Nekoliko dana prije nego što je u njemačkom gradu Braunschweigu birano novo vodstvo krajnje desničarske stranke Alternativa za Njemačku (AfD), u Zagrebu je boravio predsjednik Odbora za vanjskopolitičke odnose te stranke i član njemačkog Bundestaga Armin-Paulus Hampel. On i još nekoliko zastupnika desničarskog oporbenog AfD-a u Bundestagu, sastali su se prošloga tjedna s nekolicinom visokopozicioniranih predstavnika Ministarstva vanjskih i europskih poslova i Ravnateljstva policije, što je prvi ozbiljniji kontakt hrvatskih službenih organa s tom desničarskom strankom. Hempel je u razgovoru za Nacional izjavio da je u Zagreb došao ne bi li se informirao o tome kako se Hrvatska nosi s pritiskom migrantske krize, a posjet je iskoristio za kritiku europske, ali prije svega njemačke politike prema migrantima.

Upravo je rigidna politika prema migrantima, koja ponekad graniči i s rasizmom, osnova programa AfD-a, koji je od stranke koja se zalaže za povratak njemačke marke i ukidanje eura, postao stranka koja popularnost u Njemačkoj može zahvaliti izrazitim antimigrantskim stavovima. Prema informaciji koja je Nacionalu potvrđena iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova, konzultacijski sastanak s članovima Njemačkog saveznog parlamenta dogovoren je na inicijativu Veleposlanstva SR Njemačke u Zagrebu, a na njemu su predstavnici dvaju hrvatskih ministarstava, kao što je rečeno, zastupnike AfD-a informirali o trenutnim izazovima politike proširenja Europske unije i migracija u jugoistočnoj Europi. Zastupnik AfD-a u Bundestagu kaže da je dolazak u Zagreb bio motiviran prije svega situacijom u susjednoj Bosni i Hercegovini, poglavito u Bihaću, u kojem se na tisuće bliskoistočnih migranata i izbjeglica okupilo u kampovima odmah uz hrvatsku granicu. Stavovi izrečeni u razgovoru za Nacional možda najbolje pokazuju zašto AfD uživa toliku popularnost među biračima u Njemačkoj, ali i otkrivaju zašto su deseci tisuća ljudi prije nekoliko dana prosvjedovali ispred dvorane u kojoj se održavao izuzetno važan kongres te stranke.

Hampela je situacija na granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine ponajviše zanimala zbog njemačkih prilika, iako je rekao da Hrvatska nikako ne smije ostati sama i ne smije biti prepuštena sama sebi u borbi s tim problemom. Taj svoj stav obrazložio je činjenicom da se više od 90 posto migranata nastoji dokopati Njemačke ili Austrije kao krajnjeg cilja svojeg putovanja te dodao:

„Vrlo brzo to više neće biti problem samo Hrvatske, već i Njemačke, Austrije i svih ostalih zemalja EU-a. Zato smo zainteresirani pratiti kako Hrvatska rješava problem migranata i što Njemačka čini da joj u tome pomogne. I njemački veleposlanik Klinke i predstavnici hrvatske policije potvrdili su nam da Hrvatska štiti svoje granice od ilegalnih prelazaka najbolje što može i da je za tu namjenu na terenu oko 6000 graničnih policajaca koji raspolažu kvalitetnom opremom za nadzor nekoliko stotina kilometara granice. No ono što je, po mojem mišljenju, mnogo važnije jest obaveza da se na vrijeme predvide moguće rute kretanja migranata i da se učini maksimalno kako bi se kroz pregovore s Turskom i Srbijom, ali i Grčkom i Bugarskom, preko kojih ide većina tih ruta, uspostavila bolja kontrola tih pravaca. Rekao bih čak da cijela Europa mora ući dublje u taj problem nego što ga je promatrala do sada i treba ponuditi alternativne načine njegova rješavanja.“

Hampela je situacija na granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine ponajviše zanimala zbog njemačkih prilika iako je rekao da Hrvatska nikako ne smije ostati sama i ne smije biti prepuštena sama sebi u borbi s tim problemom

