Objavljeno u Nacionalu br. 1190, 13. veljače 2021.

EKSKLUZIVNO: Šokantnim imenovanjem protagonistice afere Borg Martine Dalić na čelo Podravke, premijer je u Hrvatskoj afirmirao novu razinu političkog uhljebljivanja

ONA JE ŠEFICA PREHRAMBENOG DIVA PODRAVKE čiji se većinski vlasnici nadaju da se neće previše miješati u svoj posao, a on je podjednako nedodirljiv i nevidljiv član Uprave Ine kojega zaobilaze kada treba svjedočiti u korist Hrvatske protiv MOL-ove samovolje u strateškoj hrvatskoj kompaniji Ini. Otkrivamo kako funkcionira njihova interesna hobotnica

Da je kojim slučajem imenovanje Martine Dalić na čelo Podravke potpadalo pod nadležnost Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, ona ga ne bi dopustila zbog prevelike koncentracije moći u jednoj obitelji.“ Tako je Plenkovićevo instaliranje Martine Dalić na lukrativnu funkciju predsjednice Uprave Podravke, prokomentirao visoki izvor blizak Vladi koji se oštro protivi toj odluci.

Provođenjem te odluke u djelo, čak i unatoč brojnim upozorenjima na njene brojne štetne posljedice, premijer Andrej Plenković proizveo je najprivilegiraniji bračni par u Hrvatskoj. To su supružnici Martina i Niko Dalić, koji zahvaljujući političkoj volji premijera Andreja Plenkovića od prošloga tjedna zajednički ostvaruju prihode koji u brutto iznosu dosežu zasigurno 200 tisuća kuna, ne računajući bonuse.

Ona je predsjednica Uprave Podravke, a on je za Plenkovićeva mandata treći put potvrđen kao jedan od trojice predstavnika hrvatske države u Upravi Ine, nekoć ključne, a danas pod mađarskim upravljanjem posrnule energetske tvrtke.

Njegova dvojica kolega iz hrvatske kvote Uprave nisu dobila Plenkovićevo povjerenje za treći mandat. Ali jest Niko Dalić, suprug bivše potpredsjednice Plenkovićeve vlade čijih se usluga morao riješiti pod pritiskom afere Borg, koja je s njom u središtu kontaminirala spašavanje Agrokora, nakon čega mu je ona prvo preko posrednika i novina poručila da će mu se krvi napiti. Potom su oboje započeli javni ples – on se prvo pojavio na promociji njene knjige skoro s polovicom svoje vlade pa su si počeli međusobno komplimentirati upravo zbog toga kako su se ponijeli u rješavanju krize u Agrokoru, a zatim su krenule javne licitacije i isprva skriveni lukrativni aranžmani.

Svojoj suradnici, koja je Plenkovićevu administraciju ispunila zadahom teške korupcije, klijentelizma i sukoba interesa, Plenković je prvo preko međunarodnog posrednika, Svjetske banke, potajice blagoslovio angažman na astronomskoj gaži izrade ni manje ni više nego ključnog strateškog dokumenta o tome kako bi Hrvatska trebala izgledati u budućnost. Što je Nacional također ekskluzivno otkrio hrvatskoj javnosti. A potom ju je i javno reafirmirao na funkciji koja može posredno utjecati ne samo na poslovne rezultate Podravke, stožerne prehrambene tvrtke s dugom tradicijom, nego zbog njene vlasničke strukture u kojoj dominiraju obvezni mirovinski fondovi i na budućnost hrvatskih umirovljenika, odnosno visinu njihovih mirovina.

Sve to iznova otvara, aktualizira i u središte pozornosti javnosti dovodi način funkcioniranja tog bračnog para, trenutno vjerojatno najprivilegiranijeg u Hrvatskoj. Što je Nacional dubinski istražio.

