Reporter MegaWatta posjetio je njemačku saveznu zemlju Brandenburg koja je oduvijek bila jedna od najsuših dijelova zemlje, a bit će i još gore, kažu klimatolozi i dodaju da će se u velikom dijelu Njemačke potreba za navodnjavanjem povećati i do dvadeset puta

Za Njemačku su klimatske promjene najveći sigurnosni izazov 21. stoljeća, a jedna od središnjih tema održivog razvoja je voda i zbog klimatskih ekstrema koji izazivaju rekordne suše i poplave. Znanstvene studije pokazuju da će se u velikom dijelu Njemačke potreba za navodnjavanjem povećati i do dvadeset puta. Za saveznu zemlju Brandenburg to nije novost i zbog tamošnjeg sastava tla koje je pjeskovito i gotovo da i nema gline. Oduvijek je to bio jedan od najsuših dijelova zemlje, a bit će i još gore, kažu klimatolozi. Temperatura se u Brandenburgu u deset godina povećala 0,4 stupnja Celzija. Uz takav bi rast do 2050. mogla narasti za 12 stupnjeva. Svaki stupanj više znači i rast potrebe za vodom za 5% i 1% veću transpiraciju. A oborina je jednako ili manje, što utječe i na kvalitetu tla i prinose. Između ostaloga, razmišlja se i o zabrani uzgoja kultura koje traže puno vode poput jagoda.

„Sušama je najviše pogođena istočna Njemačka koja je i inače najaridnije područje u zemlji. Na zapadu poljoprivrednici nisu naviknuti na nedostatak oborina i ondje se odjednom bolno suočavaju s posljedicama klimatskih promjena. U godinama koje slijede očekujemo velik pad prinosa pšenice u sušom pogođenim dijelovima, a na nju otpada polovina ukupnih njemačkih usjeva. Za prehranu stanovništva koristimo trećinu uroda, ostatak odlazi za stočnu hranu“, pojašnjava Til Feike s Instituta Julius Kühn u Kleinmachnowu u Brandenburgu, istraživačkoj instituciji koja surađuje sa saveznom vladom.

Testni pogon na sveučilištu u Aachenu površine 2250 m2. Financira ga savezna zemlja Sjeverna Rajna-Vestfalija. FOTO: Dragan Nikolić

U Brandenburgu je oko sedam hektara površine zasađeno sa 6000 stabala jabuka i krušaka. Ondje istraživački centar koji financira njemačka vlada proučava količinu vode u tlu, čiji se sloj ispod površine nezaustavljivo zagrijava. Od Donje Saske pa sve do Brandenburga proteže se golemo područje koje je tijekom posljednjih pet godina na udaru suše: 2018. i 2022. su dosad najtoplije godine u njemačkoj povijesti. Farme na istoku Njemačke, koje su veće od nacionalnog prosjeka, bilježe stoga slab urod. Tijekom sušnih ljeta, na poljima se iza traktora uočavaju veliki oblaci prašine. Zato u Brandenburgu pripremaju prvi klimatski akcijski plan u povijesti.

„Svođenje isparavanja na najmanju moguću mjeru i navodnjavanje kap po kap moraju postati uobičajeni standard u uzgoju bilo koje kulture. Poljoprivrednicima je zato potrebna financijska pomoć u okviru reformirane zajedničke europske poljoprivredne politike. Također im je potrebna potpora u prilagodbi načina uzgoja i povećanju broja kultura otpornijih na sušu“, tumači u svom uredu predsjednik Odbora za okoliš njemačkog parlamenta Harald Ebner (Zeleni), uz napomenu da se 4 posto vode u Njemačkoj utroši na poljoprivredu, a od toga velik dio crpi iz podzemlja.

‘U slučaju očekivanih jakih poplava imamo od pet do sedam dana za podizanje 10,7 kilometara dugog mobilnog zaštitnog sustava’, kaže Volker Lüdicke, operativac u tvrtki koja se brine o zaštiti Kölna od poplava. FOTO: Dragan Nikolić

Bundestag je zakon o prilagodbi klimatskim promjenama donio sredinom studenoga, mjesec dana kasnije potvrdio ga je i Bundesrat koji zastupa interese saveznih zemalja. Zakon i njih i sve njemačke općine obvezuje na analizu rizika od klimatskih promjena, ali i njihova učinka. U godinama koje dolaze moraju izraditi strategije prilagodbe, koristeći i zakonsku regulativu na saveznoj razini.

