Objavljeno u Nacionalu br. 772, 2010-08-31

Norveški ulagači žele u iduće tri godine naručiti 20 brodova od hrvatskih brodogradilišta i nadaju se da će s Vladom postići sporazum do kraja 2010.

Ruđer Friganović, državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva, izjavio je na HTV-u da ne postoji Vladin “plan B” za spas i restrukturiranje hrvatskih brodogradilišta i da je prodaja brodogradilišta 3. maj, Brodosplit i Brodotrogir jedina opcija za njihov spas. Možda je iznio takvo stajalište zbog naputka Europske komisije, koja je Hrvatskoj uvjetovala da mora privatizirati brodogradilišta jer se tek nakon toga u njima mogu ugovarati novi poslovi. Istoga dana Nacionalu je u Zagrebu intervju dao Olav Dalen Zahl, predsjednik uprave norveške tvrtke Olympia Holding, jedan od norveških poslovnih ljudi koji su osmislili norvešku investiciju u goleme zemljišne parcele, odmarališta, luksuzne vile i druge objekte na području od Rovinja do Dubrovnika.

Radi se o nekretninama koje su norveški investitori pokupovali od srpskih tvrtki i fizičkih osoba u Hrvatskoj, a hrvatska ih je vlada 31. prosinca 1990. uredbom oduzela i uknjižila u svoje vlasništvo. Hrvatska će vlada morati vratiti oduzetu imovinu ili pravično financijski nadoknaditi štetu nositeljima tih potraživanja gdje nije moguće vratiti imovinu. Vlasnici većeg dijela tih potraživanja postali su norveški investitori i oni sad pregovaraju s hrvatskom vladom o rješenju tog pitanja.

Vladi su ponudili da svoja potraživanja ulože u spas hrvatske brodogradnje. Norveški ulagači žele od hrvatskih brodogradilišta naručiti 20 brodova koji bi se gradili sljedeće tri godine i koji bi zaposlili brodogradilišta u punom kapacitetu, što bi državu u tom razdoblju oslobodilo plaćanja državnih subvencija. Zato ih je iznenadila Friganovićeva izjava. Olav Dalen Zahl u razgovoru za Nacional komentira Friganovićev istup, objašnjava zašto su norveški fondovi počeli kupovati oduzetu srpsku imovinu u Hrvatskoj i zašto žele uložiti u hrvatska brodogradilišta.

NACIONAL: Kako komentirate tvrdnju Ruđera Friganovića da Vlada nema “plan B” za spas brodogradilišta?

– Žao mi je zbog te izjave, ali ona se djelomice može razumjeti ako je izgovorena zbog pritisaka Europske komisije. Međutim, naša bi ponuda mogla pomoći da se brodogradilišta lakše prodaju i da se zaradi više novca. Odluka Europske komisije da se brodogradilištima zabrani ugovaranje novih poslova do okončanja privatizacije je nepravedna i bez imalo poslovne logike. Privatizacija brodogradilišta pod takvim uvjetima vjerojatno će rezultirati potpunim gašenjem brodogradilišta u sljedećih 12 mjeseci. I u odličnim vremenima teško je prodati brodogradilište bez narudžbi, a kamoli danas kad je globalna industrija još uvijek teško ranjena posljedicama recesije. Stoga je naša grupacija od proljeća intenzivno radila na prijedlogu Programa brodogradnje koji bi angažirao sve kapacitete u hrvatskim brodogradilištima. S većinom škverova usuglasili smo i tekst ugovora koji čekaju na potpis. Riječ je o programu veličine 500 milijuna eura i još toliko u opcijama. Taj program škverovima bi osigurao poslove, Vlada bi im kao sadašnji vlasnik dala određenu vrijednost u privatizaciji bez ikakvih subvencija, a mi bismo postigli svoje poslovne ciljeve i dobili kvalitetne brodove koje tržište cijeni i prepoznaje. Bili smo vrlo fleksiblni u vezi s cijenama, rokovima i tipovima brodova, samo smo vlasnika suočili s izazovom da poštuje obveze iz Ugovora o sukcesiji, na koje su se obvezali još prije sedam godina. Vjerujemo da se naše aktivnosti od proljetos razumiju kao partnerske i dobronamjerne. Mi smo spremni za posao ako postoji volja svih uključenih strana. Sve bi se to moglo kvalitetno povezati, ako Vlada prihvati naš model prema kojem bi se riješilo pitanje našeg vlasništva nad oduzetom srpskom imovinom u Hrvatskoj.

NACIONAL: Zašto ste investirali u ku­pnju oduzete srpske imovine u Hrvatskoj i u kakvoj su vezi ta ulaganja s hrvatskim brodogradilištima?