Ali to njihovo funkcioniranje nije značajno samo zbog njih samih, nego i zbog onoga koji im je to omogućio i koji ih je tamo postavio, a to je hrvatski premijer Andrej Plenković.

Njegov politički rukopis u tom je kontekstu jedan visoki izvor blizak Vladi opisao ovako:

„Kao i nebrojeno puta dosad, Plenković se u donošenju odluke o imenovanju Martine Dalić, pa i produženju mandata njenog supruga u Upravi Ine, ni s kim iz svoje blizine nije savjetovao. Kada dijeli funkcije, onda odlučuje sam. Ali kada upadne u probleme, onda očekuje da odgovornost podijeli široki krug njegovih suradnika, no nikako ne i on sam. Pritom je posve nevažno je li uzlet Martine Dalić posljedica Plenkovićeva straha od onoga što ona zna o njihovim zajedničkim aktivnostima ili onoga kako Plenković razmišlja kada su u pitanju ključni menadžeri koji po njegovim profesionalnim i moralnim uzusima zaslužuju upravljati strateškim hrvatskim tvrtkama. Posljedice tog uzleta mogu biti podjednako neugodne kako za Podravku tako i za Plenkovićev politički imidž.“

Posebno se u svjetlu svega navedenoga u središte javnog interesa vraća angažman Martine Dalić iz vremena u kojem je ona – što izravno, što neizravno s raznih pozicija – bila upletena u poslove povezane sa strateškim pitanjima oko Ine. Čak je i pitanje je li joj suprug dobio poziciju člana Uprave upravo zahvaljujući njoj te je li zahvaljujući njoj i ostao na toj poziciji.

Kao potpredsjednica vlade Andreja Plenkovića i ministrica gospodarstva, poduzetništva i obrta, Martina Dalić zagovarala je i branila prodaju 25 posto minus jedne dionice HEP-a kao najbolji model za otkup Ininih dionica od MOL-a. No nakon što je izbila afera oko Agrokora i skupine Borg, u javnost je dospio iskaz koji je bivši vladin povjerenik za Agrokor Ante Ramljak dao USKOK-u. On je tada rekao, kako je 2018. objavio tjednik Express, da su on i Tomislav Matić, njegov partner iz tvrtke Texo Menagement, još u prosincu 2016. bili angažirani na modelu otkupa Ine od MOL-a. Ramljak je USKOK-u rekao:
“Ponajprije bih htio ukazati na okolnosti poznanstva s Martinom Dalić koje je isključivo poslovne prirode i koju poznajem iz tzv. financijske zajednice. U prosincu 2016. tadašnja potpredsjednica vlade Martina Dalić kontaktirala je mog poslovnog partnera Tomislava Matića radi davanja ideje i mišljenja, kao i savjeta, na projektu države u kojem je RH trebala otkupiti dionice Ine od MOL-a. Na tom projektu radili smo mjesec dana, pri čemu u tom vremenu nije bilo govora o trgovačkom društvu Agrokor. Vezano za navedeni projekt, mi nismo bili formalno angažirani od RH već su od nas tražili savjet, u svezi čega smo Tomislav Matić i ja napravili prezentaciju i tu je naš posao u svezi navedenog bio gotov.“

Problem je bio u tome što je premijer Plenković odluku o otkupu dionica Ine od MOL-a javnosti objavio tek na Badnjak 2016. godine, što znači da se na modelu otkupa počelo raditi najmanje mjesec dana ranije i to tako da je, kao kasnije u slučaju Agrokor, angažirana tajna skupina savjetnika. Tadašnji Mostov državni tajnik u Ministarstvu energetike Ante Čikotić za Express je izjavio da su njega već drugog dana nakon Nove godine u siječnju 2017. posjetili Ramljak i Matić i održali mu prezentaciju u kojoj se Ina treba otkupiti prodajom dionica HEP-a.

Bilo je to, dakle, godinu dana prije no što će upravo Ante Ramljak postati izvanredni povjerenik u Agrokoru, a Texo Management jedan od podizvođača glavnom savjetniku tvrtki Alix Partners.