„Koalicijski sporazum iz 2021. sadržavao je Akt o prilagodbi klimatskim promjenama i financiranje mjera za tu prilagodbu. Nadam se da ćemo najnoviju strategiju sa zacrtanim ciljevima imati pola godine od usvajanja zakona. Prvi takav dokument predstavljen je 2018., revidira se svakih nekoliko godina. Novi će se podastrijeti javnosti krajem 2024. Na toj strategiji radi 25 dužnosnika iz devet ministarstava i otprilike 60 vanjskih stručnjaka i znanstveni konzorcij“, naglasio je Thomas Abeling koji se bavi strategijom u njemačkom Ministarstvu okoliša.

Zasad Njemačka ima dovoljno vode za opskrbu kućanstava i industrije, navodnjavanje u poljoprivredi i za hlađenje elektrana. Ali prosječna godišnja količina vode koja se crpi neprestano opada. Statistika kaže da se većina koristi za opskrbu energijom (više od 44 posto), slijede proizvodni sektor i javna vodoopskrba (svaki nešto manje od 27 posto).

‘Novi Akt o prilagodbi klimatskim promjenama bit će gotov krajem 2024.’, kaže Thomas Abeling iz njemačkog Ministarstva okoliša. FOTO: Dragan Nikolić

„Njemačka je jedna od zemalja koja je zbog globalnog zagrijavanja izgubila najveće količine vode na svijetu. U posljednja dva desetljeća više od 15 km3, neke procjene čak govore o gubitku od 2,5 km3 vode godišnje. Na taj način dugoročno dolazi pod znak pitanja opskrba pitkom vodom koja u 70 posto Njemačke ovisi o podzemnim vodama. Kako bi se vodni ciklusi stabilizirali, od presudne je važnosti zadržati što više vode na poljoprivrednim površinama ili u isušenim tresetnim močvarama. Povećanje učinkovitosti uporabe i skladištenje kišnice također je vrlo važno kako bi se ograničilo crpljenje podzemnih voda za druge namjene osim za dobivanje pitke vode“, upozorio je Harald Ebner.

Sve veća nestašica utječe, između ostaloga, i na opskrbu neprerađenom vodom najveće berlinske tvornice pitke vode u Friedrichshagenu. Razrjeđivanje pročišćenih otpadnih voda Berlina vodom iz rijeke Spree, a riječ je o 220 milijuna m3 godišnje, također postaje sve problematičnije. Njemačka prijestolnica treba dotok vode od oko 8 m3 u sekundi kako bi osigurala odgovarajuću kvalitetu pitke vode. U sušnim razdobljima to je postalo gotovo pa neostvarivo, pa zbog dugoročno ugrožene opskrbe u Berlinu razmišljaju o „uvozu“ vode iz drugih njemačkih rijeka, poput Elbe i Odre, uz pomoć vodovoda, kako bi se dohranilo Spree. Istovremeno se podzemna voda koristi za potapanje okna bivših golemih rudnika lignita južno od Berlina, uz protivljenje stanovništva. U narednim desetljećima bit će potrebno dodatnih 6 milijardi m3 vode da bi se popunila otvorena okna kako ne bi postala nestabilna.

‘Sušama je najviše pogođena istočna Njemačka koja je i inače najaridnije područje u zemlji’, kaže Til Feike s Instituta Julius Kühn u Kleinmachnowu u Brandenburgu. FOTO: Dragan Nikolić

„Potrebno je razviti regionalne koncepte održive uporabe vode, a to uključuje i praćenje razvoja razine podzemnih voda. Stvarni opseg i količina njihova crpljenja često se nedovoljno prate i kontroliraju, a naknade su prečesto preniske i potiču prekomjerno iskorištavanje. Postojeća situacija zapravo potiče na zloporabu vodnih resursa“, kazao je prvi čovjek Odbora za okoliš u njemačkom parlamentu.