– Ta se veza očituje u našoj namjeri da svoja potraživanja od hrvatske vlade, koja se povezuju s oduzetom srpskom imovinom, riješimo ulaganjem u hrvatska brodogradilišta. Uložili smo u kupnju oduzete srpske imovine u Hrvatskoj zato što nam se to činilo dobrim poslovnim ulaganjem. Predstavnici Recap Internationala počeli su prije pet godina kupovati potraživanja srpskih tvrtki od Hrvatske, koja se tiču imovine koju im je Hrvatska zaplijenila potkraj 1990. Međutim, to se pitanje jednog dana moralo riješiti i definitivni pravni okvir za njegovo rješavanje dogovoren je međudržavnim Ugovorom o sukcesiji, i to njegovim Aneksom G. U Aneksu G piše da se pitanje vlasništva nad pokretninama i nekretninama koje su bile u vlasništvu srpskih i drugih tvrtki u Hrvatskoj do 31. prosinca 1990. treba riješiti prema normama i standardima međunarodnog prava, neovisno o nacionalnosti, državljanstvu, prebivalištu ili boravištu vlasnika te imovine. To znači da se svako trgovanje tom imovinom proglašava ništavnim i poništava. Kako je hrvatski Fond za privatizaciju veći dio te imovine već prodao, hrvatska država zapravo sada mora platiti nositelju potraživanja fer odštetu. Za nas se praktično radi o ulaganju bez rizika, jer je Ugovor o sukcesiji po snazi iznad Ustava i mora se poštovati. Međutim, mi smo u pogledu naplate svojih potraživanja prilično fleksibilni, pa smo umjesto toga predložili Vladi zanimljivo rješenje.

NACIONAL: Kakvo je to rješenje?

– Ponudili smo Vladi da nam izda potvrdu da će nam ta potraživanja platiti za nekoliko godina. Mi bismo se na temelju te potvrde zadužili u inozemstvu i kompletan bismo kredit uložili u posrnula hrvatska brodogradilišta. Tako bismo u brodogradilišta uložili oko milijardu eura. Osim kredita u posao bismo uložili i 250 milijuna eura vlastitog novca. Novac bismo uložili u oživljavanje brodogradilišta 3. maj te brodogradilišta u Splitu i Trogiru. To bi im omogućilo da punim kapacitetom, bez kune državnih poticaja, rade najmanje tri godine. Naručili bismo izgradnju 20 velikih brodova, product i chemical tankera, te PCTC car carriera. Sve su to brodovi koje u Južnoj Koreji mogu izgraditi znatno jeftinije nego u Hrvatskoj, ali mi ipak imamo svoju računicu ako bismo poslovali u Hrvatskoj.

NACIONAL: Koja je to računica?

– To su prvenstveno naši kontakti u tom poslovnom miljeu. Osim toga, hrvatska brodogradilišta imaju dobru reputaciju, jer grade brodove zavidne kvalitete. Mi smo potraživanja na temelju kojih planiramo ući u ovu investiciju kupili s popustom, tako da nismo platili punu cijenu. To nam također otvara prostor za zaradu. Uz sve navedeno, u Norveškoj smo već imali iskustava s brodogradnjom i prodajom brodova, a i neki naši suvlasnici i partneri imaju iznimna iskustva u svjetskom brodogradilišnom miljeu. Možda bismo bili i suvlasnici dijela flote izgrađene u Hrvatskoj.

NACIONAL: U kojoj su fazi pregovori s hrv­atskom vladom?

– U srpnju smo održali sastanak s ministrom gospodarstva Đurom Popijačem i zadovoljni smo njegovim sadržajem. Mislim da je naša inicijativa dobro primljena, posebno zato što nismo inzistirali na avansnim garancijama za gradnju brodova, a to je nešto na čemu obično svi inzistiraju. Dogovorili smo se da bi Vlada trebala precizno osmisliti model naše suradnje. Naši sugovornici u Vladi rekli su da bi sve to trebalo dobro pripremiti i da će u pregovore uključiti razne državne institucije, kako ih nitko ne bi mogao prozivati zbog eventualnih propusta u pregovorima. Mi smatramo da se radi o jednostavnoj suradnji, da će to Vlada brzo shvatiti i da od te suradnje svi možemo samo profitirati. Zato se nadamo da bi od jeseni ti pregovori mogli dobiti na dinamici i uskoro ući u završnu fazu. Zato sam i osobno došao u Zagreb, da vidimo mogu li se ti pregovori dodatno ubrzati.

NACIONAL: Jeste li zainteresirani i za preuzimanje hrvatskih br­od­og­radilišta?

– U ovom trenutku nismo, ali ovaj bi investicijski ciklus mogao pomoći da brodogradilišta stanu na noge. Kroz kontakte koje bismo osigurali da se tih 20-ak brodova proda, hrvatska bi brodogradilišta mogla doći u položaj da mogu dogovarati i druge nove poslove, a možda i do nekih strateških ulagača. Kako god bilo, u nastavku naših pregovora s Vladom vjerojatno ćemo dotaknuti i pitanje osiguranja savjetnika koji bi mogli pomoći pri restrukturiranju. Trenutačno su ta brodogradilišta u znatnim problemima, ali se oni mogu svladati. Lako je moguće da imaju višak zaposlenih, ali oni bi u slučaju naše suradnje ipak radili punim sadašnjim kapacitetom bar još tri godine. Osim toga, nije isključeno da ćemo moći ponuditi i dolazak raznih financijskih eksperata koji bi mogli pomoći u dubinskom sagledavanju poslovne situacije u tim brodogradilištima. Zato smatramo da su nepravedni pritisci Europske komisije da se brodogradilišta moraju privatizirati prije nego što se u njima nastave dogovarati poslovi.