Objavljeno u Nacionalu br. 521, 2005-11-07

Jedan od najvećih nogometaša svih vremena Diego Maradona pretvara se u vođu revolucionarnog pokreta Južne Amerike: prošlog je tjedna predvodio ogromno okupljanje prosvjednika protiv Američkog summita u argentinskom gradu Mar del Plata

Diego Maradona, jedan od najvećih nogometaša svih vremena, pretvara se u vođu revolucionarnog pokreta Južne Amerike. Prošlog petka u argentinskoj Mar del Plati predvodio je masovno okupljanje demonstranata protiv Američkog summita u tom gradu. Pozvao je demonstrante da prosvjeduju mirno, ali su oni palili i razbijali dućane i banke, posebno one iz SAD-a, u središtu Mar del Plate, a 8000 policajaca nije ih ni uz pomoć suzavca i pendreka uspjelo obuzdati. Šteta je golema, ali – kako je jedan demonstrant rekao novinaru NBC-ja – samo su tako sudionici summita mogli čuti što oni traže. A traže da summit odbaci globalizacijske prijedloge američkog predsjednika Busha, čiji je dolazak u Mar del Platu posebno ogorčio demonstrante.
Bush već dugo promovira svoj plan Slobodne trgovačke zone cijele Amerike, koja bi obuhvatila sve zemlje Sjeverne i Južne Amerike. On tvrdi da bi to znatno pospješilo trgovinu, povećalo privrednu aktivnost, potaknulo privredni rast svih američkih zemalja i omogućila objema Amerikama nadmetanje s globalnim ekonomskim suparnicima. Tom planu skloni su i Kanada, Meksiko, neke karipske zemlje, Čile, Kolumbija, te još neke zemlje Južne Amerike. Protive mu se Brazil, Argentina, Urugvaj i Paragvaj, bojeći se da bi slobodan ulaz američke robe na njihova tržišta ugrozio njihove privrede, a osobito lijevo orijentirane Kuba i Venezuela.

Predsjednik Venezuele Hugo Chavez, bivši pukovnik i vođa neuspješnog vojnog udara, koji je na temelju svoje ljevičarske platforme pobijedio na demokratskim izborima, najoštriji je protivnik tog plana. On optužuje SAD za novu vrstu imperijalizma, agitira protiv američkog plana a njegova tvorca Busha naziva najgorim imenima i optužuje ga da priprema njegovo svrgavanje. Chavez ima snažnu podršku u svojoj zemlji i mnogo simpatizera u drugim latinskoameričkim zemljama gdje jačaju ljevičari, ali i jaku međunarodnu poziciju jer je Venezuela jedan od najvećih svjetskih proizvođača nafte. On jeftinom naftom pomaže siromašnijim latinskoameričkim zemljama, ali trguje i s onim zemljama tog područja čije vlade ne dijele njegove ljevičarske stavove. Venezuela je i značajan opskrbljivač naftom i SAD-a.