Sveobuhvatna strategija održivog gospodarenja vodnim resursima donesena je u Njemačkoj krajem 2022., nakon dugog postupka savjetovanja. Trebala bi vrijediti do 2050. Cilj je da dotad pitka voda bude dostupna uvijek i svagdje na cijelom državnom teritoriju. Jer tijekom posljednjeg desetljeća u Njemačkoj su zabilježene i sudske presude o pravu na vodu, osobito na jugu zemlje. Kako bi se njome ravnomjerno opskrbili svi dijelovi Njemačke, bit će potrebna izgradnja međuregionalnog vodovoda.

„Prvi put imamo nacionalnu strategiju vezanu uz vodne resurse. Javno savjetovanje počelo je 2018., nacrt strategije bio je gotov sredinom 2021. Vlada je dokument prihvatila u ožujku ove godine. Akcijski program sadrži 78 mjera. Plan je da svakih šest godina izvijestimo o onome što je zaživjelo u praksi“, rekao je Thomas Abeling iz saveznog ministarstva okoliša.

Zbog dugoročno ugrožene opskrbe, u Berlinu razmišljaju o ‘uvozu’ vode iz drugih njemačkih rijeka, poput Elbe i Odre, uz pomoć vodovoda, kako bi se dohranilo Spree

Šume i poplavne ravnice koje mogu apsorbirati i skladištiti velike količine vode podliježu posebnoj zaštiti. U nekim dijelovima Njemačke zimi se, naime, količina oborina povećala i do 30 posto. Kroz već postojeće projekte novih, ekološki održivih četvrti ostvaruje se ideja i o Berlinu kao tzv. gradu spužvi. Oslanja se na što više vodopropusnih površina koje će tijekom velikih kiša apsorbirati i zadržati vodu u podzemnim retencijama, i što manje betona ili šljunka koji će je zadržavati na tlu i slijevati u kanalizaciju ili u rijeke i jezera. Ali taj plan uključuje i što više zgrada sa zelenim krovovima, na kojima će kiša pasti u travu i mahovinu, iz kojih će kasnije voda ispariti i prouzročiti efekt hlađenja. Plavljenje podruma i kanalizacije spriječit će i više jezera, kanala, urbanih močvarnih područja, u koje će oborine postupno istjecati.

„Mjere za zadržavanje vode ključne su i izvan velikih gradova. Treba raditi na jačanju prirodnih rješenja, npr. pošumljavanju u gornjim slivnim područjima rijeka, obnovi močvarnih područja, prirodnih riječnih korita i obalnih šuma te stvaranju tampon-zona za kontroliranje poplava. Mora se i što manje plombirati tlo, posebno u ugroženim regijama. I poljoprivrednici mogu doprinijeti prevenciji poplava prevencijom erozije tla. Zdrava humusna tla pomažu u većoj apsorpciji vode“, nabrojio je Harald Ebner.

Gospodarenje vodnim resursima koje je u Njemačkoj u djelokrugu odgovornosti gradova i općina, bit će ključno u ublažavanju posljedica klimatskih promjena na urbani okoliš, ne samo u njemačkoj metropoli. Gotovo svake godine na Rajni, primjerice, bilježe probleme s plovidbom zbog visokog vodostaja uzrokovanog velikim kišama. Nerijetko je na udaru i Köln, u kojemu razvijaju vodnu infrastrukturu koja je otpornija na sve češće klimatske ekstreme. Tvrtki za odvodnju i tretiranje otpadnih voda koja se brine o 2400 kilometara dugoj kanalizacijskoj mreži, 2004. povjeren je dodatni zadatak – zaštita Kölna od poplava.

Oznaka razine Rajne iz 1993., u pivnici u Kölnu, uz obalu rijeke, koja je tada bila poplavljena. FOTO: Dragan Nikolić

