Iako je prošao nezapaženo u javnosti, prešućeni zapisnik sa zajedničkog sastanka građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda u Zagrebu, izdan 26. studenoga ove godine, otkriva stavku koja će dužnicima kredita u švicarskim francima možda donijeti veći iznos odštete od predviđenog prethodnim vještačenjem. Time se otvara mogućnost dužnicima tih kredita da ishoduju još jednu veliku pobjedu nad bankama i od njih naplate dodatni iznos na ime nepoštenih kredita.
Naime, u točki 4. tog službenog dokumenta postoji i zaključak o „dopuštenosti preinake tužbenog zahtjeva u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem“.
To znači da će svi oni koji su već podigli tužbe moći zatražiti ponovno vještačenje, a ukoliko novoprocijenjeni iznos štete bude veći od prvotnog, imat će pravo povećati tužbeni zahtjev. Taj zahtjev bi im potom sud trebao usvojiti.
Ali, stav o „dopuštenosti preinake tužbenog zahtjeva“ koji su zauzeli hrvatski suci, još uvijek ne znači da će automatizmom – bez nove tužbe za proglašenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditima u švicarskim francima oštećenicima koji su već podigli tužbe protiv banaka na temelju promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u „švicarcima“ – biti vraćen otprilike 50 posto veći iznos nego što bi bio u postojećoj varijanti.
Korak unaprijed
Zašto je ta odluka sa zajedničkog sastanka građanskih odjela hrvatskih sudova ipak još jedan korak naprijed u obeštećenju prevarenih građana u Hrvatskoj, u razgovoru za Nacional objasnio je Goran Aleksić, dugogodišnji koordinator ekonomsko-pravnog tima Udruge Franak upućen i u pravne finese obeštećenja nekadašnjih dužnika:
„Građanski odjel Vrhovnog suda donio je zaključak kako je nakon provedenog financijskog vještačenja moguće preinačiti tužbu po kreditu u švicarskim francima. To znači da ako je potrošač u tužbi postavio tužbeni zahtjev na niži iznos nego što će biti utvrđeno sudskim vještačenjem, onda on ima pravo promijeniti taj tužbeni zahtjev na viši iznos i sud će to prihvatiti. Osim toga, u duhu europske Direktive 93/13, ako bi se u međuvremenu utvrdila ništetnost cijelog ugovora u švicarskim francima na Vrhovnom sudu, bilo bi moguće promijeniti tužbeni zahtjev i za utvrđenje ništetnosti ugovora, unatoč tome što je zaključen prethodni postupak. No moram reći da se ovaj konkretni zaključak Vrhovnog suda ne odnosi na automatsko poništenje ugovora o kreditu u švicarskim francima, nego se odnosi samo na povećanje iznosa za isplatu koji je već prethodno bio zatražen u tužbi.“
Zahtjev za deklaraciju ništetnosti cijelog ugovora
No ono što svaki potrošač koji je podnio tužbu protiv banke može već danas učiniti, prema Aleksićevim riječima, jest prije zaključenja prethodnog postupka dodati i zahtjev za deklaraciju ništetnosti cijelog ugovora.
A razlika između isplata za ništetnost kamate i valute s jedne strane i ništetnosti ugovora s druge strane, jest značajna. U slučaju ništetnosti odredaba o kamati i valuti, potrošač ima pravo dobiti samo razliku između naplaćenih anuiteta i anuiteta kakvi su trebali biti naplaćeni s početnim tečajem i početno ugovorenom kamatom. Ako bi imao pravo utvrditi ništetnost ugovora, obračun isplate radi se bitno drugačije. U tom slučaju banka mora vratiti sve što joj je potrošač platio, a potrošač je dužan banci vratiti samo ono što mu je banka isplatila prilikom podizanja kredita.
Aleksić je objasnio i kako bi u slučaju proglašenja cijelog ugovora ništetnim, izgledalo obeštećenje na njegovom vlastitom kreditu, koji je on osobno uzeo.
„U mojem konkretnom primjeru banka je meni isplatila 305.000 kuna kredita, od čega je sebi zadržala 4000 kuna ulazne naknade, dok sam ja banci uplatio 511.000 kuna do dana prijevremene otplate kredita. Ako bi banka zatražila prebijanje, nakon što bismo došli na nulu, ostatak od oko 210.000 kuna banka bi mi morala vratiti sa zateznim kamatama od svake pojedine uplate. Izračunao sam da bih za ništetne odredbe imao pravo dobiti, sa zateznim kamatama, oko 180.000 kuna, dok bih za ništetan ugovor o kreditu nakon prebijanja dobio, sa zateznim kamatama, oko 320.000 kuna. Razlika je očigledna”, kaže Aleksić.
U točci 4. službenog dokumenta sa sastanka građanskih odjela hrvatskih sudova postoji i zaključak o ‘dopuštenosti preinake tužbenog zahtjeva u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem’. FOTO: Nacional
Komentari