U utorak se u Saboru održava sjednica Antikorupcijskog vijeća, na kojoj svjedoče Predrag Sekulić i zviždačica Vesna Balenović.
Nikola Grmoja je na početku pročitao zahtjev za davanje zaključka o premijerovoj najavi izmjena ZKP-a i Kaznenog zakona. Krešimir Planinić i Marija Udiljak nisu se složili s time jer smatraju da političari imaju pravo slati političke poruke, a tijela koja donose zaključke morala bi se ipak voditi nekim službenim dokumentima, a ne izjavama političara za medije.
Dalija Orešković, koja je jedna od zastupnica koja je tražila da se donese ovaj zaključak, odgovorila da je zadaća ovog tijela da se bori protiv korupcije, a jedan od problema je i sastav samog tijela u kojemu ne sjede stručnjaci nego saborski zastupnici koji se protiv korupcije uglavnom ne bore. “Sabor je odlučio da ovdje sjede političari i imamo pravo na tu političku dimenziju”, rekla je dodajući da izjava koju je predsjednik Vlade i njega obvezuje, a realizacija te najave Hrvatsku bi vratila desetljećima unazad, u vremena kad su zbog iznošenja istine stradavali i zvizdači i novinari.
Željko Jovanović odgovorio je Daliji Orešković rekavši da se ne slaže s njenim opažanjima o sastavu Vijeća te da neko drugo tijelo može raditi drugačije, a ovo tijelo ima smisla i mogućnosti donošenja zaključaka, inicijativa i ostalog upravo na način na koji je koncipirano.
“To ulazi u okvir ovlasti koje ovo Vijeće ima. Dobro je da reagiramo prije nego zakonski prijedlog uđe u proceduru”, rekao je i dodao da vladajući čine sve da utišaju ovo Vijeće kao što pomalo kastriraju i sva druga tijela koja pokušavaju utjecati na ono što je u stranačkom kodu HDZ-a, a to je sukob interesa. Grmoja je predložio da se u prijedlogu Dalije Orešković jasno kaže da se osuđuje i protivi najavi premijera da će uvesti novo kazneno djelo odaje informacija te da se u njega doda i dio prijedloga Mirele Ahmetović da poziva Vladu da ne predlaže zakone koji narušavaju slobodu govora i ne mogu se tumačiti nikako drugačije kako prikrivanje korupcije.
Pet članova bilo je za, tri protiv, suzdržanih nije bilo. Zaključak je usvojen u tom obliku.
‘Imali smo informacije i da su namjerno gubljeni natječaji’
Predrag Sekulić na početku je rekao da je u Ini radio 30 godina, u rafinerijskoj preradi, a zadnjih 9 godina je bio nadzornik procesa u rafineriji u Sisku. Požar koji je 2011. zadesio sisačku rafineriju točka je od koje je počeo priču. Rafinerija je nekoliko mjeseci nakon toga stajala, a kako se požar dogodio na početku sezone, bilo je upitno kako će se snabdijevati tržište. Kaže da je uvidio kako se događaju neke promjene s ciljem zatvaranja rafinerije u Sisku, ali i rafinerije u Rijeci. Nakon toga upozorio je lokalnu zajednicu i sindikate u Ini, ali nije bilo nekog pomaka, a 2014. se aktivno uključio u sindikat i postao predsjednik Radničkog vijeća, govori. U jesen 2014. saznao je iz medija o odluci o zatvaranju rafinerije u Sisku, a onda ga o time obavijestio i Tvrtko Perković, tadašnji izvršni direktor.
