Dužnosnici ureda predsjednice i visoki dužnosnik HDZ-a koordinirano su plasirali tvrdnje da je vlada Zorana Milanovića podršku SDSS-a za novi mandat dobila darivanjem zgrade u centru Zagreba vrijedne 15 milijuna eura Srpskom kulturnom društvu Prosvjeta, no riječ je o sporazumu koji je potpisala HDZ-ova vlada

Na zadnjoj sjednici Vlade donesena je odluka da Srpsko kulturno društvo Prosvjeta dobije od Vlade prostor bivše tiskare na uglu Berislavićeve i Gajeve ulice u strogom centru Zagreba vrijedno 15-ak milijuna eura. To je konzervativna procjena vrijednosti. U prijevodu, to je cijena SDSS-ove podrške SDP-u”, tim je riječima izvor blizak vrhu HDZ-a i Uredu predsjednice Republike Hrvatske za Nacional iznio svoje objašnjenje zašto je potpredsjednik SDSS-a i predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac lobirao da svi pripadnici nacionalnih manjina iskažu svoju potporu koaliciji Hrvatska raste na čelu s SDP-om i zašto je bio toliko ljut kad je jedan član SDSS-a Mirko Rašković, za kojeg se tvrdi da je bio hrvatski špijun u redovima odmetnutih Srba tijekom Domovinskog rata, otkazao lojalnost i odbio dati podršku SDP-u. Iste teze o tome da je SDP kupio naklonost SDSS-a darovanjem vrijedne imovine u državnom vlasništvu, za Nacional je tijekom proteklog tjedna ispričao i izvor iz vrha HDZ-a.

Drugim riječima, visoki dužnosnik HDZ-a i visoki dužnosnik Ureda predsjednice koordinirano su optužili Vladu Zorana Milanovića da koristi svoje ovlasti za političku trgovinu i potkupljivanje kako bi se održali na vlasti.

U SDSS-U PAK SMATRAJU da je takve teze Uredu predsjednice i vrhu HDZ-a plasirao upravo Rašković koji je, prema tvrdnjama više izvora, i nakon rata radio za hrvatske obavještajne službe i surađivao s ljudima koji danas obnašaju istaknute funkcije i u Uredu predsjednice i u HDZ-u. Kako je Nacional pisao u prošlom broju, u SDSS-u to smatraju dokazom da je HDZ, koristeći resurse tajnih službi kojima je predsjednik HDZ-a Karamarko nekad bio na čelu, radio na razbijanju SDSS-a.

Pupovac je za Nacional potvrdio da je na kraju mandata ove vlade realiziran povrat imovine Srpskog kulturnog društva Prosvjeta na adresi Preradovićeva 23, zgradi s dvorištem koje se prostire na tri tisuće kvadratnih metara, ali tvrdi da to nema nikakve veze s bilo kakvim uvjetovanjem podrške Milanoviću i SDP-u nakon izbora.

„Riječ je o povratu imovine koja je Srpskom kulturnom društvu oduzeta nakon Drugog svjetskog rata, o čemu je sklopljen sporazum sa svim prethodnim vladama. Dakle, taj slučaj je bio aktualan i 2003., i 2007., i 2011., a riječ je o dugu koji je ostao iz vremena HDZ-ovih vlada”, rekao je Pupovac za Nacional.

KAO DOKAZ TOME PUPOVAC CITIRA IZVATKE iz koalicijskih sporazuma vlade Ive Sanadera iz 2007., s aneksima iz 2008. u kojima se navodi da treba zakonom regulirati status nacionalne koordinacije vijeća srpske nacionalne manjine – Srpskog narodnog vijeća (SNV) – sa statusom pravne osobe te osigurati sredstva za osnovne organizacijske, komunikacijske i tehničke pretpostavke za rad. Povrat imovine uvršten je u aneks sporazuma, a glasi ovako: „Zajednički raditi na povratu imovine institucijama srpske zajednice u Zagrebu, Preradovićeva 21 i 23. U skladu s dogovorom postignutim između predsjednika Vlade Republike Hrvatske i predsjednika Vlade Republike Srbije, prilikom službenog posjeta premijera Sanadera premijeru Koštunici o zajedničkoj podršci izgradnji Centra za kulturu Srba u Hrvatskoj i Centra za kulturu Hrvata u Srbiji.“