Chavez je stigao u Argentinu na Američki summit s namjerom da spriječi usvajanje Bushova plana, o čemu je namjeravao govoriti i na samom summitu, ali i na još jednom skupu. Uz Američki summit – koji se održava četvrti put – usporedo se u Mar del Plati održavao i “antisummit”, Narodni summit. Na njemusu se okupili predstavnici raznih antiglobalističkih, ljevičarskih i ekoloških organizacija iz cijele Južne Amerike, ali i iz drugih krajeva svijeta, kao bi prosvjedovali protiv Bushova plana i cjelokupne američke politike. Okupilo ih se vrlo mnogo na stadionu u Mar del Plati, a Chavez je bio jedini šef države koji je tamo došao. Obratio im se vatrenim dvosatnim govorom. Rekao je da je došao s lopatom, da pokopa Bushov plan slobodne trgovine, jer je on ionako već mrtav. Uz njega je na tom skupu bio i Diego Maradona, koji je svoj politički stav jasno istaknuo natpisom na majici: “Stop Bush”, a umjesto slova “s” u prezimenu bio je ucrtan nacistički kukasti križ.
Maradona je došao na summit u svoje ime, ali i kao svojevrsni izaslanik. Naime, na Američkom summitu u Mar del Plati prisutni su šefovi država ili vlada 34 zemalja s obaju američkih kontinenata, ali jedan šef države nije bio prisutan jer nije bio ni pozvan. Organizatori nisu pozvali kubanskog predsjednika Fidela Castra jer Američkom summitu mogu prisustvovati samo demokratske zemlje, a on je na Kubi na vlast došao revolucijom. Castro je zbog toga bijesan i ogorčen, ali je ipak nastojao da se kubansko gledište tamo čuje. Zato je poslao znatan broj Kubanaca u Mar del Platu, kako bi prisustvovali antiglobalizacijskom Narodnom summitu. Oni su nosili kubanske zastave u velikom broju. Castro je na summit kao neku vrstu svog izaslanika poslao i Maradonu, svog velikog prijatelja, koji mu je jako zahvalan i čiju je ideologiju bivši nogometaš i narkoman preuzeo otkad je počeo novi život.

Završivši blistavu nogometašku karijeru, Maradona je propao kao nogometni trener, imao je problema u privatnom životu i prepustio se užicima i drogi, koju je počeo konzumirati još kao nogometaš u Italiji. Od droge, koje se nekoliko puta pokušao osloboditi, umalo je preminuo.

On je potkraj 80-ih i početkom 90-ih boravio u Napulju, gdje je igrao za Napoli i od tog provincijskog kluba stvorio dvostrukog prvaka Italije, dokazavši da je jedan od najvećih nogometaš u povijesti. Svoj blistavi talent taj je sin siromašne obitelji iz najbjednije četvrti Buenos Airesa pokazivao već kao desetogodišnjak, kad su ga nogometni stručnjaci prvi put zapazili. Angažirali su ga za pionirske momčadi, a potom i za omladinske pod lažnim imenom kako bi prikrio svoje godine. S 15 godina prvi je put zaigrao u prvoj argentinskoj nogometnoj ligi, a godinu dana poslije i u argentinskoj reprezentaciji. Godinama je briljirao u klubu Boca Juniors, koji ima mnogo navijača među siromašnim građanima, čiji je idol postao. Njegove su igre u tom klubu zapazili bogati europski klubovi. Prva ga je 1982. kupila Barcelona, a 1984. je za tada rekordni transfer od 6 milijuna dolara prešao u Napoli.

Gdje god je igrao, Maradona je briljirao i sve momčadi dovodio do trofeja. Jedan od svojih najvećih uspjeha postigao je 1986. u Meksiku na Svjetskom nogometnom prvenstvu, kad je Argentina postala prvak svijeta pobijedivši u finalu Njemačku s 3:2. Većina ljubitelja nogometa sjeća se četvrtfinalne utakmice u kojoj je Argentina pobijedila Britaniju s 2:1 s dva Maradonina gola, od kojih je jedan postigao nakon što je trčeći od centra predriblao šest britanskih nogometaša i golmana i ušetao se u gol, što je bila jedna od najvećih individualnih nogometnih ekshibicija u povijesti svjetskog nogometa, a drugi je bio možda najveća prijevara u povijesti svjetskih prvenstava, jer ga je Maradona, da to sudac nije vidio, postigao rukom.
No ubrzo nakon tih velikih trijumfa uslijedio je pad. U Napulju je Maradona došao u kontakt s tamošnjim podzemljem, a mafijaši su – želeći iz Maradone izvlačiti novac – bili spremni svašta mu staviti na raspolaganje da mu se približe. Maradona je popustio čarima lagodnog života, prihvatio usluge mafijaških prostitutki, počeo konzumirati kokain. U nekoliko godina postao je teški ovisnik. Kako bi se održao u sportskoj formi, sve je češće posezao za dopingom, što za povećanje tjelesne snage, što za liječenje ozljeda.