“Aktivira se Stožer za obranu rafinerije u Sisku”, govori Sekulić. Upozorio je, govori, na zakulisne igre i smjer koji su poprimili odnosi Ine i Mola i ono što će se događati u budućnosti. Sekulić je pred Vijećem rekao i kako Vlada nije razmatrala prijedloge koji bi spasili rafinerije, ali ni upozorenja koja je slao zbog povećanog uvoza iz MOL-a. Ukazivao je na gubljenje tržišta u državama u okruženju, ali i kod niza domaćih tvrtki. “Nijedna velika kompanija za kratko vrijeme nije imala ugovor s Inom, a imali smo informacije i da su namjerno gubljeni natječaji”, govori Sekulić. Dodaje kako je u vrijeme kad im je bila obveza modernizirati hrvatske rafinerije, Mađari modernizirali svoje. Također je, navodi, upozoravao i na otpuštanje radnika zbog opasnosti od “gubljenja struke”.
Sekulić je dodao i kako su hrvatske rafinerije tijekom rata proizvodile više nego u vrijeme previranja s Molom, a ispričao je i kako je upozoravao na mogućnost izvoza hrvatske nafte. Podsjetio je na izjavu ministra Ćorića da “ne postoji hrvatska nafta i voda” i rekao kako ne može biti situacija da to nije vlasništvo RH.”Dobivam mnogo informacija, sastajem se s mnogima i postoje mnogo priča o kojima se danas ne govori. Tim koji je bio zadužen za kupnju Energopetrola od strane Ine procjenjuje da je neisplativa, a neki članovi bivaju zamoljeni promijeniti studiju i nakon što na to ne pristaju, dobivaju lagane ponude, a zatim i otkaz”, govori Sekulić dodajući da je tada saznao za planove o gašenju rafinerije Sisak koja je te godine bila mnogo uspješnija od rafinerije Rijeka i upozorava da je Sisak izabran za gašenje prvi. “Sisak je nekad imao više radnika nego stanovnika, a sad rade samo neke male firme”, govori Sekulić. Doznao je, kaže, kako u PR-u Ine postoji osoba koja prati njegove izjave te da se pratilo samo njega i Šterna jer se samo njih bojalo jer su imali “glavu i rep”.
‘Nikad nisam izlazio s poluinformacijama koje nisu provjerljive’
“Saznajem o manjim i većim lopovlucima, nekim anonimno, nekih na susretima… Od pijanih direktora koji kleče pred muzikom, podataka kojeg je na skijanju i na nečiji račun… Povrat novca se vraćao kao zahvala u Trnjanki iza Palače pravde jer tamo uvijek ima janjetine, a kad se dobro radi, mora se dobro i pojesti”, rekao je Sekulić dodajući da je saznavao bezbroj informacija, a te informacije je i dijelio. Naglasio je da je o tome razgovarao sa svima i da danas nitko ne može reći da s njim nisu dijeljenje informacije. “Čvrsto vjerujem da mi se ništa ne može dogoditi jer sam na pravom putu. Nikad nisam izlazio s poluinformacijama koje nisu provjerljive. U jesen 2015. zbog nemoći bilo kakve promjene, zbog svega što se događalo, dajem ostavku na mjesto predsjednika Radničkog vijeća Ine jer ne vidim smisao takve i te uloge. I tad kreću sa svih strana napadi jer sam pokazao neki moralni čin za koji generacije prije mene nisu imale hrabrosti, želje ili volje”, kaže dodajući da je doživio podmetanja i prijetnje i pritiske od strane poslodavca, unatoč njegovoj izvrsnosti u poslu koji je obavljao i odličnim ocjenama koje je za svoj rad dobivao.
“Sustav mi je oduzimao bonuse, sprečavao me da idem na specijalizacije koje su donosile veća saznanja o poslu… Čak 2015. dijelim jedan letak u kojemu sam opisao poguban utjecaj MOL-a na nacionalne interese RH, sve što sam tu opisao se dogodilo u narednim godinama, jedino se nije dogodilo preuzimanje i kontrola drugih energetskih divova, gdje sam naveo Janaf. Vjerujem da bi se i to dogodilo da se nije dogodio rat u Ukrajini. Ne smatram se superpametnim niti imam proročanske mogućnosti. Na koji način je Predrag Sekulić sve ovo saznao i pogodio ako to nisu znali svi u Ini i ako Sekulića nisu ljudi koji su sve to vidjeli, a nisu imali hrabrosti i mogućnosti iznositi to sami, meni govorili”, kaže.
