Peruansko-španjolski pisac Mario Vargas Llosa, jedan od vodećih romanopisaca i esejista u Latinskoj Americi, rođen je u Peruu 28. ožujka 1936. godine. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 2010. i jedan od najistaknutijih predstavnika “hispanoameričkog booma”. Llosa je inspiraciju za svoje pisanje vidio i u diktaturama koje su ograničavala osnovna ljudska prava, što ga je navelo, da se i on sam društveno angažira. Pa da se čak kao i mnogi pisci iz Južne Amerike kandidira za predsjednika.

Poslije neuspješne predsjedničke kampanje, frustriran zbog peruanskih domorodaca, jer većina nije glasala za njega, Vargas Llosa se bacio na pisanje krimića „Smrt u Andima“ koji govori o Peruu tijekom maoističke pobune pokreta otpora i pobunama koje su se posljedično javljale osamdesetih i devedesetih. Na kraju je i sam Vargas priznao da je on ipak pisac, a nikako političar.

Kada je Vargas Llosa nagrađen Nobelovom nagradom za književnost 2010, Švedska akademija je pohvalila njegovu „kartografiju struktura moći i njegove prodorne prikaze otpora, pobune i poraza pojedinca.“ Da li bi preporučio piscima dobijanje Nobelove nagrade kao svojevrsnu avanturu? Mario Vargas Llosa se smije: „Nobelova nagrada je bajka koja traje tjedan dana i noćna mora duga godinu dana. Ne možete zamisliti pritisak davanja intervjua, odlazaka na sajmove knjiga. Prva godina je bila nepodnošljiva. Jedva sam pisao.“