Pri rutinskom testu Maradoni je 1991. utvrđen doping pa je suspendiran na više od godinu dana. To je bio početak kraja njegove sportske karijere. Nekoliko se puta pokušavao vratiti na teren u Španjolskoj i Argentini, čak je 1994. trebao predvoditi argentinsku reprezentaciju na SP-u u SAD-u, ali mu je nakon prvih utakmica otkriven doping pa je suspendiran. Pristupio je 1996. ponovno svom starom klubu Boca Juniors, ali nije igrao mnogo ni za njega, jer je opet pao na doping testu. Zbog toga je prestao igrati i pokušao se baviti trenerskim poslom.

Neumjereno se drogirao, oslabilo mu je srce, jako se udebljao. U urugvajskom glavnom gradu Montevideu 2000. se predozirao kokainom i umalo umro od prvog teškog srčanog udara. Urugvajski liječnici su mu spasili život i savjetovali da se liječi od ovisnosti. Obećao je da će to učiniti, ali je izabrao za to neobično mjesto. Otputovao je na Kubu, gdje ga je Fidel Castro srdačno primio i omogućio mu besplatni tretman u centru za liječenje ovisnika. Na Kubi je proveo sljedeće godine i tek se početkom 2004. vratio u Buenos Aires.
Nije se vratio potpuno izliječen, jer je imao još jednu veliku krizu već u proljeće te godine. Drama je počela 20. travnja 2004. Toga dana Boca Juniors igrao je na svom slavnom stadionu Bombonera, a Maradona je na stadionu kao gledatelj pratio tu prvenstvenu utakmicu. Opkolili su ga, kao i obično, navijači tražeći autograme, a on se jedva provlačio između njih. Mnogi navijači bili su neugodno iznenađeni njegovim izgledom: bio je iznimno debeo, neuredan, duge kovrčave kose, nervozan. Nedugo nakon što je utakmica počela Maradoni je u počasnoj loži pozlilo pa je prevezen u bolnicu Suiza-Argentina na odjel intenzivne njege.

U bolnici su dijagnosticirali smrtnu opasnost zbog novog teškog srčanog udara. Prva 24 sata bilo je kritično, liječnici su se borili za njegov život, ali su ga spasili. Lijekovima su umjetno izazvali komu kako bi mu se organizam smirio. Utvrdili su upalu srčanog mišića, inficirana pluća, tjelesnu slabost, jer je odviše debeo, što njegovo slabo srce teško podnosi. Ocijenjeno je da će barem tri tjedna morati provesti u bolnici. Nakon što su ga liječnici izvukli iz životne opasnosti, pojavio se novi problem, jer se Maradona u bolnici počeo neuračunljivo ponašati, pa je 9. svibnja Claudia Villafane, njegova bivša supruga koja se zajedno s kćerima i dalje brinula za njega, potpisala dokument kojim se složila da ga protiv njegove volje zatvore u psihijatarsku kliniku. Taj su dokument potpisale i Maradonine dvije kćeri, njegov liječnik te liječnik u bolnici Suiza-Argentina gdje se tih dana liječio. Utrpan je u bolnički automobil i prevezen u predgrađe Buenos Airesa u psihijatarsku kliniku Parque, specijaliziranu za liječenje teških mentalnih bolesnika koji su narkomani.

