj organizaciji, sasvim je izvjesno da je težnja tužitelja putem ove parnice isključivo ishoditi zaštitu njegovog dostojanstva kao osobe, a na to ima i puno pravo koje mu sud priznaje i daje’’, napisao je sudac Duk i Nacionalu pokušao držati lekciju. ‘’Sud smatra da je tuženik svojim opisanim postupanjem koje ima jasne karakteristike žute štampe (engl. gutter press), odgovoran za nastalu štetu kroz jasno sramoćenje tužitelja senzacionalističkim tekstom bez uporišta u zbilji i to u cilju povećanja tiraže’’, stoji u njegovoj presudi.

FOTO: Tomislav Čuveljak/NFOTO

Ona je zapravo vrlo slična prvoj presudi koju je taj sudac donio u veljači 2016., osim što su joj pridodani skandalozni docirajući detalji. Tu presudu ukinuo je Županijski sud u Dubrovniku koji je u drugostupanjskom postupku kristalno jasno citirao Zakon o medijima i praksu te decidirano ustvrdio da se ne može zaključiti da je Nacional postupao u lošoj vjeri. ‘’U konkretnom slučaju radi se o članku u kojemu je objavljen autorizirani intervju, a koji po naravi stvari ne uključuje istraživanje istinitosti izjava sugovornika, već novinar potpuno i točno prenosi tvrdnje sugovornika, a granice njegove slobode su relevantnost sugovornika i javni interesi. U tekstu se u formi intervjua prenosi izjava Josipa Manolića, nekadašnjeg dužnosnika Udbe koji je bio jedan od utemeljitelja hrvatske države i drugi premijer Republike Hrvatske, a i sam tužitelj (Karamarko, op.a.) je javna osoba i istaknuti član društvene i političke zajednice, pa je postojao povod i opravdani javni interes za objavu intervjua’’, lekcija je koju je sutkinja Županijskog suda Marija Vetma održala svom kolegi s Općinskog građanskog suda koji se tada zvao Marko Rus.

No Karamarko se potom obratio Vrhovnom sudu sa zahtjevom za reviziju i pritom je izveo jedinstven manevar: žalio se, naime, da na nižim sudovima uopće nije mogao propitati činjenicu da je Manolićev intervju autoriziran – odnosno, prevedeno na laički rječnik, zapravo je tvrdio da Manolić uopće ne stoji iza svojih riječi, premda je to više puta javno potvrdio, a na koncu i potpisao izjavu kojom je to ponovio.

‘’Zaključak sudova da se radi o autoriziranom intervjuu, kao temeljnoj premisi za donošenje odluke, tužitelj nije mogao osporavati, odnosno nije mogao dati svoju argumentaciju u žalbenom postupku zbog čega smatra da je zaključak suda prvog stupnja nevaljan. Time je tužitelju onemogućeno pravo na kontradiktorno raspravljanje i povrijeđeno konvencijsko pravo na pravično suđenje’’, stoji u odluci o reviziji Vrhovnog suda koju je potpisalo vijeće na čijem je čelu bila Renata Šantek, dok je izvjestitelj bio Željko Pajalić, a članovi suci Željko Šarić, Ante Perkušić i Igor Periša.

Upravo to je bio povod za vraćanje cijelog postupka na početak i prilika sucu Marku Duku da iznova donese skandaloznu presudu. Karamarku je dosudio odštetu od 70 tisuća kuna zajedno sa zateznim kamatama – odbivši ipak njegov zahtjev za punu odštetu od 180 tisuća kuna – a Nacionalu je naložio i da pravomoćnu presudu o svom trošku objavi ‘’u svim drugim tiskanim medijima u Republici Hrvatskoj’’, što je također, osim udara na slobodu javne riječi, i nezanemariv trošak za nezavisnog novinskog izdavača. Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva (HND) Hrvoje Zovko ovu presudu također smatra skandaloznom.

‘’Presuda protiv tjednika Nacional je sramotna i opasna po hrvatske medije jer se njome sugerira našim kolegicama i kolegama da budu tiho i da paze što i kako rade. Dakle, ovdje govorimo o presudi zbog autoriziranog intervjua bivšeg hrvatskog premijera. A obrazloženje presude u kojoj na neprimjeren način sudac koji je donio presudu docira tjedniku Nacional što i kako treba raditi novinarski posao je nevjerojatno i nedopustivo. Ili sudac ne razumije novinarski posao ili je impresioniran pojedinim političarima, u ovom slučaju bivšim predsjednikom HDZ-a Tomislavom Karamarkom. Ova presuda još jedan je udar na novinarsku profesiju. Godinama upozoravamo na nedopustivu praksu progona medija zbog objavljenih autoriziranih intervjua i dosuđivanja visokih odšteta na njihovu štetu. Hrvatska je nažalost odavno postala zemlja u kojoj se novinare, novinarke i medije pokušava ušutkati sudskim tužbama. Ovakva presuda u konačnici ne bi smjela opstati’’, rekao je Zovko za Nacional.