OSNIVAČI TVORNICE LUTAKA MARIO KOVAČ I PETRA RADIN

Nakon što je 12 godina svoje predstave za djecu igralo na nekoliko lokacija u Zagrebu, kazalište Tvornica lutaka nakon mjeseci beskućništva ponovno je pronašlo mjesto na kojem će predstavljati svoj program. Potpisan je ugovor s Histrionskim domom, u kojem će u jutarnjim terminima sljedeće četiri godine igrati predstave Tvornice lutaka, a prva premijera na novoj lokaciji bit će “Popaj” 29. siječnja. Za Nacional su o Tvornici lutaka govorili njeni osnivači Petra Radin i Mario Kovač.

Kako kaže Petra Radin, Tvornica lutaka djeluje već 12 godina, a publika je navikla seliti s njima. Oni su i dalje putujući teatar koji igra tamo gdje je njihova publika, u školama i vrtićima, na trgovima, u skromnim dvoranama na zaboravljenim jadranskim otocima…

“Mi smo tamo gdje se nalazi i jedno jedino dijete, donijet ćemo mu radost teatra. Jedina je razlika u tome što će stalna scena za naše popularne subotnje matineje biti Histrionski dom, koji je sada i centar za kulturu otvoren za različite sadržaje”, kazala je Petra Radin, a Kovač je otkrio da su tražili adekvatni prostor za rad pa su svratili i u Histrionski dom koji ima vrlo kvalitetnu kazališnu infrastrukturu te sjajnu lokaciju, a nema jutarnji program za djecu. Razgovarali su i vrlo brzo su se dogovorili o suradnji .

Posljednje mjesto na kojem su s velikim uspjehom igrane njihove predstave bilo je Kino Grič u središtu Zagreba, ali taj prostor jednostavno nije bio prikladan za djecu, objasnio je Kovač.

“Nismo morali otići iz tog prostora, nego smo tako odlučili iz više razloga. Suradnja s ekipom koja vodi Grič godinama je funkcionirala, ali mi smo se zaželjeli promjene. Osim toga, prostor ispred dvorane Grič vrlo je popularan ugostiteljski objekt koji je zbog toga često zadimljen, što baš i nije idealna atmosfera prije predstava za djecu, pogotovo u zimskim mjesecima, kada roditelji s djecom ne mogu čekati vani na hladnoći”, kazao je za Nacional Kovač i naglasio da su šanse za dobivanje prostora od Grada koji će služiti samo njihovim potrebama, gotovo nikakve.

Idealno bi bilo, smatra Petra Radin, da Tvornica lutaka na jednom mjestu ima prostor za scenu, radionice, pohranu kostima i scenografije te uredske prostorije, a to je ujedno i uvjet za novu organizacijsku razinu, status gradskog dječjeg kazališta. Grad Zagreb, kazala je ona, nema takvu sustavnu politiku poticanja i pomaganja nezavisnim kazalištima.

Iako su pomalo ograničeni u Histrionskom domu jer u njemu uz Histrione svoje predstave igraju još neke glumačke družine, osnivači Tvornice lutaka optimistični su.

“Čujte, Mario i ja smo nedavno proslavili zajedničku 900. izvedbu naših zajedničkih predstava i u 12 godina samo smo se dvaput posvađali, i to na 15 minuta. Nismo mi neki svadljivci”, kazala je Petra Radin. A da nisu svadljivci dokazuje i to da su odustali od ideje koju su gotovo realizirali – kampiranje ispred Gradskog ureda za kulturu kako bi riješili problem beskućništva. Ali Kovač je objasnio da posljednje vrijeme previše ljudi traži svoja prava na slične teatralne načine i kaže da uglavnom, osim podrške dijela javnosti, nema od toga vajde. Zato će i dalje pokušavati sporijom i dugoročnijom metodom te prije svega kvalitetnim radom skrenuti pozornost na sebe.

U Histrionskom domu će, nadaju se, osim stvaranja i igranja predstava, dobiti prostor za njihove popularne radionice – dramske, likovne, scenografske, kostimografske, filmske i radionice bontona.

“O kvaliteti našeg rada najbolje govori naša vjerna publika koja nas slijedi u našoj Odiseji putovanja po raznim prostorima i kazalištima. Važnost kazališta za djecu i mlade općenito je zapostavljena kod nas pa tako na katedrama zagrebačkog ADU-a gotovo da nema kolegija koji se bavi tim važnim aspektom kazališta. Pa sva kazališna publika je svoju ljubav prema toj umjetnosti stekla u najmlađim godinama. Zar je moguće da to ne vide ‘odrasli’ i ‘ozbiljni’ kazalištarci?”, kazao je Kovač.

Petra Radin smatra da to kazalište treba poticati na još veći angažman. “Naše predstave drukčije su i posebne. Kad se smijete, pucate od smijeha. Kad plačete, to su prave suze. Naše predstave usmjerene su na poruku i pouku, na razvoj kreativnosti i maštovitosti, osvještavanje o ekologiji, ravnopravnosti, diskriminaciji, prijateljstvu, ljubavi, pravilnoj prehrani i ostalim temama koje nedostaju u vrtićkim i školskim programima, s ciljem pozitivnog utjecaja na buduće generacije. Dio naših programa usmjeren je na ranjive skupine djece i odraslih – djecu s posebnim potrebama, manjinske skupine, invalidnu djecu, migrante, izbjeglice, maloljetnike iz Turopolja te vrlo dobro surađujemo s udrugama tih skupina. Već drugu godinu surađujemo i s Međubiskupijskim sjemeništem u Zagrebu, kao i s Husar&Tomčić Školom, koji su čak i beznadan slučaj kao ja naučili pjevati. U koprodukciji sa Scenom Gorica upravo radimo predstavu o Popaju, a tu nam je nezamjenjiva Produkcija Esterhaus”, rekla je Petra Radin, a smatra da je Tvornica lutaka ostavila čvrst trag u kulturi.

Ali bez obzira na odlične rezultate i na to da su sljedeće četiri godine riješili problem lokacije kazališta, još uvijek imaju brojne izazove. “Uvjeti rada mogu postati prepreka i nabrijanom kreativnom naboju koji nas vozi u petoj brzini. Ipak, hranimo se reakcijama djece, roditelja, pedagoga, svih onih koji nas potiču da trčimo dalje. Novih izazova ima i u smjeru razvitka programa radionica jer i tu imamo izvrsne ideje; izazova ima ih i u integraciji s posve drugim, naizgled nespojivim programima i smjerovima, ali i u spoju s tehnološkim inovacijama informatičkog doba. Planiramo se i educirati u dječjim mjuziklima, svjetlosnom kazalištu, stalno je nešto novo. Ne nedostaje ideja, niti njihovih izvršitelja. Nedostaje samo, što bi rekao Sir Oliver, jedna sitnica – stalni prostor i novac”, zaključila je Petra Radin.