Glavni grad Sirije probudio se u nedjelju uz veselu vrisku, klicanje i pucnjavu u zrak nakon što su ustaničke snage ušle u grad i zbacile dugogodišnjeg vladara Bašara al-Asada.

“Ne mogu vjerovati da sam ovo doživio”, rekao je uplakani stanovnik ​​Amer Batha razgovarajući s novinarima AFP-a na Trgu Omejida u glavnom gradu, gdje su se deseci ljudi okupili kako bi proslavili Asadov pad.

“Dugo smo čekali na ovaj dan,” rekao je Batha, dok su pobunjenici pod vodstvom islamista proglasili kraj desetljeća vladavine obitelji Asad nakon 13 godina teškog građanskog rata.

“Počinjemo novu povijest za Siriju”, dodao je Batha.

‘Novu povijest’, u koju potlačeni narod ulaže toliko nade, neki su brže-bolje naplatili. Naime, društvenim mrežama šire se snimke pljački, iako su pobunjenici pozvali da se ne uništavaju državne i vladine zgrade. Na jednoj se vide kako građani iz Središnje banke SIrije izlaze s vrećama novca na ramenima.

The Central Bank of Syria is being emptied pic.twitter.com/dO6S8c1aOc

— Ahmed Hassan 🇾🇪 أحمد حسن زيد (@Ahmed_hassan_za) December 8, 2024

Pobunjenička skupina Hajat Tahrir al-Šam i savezničke frakcije poduzele su munjevitu ofenzivu od 27. studenoga, osvajajući velike gradove Aleppo, Hamu i Homs. U glavni grad ušle su rano u nedjelju bez otpora.

Asad je pobjegao iz zemlje, na još nepoznatu lokaciju.

Deseci Damaščana slavili su u vrtu trgovačkog centra u gradu uzvikujući “Alahu akbar” ili Bog je velik, stojeći na razbijenom kipu Asadova oca Hafeza koju su prethodno srušili, pokazala je snimka AFP-a.

Naoružani ustanici raspršili su se ulicama Damaska, pucajući u zrak i skandirajući: “Sirija je naša”.

NESTAO S RADARA Ne zna se gdje je Asad. Postoji vjerojatnost da je već ubijen

‘Kriminalac’

Lokalni stanovnici rekli su AFP-u da su deseci vojnika režimske vojke brzo skinuli vojne odore i odustali od borbe.

Pet snažnih eksplozija čulo se u prijestolnici u nedjelju rano ujutro, a sirijski vojnik koji je bježao rekao je da je vjerojatno riječ o topništvu ili eksplozijama iz skladišta streljiva.

“Naš izravni nadređeni rekao nam je da odemo kući, tako da smo znali da je gotovo”, rekao je za AFP.

U slikovitom starom gradu Damaska, domu male kršćanske zajednice, mladi ljudi na ulicama su skandirali “Jedan je sirijski narod”, što je bila poruka koja bi trebala umiriti manjinske skupine u multikonfesionalnoj zemlji.

Drugdje, u četvrti Šaghur, žene su klicale s balkona, a neke su bacale rižu na borce u prolazu koji su pucali u zrak.

Ilham Basatina (50) kaže da ne može vjerovati da se “nakon današnjeg dana” više neće morati “bojati”.

“Danas je velika sreća i neće biti potpuna sve dok zločinac ne odgovara”, rekla je sa svog balkona, misleći na Asada.

‘Kultura straha’

Na ulici su borci u uniformama ljubili tlo, molili se ili fotografirali. Mnogi sirijski medijski djelatnici, vladini zaposlenici i članovi parlamenta brzo su promijenili svoje profilne slike na društvenim mrežama, zamijenivši ih oporbenom zastavom.

Wadah Abd Rabo, glavni urednik provladinog online dnevnika Al-Vatan, napisao je na društvenim mrežama: “Sirijski mediji i medijski djelatnici nisu krivi. Oni, a i mi s njima, samo smo izvršavali upute i objavljivali vijesti koje su nam slali.”

Slavni sirijski glumac Ajman Zeidan, koji prije nije javno kritizirao Asadovu vladavinu, napisao je na Facebooku: “Bio sam u zabludi. Možda smo bili zarobljenici kulture straha ili smo se možda bojali promjena jer smo zamišljali da će dovesti do krvi i kaosa”.

“Ali evo nas, ulazimo u novu fazu s ljudima koji su nas impresionirali svojom plemenitošću… i željom da obnove jedinstvo sirijskog naroda”, dodao je.

PRESLAGIVANJE BLISKOG ISTOKA Kraj Asadovog režima preoblikovat će ravnotežu moći u regiji

Tko su pobunjenici u Siriji?

Munjevitu ofenzivu kojom je svrgnut sirijski predsjednik Bašar al Asad s vlasti vodila je islamistička militantna skupina Hajat Tahrir al-Šam (HTS) koju su UN, SAD, Turska i druge zemlje označile kao terorističku organizaciju, prenosi BBC.

HTS je osnovan pod drugim imenom Džabat al-Nusra, 2011. kao izravna podružnica al-Kaide. Vođa grupe Islamska država (IS), Abu Bakr al-Bagdadi također je bio uključen u njegovo formiranje. Smatrana je jednom od najučinkovitijih i najsmrtonosnijih skupina protiv predsjednika Asada.