Martina Dalić zagovarala je i branila prodaju 25 posto minus jedne dionice HEP-a kao najbolji model za otkup Ininih dionica od MOL-a, ali i taj je plan uključivao tajne savjetnike Antu Ramljaka i Tomislava Matića koji su se s Ine prebacili na Agrokor kao dio skupine Boeg, o čemu je Nacional iscrpno pisao.

O tome zašto je baš Ramljak odabran te da je riječ o čovjeku koji je, s Martinom Dalić, ispao iz “inkubatora” Borislava Škegre, Nacional je pisao čim je on imenovan. Naime, i karijera Martine Dalić i ona Ante Ramljaka vezane su uz nekadašnjeg nepopularnog ministra financija iz perioda 90-ih. Međutim, nakon izbijanja afere Agrokor i nakon što je N1 televizija objavila iskaz Martine Dalić pred USKOK-om, javio se Ante Samodol, bivši šef HANFA-e kojeg je Most predlagao za izvanrednog povjerenika u Agrokoru. On je na svom profilu na Facebooku reagirao na iskaz Martine Dalić o Agrokoru i otkrio da je Martina Dalić 2011., kad je bila ministrica financija, pokušala utjecati na istragu HANFA-e koja je rezultirala time da je HANFA u svibnju 2011. podnijela kaznenu prijavu DORH-u protiv odgovornih za manipulaciju na tržištu kapitala, a u rujnu iste godine kaznenu prijavu protiv odgovornih u MOL-u za djelo korištenja povlaštenih informacija. Evo što je Samodol napisao:

“Dragi moji, na N1, prema iskazu Martine Dalić u DORH-u, stoji: ‘Imena smo zapisali na ploču te smo nakon razmatranja svih mogućih kandidata, pri čemu je Ante Samodol bio isključen jer je odbio svjedočiti pred arbitražom u Washingtonu, pa smo zaključili da je najbolji kandidat Branimir Bricelj…’ Dakle, gospođa Dalić me još uvijek jako voli. Sjetila me se čak dok više nije bila u dragom joj kapacitetu potpredsjednice Vlade, dajući izjavu u DORH-u. Jer od svih sedam nabrojenih kandidata s ploče, samo je obrazložila moje ‘isključenje’ i nije našla za shodno navoditi razloge o isključenju drugih jer njihov grijeh nije važan spomena u tamo nekom DORH-u. Logično je zapitati se otkud ja na ploči, u Washingtonu ili Agrokoru? Pa pođimo redom. Sigurno se još svi sjećate HANFA-e i slučaja INA–MOL tijekom 2011. I da ne ulazim u detalje nadugo i naširoko, HANFA je sukladno zakonskim obvezama i ovlastima temeljito istražila ponašanje MOL-a u Ini, odnosno na tržištu kapitala. Pri tome se nije štitilo niti promicalo ničije ekonomske ili političke interese. Ipak, tijekom postupka krajem kolovoza je stigao poziv za sastanak u Ministarstvo gospodarstva. Ministar je bio Đ. Popijač. Međutim, u uredu sam zatekao glavom i bradom u visokim crvenim štiklama Martinu Dalić, tada u svojstvu ministrice financija. Nisam ni rekao bok, ministrica je kao iz topa ispalila: ‘Samodol, što mi j…š muža, imaš tamo te Mađare pa se s njima j..i , pusti mi muža na miru.’ U prvi mah nisam mogao razlučiti o čemu govori, dok nije nastavila: ‘Izvoli maknuti njegovu izjavu iz zapisnika koji ste napravili.’ Naime, HANFA je u postupku istraživanja korporativnog upravljanja uzela izjave članova Uprave Ine i izvršnih direktora. U Zapisniku se tako pored ostalih našla i izjava muža Martine Dalić, ili drugačije, izjava člana uprave društva koje kotira na burzi i za koje se zalaže ministrica financija kod državne agencije nadležne za nadzor tržišta kapitala. Uglavnom, suština je bila da Inu vode izvršni direktori, a ne uprava. Žena ministrica svojim autoritetom traži samo iz sebi znanih razloga da ‘prilagodim’ zapisnik i spasimo muža. Atmosfera u kabinetu rečenog ministra koji snuždeno sjedi za niskim stolićem i trlja ruku o ruku ništa ne govoreći, postaje prilično napeta. Jer ja naravno odbijam maknuti iz Zapisnika izjavu muža i člana uprave uz opservaciju ministrici da se odluči ili muž ili član uprave Ine. Situacija u tren eksplodira i nastane bučna drama. Ministrica izuva svoje visoke crvene štikle i počne bosa poskakivati po sobi, ja odgurujem sklopiva vrata kabineta i odlazim. Zapisnik nije izmijenjen, ali počinje teći naša ljubav.”
Samodol je napomenuo da se vezano uz kaznenu prijavu HANFA-e za manipulaciju na tržištu kapitala i kaznenu prijavu protiv odgovornih u MOL-u za djelo korištenja povlaštenih informacija – nije dogodilo ništa.

