Njemačka, najvažnije gospodarstvo Europske unije i nosivi stup europske ekonomije, danas osjeća posljedice višegodišnjeg oslanjanja na naoko jeftini plin iz Rusije. Jeftini ruski plin posljednje se dvije godine, posve suprotno, pokazao kao najskuplja opcija koja Njemačku košta više nego što je itko očekivao jer su njegov nedostatak, gubitak ruskog tržišta uzrokovan sankcijama protiv Moskve zbog agresije na Ukrajinu i visoka stopa inflacije u 2023. godini uzrokovali pad njemačkog BDP-a za 0,3 posto.
A budući da je Njemačka jedan od najvažnijih hrvatskih gospodarskih partnera, njezina ekonomska stagnacija neminovno će se osjetiti i u Hrvatskoj.
Američki Associated Press (AP) još je u rujnu prošle godine upozorio da su ruska invazija na Ukrajinu i prestanak dotoka ruskog plina bili „šok bez presedana“ za njemačku energetski intenzivnu industriju, koja je dugo bila proizvodna sila Europe.
AP je tada prenio riječi zvršnog direktora njemačke kemijske tvrtke Evonik Industries AG Christiana Kullmanna, koji je kazao da je „gubitak jeftinog ruskog prirodnog plina potrebnog za napajanje tvornica bolno oštetio poslovni model njemačkog gospodarstva” i pritom konstatirao da su i „pogrešne političke odluke utjecale na visoke troškove energije“.
Dio potreba njemačke industrije za energijom, tvrde stručnjaci, mogao bi se pokriti iz obnovljivih izvora, no i na tom planu postoje brojni problemi zbog trome birokracije i sporosti u rješavanju dozvola za gradnju novih izvora OIE.
Preskupi energenti, nedostatak radne snage, visoke stope bolovanja, smanjenje izvoza u Kinu,…
Potom je u siječnju ove godine predsjednik Saveza njemačkih industrijalaca Siegfried Russwurm izjavio da “u usporedbi s većinom drugih velikih industrijskih zemalja, Njemačka još više zaostaje i on ne vidi šanse za brzi oporavak 2024. godine”.
Osim preskupih energenata i gubitka dijela tržišta, Njemačku muče i neki strukturni problemi poput manjka radne snage, posebno one kvalificirane i visokoobrazovane, ali i visoke stope bolovanja. Al Jazeera je u siječnju ove godine navela podatak da je zbog velikog broja radnika na bolovanju njemačko gospodarstvo u 2023. godini zabilježilo dodatni pad.
U međuvremenu je inflacija djelomično smanjena, i cijene energenata donekle su smanjene, no unatoč tome projicirani rast njemačkog gospodarstva za 2024. godinu sa ranijih 1,3 smanjen je na samo 0,3 posto. Upućeni makroekonomisti upozoravaju da izlazak iz negativnog trenda neće biti ni brz ni jednostavan i da će podrazumijevati i određene političke odluke koje bi trebale rasteretiti njemačko gospodarstvo.
Istražili smo je li nagli skok cijena energenata nakon početka ruske agresije na Ukrajinu, ali i gubitak velikog ruskog tržišta koje je zatvoreno zahvaljujući sankcijama EU-a prema Moskvi, jedini razlog pada njemačkog gospodarstva i recesije ili su u pozadini toga trenda i neki drugi uzroci.
Šaravanja: Njemačka politika oslanjanja na ruski plin bila je riskantna
Glavni ekonomist Hrvatske gospodarske komore (HGK) i stručnjak za makroekonomiju Goran Šaravanja potvrdio je da je ruska agresija na Ukrajinu zapravo otkrila koliko je njemačka gospodarska politika oslanjanja na ruski plin bila riskantna.
„Pristup jeftinijim i izdašnijim ruskim sirovinama i energiji sada je ograničen. Istodobno, Kina je u posljednjih deset godina postala važno odredište njemačkog izvoza. Jedini je problem što je faza ubrzanog rasta Kine iza nas, pa je sve manje prostora za rast njemačkog izvoza u Kinu.
Iako je četvrto najveće gospodarstvo u svijetu, Njemačka je previše ovisna o izvozu kao generatoru rasta. U Njemačkoj je sve više kritika da su javna ulaganja preniska ili da kvaliteta infrastrukture nije dovoljno dobra, što je odraz sklonosti (pre)restriktivnoj fiskalnoj politici.
