Objavljeno u Nacionalu br. 840, 2011-12-20

Jo Nesbø proslavio se serijalom s detektivom Harryjem Holeom, Martin Scorsese režirati će film prema njegovoj knjizi, a za Nacional objašnjava zašto je dao otkaz kao broker i postao pisac

Jo Nesbø, 51-godišnji norveški pisac krimića, sprema se na proslavu Božića, nakon čega odlazi na Tajland gdje će ostati do ožujka. Razloga za slavlje i provod ima i previše. Njegova posljednja knjiga “Leopard”, osma iz serijala s detektivom Harryjem Holeom u glavnoj ulozi, apsolutni je hit, prema njegovoj knjizi “Headhunters” (u kojoj Harry Hole nije glavni lik) snimljen je film u norveškoj produkciji, a nedavno je objavljeno da će prema knjizi “Snjegović” sljedeće godine Martin Scorsese snimiti film.

Snimat će se i hollywoodska verzija “Headhuntersa”. Ne treba zanemariti ni da je u Hrvatskoj objavljena i četvrta njegova knjiga iz serijala o Harryju Holeu, prevedena kao “Spasitelj”, u kojoj je jedan od glavnih likova plaćeni ubojica ratni veteran iz Vukovara. Unatoč zgusnutu rasporedu, Nesbø je našao vremena razgovarati za Nacional, možda i zato što je kao tinejdžer igrao nogomet i sanjao o tome kako će jednog dana igrati za Tottenham. Danas je samo njihov navijač: “Sve dok Modrić, Kranjčar i Ćorluka igraju za Tottenham, bit ću zahvalan Hrvatskoj.”

NESBØ SE JOŠ U SVIBNJU ove godine pojavio u Cannesu na filmskom festivalu kako bi pregovarao s najjačim hollywoodskim producentima o otkupu prava za ekranizacijom neke njegove knjige. Prvo je dogovoreno da kompanija Summit, ona ista koja je producirala serijal “Sumrak: Saga”, snimi film “Headhunters”, a zatim i da Scorsese, prema scenariju Matthewa Michaela Carnahana (pisao scenarije za filmove “The Kingdom” and “Lions for Lambs”), režira “Snjegovića”. U razgovoru sam se sjetio intervjua s Arthurom Goldenom, autorom knjige “Sjećanja jedne gejše”, koji mi je rekao: “Rekli su mi da, kada prodam prava, više ne pitam što će biti s filmom i kako će moja knjiga izgledati na platnu.” Nešto slično rekao nam je i Nesbø. “Kad napišem priču, to je za mene kraj. Nakon toga spreman sam je dati nekom talentiranom scenaristu ako je on želi iskoristiti. Problem s Harryjem Holeom je u tome što ja još uvijek nisam okončao serijal, još uvijek ga pišem. Jasno mi je da neću imati kontrolu nad filmom, ali se ne bojim što će se s njim dogoditi. Ja ću biti izvršni producent, ali ne mislim da će to itko primijetiti”, rekao nam je Nesbø koji je veliki ljubitelj Jima Thimpsona, čiju je knjigu “The Killer Inside Me” s osrednjim uspjehom prije dvije godine ekranizirao britanski redatelj Michael Winterbottom.

“CASEY AFFLECK je izvrstan u tom filmu. Posebno u sceni kada uđe u kuhinju, zastane, pomisli na svoju djevojku koju je upravo ubio, a zatim počne zviždati veselu pjesmicu”, dodao je Nesbø. Za sastanke u Cannesu s hollywoodskim šefovima ne smatra da su bili nešto posebno i kaže: “Ne znam tko je među njima bio velika faca, a tko nije, pa nisam ni razmišljao o tome. Tada smo se dogovorili da kompanija Summit ne radi remake norveškog filma ‘Headhunters’ nego da radi svoj film na temelju te moje knjige.” Zanimljivo, Nesbø se dugo opirao filmskim verzijama svojih knjiga, tvrdio je u intervjuima da bi filmska verzija Harryja Holea mogla uništiti lik Harryja Holea u knjizi, a sada nam je rekao da je doista moguće da nakon Scorseseova filma možda više neće pisati knjige temeljene na liku Harryja Holea. Nesbø je zanimljiva književna pojava, nekadašnji broker (danju) i vođa popularne norveške rock grupe Di Derre (noću), jednog dana je sve odbacio i počeo pisati mračne krimiće. Inspiraciju za pisanje nije pronalazio u svojim dotadašnjim poslovima: “Sve je to bilo u mojoj glavi. Ja sam bolesnik.” A onda je objasnio razloge preokreta u svom životu: “Shvatio sam da imam dovoljno novca od kojeg mogu dalje živjeti budem li vodio normalan život. A nikad nisam želio imati jahtu. Moj otac je prerano umro, prije nego što je našao vremena da napiše knjigu koju je želio napisati. Tada sam shvatio da ne možeš odgađati ono što moraš učiniti.” Njegova majka radila je kao knjižničarka pa kaže: “Moji roditelji imali su jako mnogo knjiga, što me tjeralo na čitanje, a čitanje me tjeralo na pisanje.”