Ali činilo se da je njezina džihadistička ideologija pokretačka snaga, a ne revolucionarni žar i u to se vrijeme smatralo da je u suprotnosti s glavnom pobunjeničkom koalicijom pod zastavom Slobodne Sirije.

Godine 2016. vođa skupine Abu Mohamed al-Džavlani javno je raskinuo s al-Kaidom, raspustio al-Nusru te osnovao novu organizaciju imena Hajat Tahrir al-Šam koja se spojila s nekoliko drugih sličnih grupa godinu dana kasnije.

HTS već neko vrijeme ima bazu moći u sjeverozapadnoj pokrajini Idlib gdje je de facto lokalna uprava, iako su njegovi napori da postane legitimna vlast ukaljani navodnim kršenjima ljudskih prava. Zabilježeni su i sukobi HTS-a s drugim skupinama, a njegove ambicije izvan Idliba bile su nejasne.

Syrian media report Israeli airstrikes in the Daraa and Suwayda areas in southern Syria, not far from the Israeli border, as well as at the Mezzeh airbase near the capital Damascus.

According to the reports, the strikes targeted ammunition and weapons depots at the Khalkhalah… pic.twitter.com/Zr8b5HNZEq

— Emanuel (Mannie) Fabian (@manniefabian) December 8, 2024

Od razlaza s Al Kaidom, cilj grupe bio je ograničen na pokušaj uspostavljanja fundamentalističke islamske vladavine u Siriji, a ne šireg kalifata, kao što je IS pokušao i nije uspio, no do sada nije bilo nekih znakova da pokušavaju rasplamsati sukob velikih razmjera kao izazov Asadovoj vladavini.

Kad su u ožujku 2011. izbili prodemokratski prosvjedi u južnom gradu Derai inspirirani pobunama u susjednim zemljama protiv represivnih vladara sirijska vlada upotrijebila je smrtonosnu silu.

Nemiri su se širili, a gušenja je bilo sve više. Pristaše oporbe uzele su oružje, najprije kako bi se obranile, a kasnije kako bi svoje područje oslobodile sigurnosnih snaga. Asad je obećao slomiti ono što je nazvao “terorizmom” sponzoriranim iz inozemstva.

Pojavile su se stotine pobunjeničkih skupina, strane su sile počele zauzimati stranu i uključile su se ekstremističke džihadističke organizacije poput Islamske države (IS) i al-Kaide.

Nasilje je brzo eskaliralo i zemlja je upala u građanski rat uvlačeći regionalne i svjetske sile. Više od pola milijuna ljudi je ubijeno, a 12 milijuna je bilo prisiljeno napustiti svoje domove, od kojih su oko pet milijuna izbjeglice ili tražitelji azila u inozemstvu.

SLOBODA? Asad pobjegao, pobunjenici ušli u Damask; vojska raspuštena, premijer poziva na izbore

Posljednje četiri godine činilo se da je rat u Siriji zapravo završio. Vladavina predsjednika Bašara al-Asada bila je nesporna u većim gradovima zemlje, dok su neki drugi dijelovi Sirije ostali izvan njegove izravne kontrole.

To uključuje područja s kurdskom većinom na istoku, koja su više-manje odvojena od sirijske državne kontrole od prvih godina sukoba.

Bilo je prigušenih nemira na jugu gdje je počela revolucija protiv Asadove vladavine 2011.

U golemoj sirijskoj pustinji, pripadnici Islamske države i dalje predstavljaju sigurnosnu prijetnju, a na sjeverozapadu, pokrajinu Idlib drže militantne skupine koje su tamo protjerane na vrhuncu rata.

HTS, dominantna sila u Idlibu, je ta koja je pokrenula iznenadni napad na Alep.

Idlib je nekoliko godina ostao bojno polje dok su snage sirijske vlade pokušavale vratiti kontrolu. Ali dogovor o prekidu vatre iz 2020. uz posredovanje Rusije, koja je dugo bila Asadov ključni saveznik, i Turske, koja je poduprla pobunjenike, uglavnom se održao.

Tamo živi oko četiri milijuna ljudi – većina ih je raseljena iz mjesta i gradova koje su Asadove snage osvojile od pobunjenika u brutalnom ratu iscrpljivanja.

Alep je bio jedno od najkrvavijih bojišta i predstavljao je jedan od najvećih poraza pobunjenika.

Kako bi postigao pobjedu, predsjednik Asad nije se mogao oslanjati samo na nedovoljno opremljenu i slabo motiviranu regrutiranu vojsku zemlje, koja je ubrzo postala opasno rastegnuta i redovito nesposobna držati položaje protiv napada pobunjenika, nego se počeo uvelike oslanjati na rusko zrakoplovstvo i iransku vojnu pomoć na terenu – uglavnom kroz milicije koje je sponzorirao Teheran. Među njima je i Hezbolah.

Nema sumnje da je neuspjeh koji je Hezbolah nedavno pretrpio zbog izraelske ofenzive u Libanonu, kao i izraelskih napada na iranske vojne zapovjednike u Siriji, odigrao značajnu ulogu u odluci džihadističkih i pobunjeničkih skupina u Idlibu da izvrše iznenadni, neočekivani napad na Alep.

Bez njih, snage predsjednika Asada ostale su izložene i poražene.

RAT NA DVIJE FRONTE Ofenziva islamista uzdrmala Kremlj, ali Rusija ostaje u Siriji. Evo zašto