Objavljeno u Nacionalu br. 663, 2008-07-29

Odjeća i oprema za modernog vojnika i njen izgled promijenili su se zbog novog načina ratovanja, a zagrebačka obiteljska tvrtka Kroko International proizvodi prepoznatljivu i jedinstvenu opremu za hrvatske vojnike

U posljednjih pet godina na svjetskim bojištima došlo je do velikih promjena u načinu i doktrini ratovanja. Umjesto teških topova i tona tenkovskog čelika pozornost je usmjerena na opremanje i zaštitu vojnika od iznenadnih udara, zasjeda, eksplozivnih naprava. Vojnici raznih zemalja u sklopu NATO-a ili UN-a odlaze na krizna žarišta daleko od vlastitih zemalja, razasuta od Južne Afrike i Bliskog istoka do Azije, gdje vladaju posve drukčiji sigurnosni i klimatski uvjeti pa i njihova oprema mora odgovarati takvim potrebama. I ne samo to, na jednom mjestu danas se mogu naći vojnici iz 30-ak zemalja pa je svima njima važno kako će izgledati pred drugim vojnicima, jer su ne samo kvalitetna odora i oprema nego i njen izgled postali stvar prestiža.

Prošlost postaju odore od tkanina u kojima se vojnici znoje, na kojima sve puca po šavovima pri većim naporima, teške čizme i nekvalitetne čarape zbog kojih vojnici kronično pate od žuljeva. Već se zaboravilo na klasičnu čuturicu za vodu zbog koje je vojnik morao stati i raspremiti pola opreme kako bi do nje dosegnuo. Sad je sasvim normalno da vojnik u pokretu bez stajanja do vode može doći pijući je kroz slamku povezanu s bočicom u opremi na svom tijelu. Više nema opasnosti da teški prsluci odvedu vojnika na dno rijeke, jer se sad jednim potezom skidaju u takvim situacijama. Upravo te dvije stvari, kvalitetu opreme, odore i njene modne detalje, prije svega za hrvatskog vojnika, ali i vojnike i policijske službenike na Kosovu, u Saudijskoj Arabiji, Švedskoj, Njemačkoj, Kuvajtu već godinama usavršava i dotjeruje hrvatska tvrtka Kroko International u stopostotnom vlasništvu obitelji Popović.

Poslovna zgrada, reprezentativna dvokatnica s koje puca pogled na Zagreb, nalazi se iznad Gajnica, u naselju Kancelak, dok su proizvodni pogoni nekoliko kilometara dalje. Za vrijeme posjeta Nacionala tvrtku su obilazile izraelske, američke i talijanske tvrtke za zaštitnu opremu i specijalnu odjeću. Vlasnik Vladimir Popović i njegovi sinovi Denis, kao direktor, i Žarko, zadužen za razvoj, spletom okolnosti našli su se u tom poslu. Obitelj Popović je poznatija Zagrepčanima po tome što je u Radićevoj 8 imala obrt i trgovinu kožne i plastične galanterije Kroko. Već se po imenu može pretpostaviti kako su se Popovići bavili prodajom i izradom galanterije od krokodilske kože, o čemu Vladimir Popović kaže: “Obrt sam otvorio 1966. i temeljna djelatnost je bila izrada i prodaja plastične i kožne galanterije. Prvo sam imao obrt u Ilici 295 na Kustošiji, a godinu dana poslije otvorio sam ga u Radićevoj 8. Zaposleno je bilo sedam djelatnika na 70 kvadrata, jer se više i nije moglo zaposliti prema tadašnjim zakonima. Radili smo kožnu galanteriju od krokodilske kože, strojeve za brizganje plastike. Kao privatnici nismo nikad mogli raditi za bivšu JNA, sve je to bilo u Bosni i Hercegovini i Srbiji u sklopu velikih poduzeća.