Pozivali su ga, kaže, na “razumne sastanke”, a na njih se nije odazvao čak ni predsjedniku Uprave Ine. “Dijametralno suprotni stavovi se ne mogu pomiriti”, kaže dodajući da smatra da se tu ne može doći ni do kakvog zaključka i da svi znaju čemu takvi sastanci služe.
‘Ćorić je na sastanak ušao s riječima da se nisu sastali’
Sekulić je podsjetio i na sastanak s predstavnicima Deloittea na kojemu, kako kaže, njihovi predstavnici nisu znali odgovoriti ni na jedno pitanje, a nisu proveli ni dubinsku analizu nego su sve podatke uzeli od Ine. “Otvoreno ću reći da su kolege na izlasku pružale ruku posramljeno jer su to morali odraditi i spuštali glave jer su to morali odraditi. Kratko ću još reći da zaključkom te analize dolazi do genijalnog zaključka da se zatvori jedno postrojenje u rafineriji Sisak. Tada smo izradili tablicu s podacima gdje se vidi da to postrojenje godišnje zaradi čistih 100 milijuna kuna, a rafinerija bez njega, tada, a ni danas, nema smisla”, govori Sekulić objašnjavajući i čemu takvo postrojenje služi. “Smatram da je samo netko tko je imao neki drugi interes mogao donijeti ovu odluku i to sam i tada javno komunicirao”, kaže.
Jedina osoba koja se nije htjela sastati s njim je tadašnji (2017./2018.) i sadašnji premijer. Krajem 2017. je dobio otkaz, a početkom 2018. dobio je od treće osobe poziv na sastanak s tadašnjim ministrom Tomislavom Ćorićem. Sastanak je održan 14.2.2018. i na njega je Ćorić, kaže Sekulić, ušao s riječima da se nisu sastali i da nikad neće potvrditi ništa o čemu je na sastanku govoreno. Sekulić mu je, kako sam govori, rekao kako samo traži pola sata vremena da ispriča svoju stranu priče. Odgovor ministra nakon sastanka je bio da su to potpuno kontradiktorne informacije i da ga nije došao zaustaviti te da bi svaki dan bio na ulici i borio se za rafineriju u Sisku i za Inu da zna ono što Sekulić zna, ispričao je pred Vijećem.
Do sastanka sindikata nije nikada došlo, kaže Sekulić, jer je Ćorić zaključio da vjeruje informacijama s druge strane. Dodao je i kako njegov slučaj najbolje dokazuje da hrvatsko pravosuđe funkcionira i da je u nekoliko mjeseci održano nekoliko ročišta na kojima je riješen slučaj njegovog otkaza. “Mogu samo zaključiti: Ako stojite s druge strane ceste i pas laje na vas, nećete pretrčati cestu da ga udarite. Ako on krene da vas ugrize, automatski ćete podići nogu. U mom slučaju se očito radilo o čistoj namjeri”, kaže.
Dodao je da još uvijek vodi nekoliko sporova s Inom koji ga iscrpljuju financijski i psihološki. “Što mi danas vrijede tapšanja po ramenu i lijepe riječi koje sam ovdje čuo o sebi? Što vrijedi što je dokazano sve što sam govorio kad sam doveden u situaciju da me žele na sve načine omalovažiti, ubiti čovjeka u vama, a i dan danas ovisim o sudu i presudi”, upitao je.