Uz nedavno povećanje nejednakosti, sve to negativno utječe na domaću potražnju, odnosno smanjuje njezin doprinos rastu BDP-a kada vanjsko okruženje slabi“, objasnio je Šaravanja.
Screenshot YouTube
On podsjeća da je Njemačka najveća ekonomija u eurozoni, s najvećim industrijskim sektorom, pa kada uspori njezin tempo rasta to izravno utječe na ostatak eurozone i ekonomije istočne Europe koje nisu u eurozoni, ali im je industrijska proizvodnja pretežno vezana na Njemačku.
A gdje je tu Hrvatska?
Prema indeksu raspoloženja menadžera nabave u njemačkom industrijskom sektoru, koji je i dalje znatno ispod 50, dade se zaključiti da među tamošnjim menadžerima još uvijek prevladava pesimizam, no Šaravanja tvrdi da on ipak nije toliko negativan kao što je bio prošlog ljeta.
„Ni jedan pokazatelj ne može stalno padati. Međutim, industrijski sektor u Njemačkoj danas se još uvijek nalazi u fazi recesije“, kaže. Govoreći o prognozama kretanja njemačkog gospodarstva u ovoj i idućoj godini Šaravanja navodi da se nakon pada gospodarske aktivnosti od 0,3 posto u prošloj godini za ovu godinu predviđa vrlo blagi rast od 0,3 do 0,5 posto u indikatoru “HGK Consensus” na platformi HGK Pulse na Digitalnoj komori.
No i daje zabrinjava činjenica da MMF predviđa daljnje usporavanje realnog rasta svjetske trgovine s 5,1 posto u 2023. na samo 3,5 posto u ovoj godini, što bi moglo također negativno utjecati na njemačko gospodarstvo koje je snažno ovisno o izvozu.
Zanimalo nas je također osjete li se problemi u funkcioniranju njemačke ekonomije i u hrvatskom gospodarstvu, budući da je Njemačka jedan od najvažnijih trgovinskih partnera Hrvatske.
U 2022. godini trgovinska razmjena Hrvatske i Njemačke iznosila je nešto manje od osam milijardi eura, pri čemu je hrvatsko gospodarstvo iz Njemačke dvostruko više uvozilo nego što je izvozilo na to tržište. Te je godine, naime, Hrvatska u Njemačku izvezla robe u vrijednosti od 2,6 milijardi eura, a uvezla za 5,2 milijarde eura.
Goran Šaravanja. FOTO: Sasa Zinaja/NFoto
2027. presušit će izdašni europski fondovi. Što onda?
Šaravanja objašnjava da u ovom trenutku gospodarski rast hrvatske ekonomije snažno potiče rast domaće potražnje. „Realna masa neto plaća, odnosno prosječan broj zaposlenih pomnoženo s realnom, dakle, za inflaciju korigiranom neto plaćom, porasla je preko 10 posto godišnje u drugoj polovini 2023. godine.
Investicije i obnove potresom pogođenih dijelova Hrvatske preko fondova EU i Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO) dodatno doprinose domaćoj potražnji kao i niz dobrih turističkih sezona. Sve ekonomije izložene su ciklusima, pa tako i hrvatska ekonomija“, objasnio je Šaravanja.
No je li takav rast dugoročno održiv, posebno u svjetlu činjenice da će Hrvatska 2027. godine izgubiti pravo povlačenja bespovratnih sredstava iz EU fondova koji su značajno pomogli stvaranju suficita u državnom proračunu?
„Glavno strateško pitanje za nas je kako postaviti stvari tako da i dalje možemo rasti brže od prosjeka EU, odnosno nastaviti hvatati korak s prosjekom EU, nakon što se smanje trenutno visoki priljevi EU fondova prema kraju ovog desetljeća“, zaključio je Šaravanja.
S obzirom na podatak da Hrvatska i dalje iz Njemačke više uvozi nego što izvozi, a slično je i sa većinom trgovinskih partnera u Europi, novoj će Vladi jedan od primarnih zadataka svakako biti kako osigurati trendove gospodarskog rasta i nakon što bogati europski fondovi za nešto više od tri godine presuše.
Komentari