Ali ideja je bila da se, među ostalim, radi za potrebe policije, ali ne u serijskoj proizvodnji, nego su policajci dolazili k nama, a mi smo im po mjeri radili futrole i svu njihovu opremu od kože. Naravno, tu je bila i lovačka oprema od kože za lovce, ali ništa nije bilo serijski nego samo po narudžbi pojedinih kupaca. Koža je u to vrijeme bila dominantni materijal, pa su i balistički prsluci bili od tvrde kože. Tvrtku smo proširili 1990. kad je već postalo jasno da slijedi rat. Kad je počeo rat u Hrvatskoj, bilo je jasno da netko mora preuzeti izradu kožnih artikala za Hrvatsku vojsku. Imali smo 15 zaposlenih na početku rata, ali je i dosta kooperanata radilo za nas. Tada smo imali četiri maloprodaje u Hrvatskoj s našom robom, ali je sve stalo, pojavila se jeftina konkurencija s istoka. Plaća se kretala oko 150 DEM i nitko nije kupovao modne artikle nego prvenstveno hranu. Civilni proizvodni program stavljen je u drugi plan, iz MORH-a su naručili oprtače, naprtnjače, opasače, futrole i slično. Mobilizirali su nam dva-tri zaposlenika, sin Žarko je imao radnu obvezu – u ime naše obiteljske tvrtke bio je angažiran da proizvodi za potrebe Hrvatske vojske.

Zbog povećanja proizvodnje trebao nam je repromaterijal, u čemu su nam najviše ususret izlazili Talijani, ali samo zato što smo s njima već imali vrlo korektne odnose otprije. Poslije su to činile hrvatske tvrtke. U nekadašnjoj Jugoslaviji bilo je unosno kopirati talijansku robu, uzimalo bi se po desetak artikala iz asortimana i radilo kopije u Jugoslaviji. I mi smo na sličan način kupovali po desetak artikala iz svakog segmenta kožne galanterije, ali ne za kopiranje nego isključivo prodaju. Talijani su bili sumnjičavi prema svima s područja Jugoslavije, ali su brzo shvatili kako zapravo tu robu Kroko kupuje za pomno odabrane klijente u Zagrebu. Upravo zbog toga oni su nam ostali partneri svih ovih godina, jer njihovu robu nismo kopirali pa smo i mogli dobivati repromaterijal kad je bilo teško doći do njega.

Neka vrsta improvizacije trajala je do 1995. a izvozni posao krenuo je s Njemačkom za potrebe njihove policije. Ipak, odlazili smo i na međunarodne sajmove dok je trajao rat, drukčije se nije moglo, trebalo je biti u tijeku sa svim što se zbiva u toj industrijskoj grani, bili su potrebni kontakti i dogovori da se bilo što pokuša plasirati u izvoz. Imali smo sreće što smo u proizvodnji kožne galanterije imali i ‘špric’ tehniku. Tada smo jedan komplet futrole koja se sastoji od plastike, kože, poliamida i pamuka sami uspjeli sastaviti koristeći tzv. špric tehnologiju. I danas se to upotrebljava u našoj proizvodnji, odnosno ne trebamo ničiju uslugu za to”, kaže Vladimir Popović.

Kako se za vrijeme rata radila oprema za hrvatske vojnike, ispričao nam je direktor tvrtke Denis Popović: “Hrvatski generali dođu iz SAD-a ili neke druge zapadne zemlje i donesu nekoliko kvalitetnih proizvoda, pokažu ih nama, a naš je zadatak bio da naš proizvod bude što sličniji tom zapadnom. Pokušavali smo kopirati. Nismo puno znali o tome, ali kad su donacije u vojnoj opremi dolazile u Hrvatsku iz Kanade, Austrije, Njemačke, pokušavali smo raditi što vjerniju presliku. Onda bi došao general Mate Laušić i naš proizvod jednostavno potrgao rukama, što je značilo da je kvaliteta još uvijek loša.
I tako dva-tri puta dok proizvod nije postao zapadne kvalitete. U ono vrijeme 90-ih izvoz od 100 ili 200 tisuća DEM bio je jednako vrijedan kao kad bi se danas dobio posao u Saudijskoj Arabiji od 5 milijuna dolara, jer je onda to bilo pitanje opstanka, nitko te nije pratio u razvoju, a danas su tu banke, agencije, HBOR. U ovom trenutku za nas bi moglo raditi blizu 2000 kooperanata u cijeloj Hrvatskoj.