Taj je dokument potom, kao prijedlog SDSS-a, uvršten u Program Vlade Republike Hrvatske iz 2011. i u Pregovore o ljudskim pravima, sa sljedećom formulacijom:

„Zbog zastoja u povratu imovine manjinskim vjerskim i svjetovnim institucijama, Vlada će s njihovim predstavnicima formirati radnu grupu koja će u prvih šest mjeseci mandata sastaviti popis imovine za povrat, predložiti metodologiju i rokove povrata te donijeti zakonski okvir koji će omogućiti pravedniji povrat oduzete imovine.“

Drugim riječima, zato što je realiziran sporazum koji je potpisala prethodna vlada, Milanovića politički suparnici optužuju da je povratom srpske imovine praktički kupio glasove SDSS-a. U SDSS-u plasiranje takvih teza vide kao nastavak opasnih manipulacija u službi političkih obračuna koje po njihovoj perfidnosti uspoređuju s Raškovićevim tvrdnjama da su mu iz SDSS-a poručili da će mu “Milanović skinuti glavu ako ne podrži koaliciju Hrvatska raste”.

Prijedlog odluke o darovanju nekretnine u vlasništvu Hrvatske Srpskom kulturnom društvu Prosvjeta, potpisan je na 250. sjednici Vlade od 10. rujna ove godine. U tom obrazloženju odluke stoji da je Prosvjeta 3. lipnja 2015. podnijela Vladi prijedlog o darovanju zgrade u Preradovićevoj 23, u ranijem vlasništvu Dobrotvorne zadruge Srpkinja, a potom tiskare Prosvjete.

Početkom 20. stoljeća ondje se nalazio srpski djevojački internat, a u dijelu prostora djelovala je i srpska tiskara. Prvotni zahtjev za povratom te imovine Prosvjeta je Uredu za državnu imovinu Vlade Republike Hrvatske podnijela još 29. svibnja 2001.

NEKRETNINA JE ZADRUZI SRPKINJA ODUZETA rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Narodne Republike Hrvatske od 20. ožujka 1947., a potom predana društvu Prosvjeta. No 1962. ta imovina je nacionalizirana, a 2008. prenesena u vlasništvo države.

Nakon odluke Vlade od 10. rujna ove godine, povrat imovine mogao se realizirati tek nakon procjene Državne agencije za upravljanje državnom imovinom i potpisivanja darovnice Ministarstva kulture.

Uvjet za provođenje takve odluke bila je i odredba prema kojoj Prosvjeta odustaje od postupka koji se vodi kod gradskih vlasti za povrat zgrade i dvorišta u Preradovićevoj 18. Osim predstavnika Vlade i DUUDI-ja, na sastancima na kojima su se dogovarali modeli povrata bili su i čelni ljudi društava Prosvjeta i Privrednik. Za povrat imovine prihvaćen je model darovanja kakav je primijenjen i na odluku o darovanju bivše zgrade HRT-a u Dežmanovu prolazu Židovskoj općini u Zagrebu, uz uvjet da odustane od potraživanja ostalih nekretnina od Hrvatske.