Njegov je stav da se treba svim sredstvima truditi da što manje migranata stigne do Njemačke, a ako i stignu potrebno je stvoriti takve mehanizme da ih se može što prije i što efikasnije vratiti u zemlje iz kojih su došli. Rekao je da njegova stranka ima rješenje za taj problem te je kao primjer naveo Australiju. Hampel je naveo da je ta zemlja također imala velikih problema s migrantima, ali da je putem državnih agencija u zemljama iz kojih im je pritjecalo najviše migranata – Indonezije, Filipina, Malezije – oglasila da nitko tko uđe u Australiju ilegalnim putem, neće u njoj i ostati. O kontroverznom prijedlogu AfD-a još je rekao:

„Mi u AfD-u smatramo da sličnu diplomatsku inicijativu moraju poduzeti i članice EU-a u zemljama Bliskog istoka iz kojih nam dolazi najviše migranata. Trebamo mi poslati poruku da će svi ilegalni useljenici biti vraćeni u svoje matične zemlje. Paralelno s time EU se treba više potruditi da osigura bolje uvjete života, pogotovo u Afganistanu, Pakistanu, Iraku i nekim dijelovima Turske, ali i iz zemalja Afrike, iz kojih dolazi veliki broj migranata. To su ljudi koji kreću na dugi put privučeni boljim uvjetima života u Europi, a dio njih zasigurno i njemačkim sustavom socijalne skrbi. Realno gledajući, vrlo je mali udio izbjeglica koje bježe od ratnih razaranja u Siriji. Poznata mi je situacija u zemljama Bliskog istoka u kojima je ratno stanje, jer sam i sȃm kao novinar njemačkih medija više puta posjetio ta područja, obišao sam gotovo 200 izbjegličkih kampova i dobro znam da ratne izbjeglice neće krenuti na put od 6000 kilometara kako bi se domogle zapadne Europe. Velika većina njih nastojat će pobjeći iz ratne zone na prvi teritorij gdje im život neće biti ugrožen i tu će pokušati ostati. Stoga je obaveza Europe da pronađe kako osigurati bolje uvjete života u zemljama iz kojih dolazi većina migranata, ali i u zemljama u kojima se ratne izbjeglice mogu zadržati u sigurnim zonama u kojima mogu živjeti u relativno stabilnim uvjetima.“

Političari koji pripadaju AfD-u, pa tako i Hampel, smatraju da je potrebno pronaći načine da se ljude motivira na ostanak u matičnim zemljama. Njemački političar smatra da je Njemačka, ali i druge zemlje, u proteklih nekoliko desetljeća vodila posve pogrešnu politiku pomoći zemljama u razvoju na Bliskom istoku i u Africi jer je na račune tih zemalja slala milijarde nekadašnjih maraka, a onda i eura, od kojih je velika većina završavala u privatnim džepovima, a vrlo malo tih sredstava stvarno je uloženo u razvoj gospodarstva i poboljšanje kvalitete života u tim zemljama te kaže da tu politiku treba što prije mijenjati. Kao primjer Hampel je naveo vlastito iskustvo iz posjeta Iranu:

„Prije nekoliko godina putovao sam u Iran i tamo sam igrom slučaja susreo lokalnog čovjeka, Iranca, koji je 20 godina živio u Njemačkoj i radio u Daimler-Benzovoj tvornici automobila. Po povratku u Iran uz pomoć ušteđevine otvorio je salon i servis automobila, zapošljava 16 ljudi i posao mu odlično ide. Promatrao sam tu njegovu savršeno organiziranu radionu i salon i pomislio: Evo rješenja problema! Nema nikakvog smisla ‘hraniti’ lokalne političare golemim iznosima novca jer taj novac najčešće ne stiže do običnih ljudi. Zašto ne bismo ponudili svim ljudima koji to žele da dođu u Njemačku na rok od pet godina? Od toga bismo im godinu i pol dana osigurali smještaj i edukaciju u nekoj od njemačkih kompanija koje se bave poslovima koji bi bili od koristi i migrantima u njihovim zemljama, a potom im omogućili da naredne tri i pol godine rade u toj kompaniji kao njezini redovni zaposlenici. Tijekom njihova rada u Njemačkoj 40 do 50 posto njihove zarade odvajalo bi se na zasebni račun kojem oni ne bi imali pristupa tijekom boravka u Njemačkoj. Po isteku pet godina ti bi se ljudi trebali vratiti u svoju matičnu zemlju, a novac sa zaštićenog računa mogao bi im poslužiti za pokretanje vlastita posla. To je posve konkretan doprinos jačanju ekonomije u njihovim zemljama.“