Ondje je proveo tri mjeseca, a kad je izišao iz bolnice, uspjevši se uz pomoć odvjetnika osloboditi tutorstva obitelji, otputovao je opet na Kubu. Boraveći kod Castra opet se preporodio, ponovno je osjetio da mu je ondje posebno dobro. Već prvi put Maradoni se jako svidjela Kuba, kako Kubanci žive, a svidjela mu se i Castrova ideologija i način na koji je Castro organizirao svoju zemlju. Tako je nekoć raspojasani hedonist Maradona, koji je neobuzdano trošio golem novac na užitke, postao pod utjecajem Castra ljevičar i antiglobalist, protivnik američke politike prema Kubi i cijeloj Latinskoj Americi.
Nakon višemjesečnog boravka na Kubi otputovao je u Kolumbiju na operaciju kojom su mu skraćena crijeva, zbog čega mu se smanjila pretjerana težina. Vratio se u Argentinu i odlučio širiti svoje nove ideje. Ovog ljeta postao je televizijski voditelj, a njegova emisija “Noche del 10” – “Noć broja 10”, nazvana prema broju što ga je nosio na dresu, koja se prikazuje na argentinskoj televizijskoj mreži 13, postala je jedna od najgledanijih emisija u Argentini. On jasno izražava svoja politička gledišta, ugošćava svjetske zvijezde, razgovara s poznatima. U prvoj emisiji gost mu je bio slavni brazilski nogometaš Pele, jedini koji je u povijesti nogometa bio bolji od Maradone. Razgovor su završili partijom glavometa. Bio je tu i popularni britanski pjevač Robbie Williams. U tim emisijama, osim zabavnim temama, bavi se i politikom, a redovito napada Busha, kojeg je upravo u emisiji u kojoj je nastupao Robbie Williams nazvao “masovnim ubojicom”.

Samo nekoliko dana prije Američkog summita intervjuirao je Fidela Castra na Kubi. Razgovor je trajao pet sati, u cijelosti ga je prikazala kubanska televizija, dok je Maradona u svojoj emisiji pustio samo najvažnije dijelove intervjua. Castro je podsjećao na svoje prijateljstvo s Che Guevarom, Maradoninim sunarodnjakom i idolom, a znatan dio razgovora odnosio se i na predstojeći Američki summit, na koji Castro nije bio pozvan. Castro je upozorio Busha da mu je bolje da na summit ne dolazi: “Bolje mu je da nađe neku izliku da se ondje ne pojavljuje. Ako dođe, bit će to za njega velika greška, jer je njegov plan o slobodnoj trgovinskoj zoni već ionako mrtav.” Maradona je u razgovoru obećao Castru da će organizirati demonstracije protiv Busha u Mar del Plati i dodao: “Mislim da je Bush ubojica… Predvodit ću prosvjed protiv toga da stupi na argentinsko tlo.” Potom je, koristeći Castrovu kubansku titulu, dodao: “Obećavam zapovjedniku (el comandante) da ću to učiniti. On je za mene bog.” Castro mu je na to odgovorio da se čuva, jer bi imperijalisti na njega mogli organizirati atentat, kao što su to neuspješno pokušavali i kad je on sam u pitanju.

Ono što je obećao, Maradona je i učinio. Bio je jedan od glavnih propagatora antiameričkih demonstracija koje su pripremane u povodu dolaska Busha u Mar del Platu. Maradona je doputovao posebnim vlakom koji su organizirali bolivijski protivnici globalizacije, na čelu s lijevim bolivijskim predsjedničkim kandidatom Evom Morelesom, vođom seljaka, koji je velik favorit skorašnjih izbora. U vlaku su bili i glazbenici Silvio Rodriguez i Manu Chao, te beogradski redatelj Emir Kusturica, koji o Maradoni snima dokumentarni film. “Ponosan sam što sam u vlaku koji se odriče ljudskog smeća kakvo je Bush”, rekao je Maradona.

Oduševljeno je pozdravljen na stadionu gdje se okupilo 10.000 antiglobalističkih demonstranata. Posebno su mu pljeskali kad je na bini zagrlio Chaveza i viknuo u mikrofon: “Argentina ima svoj ponos. Izbacimo Busha odavde!” Nakon što su saslušali govornike noseći velike transparente protiv Busha, SAD-a, te slike Che Guevare, Simona Bolivara i drugih latinskoameričkih revolucionara, okupljeni su krenuli u demonstracije prema kongresnom centru gdje se održavao Američki summit. Tada su se sukobili s policijom i buknuli su nasilje i vandalizam.