Objavljeno u Nacionalu br. 804, 2011-04-12

CIJENA GRADNJE I OPREMANJA novog Centra za transplantaciju organa Kliničke bolnice Merkur u nekoliko godina se utrostručila sa 100 na 300 milijuna kuna

Nazire se nova afera u hrvatskom zdravstvu, i to u Kliničkoj bolnici Merkur, otkrili su Nacionalu upućeni liječnički izvori. Ondje se već nekoliko godina gradi novi Centar za transplantaciju organa. Tim se radovima još ne nazire kraj iako su trebali biti dovršeni prije pune dvije godine, ali je zato cijena projekta dramatično narasla. Ako je vjerovati službenim priopćenjima Vlade i izjavama ministra zdravstva Darka Milinovića, prilikom realizacije tog projekta došlo je do zagonetnog povećanja ulaganja državnog novca za gotovo 200 milijuna kuna, tako da bi konačni trošak njegova dovršenja trebao doseći 300 milijuna kuna.

OKOLNOSTI TIH ZBIVANJA naoko podsjećaju na slične građevinske afere u kojima se događalo da kilometar izgrađene autoceste bez posebnih objašnjenja više puta poskupljuje u kratkom vremenu, ili one u kojima se događalo da se neki radovi višestruko preplaćuju. Što se točno dogodilo prilikom gradnje Centra za transplantaciju organa na Merkuru tek se treba otkriti, ali već se sada može dati jedna gotovo nevjerojatna informacija.

Prilikom realizacije tog projekta na postojeću bolnicu Merkur dograđeno je još 1600 četvornih metara bolničkog prostora. Ako će cijena izgradnje i opremanja tog prostora doseći 300 milijuna kuna, onda to doseže nevjerojatnih 187.500 kuna, ili otprilike 25.600 eura po četvornom metru.

TA ZAGONETNA GRAĐEVINSKA investicija započela je 9. srpnja 2007. Na službenoj internetskoj stranici Vlade tada je objavljen članak o tome kako je tadašnji premijer Ivo Sanader položio kamen temeljac za taj centar. Uz tekst je objavljena i prigodna fotografija premijera Sanadera, koji je lopatom zagrabio u tačke i vadio cement, kako bi simbolično položio kamen temeljac. Sanader je tom prilikom izjavio da je njegova vlada čvrsto opredijeljena da hrvatsko zdravstvo ide naprijed i ukorak s naprednim europskim i svjetskim zemljama. Ravnatelj bolnice Željko Vidas istom prilikom zahvalio je Vladi i premijeru Sanaderu što su prepoznali vrijednost transplantacijske medicine, a sve je to podržao i tadašnji ministar zdravstva Neven Ljubičić. U istom tom tekstu objavljene su i dvije značajne tehničke informacije o tom projektu. Objavljeno je da se radi o projektu vrijednom oko 100 milijuna kuna, od čega građevinski radovi vrijede oko 74 milijuna kuna. Isto tako, objavljeno je i to da bi radovi trebali biti dovršeni za oko dvije godine, kada će se otvoriti novi centar s 20 dvokrevetnih soba, novim operacijskim dvoranama, kao i novom intenzivnom skrbi. Rok za dovršenje trebao je, dakle, biti u ljeto 2009. Međutim, nešto više od godinu dana nakon početka rada na tom projektu neke su se okolnosti očito promijenile, pa je cijena porasla. To se može zaključiti analizom novinskih tekstova koji su objavljeni prilikom obilježavanja 10. obljetnice transplantacijskog programa jetre u toj bolnici, što se dogodilo početkom rujna 2008. Hina je tada objavila tekst u kojem se navodi da je u sklopu bolnice započela gradnja centra za transplantacije, čiji bi poliklinički dio s dijagnostikom trebao biti završen do kraja 2008. Ostali dio, koji obuhvaća operacijske dvorane, odjel za transplantirane bolesnike intenzivne njege s pet izolacijskih jedinica, predavaonicu i ostale popratne sadržaje, prema navodima ravnatelja bolnice Vidasa koje je Hina prenijela u tom tekstu, trebao je biti završen do lipnja 2009. Potom se navodi da će centar poboljšati uvjete rada i liječenja, te da će izgradnja i opremanje stajati 150 milijuna kuna. Samo godinu dana nakon početka rada na tom projektu cijena je porasla za 50 milijuna kuna.