‘Rafinerija Sisak je još uvijek cjelovita, ali…’
Na pitanje od koga je 2014. dobio najavu zatvaranja rafinerije, Sekulić je rekao kako je sve izašlo na naslovnici Večernjeg lista, ali ga nakon toga zvao izvršni direktor Tvrtko Perković i rekao mu da je istina da se radi o zatvaranju, ali da će se paziti na socijalni aspekt, da će radnici biti zbrinuti i da će otpremnine biti dobre. Nakon toga je u postrojenju pozvao kolege i izašli su na ulicu, kaže. “Kontaktiran sam jednom prigodom na osnovu, koliko mi je poznato, prijave jednog saborskog zastupnika po jednom slučaju, ali mislim da je DORH bio iz Velike Gorice. Pozvan sam telefonski uz riječi da bi sa mnom trebali obaviti razgovor po prijavit tog i tog, o tom što se događa u Ini i MOL-u”, kaže Sekulić dodajući da ga je ista osoba nazvala sutra i rekla da je najbolje da se ne sastaju i da je najbolje da mu da sve podatke. Kaže kako je nakon razgovora s jednim novinarom i kolegama odlučio ne poslati te podatke jer je iz razgovora s novinarom shvatio da je DORH podijeljen.
Ružica Vukovac zatražila je od Sekulića da detaljnije opiše kako je dobio otkaz i pitala smatra li da rafinerija u Sisku ima budućnost. Sekulić je opisao kako je dobio opomenu zbog nenošenja zaštitne opreme dok je kao sindikalni povjerenik sa sigurne udaljenosti promatrao kako se izvodi jedna radna akcija. Tada je od visokorangirane osobe dobio upozorenje da je to početak i da su dobili zelenu kartu da ga riješe. Drugu opomenu pred otkaz je dobio zbog anonimnih prijava “zabrinutih radnika” Etičkom povjerenstvu Ine kojima nije odgovarala njegova komunikacija s medijima. Treću opomenu je dobio jer je, kako kaže, navodno iznio poslovnu tajnu.
“Rafinerija Sisak je još uvijek cjelovita, još nije pokrenuto rezanje postrojenja, iako je odluka već donesena i ona, teoretski, može započeti s radom. Međutim, izgubljena je struka, izgubljeni su ljudi koji to mogu. Izgubljeni su kapaciteti, ljudi koji odlaze u svijet pokretati druge rafinerije”, istaknuo je Sekulić odgovarajući na pitanje o tome ima li rafinerija u Sisku budućnosti. “Sisačka je rafinerija do zadnjeg dana proizvodila proizvode visoke kvalitete koji su zadovoljavali sve europske norme”, dodao je.
Vesna Balenović: ‘Tu su naprosto pošašavili i počeo je pritisak na mene’
Vesna Balenović rekla je da podržava rad Antikorupcijskog vijeća, ali i da bi htjela govoriti u Saboru jer je sigurna da postoji interes za to.
U Ini je, kaže, radila 19 godina i radila za prve ljude Ine, bila je voditelj projektnog tima eksperata, a prije toga je četiri puta napredovala. Opisala je svoj radni vijek u Ini i pozicije na kojima je radila. Ispričala je kako je unapređivanja zbog svog izvrsnog rada i jer je jednom prilikom Ini, otkazivanjem nerentabilnog skladišta, uštedjela nekoliko desetaka milijuna kuna.
“Rat na mom otoku počeo je, ne s HDZ-om, nažalost. Slučajno za vrijeme koalicijske vlasti. Za vrijeme HDZ-a jako se puno kralo u Ini”, rekla je i dodala kako je primijetila da su se Inini direktori umrežili s transportnim direktorima, ugovornim prijevoznicima. “Nitko osim mene nije znao koliko mi uopće to plaćamo. Kad sam napravila jednu analizu, nikome nije bilo lako. To je pokazalo da godišnje plaćamo 158 milijuna kuna”, ispričala je.