„U Starom gradu 1980-ih postojali su pokretni elementi za zaštitu od poplava do visine vodostaja od 10 metara. U prosincu 1993. razina Rajne narasla je toliko da je prešla preko tog mobilnog zida i učinila goleme štete. Onda je u siječnju 1995. Köln ponovno pogodila velika poplava, uz razinu riječne vode od 10,7 metara. Pritisak javnosti bio je velik, pa je gradsko vijeće 1996. odlučilo krenuti u osmišljavanje koncepta prevencije od poplava, uz izgradnju novih, visokih pokretnih zidova. Cijeli je projekt završen do 2009. Za nadzemnu zaštitu utrošeno je 230 milijuna eura. Za podzemnu, u kanalizaciji, dodatnih 200 milijuna. Sustav ima pet postrojenja i 150 pumpi. U slučaju očekivanih jakih poplava imamo od pet do sedam dana za podizanje 10,7 kilometara dugog mobilnog zaštitnog sustava. Za to je potrebno 500 ljudi, vremenski u teoriji 56 sati. Moram napomenuti da aluminijska zaštitna ograda, čiju osnovu čini 4000 nosivih stupova, nikad dosad nije postavljena u potpunosti. Kako bismo se izvještili u reakciji na moguću elementarnu nepogodu, obavljamo godišnje vježbe. Imamo i ugovor s 15 građevinskih i 10 logističkih tvrtki i tvrtkama za osiguranje“, detaljno je naveo Volker Lüdicke, operativac u tvrtki koja se brine o zaštiti Kölna od poplava.

Ista tvrtka od 2010. bavi se i razvojem upravljanja riječnim tokom Rajne. Svake godine pomičnom zaštitnom ogradom treba osigurati oko 35 kilometara obale. Jednom do dvaput godišnje, ovisno o vodostaju. Elementi te ograde nalaze se u osam skladišta tik uz Rajnu. Kao i 30 tisuća vreća s pijeskom koje se besplatno dijele građanima, ali i 300 tisuća praznih vreća.

„Granične vrijednosti za podizanje zaštitne ograde su vodostaj Rajne od 5,6 metara i razina vode u podzemlju od 4,5 metara. Kanalizaciju moramo tada zatvoriti kako se ne bi izlijevala u rijeku. Promet Rajnom staje kada razina rijeke dosegne 8 i pol metara. Vodostaj od 7,5 metara, primjerice, za stanovnike Kölna je normalno stanje stvari. Godine 2021., kada je u katastrofalnim poplavama nastradala dolina Ahr, mi nismo zabilježili velike poplave. Na stranicama Grada Kölna stanovništvo može provjeriti kolika je mogućnost da njihova kuća ili zgrada poplavi. Naravno, osiguravateljske kuće u početku su se bunile protiv toga jer takvi podaci obaraju cijene nekretnine“, zaključio je Lüdicke.

Gospodarenje vodnim resursima koje je u Njemačkoj odgovornost gradova i općina, bit će ključno u ublažavanju posljedica klimatskih promjena na urbani okoliš

Njemački klimatski zakon težak je 4 milijarde eura i najizdašniji je u povijesti zemlje. Ništa čudno, zrcali lipanjsku anketu u kojoj je impresivnih 91% Nijemaca glasalo za restrukturiranje nacionalnog gospodarstva na ekološki, klimatski i društveno prihvatljiv način. Država stoga jako puno ulaže u znanstvena istraživanja na tom tragu. Jedan od pokaznih primjera jest i testni pogon na sveučilištu u Aachenu, površine 2250 m2. Financira ga savezna zemlja Sjeverna Rajna-Vestfalija. Ondje znanstvenici istražuju učinke podizanja razine vode na njemačku obalu na Sjevernom moru i Baltiku, što može prouzročiti prodiranje slane morske vode u unutrašnjost i posljedično zagađenje podzemnih i nadzemnih rezervoara svježe vode. Bez nužne prilagodbe na klimatske promjene, Njemačka bi zbog podizanja morske razine do 2080. mogla godišnje trpjeti štetu od 2,6 milijardi eura.

„Do 2100. na području Rajne očekuje se porast temperature od 1 do 4 stupnja Celzija. Da bismo u potpunosti potopili rudnike lignita u regiji, u sljedećih 40 do 60 godina iz Rajne moramo izvući oko 20 milijardi m3 vode. A njezina razina ionako opada pa to stvara probleme u riječnom prometu. Potrebno je stoga promet izmjestiti na željeznicu i ceste. Ovoga ljeta na nekim dijelovima Rajne razina vode bila je debelo ispod 10-godišnjeg prosjeka, otežala je teretni promet rijekom i zlokobno podsjetila na rekordnu sušu iz 2018.“, upozorio je Henry Risse, znanstvenik iz instituta za istraživanje i konzalting u gospodarenju vodom koji djeluje pod okriljem Sveučilišta Aachen.