‘Plenković se u donošenju odluke o imenovanju Martine Dalić, pa i produženju mandata njenog supruga u Upravi Ine, ni s kim iz svoje blizine nije savjetovao. Kada dijeli funkcije, onda odlučuje sam’

“Do dana današnjega tu se dogodilo ništa nije. Od Bajića, preko Cvitana i u istom stanju je dočekalo Jelenića. Zašto je to tako u DORH-u i zašto, primjerice, potpredsjednica vlade u liku M. Dalić nije bila zainteresirana za slučaj i stanje oko Ine, nije pitanje za mene. Ipak, nakon one famozne najave o otkupu Ine na Badnji dan 2016., mnoge stvari su mi postale jasnije. Sjećate se kako su se Plenković i uvaženi ministri s potpredsjednicom Dalić poredali da narodu objave tu fantastičnu vijest o otkupu Ine od MOL-a i vraćanju Ine matici Hrvatskoj. Po Zakonu o tržištu kapitala, uprava Ine morala se očitovati na burzi o toj informaciji i – gle čuda – Ina u kojoj sjedi muž potpredsjednice vlade kao član uprave, kaže da nema nikakvu informaciju o otkupu dionica od strane VRH-a. Drugim riječima, Martina Dalić je kao upućena osoba svoga muža (tako se zove sukladno Zakonu o tržištu kapitala) sudjelovala u donošenju odluke o otkupu dionica, a muž kaže da o tome ne zna ništa iako je baš zbog njega kao člana uprave Ine ona dobila status upućene osobe. Naravno, tadašnje vodstvo HANFA-e hrabro je postupilo pa nije propitivalo muža je li gospođa Dalić još uvijek upućena osoba koju je muž po zakonu ranije morao prijaviti kao upućenu osobu. Uostalom, svi se sjećamo kako je model otkupa Ine uključivao prodaju HEP-a, a osobe od povjerenja M. Dalić su okolo već drugi dan pokazivali PP prezentaciju modela otkupa. Isti ti ljudi kasnije postaju povjerenik i podizvođači u slučaju Agrokora. Čudno, možda.”