Ispričala je kako je bila lojalna i odana Ini i kako je zbog toga predložila da Ina kupi na leasing nove cisterne i zaposli vozače umjesto da plaća milijune za ugovorni prijevoz. “Ulovila sam ih da najprofitabilniju djelatnost predaju ugovornim prijevoznicima dok su svi kupovali svoj vozni park umjesto unajmljivali taksi. Tu su naprosto pošašavili i počeo je pritisak na mene”, ispričala je Balenović.
Dodala je i kako je roba “nestajala”, a novce su dijelili neki dužnosnici i direktori u Ini.
‘Kad sam vidjela da mi je metak u sandučiću…’
Problem je, istaknula je, nastao i kad se pojavila informacija da je moguće ostvariti povrat imovine koja je konfiscirana, radilo se o 220 pumpi i 550 stanova, kao i nekoj drugoj imovini koju je Srbija trebala vratiti.
“Što sam više ulazila u tu tematiku… Radila sam cijele noći i dane i duboko sam se zakopala u Inu”, rekla je i dodala kako je dobivala poruke da čuva djecu koja su joj ostala, da pazi što radi, da se čuva mraka i da će joj odletjeti auto u zrak.
“Kad sam vidjela da mi je metak u sandučiću, nakon strahova, razmišljala sam što da radim. Kad sam vidjela da moj prvi pretpostavljeni ne reagira, obratila sam se sljedećem u vertikali, bio je to Slavko Linić. Došla sam njemu, sve sam mu ispričala, začudio se, ponudio mi radno mjesto da me podmiti, da dođem kod njega za savjetnicu, rekla sam da neću, da mi je Ina u srcu. Nisam shvatila da me miti, ispričala sam što radimo, on mi je rekao da budem mirna i da će ih on nazvati”, priča.
Kad se vratila od Linića, kolege su je obavijestile da se dokumenti iz Ine odvoze i pale. Nakon toga je otišla Ivici Račanu pa mu ispričala sve što se događa. On joj je rekao da ne zna što će s njom, da se i dalje bori, ali da, ako dobije otkaz, će njena borba na sudu trajati sedam do 10 godina. “Eno ga, grob do moj sina… Moja borba traje 22 godine, moja borba, koja sam Ini htjela uštedjeti milijarde. Ništa nije napravio”, kaže.
Kad Račan nije ništa napravio, otišla je, kaže, Mesiću, a nakon toga s papirom na kojemu je bila prijetnja, i u policiju. Tamo su joj, govori, rekli da bez leša nema kaznenog djela. Išla je i Milanki Opačić koja ju je saslušala i rekla joj da trpi mobing, koji je prijavila 2000. u siječnju, a u travnju je dobila otkaz. Na sudu je bila 153 puta, u 12 sudskih sporova koji su pokrenuti protiv nje, ispričala je Vesna Balenović.
Balenović je istaknula i kako je imala dobra iskustva s Ivanom Šimonovićem, uz čiju je pomoć dobila priznanje države da je bila u pravu i koji tadašnju premijerku, prije svog odlaska u UN “izvukao za uši” i rekao joj da slučaj s Balenović prelazi granice Hrvatske i da se ne treba sramotiti dalje.
‘Ina se prodala za tih pišljivih 505 milijuna dolara, na što je Mađar odmah dotrčao’
Vesna Balenović ustvrdila je da je bivši glavni državni odvjetnik Mladen Bajić glavni krivac za prodaju Ine i trebao bi, dodala je, biti optužen za veleizdaju. “U Gajevoj 33 je groblje zviždača”, poručila je.
Tvrdi i da je Ina vrijedila 30 milijardi dolara zbog naftnih polja u Siriji, ali da se o tome nije smjelo govoriti pod prijetnjom smrću. “Mol je znao za to, kao i 20 ljudi u Hrvatskoj, a jedan od njih je bio i Bajić. Znali su i Račan, Linić, neki direktori u Ini, Čačić, Pusić, Klisović, Milanović, Savka…”, rekla je.