Surađujemo s brojnim hrvatskim tvrtkama kao što su Čateks, Hemco, Krojostil, Odjeća, Prom-Prom, Prvi maj, Uriho, W&W, Vis, Meiko, Uzor, MTČ, Šešir, Tekstilno-tehnološki fakultet, Mirta control, Euroinspekt, Borovo, Jelen, Inkop itd. Kroko zapošljava 50 ljudi. Imamo razvoj, prototipsku proizvodnju i malu serijsku proizvodnju. Raspolažemo s 188 artikala iz svog proizvodnog asortimana. Ako naši vojnici idu u Afganistan u kolovozu, mi to sami proizvedemo i kontroliramo, ali to je mali posao. Kad se radi o dugogodišnjem ugovoru i velikoj količini, naravno, angažira se znatno više ljudi u Hrvatskoj, odnosno spomenuti broj naših kooperanata.

Kad su naši vojnici prvi put došli u Afganistan uz bok američkih i ostalih NATO-ovih vojnika, izgledali su kao Indijanci pokraj kauboja. Čizme su im trajale dva mjeseca, odore su bile promočive, nisu imali majice i odjeću koja upija znoj i jednostavno ga suši kao danas, nije bilo zaštitnih naočala nego su kupovali svaki ponaosob, nosili su rukavice kupljene u trgovačkim lancima. Danas je oprema hrvatskog vojnika posve drukčija, dizajn odore, kvaliteta materijala odjeće i opreme postali su prepoznatljivi i po mnogočemu posebni. Visoki crnogorski časnik u Afganistanu je posjetio dio naših vojnika, vidio njihovu opremu, a potom nas je posjetio na sajmu u Parizu i poslao nam pismo u kojem nas poziva da u crnogorskom Generalštabu početkom kolovoza prezentiramo svoje proizvode za opremanje vojnika”, kaže Denis Popović i dodaje: “Počeli smo kompletan razvoj hrvatskog vojnika za 21. stoljeće, od donjeg rublja, čizama, hlača i košulje do flis jakne, kape i rukavica. Jedini segment gdje nismo ušli su čarape, ali i to moramo početi jer unatoč našoj tekstilnoj industriji još nemamo kvalitetne čarape. Možete ne znam koliko uložiti u opremu vojnika, a on je nepokretan jer ima žuljeve na nogama zbog nekvalitetnih čarapa.

Nama je jako važno da za svaki naš proizvod od hrvatskog vojnika imamo povratnu informaciju o tome što je dobro ili loše te tako poboljšavamo kvalitetu proizvoda, jer informcija dolazi od krajnjeg korisnika iz borbene misije. Dali smo u Afganistan najbolje jakne, zaista vrlo kvalitetne, ali problem se pojavio s pijeskom koji je ulazio ispod jakne, primijetili smo da vojnici imaju potfrknute jakne i onda smo tražili rješenje da na jakni učinimo takvo povezivanje u tom dijelu kako pijesak ne bi mogao ulaziti. Trebalo je ugraditi neku vrstu vjetrobrana za uvjete u Afganistanu, dok u Hrvatskoj nije bio potreban, pa smo napravili i model vjetrobrana s rajsferšlusom koji se lako skida. Možemo reći da nam je u svijetu danas sve dostupno, ali se dugo čeka na reprometarijal, i do šest mjeseci, ako želite kvalitetu. S druge strane, male količine donose veće nabavne cijene”, kaže Denis Popović.

Proizvodi Kroko Internationala mogu se naći i u drugim zemljama Europe, pa i Bliskog istoka. Švedska policija nosi njihove negorive kombinezone, prsluke, štitnike, njemačka vojska i policija upotrebljava futrole, štitnike, balističke prsluke, u Kuvajtu su u upotrebi njihovi prsluci (i to taktički, borbeni i balistički), a u Saudijskoj Arabiji balistički zaštitni prsluk. Proizvoda te hrvatske tvrtke ima i u policijskim postrojbama UN-a na Kosovu. Država bi trebala pozornije pratiti domaću namjensku industriju jer je dobila i glavnu referenciju za izvoz – domaću opremu koriste hrvatski vojnici u vojnim misijama. Osim toga, druge države, kad su ovakvi proizvodi u pitanju, zaštitili su domaćeg proizvođača, jer se radi o sudbinama nekoliko tisuća ljudi.