“Više mi je žao njegove karijere nego Žaku kad mu istekne rok od paštete. Prokleti bili svi nevaljali križni ligamenti ovog svijeta, njegovi najviše. Ali isto, lijepo se prisjetiti vremena kada se njegova sličica lijepila na glavnu stranu pernice u osnovnoj školi.”

Poraz Nijemaca od Hrvatske u četvrtfinalu svjetskog prvenstva 1998. godine dobrano je uzdrmao aktualne europske prvake. Nacija je bila razočarana, a savez svjestan da Njemačkom nogometu trebaju promjene. Reprezentaciji su bili potrebni mladi i talentirani igrači koji će opet dignuti njemački nogomet u visine, igrači poput tada osamnaestogodišnje Sebastiana Deislera.

Najtalentiranije desno krilo Njemačke debitiralo je za seniorski sastav Borussije Mönchengladbach dva mjeseca nakon ispadanja Švaba sa svjetskog prvenstva. U samo šest mjeseci prometnuo se u jednog od glavnih igrača momčadi s Bokelbergstadiona. Gol kojega je nakon solo prodora zabio protiv Münchena 1860 pretvorio ga je u novu njemačku zvijezdu.

Njegov trener Friedel Rausch bio je uvjeren da će se Deislerovo ime s vremenom izgovarati s istim respektom kao što se izgovaraju imena Walter, Seeler i Beckenbauer, dok je tadašnji izbornik Erich Ribbeck smatrao Sebastiana velikim draguljem koji će nositi reprezentaciju u budućnosti.

Borussija Mönchengladbach je na kraju sezone ispala iz Bundeslige, a mladi Deisler odlazi za 4.5 milijuna njemačkih maraka u klub iz glavnog grada – u berlinsku Herthu. Tamo preuzima poziciju krilnog napadača te nastupa u Ligi prvaka zbog koje je i došao u klub. U Berlinu je bio glavna zvijezda momčadi, no onda su započeli njegovi problemi s ozljedama. Prvo je propustio svjetsko prvenstvo 2002. godine, a potom i neke važne utakmice za Herthu. Česte povrede i velika očekivanja koja su mu nametnuta utjecali su na mladog Deislera koji se više nije veselio nogometu kao nekada.

Iz Herthe s kojom je u tri godine osvojio jedino njemački Liga kup „bježi“ u Bayern München za 20 milijuna njemačkih maraka. Na Deisleru je u Herthi bio fokus javnosti te je odlazak u momčad s puno zvijezda dočekao s olakšanjem. Vjerovao je da će pritisak koji je imao posljednjih godina splasnuti u bavarskom divu.

Ipak, teško razdoblje je tek bilo pred njim. Umjesto da vrijeme provodi na nogometnim terenima Deisler je bio sve češći gost minhenskih bolnica. Ozljeda, oporavak, povratak, pa opet ozljeda i tako u krug. Zbog svih tih ozljeda Deisler je propustio i Euro 2004., te je sve češće padao u depresiju. Pojavili su se i psihički problemi od kojih se liječio u nekoliko navrata. U sezoni 2004/05 obnovio je ozljedu križnih ligamenata koja ga je u konačnici i stajala karijere. Nakon još jednog dugog oporavka i povratka na teren Deisler je počeo izbjegavati fizičke kontakte, a nova ozljeda u ožujku 2006. godine ponovno ga je onemogućila da nastupi na još jednom svjetskom prvenstvu.

Naša Ikona za koju su Nijemci nekoć mislili da će spasiti njemački fussball priznala je da više nije sposobna igrati nogomet te je objavila prekid karijere 16. siječnja 2007. godine.

U četiri i pol sezone provedene u Bayernu Deisler je osvojio tri prvenstva, tri kupa, te jedan Liga kup, dok je s njemačkom reprezentacijom došao do trećeg mjesta na Kupu konfederacija 2005. godine.

Nekoliko mjeseci nakon što se umirovio počeo je pisati svoju biografiju „Povratak u život – povijest jednog nogometaša“ koja je objavljena dvije godine kasnije. U njoj piše o entuzijazmu i ljubavi prema nogometu, ali i o strahovima, boli i sumnji u samoga sebe, kao i o depresiji te povratku natrag u normalan život.

Sebastian Deisler danas živi i radi u Freiburgu daleko od očiju nogometne javnosti.

Joško Listeš