Taj prijedlog AfD-a nije prihvaćen u Bundestagu, ali je odbijen, rekao je Hampel, uz opaske da su članovi njegove stranke rasisti. Iako odbija svaku pomisao da je politika AfD-a rasistička, naveo je i da danas u Njemačkoj živi više od milijun migranata te da u zemlji raste broj kriminalnih djela kojima su izvršitelji upravo migranti. Osim toga, ustvrdio je i da raste broj socijalnih slučajeva među migrantima i zaključio da je „doista vrijeme da se nešto poduzme“ te da je zanimljivo pogledati kakvu bi ulogu u svemu mogla imati i Hrvatska:

„Hrvatska i BiH imaju drugačiji pogled na taj problem, gledate ga iz povijesnog kuta i iz vlastitog iskustva s ovih prostora, drugačijeg od onoga na zapadu Europe i taj kut gledanja treba cijeniti i iz njega izvući najviše što se može. Način razmišljanja i doživljavanja života ljudi na Bliskom istoku značajno se razlikuje od zapadnog i to je često razlog što se ti ljudi ne uklapaju u naše društvo, a zemlje Zapadnog Balkana lakše mogu shvatiti taj kut gledanja, bolje razumiju uzroke vjerskih i etničkih sukoba i njihov utjecaj na svakodnevni život. Upravo s takvim problemima unutarnjih sukoba između različitih etničkih i vjerskih grupa, koje nerijetko dolaze iz iste zemlje, susrećemo se i mi u Njemačkoj, ali ih teže razumijemo jer nam takav način razmišljanja nije blizak.“

Upitali smo Hampela i vjeruje li da Hrvatska može pomoći rješavanju migrantske krize u razdoblju predsjedanja Vijećem Europske unije. Hampel je rekao da ne očekuje mnogo od hrvatskog predsjedanja jer je Hrvatska relativno nova članica EU-a i nitko ne očekuje da će sve funkcionirati savršeno te to uspoređuje s vlastitim primjerom zastupnika AfD-a u Bundestagu:

„Mi se još uvijek učimo biti zastupnici. Stoga vjerujem i da Hrvatska tek treba učiti. Ne sumnjam da će svoju zadaću obaviti dobro, no ne očekujem previše. Ipak, poručio bih hrvatskom političkom vodstvu da je pred svakom novom članicom EU-a uvijek dobra prilika da se Europi predstave nove ideje. A Hrvatska je može iskoristiti da dokaže Europi da zemlje Zapadnog Balkana nisu smetnja i opterećenje, već mogu biti jednakovrijedne članice Unije koje pridonose njezinoj snazi.“

U Zagrebu se Hampel osvrnuo i na činjenicu da njegovu stranku prati imidž radikalno desne stranke, prije svega zbog stava da je politički islam opasnost za Europu te je zato neprihvatljiv:

„Kad je AfD izrekao takav stav, većina se zastupnika u Bundestagu pobunila. Nepravedno su nas i neistinito optužili da smo rasisti, nacionalisti i protivnici islama, a mi to nismo. Odrastao sam u gradu u kojem su živjeli ljudi iz raznih krajeva svijeta, bili su različitih vjera i različitih nacionalnosti i nikada nismo imali problema u međusobnoj komunikaciji. Sada je situacija drugačija jer odjednom imamo veliki broj ljudi iz islamskog svijeta, mnogi od njih dolaze iz različitih vjerskih ili etničkih skupina, nerijetko i međusobno sukobljenih, što stvara velike probleme u svakodnevnom životu. Mi naprosto smatramo da trebamo zaštititi svoj način života i da politički islam ne spada u Europu.“

‘Pred svakom novom članicom EU-a uvijek je dobra prilika da se Europi predstave nove ideje. A Hrvatska je može iskoristiti kako bi Europi dokazala da zemlje Zapadnog Balkana nisu smetnja i opterećenje’