Upravo je njegovo obiteljsko podrijetlo utjecalo na temu knjige “Crvendać”, prve Nesbøove knjige prevedene na hrvatski, koju je napisao 2000. godine. U njoj je bivši nacist nađen mrtav, detektiv Harry Hole traga za ubojicom, a sve vodi u II. svjetski rat kada se dio norveških vojnika borio na strani nacista. Skandinavski autori često u svojim knjigama imaju poveznice s II. svjetskim ratom, poput Stiega Larssona u trilogiji “Millenium”, a Nesbø nam kaže: “Odrastao sam u obitelji u kojoj je majka, kao i njezin dio obitelji, bio u pokretu otpora, dok se moj otac s 19 godina dobrovoljno pridružio Nijemcima da bi se borio protiv Staljina i komunista na sjevernoj fronti.”

Ta knjiga donijela mu je nagradu Norveškog udruženja knjižara za najbolji roman godine, a četiri godine kasnije “Crvendać” je proglašen za najbolji norveški kriminalistički roman svih vremena. S obzirom na uspon skandinavskih autora krimića na svjetskom tržištu, počele su usporedbe s dvojcem Maj Sjöwall i Per Wahlöö, švedskim bračnim parom koji se 60-ih proslavio krimićima s glavnim likom detektivom Martinom Beckom. Beck i Hole imaju samo neke sličnosti, jer Hole je detektiv-odmetnik sklon samodestrukciji, a Beck nije. “Mislim da postoje određene sličnosti između ta dva lika. Sjöwall i Wahlöö su kumovi skandinavskih krimića, utjecali su na većinu skandinavskih autora. Ali na mene su više utjecali američki autori ‘tvrdo kuhanih’ krimića”, odgovorio nam je Nesbø koji je oduševljen Jimom Thompsonom.

Radnja Nesbøovih krimića odvija se u Oslu, gradu za koji je norveška spisateljica Anne Holt izjavila da je “nevin” i da mnogi policajci čak ne nose oružje. Upravo u takvu Oslu odvijaju se u Nesbøovim knjigama stravična ubojstva, ali on kaže da ne želi svojim knjigama dokazivati da Oslo nije onakav kakvim ga drugi vide. “Ne želim ništa dokazivati. Oslo iz mojih knjiga je prikazan 95 posto istinito, dok je pet posto izmišljeno”. Ono što je primjetno iz njegovih pa i iz knjiga drugih skandinavskih autora jest brojnost likova s područja nekadašnje Jugoslavije, te je tako lik iz “Spasitelja” plaćeni ubojica iz Vukovara. “Ljude koji su došli odonud i koje poznajem ljudi su koji poštuju zakone i uklopili su se u norveško društvo. Ali u mojim knjigama nije uvijek tako”, rekao je Nesbø.

“A nije uvijek tako ni u stvarnom životu.” Nesbø u knjizi pokazuje vrlo dobro poznavanje ratne i političke situacije u Hrvatskoj 90-ih kad je navraćao u našu zemlju, ali su zanimljivi i detalji. Primjerice, u jednom trenutku jedan od likova u knjizi, izbjeglica iz Slavonije koji živi u Zagrebu, kaže kako ih je vlast u Zagrebu zanemarila jer imaju previše srpske krvi u svojim venama. “Mislim da je to tvrdnja koju sam čuo tijekom putovanja Hrvatskom i ostalim zemljama Balkana. Bilo je to u vrijeme kad je NATO bombardirao Srbiju, a ja sam razgovarao s mnogim ljudima iz bivše Jugoslavije”, kaže Nesbø. U “Spasitelju”, kao i u drugim knjigama, Nesbø se pita što je ispravno, a što nije, on ne daje konačnu presudu, pa tako u ovoj knjizi ne presuđuje plaćeniku iz Vukovara, ne želi reći jesu li njegova ubojstva opravdana ili nisu. “Pokušavam prikazati i shvatiti motive svojih likova. To ne znači automatski da ih volim ili da im sudim, na čitatelju je da presudi. Moje knjige govore o moralnim paradoksima i dilemama. I, da, preferiram sive moralne zone naspram onih crno-bijelih.”

NESBØ ZNA BITI ZAHTJEVAN kad piše o upletenosti Norveške u II. svjetski rat, o trgovini oružjem iz istočne u zapadnu Europu, o hijerarhiji u Vojsci spasa i o mnogim drugim temama, on traži od svojih čitatelja visoku razinu obrazovanosti, posebno kad je riječ o situaciji u Norveškoj, što znači da uspjeh njegovih knjiga nije instantan. “Mislim da su čitatelji inteligentni, dovoljno da ispune praznine koje im ostavljam. Moje iskustvo govori mi da što sam više pisao o stvarima koje su poznate u Norveškoj, to sam više olakšavao komunikaciju na univerzalnoj razini. Nikad nisam želio prilagoditi se čitateljima, oni se moraju prilagoditi meni. A kad mi se približe, ja ih tada častim”, smatra Nesbø. Jedan od načina na koji se čitatelji mogu približiti Nesbøovim radnjama i likovima je glazba iz osamdesetih godina čiji se izvođači često spominju u knjigama. “Mislim da nečiji glazbeni ukus puno govori o njima samima. Glazba iz 80-ih? To je glazba koju Harry Hole sluša, ne ja. Dobro, možda i ja”, našalio se Nesbø na kraju razgovora.