Kiparstvo na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu upisuje 1943., a diplomira 1947. Od 1943. do 1945. bio je pripadnik prosvjetničke bojne koju je vodio slikar Josip Horvat Međimurec. Godine 1949. završava specijalku kod prof. Antuna Augustinčića. Izlagati počinje 1953. godine, a samostalno izlaže od 1955. godine.

U Parizu boravi kao stipendist fonda Moše Pijade 1959. godine.  To je bila prilika za upoznavanje europske umjetnosti, ali i provjera vlastitih kreativnih potencijala….

“Od Pariza sam puno dobio, bio je i ostao – pupak svijeta. Najvažniji grad na kugli zemaljskoj, svi su tamo dolazili. Ja sam stigao u najbolje vrijeme, sjećam se da sam dolazeći avionom imao osjećaj da ‘dolazim s neba’. To je početak suvremenog doba, izložbe su bujale na svakom kantunu od ljudi koji su stvarali povijest. Upoznao sam mnoge kritičare, jedan se je zvao Chevalije, mlad, izvanredan likovnjak i čovjek koji mi je puno pomogao, ali je nažalost nedugo zatim umro. Uveo me je u jednu  ‘trgovačku galeriju’, a ja sam želio raditi s onom koja bi imala i jedan dodatan štih, umjetničku dušu, koja nema isključivost prodaje nego prezentacije. Ali bože moj, moji radovi su se prodavali i naravno da sam kao i mnogi drugi, uživao u ludim pariškim noćima. Bilo je dosta naših mladih ljudi s kojima sam se družio, većinom su to bili arhitekti, a manje slikari. Pariz sam doživljavao kao svoj grad, to je bila sredina u kojoj sam došao do punoljetnosti u likovnom izražavanju.”

Ivan Kožarić upravo danas ima 99 godina, rodio se 10. lipnja 1921. u Petrinji.