MEĐUTIM, PROSVJETA JE POTPISALA da će se odreći traženja koje je postavila početkom 90-ih s ostalim srpskim institucijama na dio imovine koji joj nije pripadao. No poseban proces za povrat zgrade u Preradovićevoj 18, nastavit će voditi društvo Privrednik. „Spomenuta zgrada je historijska imovina Privrednika ili nekih drugih srpskih organizacija. Ukratko, mi se time odričemo nečeg što nije bilo naše. To traženje je bilo potrebno da bi se i Privredniku mogao vratiti dio imovine, a to smo i potpisali po ranijem sporazumu triju nacionalnih srpskih institucija, Prosvjete, Privrednika i SPC-a. Prosvjeta je unutar tih institucija u povratu imovine odredila traženje nekretnina u Preradovićevoj 21 i 23. Sudskim procesom nakon duge pravne bitke, regularno smo uspjeli povratiti nekretnine na kućnom broju 21, a sada uspijevamo i one na broju 23. Time su ostvareni naši ciljevi iz tog internog sporazuma“, rekao je predsjednik Prosvjete Čedomir Višnjić za list Novosti.

KAKO SU ZA NACIONAL OBJASNILI U SDSS–u, srpska zajednica je prije Drugog svjetskog rata u Zagrebu bila vrlo bogata. Velik dio Preradovićeve, Masarykove i Bogovićeve, ulica u samom centru Zagreba, pripadao je Srpskoj pravoslavnoj crkvi ili bogatim srpskim poduzetnicima. U komunizmu je velik dio te imovine nacionaliziran. Kako bi dio dobili natrag, Srpska pravoslavna crkva odrekla se dijela svojih potraživanja i povukla zahtjeve u korist društva Privrednik. To je društvo imalo tisuće četvornih metara imovine u nekretninama u Zagrebu, Daruvaru, Splitu i drugim gradovima. Dio te imovine Privredniku su darovali upravo istaknuti i bogati srpski poduzetnici. Tako su zgradu na uglu Gajeve 15 i Berislavićeve 4, Privredniku 1921. darovali Lazar i Dragica Bačić iz Jasenovca.

Privrednik je bez te imovine ostao 1946., kada su komunističke vlasti zabranile njegov rad. Slično je bilo, primjerice, i sa Srpskim kulturnim društvom Prosvjeta, ali i s Maticom hrvatskom. Njihovom imovinom upravljao je Socijalistički savez koji je potom tu imovinu prenio na Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti. HAZU se kasnije odrekao dijela tog vlasništva pa je Matica hrvatska ostvarila povrat imovine, ali Prosvjeta nije. Kad je nađen model povrata imovine Židovskoj zajednici, dogovoreno je da će isti model slijediti i Srpsko kulturno društvo Prosvjeta.

Društvo Privrednik, koje je prije Drugog svjetskog rata imalo više imovine od Prosvjete, spalo je samo na zgradu u Preradovićevoj 18, ali ju je zapravo koristila Prosvjeta. To se dogodilo jer se formalno-pravno Privredniku nije mogla vratiti imovina zato što je imao prekid u ratu, no on je nastao pod prisilom komunističkih vlasti. Zato je povrat dogovoren još dok je SDSS bio u koaliciji s HDZ-om, u čijoj je vladi Slobodan Uzelac bio potpredsjednik.

TU ISTU KOALICIJU, čim je postao predsjednik HDZ-a, Karamarko je nazvao sramotnom, iako mu to nije smetalo dok je sjedio u HDZ-ovoj vladi. U SDSS-u nisu zaboravili ni da je HDZ pod Karamarkovim vodstvom aktivno sudjelovao u kampanji protiv uvođenja dvojezičnosti u Vukovaru. A sada, kada HDZ-u nedostaju upravo manjinski glasovi kako bi oformio stabilnu vladu, SDSS posebno iritira to što Karamarko na primjeru slučaja Rašković docira o tome da se manjinski zastupnici imaju pravo sami opredijeliti za koga će glasati.

U SDSS-u vjeruju da je upravo HDZ na čelu s Karamarkom kriv za pokušaj razbijanja jedinstva njihove stranke, a najnovije pokušaje da se s HDZ-om dogovoreni povrat srpske imovine pokuša prikazati kao cijena njihove podrške SDP-u, smatraju niskim i jeftinim političkim podmetanjem.