Hampel je u Zagrebu bio samo nekoliko dana prije nego što je AfD na izbornom kongresu birao novo vodstvo stranke. Na tom kongresu u Braunschweigu Tino Chrupalla, 44-godišnji soboslikar iz istočne njemačke države Saske, postao je supredsjedatelj Alternative za Njemačku. Taj izbor se u njemačkim medijima prikazuje kao kompromisni izbor koji pomiruje dvije suprotstavljene struje unutar te radikalne njemačke stranke čija popularnost posljednjih godina sve više raste, prije svega na prostoru bivšeg DDR-a. Chrupalla pripada novoj generaciji AfD-ovih političara iz istočnog dijela Njemačke koji, ohrabreni dobrim rezultatima na izborima, nastupaju izrazito samouvjereno i s agresivnim rječnikom. U govoru u Bundestagu u povodu 30. godišnjice pada Berlinskog zida, Chrupalla je tako predbacio Angeli Merkel da upotrebljava strategije rastakanja naučene u DDR-u te da joj nedostaju suosjećanje i ljubav prema vlastitom narodu. Rekao je i da u Njemačkoj postoje mikroagresije protiv svega njemačkoga i da je država podijeljena protunjemačkim zidom. Osim Chrupalle, za drugog supredsjedatelja je izabran 58-godišnji profesor ekonomije Jörg Meuthen iz južne savezne države Baden-Württemberg.

Sam kongres AfD-a obilježile su i velike demonstracije koje su gotovo paralizirale taj grad, a zanimljivo je i da je tvrtka Volkswagen zatražila da se prekrije njeno ime na dvorani u kojoj se održao skup najveće njemačke oporbene stranke. Ispred dvorane okupilo se oko 12.000 prosvjednika koji su protestirali protiv radikalne politike AfD-a.

Na kongresu su članovi te desničarske stranke odlučivali o novom smjeru, s obzirom na to da su se zbog utjecaja radikalnih desničara posljednjih mjeseci našli u velikim problemima s policijom i sigurnosnim službama. Predsjedništvo stranke zato je prihvatilo strateški dokument kojim želi pridobiti nove birače jer uspjesi te stranke na najnovijim pokrajinskim izborima, na kojima je dobila više od 20 posto glasova, ne mogu prikriti da potpora na razini cijele Njemačke stagnira na oko 15 posto. U AfD-u to objašnjavaju činjenicom da se stranka nije dovoljno distancirala od desnog političkog ruba. Zato ta stranka želi pojačano raditi na umjerenom imidžu i odnedavno sama sebe naziva „građanskom“. Zato su neki od članova stranke prijepor s desnim rubom opisali ne samo kao strateško pitanje, nego pitanje egzistencije, i to prije svega jer od početka godine dijelove AfD-a prati Ured za zaštitu ustavnog poretka pa se u stranci boje da bi uskoro cijeli pokrajinski ogranci mogli biti praćeni, što bi onemogućilo bilo kakvu ambiciju daljnjeg rasta stranke na državnoj razini.

AfD je posebno popularan na istoku Njemačke, na prostoru bivšeg DDR-a. Armin-Paulus Hampel za Nacional je izjavio da su ljudi na istoku zemlje zadržali određenu dozu kritičnosti i nepovjerenja prema politici njemačke vlade kakvu su imali u prijašnjem režimu te da većina njih ima osjećaj da ono što im se servira putem medija nije odraz stvarnosti i to ne prihvaćaju.

„Ljudi u bivšem DDR-u navikli su na tihi otpor bivšem komunističkom režimu i uspjeli su taj režim srušiti mirnom revolucijom. Taj im je osjećaj dao snagu koja im je govorila da vrijedi protestirati, a to je osjećaj koji su stanovnici zapadne Njemačke dobrim dijelom izgubili. I danas se osjete razlike u razmišljanju o ključnim problemima u državi između stanovnika istoka i zapada Njemačke. Stvarno ujedinjenje dviju država – istočne i zapadne Njemačke – nije teklo posve glatko kako smo očekivali, posebno u financijskom smislu, a posljedice tih razlika osjete se i danas. Zanimljiva je činjenica da nijedna kompanija koja posluje na istoku Njemačke, na prostoru nekadašnjeg DDR-a, nije izlistana na njemačkoj burzi i trebat će još sigurno 10 do 15 godina da se to promijeni. Stoga i nije čudno da upravo iz tog dijela zemlje dolaze oni koji najmanje vjeruju aktualnoj vladi“, zaključio je Hampel.