Nacionalovi izvori upozorili su na još jednu okolnost koju smatraju pokazateljem da je Martina Dalić u najmanju ruku licemjerna. Naime, Martina Dalić kao glavni razlog što Samodol nije bio pogodan kandidat za povjerenika u Agrokoru, navela je, prema vlastitom iskazu, da je on odbio svjedočiti pred arbitražom u Washingtonu. Istovremeno, njezin suprug nije svjedočio ni u jednom procesu protiv MOL-a, a u korist Republike Hrvatske. Izvor blizak Vladi upućen u detalje brojnih procesa koji su se vodili između Ine i MOL-a, kaže:

“U svim ovim dugotrajnim procesima za Republiku Hrvatsku, od suđenja Ivi Sanaderu na Županijskom sudu u Zagrebu do arbitraže u Washingtonu, svjedočila su dvojica hrvatskih članova Uprave Ine Davor Mayer i Ivan Krešić, ali ne i Niko Dalić. Niko Dalić nije sudjelovao ni u jednom procesu RH protiv MOL-a i time se ozbiljno može razmatrati njegova uloga svih ovih godina u Ini. Porazno je da je zapravo procijenjeno da bi uslijed njegove površnosti i neznanja njegovo svjedočenje bilo irelevantno, ali zato podložno pogrešnim interpretacijama i manipulacijama suprotne strane. Isto tako, nije primijećeno ni da je on kao stručnjak za upstream, odnosno istraživanje nafte i plina, tijekom svog mandata u Upravi upozoravao na bilo kakve probleme u tom sektoru gdje Ina bilježi najgore rezultate.”
Unatoč tome, od trojice članova Uprave Ine koji su odabrani još 2011. kako bi branili hrvatske interese u Ini, novi petogodišnji mandat dobio je jedino Niko Dalić. Nacionalovi izvori uvjereni su da je bila riječ o insceniranom natječaju u režiji nadležnog ministra, tada zaštite okoliša i energetike, Tomislava Ćorića, a jedan od njih opisao je kako je izgledao taj izbor:

“U ožujku ove godine, početkom lockdowna, putem brzinskog natječaja ministar Ćorić je organizirao proces imenovanja novih članova Uprave Ine, daleko od očiju javnosti zaokupljene potresom i koronom, te izabrao nove članove Uprave koji su svi bliski MOL-u, odnosno koje je MOL neformalno i izabrao. U komisiji za izbor hrvatskih članova Uprave Ine – dakle, najveće strateške kompanije u RH – Ministarstvo energetike nije predstavljao nijedan član koji ima jedan jedini dan iskustva u realnom naftnom biznisu. Komisiju je vodio i imenovao sam Ćorić na temelju desetominutnog intervjua te je i sam tvrdio da je uspjeh na tom intervjuu bio glavni kriterij za izbor. Apsurdno je da je desetominutni intervju glavni kriterij za izbor za takvu poziciju, što je sam Ćorić također potvrdio, a stvarnost je da je izbor bio dogovoren s MOL-om. Tako je tada za člana Uprave Ine ponovno imenovan suprug Martine Dalić, Niko Dalić, kojeg, dakle, Republika Hrvatska nije angažirala ni za suđenje Sanaderu niti za međunarodne arbitražne procese, jer je bilo procijenjeno da bi on svojim sudjelovanjem u arbitražnim procesima mogao pogodovati MOL-u jer mu je preblizak. On je nedovoljno lojalan Hrvatskoj u tom kompleksnom odnosu. Rezultati Ine za dotadašnjih devet godina upravo su najslabiji bili u upstreamu, odnosno istraživanju nafte i plina, a baš je to segment u kojem je Niko Dalić stručnjak. Ni u jednom od ostalih segmenata Ina nije doživjela takav pad. I takva neuspješna i procijenjeno labilna osoba, vjerna MOL-u i državi Mađarskoj, ponovno je izabrana u Upravu Ine, očito kao dio dogovora s MOL-om. Dok je njegova supruga Martina Dalić bila potpredsjednica vlade, s ministrom Ćorićem nalazila se u Mađarskoj s predsjednikom Uprave MOL-a Hernádijem i tada su bili postavljeni temelji za ovu, očito, ‘hrvatsko-ugarsku nagodbu’ oko Ine koja se sada događa.”
Martina Dalić više puta se našla u društvu Zsolta Hernádija, predsjednika Uprave mađarskog MOL-a i čovjeka za kojim je Republika Hrvatska raspisala međunarodnu tjeralicu zbog sumnje da je dogovorio mito s bivšim hrvatskim premijerom Ivom Sanaderom u zamjenu za predaju upravljačkih prava u Ini mađarskom MOL-u. Prvi put Martina Dalić se s Hernádijem srela 20. lipnja 2017. na potpisivanju memoranduma o dvosmjernom toku plina kroz hrvatsko-mađarsku plinsku interkonekciju Donji Miholjac – Dravaszerdahely, koji su u Budimpešti potpisale Hrvatska i Mađarska. Hernádi, u tom trenutku dugogodišnji bjegunac od hrvatskog pravosuđa, bio je prisutan i na sastanku hrvatske i mađarske delegacije i na svečanosti potpisivanja memoranduma, a Martina Dalić na tu okolnost nije reagirala. Drugi put se susrela s Hernádijem na zajedničkom sastanku koji su ona i ministar Tomislav Ćorić imali s njim i ministrom nacionalnog gospodarstva Mađarske Mihályem Vargom u Budimpešti 25. siječnja 2018. godine. Zbog tog sastanka o Martini Dalić je raspravljalo i Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, koje je utvrdilo da ipak nije bila u situaciji sukoba interesa jer je na tom sastanku vodila razgovore o dokapitalizaciji Petrokemije, što je spadalo pod njezin resor, dok je razgovore o mogućem otkupu dionica Ine od MOL-a vodio ministar nadležan za energetiku Tomislav Ćorić. Također je utvrđeno da “na istom sastanku nije vođena rasprava o pitanjima koja se na izravan ili neizravan način odnose na status supruga dužnosnice kao člana Uprave društva Ina d.d”.