ŽELJKO VIDAS SLIČNU INFORMACIJU potvrdio je godinu dana kasnije za Jutarnji list – 21. listopada 2009. izjavio je da će ukupna investicija doseći 150 milijuna kuna, da su građevinski radovi vrijedni 75 milijuna kuna, te da će se još 80 milijuna kuna uložiti u nabavu vrhunske opreme. Također je kazao da će prva faza rekonstrukcije biti završena za nekoliko mjeseci – dakle, već se kasnilo s radovima, da će na postojeću bolnicu biti dograđeno 1600 četvornih metara koji će bolnici pomoći da postane centar izvrsnosti, da će u lipnju 2010. proraditi i Centar za transplantaciju, te da će se do kraja 2010. preurediti cijela bolnica. Isti taj centar je prema prvotnim najavama na internetskoj stranici Vlade u cijelosti trebao biti dovršen u srpnju 2009. Centar nije proradio do danas, a Nacional je saznao da se o datumu preuređenja cijele bolnice može samo nagađati. U međuvremenu su troškovi zato dodatno porasli. To se može zaključiti odnedavno, kada je 9. ožujka ove godine otvoreno rodilište u istoj toj bolnici. Tom prilikom objavljeni su i različiti tekstovi u kojima se konstatira da je resorni ministar Darko Milinović otvorio to rodilište, čije su uređenje i opremanje stajali 7 milijuna kuna. U istom tom tekstu navodi se da je Milinović toga dana obišao i dio bolnice u kojemu će se nalaziti novi transplantacijski centar, “koji bi trebao biti otvoren do kraja godine”. U istom tekstu objavljena je i sljedeća rečenica: “U uređenje centra koji bi, po Milinovićevim riječima, trebao biti perjanica hrvatskog zdravstva bit će ukupno uloženo 300 milijuna kuna.” Tako se jednostavnom analizom objavljenih novinarskih tekstova i izjava Vladinih dužnosnika od 9. srpnja 2007. do 9. ožujka 2011. može rekonstruirati da su se troškovi realizacije projekta gotovo udvostručili, zajedno s rokom za njegovo dovršenje. Ako se prvotno konstatiralo da vrijednost građevinskih radova doseže 75 milijuna kuna, a ravnatelj Vidas je javno izrekao da će se za nabavu vrhunske opreme potrošiti još 80 milijuna kuna, postavlja se pitanje što je dovelo do dodatnog troška od 150 milijuna kuna. To je pitanje Nacional postavio ministru Milinoviću, a on je na njega odgovorio ovako: “Izgradnja transplantacijskog centra izlicitirana je na 74,2 milijuna kuna i vrijednost tih radova nije se povećala. U svom obraćanju javnosti prilikom nedavnog posjeta bolnici osvrnuo sam se na ulaganje u bolnicu od 2004. do toga dana. Kad sam spomenuo iznos od 300 milijuna kuna, pod tim se podrazumijevaju sveukupna ulaganja iz državnog proračuna u bolnicu, bolničke limite i opremu, kao i ulaganja iz decentraliziranih sredstava.” Izvori Nacionala iz liječničkih krugova tvrde da se o tome može diskutirati, te da on nije pojasnio zašto se s radovima kasni i zašto su se pojavili brojni neočekivani troškovi. Upućeni liječnički izvori ispričali su Nacionalu što je moglo dovesti do djelomičnog porasta troškova na realizaciji tog projekta. Prema njima, već 2008. izdana je građevinska dozvola za izgradnju nove trafostanice u bolničkom krugu. Ta se trafostanica navodno morala izgraditi zato što postojeće instalacije na bolničkoj zgradi nisu mogle izdržati puštanje u pogon nekih novih medicinskih aparata, čija je nabava naručena u izbornoj 2007., a koji su potom pušteni u rad tek nakon što su gotovo tri godine proveli u bolničkom skladištu. Riječ je o uređajima za magnetsku rezonancu i multislice CT koje je bolnici navodno prodao Gordan Tomac, sin Berislava Tomca, dugogodišnjeg prijatelja tada moćnog hadezeovca Andrije Hebranga. Ako je vjerovati tvrdnjama Hebrangovih protivnika, ti su uređaji kupljeni preventivno, uoči izbora 2007., bez analize mogu li to bolničke instalacije podnijeti. Tek potom se navodno zaključilo da je potrebno izgraditi novu trafostanicu u bolničkom krugu. Čak i ako je nabava tih uređaja bila posve opravdana i zakonita, postavlja se pitanje zašto se krenulo u izgradnju novog centra u bolnici bez prethodne analize mogu li postojeće strujne instalacije to podnijeti i koliko će koštati prilagodba tih instalacija, što očito nije bilo predviđeno kada je Vlada prvi put iznosila procjene ukupne vrijednosti tog projekta. Tvrdi se da je gradnja te trafostanice stajala 30-ak milijuna kuna, te da ona ni nakon dovršenja gradnje jedno vrijeme nije puštena u rad, jer se nije mogao dobiti atest bez dodatnog plaćanja, budući da se navodno radilo o prvom takvom objektu u Hrvatskoj. Isti liječnički izvori ispričali su Nacionalu da se potom uvidjelo da bolnica nema dovoljne kapacitete vode za hlađenje bolničkih aparata koji bi se trebali nabaviti i koristiti u novom bolničkom centru. Zato se dodatno investiralo u izgradnju stanice za vodu, što je proizvelo dodatne troškove. To je ujedno dovelo do novih zakašnjenja u izvođenju građevinskih radova, koji se privode kraju, ali se još uvijek nabavlja oprema.

DA JE RIJEČ O IZNIMNO SKUPOJ investiciji otkrivaju i neke usporedbe. Primjerice, kada je javnosti objašnjavao koliko stoji građenje četvornog metra njegove obiteljske kuće, Milinović je svojedobno točno rekao da se četvorni metar kvalitetnog stambenog prostora u izgradnji u Zagrebu plaća oko 700 eura. Izvori bliski Vladi ispričali su Nacionalu da je izgradnja četvornog metra nove moderne zgrade SOA-e stajala oko 1200 eura. Čak i da se cijena izgradnje Centra za transplantaciju pri bolnici Merkur zadržala na prvotno objavljenih 75 milijuna kuna, to bi iznosilo 46.875 kuna, ili čak 6400 eura po četvornome metru. Zašto je ta cijena toliko visoka nikada nije objašnjeno, a taj je iznos vjerojatno ipak dodatno rastao, bez posebnih objašnjenja zašto. Zašto se to dogodilo Nacional je upitao i ravnatelja bolnice Merkur Željka Vidasa, ali do zaključenja ovog broja Nacionala on nije stigao odgovoriti na postavljeno pitanje.