Jedan je mađarski književni urednik zabilježio zasigurno najganutljiviju manifestaciju navijačkog ponašanja. Subotom, kad se igraju mečevi, mladi bi policajac naprosto promijenio stranu, odnosno prešao navijačima. Pjenio bi se i tresao ogradu, urlao i bodrio dečke na pobjedu, te gađao i gadio kolege koji su trebali obuzdati navijačke mase. Čovjek koji navija, većinom nije sam. Kafka kaže da sami ne znamo izreći ono što jesmo, jedino bi u zbornom govoru moglo biti zrnce istine. A stvari stoje tako da onaj tko navija zapravo ne bi mogao biti loš čovjek, jedino se može dogoditi da je u zabludi, da je na pogrešnom putu, ili da je strašno pijan.

Tako o navijaču razmišlja László Darvasi, mađarski pjesnik, prozaist i novinar. Osim kao urednik časopisa “Szeged Daily” te član uredništa jedinog mađarskog književnog tjednika “Život i književnost”, Darvasi je poznat kao majstor kratke priče na koje osobit utjecaj ima književno novinarstvo. “Tajna svjetska reprezentacija” nije tipična knjiga koju biste očekivali od dugogodišnjeg nogometnog reportera. Rezultati, statistike i sva suhoparnost koju moderni nogomet može povući za sobom njega ne zanima. Ono što povezuje sve njegove priče, stvarne i izmišljene, glavni je junak – nogomet.

U priči “Moja selekcija svijeta” autor igrače za idealne pozicije pronalazi u svojim svjetonazorima, navikama i mašti. Golman je ŽENA, desni bek JUHA, središnji igrač obrane LJUBAV (“Pokušavao sam i s drugim igračima, ali zamjenu joj nisam nalazio. Osjećaj za ritam, način na koji se kreće s jedne strane na drugu, kako povremeno izbija i sama završava napad, sve je to neponovljivo. Istina, katkada na žalost pada i na školničke varke.”), lijevi bek GLAZBA, libero PROLJETNO TLO, desni bočni VINO, centralni vezni REČENICA (“Rečenica može podnijeti gotovo sve, sposobna je, makar i ranjena, opterećena razaranjem, ozlijeđena, iscipelarena i prelomljena napola, pružiti veliku igru.”), lijevi bočni KAVA, desni napadač MUŠKO PRIJATELJSTVO (“Ono će moći i nakon raskalašene noći povući, a ako treba, crknut će na terenu. To je igrač kojega ću moći ubaciti na većinu pozicija. Ako je potrebno, povući će se u vezni red za fizikalca. Znalo se dogoditi, ako bi LJUBAV bila shrvana i ispala iz igre, da je već tuklo kao posljednji čovjek obrane.”), centarfor DIJETE, a lijevi napadač SAN. Darvasijev izbor izaziva očuđenje, nevjericu, možda nečije negodovanje, a možda i nečije slaganje. Ova priča intrigira i provocira čitatelja da se i sam zapita: koga/što bih stavio u prvu postavu? Što najviše cijenim? Da moje apstraktne imenice, ideali, hrana, piće i osjećaji mogu zaigrati za prvu momčad, kako bi ih bilo najbolje posložiti i zašto?

Darvasi ponekad iz bujne maštovitosti skrene u fantastičan humor, pogotovo onda kad sasvim moguću situaciju gradi nemogućim likovima i nefiltriranjem svojih stavova o njima. U priči “Žene i zgodni napadači” objašnjava zašto Quasimodo, zvonar crkve Notre Dame, danas ne bi mogao biti istureni napadač.

“Quasimodo se jedanput javio na audiciju za juniorsku momčad Paris Saint-Germainea. Zabio je nekih pet komada, čak je i s grbom poslao jednu loptu u mrežu, a kad je odsviran kraj, trener, neki alžirski veteran s tikovima koji je nekoliko mjeseci bio drugi tajnik De Gaullea, zastao je pred njim i tužno vrteći glavom, vrlo tiho prozborio: Sine, nećeš ti moći u napadače, i dodao, moram reći, na žalost. A zašto ne, dragi meštre? Jer si toliko ružan, eto zašto. Jer se s tobom neće moći snimati reklama ni za kefir, ni za kosilicu trave, jer ne možeš biti reklama ni za trajne tampone, ni za Jaguar, ni za osvježavajuća pića; nema s tobom, sine, reklame s đumbirovim korijenom, čudnovatim lijekom protiv raka, pa ni s pećnicom za pečenje mesa nilskoga konja.”

Kažu da u svakoj šali ima pola istine, a Darvasi mitove temelji upravo na šalama (nadamo se da je manje od pola istine u primjerice onoj o pomahnitaloj majci igrača koja je zbog sinova poraza protivniku odgrizla uho). Autor ima na umu da čitatelju ponekad treba više od sportskog novinara. Treba mu komentator, informiran, zabavan, iznenađujuć. Ako ste voljni otvoriti um za nogomet kakav proizvodi bujna mašta književne svijesti ili ako i sami ponekad maštate o tome da ste trener ili izbornik vrlo posebne i vrlo “svoje” ekipe, neka vam Darvasijeva knjiga bude priručnik.

Magdalena Mrčela

Izvor: Darvasi, László. Tajna svjetska reprezentacija. Prevela Xenia Detoni. Fraktura: 2006.