‘U uredu sam zatekao glavom i bradom u visokim crvenim štiklama Martinu Dalić, tada u svojstvu ministrice financija. Nisam ni rekao bok, kao iz topa je ispalila: ‘Samodol, što mi j…š muža, imaš tamo te Mađare pa se s njima j..i, pusti mi muža…’

Međutim, Martina Dalić neosporno je kao ministrica sudjelovala u donošenju odluka vezanih uz Inu i pripremi plana otkupa dionica Ine od MOL-a, a u travnju 2017. sudjelovala je i na sjednici Savjeta za Inu kojom je predsjedao premijer Andrej Plenković, i to iako je isključena iz rada tog Savjeta upravo zbog činjenice da je njezin suprug Niko Dalić član Uprave Ine pa je bilo procijenjeno da bi se mogla naći u sukobu interesa.

To su Nacionalu tada službeno potvrdili Ante Šprlje, Slaven Dobrović i Ante Čikotić, trojica članova Mosta koja su sudjelovala na tom sastanku.

Pa se postavlja logično pitanje: ako je zbog mogućeg sukoba interesa formalno bila isključena iz rada Savjeta za Inu, zašto je premijer Plenković uopće dopustio Martini Dalić da rukovodi planom otkupa dionica Ine, i to uz pomoć tajne skupine savjetnika?

Nacionalovi izvori tvrde da je upravo Martina Dalić i prvi put, a po svemu sudeći i sada, imala presudnu ulogu u tome što je njezin suprug došao na poziciju člana Uprave Ine.

Naime, Martina Dalić pozvana je za ministricu financija u Vladi Jadranke Kosor i imenovana 29. prosinca 2011., nakon što je smijenjen dotadašnji ministar financija Ivan Šuker. Dolazak na mjesto ministrice financija, koliko god značajno bilo, za Martinu Dalić u financijskom je smislu značio loš potez i gubitak – budući da je prethodno bila na poziciji predsjednice Uprave Partner banke gdje je imala najmanje desetak i više tisuća kuna veću plaću. Nacionalovi izvori tvrde da je ona zato na neki način “progurala” svog supruga na mjesto člana Uprave Ine jer je smatrala da će tako “kompenzirati” gubitak zbog razlike u svojoj plaći. Izvor blizak tadašnjoj vladi kaže:

“Ne bih rekao da je Martina Dalić uvjetovala tadašnjoj premijerki da postavi njezina muža u Upravu Ine, jer Jadranka Kosor sigurno ne bi pristala ni na kakve ucjene, ali je to pitanje naprosto bilo na stolu i ona je to prihvatila kao logično rješenje jer je Niko Dalić dugo godina obnašao istaknute funkcije u Ini i nije bilo ništa sporno u tome da on bude imenovan.”

