Preko vikenda se prelazi na zimsko računanje vremena. 84 posto građana EU-a podržalo je ukidanje pomicanja. Prijedlog potječe još od Benjamina Franklina prije 240 godina – ali kao šala!

Poznato je da za promjene u Europskoj uniji treba dosta vremena. To posebno vrijedi za nešto tako važno kao što je promjena vremena. U online-anketi Europske komisije iz 2018. godine 84 posto ljudi je glasalo za ukidanje pomicanja sata. U Njemačkoj je u anketi sudjelovalo gotovo 3,8 posto stanovništva, što je najveća stopa sudjelovanja u Europi. Od tada se nije puno toga dogodilo.

Uvođenje ljetnog računanja vremena je 1784. godine predložio „otac” SAD-a Benjamin Franklin, koji je bio poznat po tome da je rado duže spavao. Međutim predložio je to kao vic. No, o njegovom smislu i besmislu raspravljalo se više od dva stoljeća.

Otkriće jutarnjeg sunca

Sve je počelo šalom: Benjamin Franklin je volio duže spavati. Kao američki delegat, uspio je pridobiti Francuze za saveznike u borbi protiv Britanaca. Živio je u Parizu već osam godina. Tu su slavljeni njegov razboriti um i pregovaračke vještine – te njegov smisao za humor. Ljudi su voljeli njegove satirične tekstove koje je pisao za Journal de Paris.

Kako je Franklin volio igrati šah do ranih jutarnjih sati, obično je spavao do podne. U članku “An Economical Project for Diminishing the Cost of Light”, objavljenom 1784., Franklin opisuje da se jednom slučajno probudio u šest ujutro i bio zapanjen otkrivši da “sunce sja već rano ujutro”. Nitko u Parizu, napisao je, nije htio vjerovati u njegovo zapanjujuće otkriće, iako ga je nekoliko puta provjerio. Ali on je sam vidio jutarnje sunce vlastitim očima, uvjeravao je Franklin.

Drastične mogućnosti uštede

Oduvijek je u duši bio znanstvenik, i kao takav Franklin je također izračunao koliko svijeća i koliko ulja za svjetiljke možete uštedjeti ako promijenite vrijeme: ako 100.000 pariških domaćinstava ostavi svijeće da gore sedam sati tijekom ljeta, moglo bi se uštedjeti oko 64 milijuna funti voska, napisao je on.

Budući da je poznato da Parižani nerado mijenjaju svoje navike i ustaju ranije, moraju se, rekao je, poduzeti drastične mjere. U tu svrhu bi Pariz ubuduće, kako je dalje naveo, trebao oporezovati roletne, reducirati upotrebu svijeća i buditi stanovništvo ujutro pucnjavom topova.

Bila je to, kao što je rečeno, šala, koju su Francuzi smatrali vrlo zabavnom. No, predložena promjena vremena je pala u zaborav. Tek stotinu godina kasnije dva su znanstvenika neovisno jedan o drugom predložila sezonsko pomicanje sata: 1895. novozelandski entomolog i astronom George Vernon Hudson i 1907. britanski izumitelj William Willett. Također su pažljivo izračunali koliko bi se troškova za rasvjetu moglo uštedjeti pomicanjem sata.

Šala postaje gorko ozbiljna…

Samo je Winston Churchill bio zapravo oduševljen tom idejom, ali ljetno računanje vremena nije se uspjelo uspostaviti u Velikoj Britaniji – ne još. Tek kada su 1916. godine, usred Prvog svjetskog rata, Njemačka i Austro-Ugarska neočekivano uvele ljetno računanje vremena, ratni protivnici Velika Britanija i Francuska te druge europske zemlje slijedile su njihov primjer. Uštede energije na “umjetnim” ljetnim večerima bile su namijenjene potpori materijalnih bitaka Prvog svjetskog rata.

Kada je rat izgubljen, Njemačka je 1919. ukinula i nepopularni ratni relikt. U Francuskoj su farmeri, koji su prosvjedovali, uspjeli postići ukidanje ljetnog vremena 1922. Međutim, promjena vremena odmah je ponovno uvedena 1923. godine. Velika Britanija je, pak, jedina zemlja koja se kontinuirano pridržavala ljetnog računanja vremena.

Promjena vremena u ratnim vremenima

Kad je rat ponovno počeo, Njemačka se sjetila ideje o štednji energije i ponovno uvela ljetno računanje vremena 1940. godine. Berlinsko računanje vremena moralo je vrijediti i na okupiranim područjima. Ljetno računanje vremena ostalo čak i nakon što je Njemačka ponovno izgubila rat.

Završetkom rata mnoge europske zemlje rekle su zbogom ljetnom računanju vremena. U Njemačkoj je godišnja promjena vremena ukinuta u istoj godini kada su formirane dvije njemačke države, Istok i Zapad su 1949. godine postigli suglasnost oko toga.

Europske razlike

U godinama privrednog čuda više nije bilo govora o uštedama energije, a samim time ni o promjeni vremena. Tek kada je naftni šok 1973. gurnuo Europu u duboku krizu i kada su uvedene zabrane vožnje, ljudi su se sjetili toga.

No, promjena vremena u početku je bila primjenjivana samo u Francuskoj, koja je bila jedina zapadnoeuropska zemlja koja je ponovno uvela ljetno računanje vremena 1976. godine. Nakon nekog vremena, druge europske zemlje slijedile su njezin primjer.

No, Savezna Republika Zapadna Njemačka je oklijevala, uostalom, podjela nije trebala biti produbljivana različitim vremenskim zonama. Godine 1979. DDR je iznenadio Zapad i najavio uvođenje ljetnog vremena od iduće godine. Od 1980. godine promjena vremena primjenjivala se u obje njemačke države. Mnoge susjedne zemlje slijedile su taj primjer.

Različiti propisi o ljetnom računanju vremena standardizirani su unutar Europske unije 1996. godine i od tada se promjena vremena primjenjuje u svim državama članicama EU-a (osim prekomorskih teritorija) za oko 512 milijuna građana EU i za milijune susjeda u drugim zemljama Europe.

Desetljeća rasprave o smislu ili besmislu

Zagovornici i protivnici uvijek su jedni druge držali pod „kontrolom” dokazima o ekonomskim ili zdravstvenim dobrobitima ili štetnostima. Nakon iznenađujuće jasnog glasovanja u online-anketi širom EU-a 2018., Europska komisija sada ponovno preporučuje da se nepopularna promjena vremena trajno ukine. Rasprava se nastavlja.

Kada bi Franklin samo znao kakve je turbulencije izazvala njegova satira, bio bi oduševljen, piše DW.