“Ina se prodala za tih pišljivih 505 milijuna dolara, na što je Mađar odmah dotrčao, da ne bi platio 7 i pol milijardi”, rekla je i dodala da MOL nije kriv, nego oni koji su to dopustili. “Hrvatska vlada HNS-SDP su prodali Inu na prevaru i doveli građane u ovo stanje”, itaknula je.
Balenović je ispričala kako je rafinerija u Sisku zbog neulaganja postala, od respektabilne rafinerije, postala probušeni lonac koji curi na sve strane. Dodala je da je zbog upozoravanja na situaciju u Sisku dobila 60 dana zatvora, koji su preinačeni u dobrotvorni rad i novčanu kaznu.
‘Nisu mogli dozvoliti da se moralno rehabilitiram’
Na pitanje Nikole Grmoje da opiše susret s Mesićem, kaže da je nije saslušao on nego njegov savjetnik koji je mogao shvatiti tematiku. Dekanić joj je, kaže, prije nego što je dobila otkaz, rekao da je sve fenomenalno napisano i da će sa svime upoznati Mesića.
“On je mene, kad sam nastupala u medijima, zvao “lujka, lepršava, jesi došla iz Vrapča, jesi dobila terapiju”, to je meni Mesić govorio, a kad je u Sisku bila ekološka bomba dao je Ini nagradu za najodrživiju kompaniju. On je prstom i nogom vezan s Dragičevićem jer je njegova mentorica bila Dragičevićeva punica Savka Dapčević Kučar. To je i Pusić govorila, jadna žena, bolesna. U životu nisam apaurin popila”, govori Balenović.
Balenović je ispričala i kako je Mesić svojedobno, kad je Kolinda Grabar Kitarović došla u sukob s Ivom Sanaderom, pomogao da ode u SAD biti veleposlanica.
Ivo Josipović, govori, u pet godina mandata nije ništa napravio za zviždače, a govorio je da će biti prvi. “Nije bio hrabar, bio je zec.”
“Onda je došla Kolinda iz Amerike, nisam ništa znala o njoj. Onda me nazvao njezin tim i rekli da se želi boriti protiv korupcije. Jedva sam dočekala. Ja uvijek govorim o tome, to je moja tema. Ona se pojavila, nije imala pojma, nije znala tko sam ja, vjerojatno joj je netko sugerirao, ona mi je ponudila da budem njena glavna povjerenica za zviždače i vodim ured za zviždače.”
Kaže kako je Grabar Kitarović rekla da je ne poznaje, ali da će prihvatiti jer s tog nivoa može pomagati. Rekla sam joj i da joj ne vjerujem na riječ i da želim vidjeti kako će nam pomagati, priča. Dodala je i kako je Grabar Kitarović na sastanak došla s velikom naslovnicom jednog dnevnog lista u kojemu je najavila da će Balenović biti voditeljica ureda za zviždače, a nakon toga je četiri mjeseca nije primila ni na jedan razgovor. “Odjednom se naftna mafija digla na noge. Mesić je podivljao i još neki iz naftnog lobija nisu mogli dozvoliti da se moralno rehabilitiram, jer biti savjetnik predsjednika znači moralnu rehabilitaciju… Onda me pozvala Kolinda i razriješila”, govori.
Na jednom panelu ju je, kaže, “Mesić nazvao lujkom i luđakinjom, a kad sam nakon toga pitala gdje su Inini novci, prevrnuo je stolac i potpuno podivljao”, kaže Balenović.
Kad se nakon tog sastanka vratila na Pantovčak, Grabar Kitarović pozvala ju je na sastanak, na kojemu su bili i mnogi drugi predsjedničini suradnici, na kojemu joj je “Kolinda, crvena kao paprika gleda u pod i kaže da mora napustiti Pantovčak u roku dva sata” jer je vrijeđala Mesića.
Komentari