Niko Dalić, prema službenim podacima Ine, karijeru je započeo 1986. godine kao geolog na istražnim i proizvodnim projektima u Hrvatskoj, a 1996. je postao rukovoditelj poslovne jedinice zadužen za istočnu Slavoniju i Podravinu. Od 2005. do 2008. bio je pomoćnik izvršnog direktora Naftaplina i vodio razne projekte u inozemstvu. Osim toga, bio je voditelj timova za strategiju Naftaplina i Energetsku strategiju Republike Hrvatske te tima za IPO. Nakon te funkcije od 2008. do 2009. postao je direktor Sektora za istraživanje. Od lipnja 2009. bio je na mjestu člana uprave u Edini, zajedničkoj kompaniji Ine i talijanskog Edisona, gdje se usmjerio na aktivnosti na polju Izabela u sjevernom Jadranu i s te je pozicije imenovan u Upravu.

‘Dok je njegova supruga Martina Dalić bila potpredsjednica vlade, s ministrom Ćorićem nalazila se u Mađarskoj s Hernádijem i tada su bili postavljeni temelji za ovu, očito, ‘hrvatsko-ugarsku nagodbu’ oko Ine’

Od tada pa do danas značajno se povećala imovinska kartica bračnog para Dalić. Kad je Martina Dalić 2016. imenovana u vladu Andreja Plenkovića, mediji su je odmah prozvali “najbogatijom ministricom”. S predajom imovinske kartice najprije je bila zakasnila, potom neke podatke pogrešno unijela, da bi Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa ustanovilo da je prijavila kako joj suprug u Ini ima plaću 41.500 kuna neto mjesečno, dok je prema podacima Porezne uprave njegova plaća iznosila 55.705 kuna. Kako je objavio Jutarnji list, u 2016., prema podacima Porezne, Niko Dalić od Ine je uprihodovao 700.703,50 kuna neto. Od tog iznosa 502.764,84 kune primio je kao plaću, a 197.938 kuna kao dodatke na plaću. To znači da je 2016. primao mjesečnu neto plaću od 41.500 kuna, što je manje nego u godini ranije, ali su mu u toj godini višestruko povećani dodaci uz plaću na 16.495 kuna mjesečno.

Imovinska kartica Martine Dalić više nije dostupna na stranicama Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, ali se može rekonstruirati po medijskim izvješćima. Pa je tako Index.hr objavio da Martina Dalić sa suprugom Nikom Dalićem raspolaže stanom od 140 kvadrata u Zagrebu s garažom, koji je vrijedan gotovo dva i pol milijuna kuna, kućom na moru, u Petrčanima kod Zadra, čija je površina 240 četvornih metara, a procijenjena vrijednost tri i pol milijuna kuna, kao i dvama zemljištima u Petrčanima koja zajedno vrijede oko 800 tisuća kuna, a upisana su na Niku Dalića. Supružnici su imali i automobil Nissan Juke tada vrijedan 100 tisuća kuna, kolekciju umjetnina vrijednu 30 tisuća kuna, ali i štednju u iznosu 72.650,00 eura i 445.791,00 kuna, odnosno sveukupno gotovo milijun kuna. Na kraju 2016. upisala je i dodatnih 162.150,00 dolara štednje, odnosno više od milijun kuna čije vlasništvo je dijelila sa suprugom.