Proljetni ciklus književnih predstavljanja festivala “Europea U dvorištu” Naklade Ljevak ugostio je u četvrtak u Zagrebu nagrađivanu nizozemsku književnicu Marente de Moor, dobitnicu Nagrade Europske unije za književnost.

De Moor je nagradu dobila 2014. godine za povijesni roman “Nizozemska djeva”, priču o ljubavi i gubitku nevinosti smještenu u nemirno ozračje vremena uoči izbijanja Drugog svjetskog rata. Knjiga je upravo objavljena u izdanju Naklade Ljevak i prijevodu na hrvatski Snježane Cimić.

Roman i autoricu uvodno je U dvorištu najavila književnica Ivana Bodrožić. Istaknula je kako je Marente de Moor (1972.) vrlo originalna spisateljica koja je pozornost čitatelja i kritike privukla već 2007. godine vrlo hvaljenim prvijencem “Prijestupnik”.

No, ona je u prvome redu istaknuta kolumnistica, koja je studirala slavenske jezike, a 1990-ih je živjela i u Rusiji, gdje je radila za ruske i nizozemske medije, rekla je Bodrožić.

Njezine kolumne o apsurdnosti ruske svakodnevice sabrane su i objavljene 1999. kao “Priče iz Petersburga”. Od 2009. radi kao tjedna kolumnistica za politički časopis Vrij Nederland.

“Nizozemska djeva” (2010.) drugi je roman te spisateljice koji joj je 2011. donio najpopularnije priznanje za književnost u Nizozemskoj, Književnu nagradu AKO Literatuurprijs, a 2014. Nagradu EU za književnost. Treći joj je roman, “Scena u roundhayskom vrtu”, nominiran za književnu nagradu Libris 2014.

“Riječ je o jednom vrlo zanimljivom romanu s jednom, s jedne strane intimnom pričom, s druge strane povijesnom pričom, te s treće jednom ne tako uobičajenom vještinom a to je mačevanje”, istaknula je Bodrožić.

Kako je nevinost ustuknula pred erom barbarstva

“Nizozemska djeva” odvija se u ljeto 1936., kada nizozemski liječnik Jacq šalje svoju 18-godišnju kćer Jannu k svojem prijatelju, Nijemcu Egonu von Bötticheru, vrsnom mačevaocu koji će joj pomoći da usavrši mačevalačke vještine.

Janna se neizbježno zaljubi u njega, no priča o ljubavi i gubitku nevinosti samo je jedna linija romana: jer tu je i skrivena priča, naviještena od samoga početka, o pravoj prirodi odnosa između Egona i njezina oca, započetog za vrijeme Prvoga svjetskog rata, davno izgubljenog vremena koje je prethodilo usponu nacista na vlast.

Roman je kritika ocijenila kao vrlo originalno štivo puno pronicavih i jedinstvenih promišljanja, u kojemu autorica prekrasno uobličenim rečenicama dočarava sliku neutralne Nizozemske iz Velikog rata.

“De Moor se u njemu bavi dualizmima između odrastanja i ulaska u svijet odraslih, između mačevanja – usavršavanja jedne vještine specifičnih pravila, i svijeta u kojemu se radnja odvija, a koji se u tom trenutku odvija između dva svjetska rata, i cijelo se vrijeme u podkontekstu priče osjeti s nadolazak nečeg strašnog”, rekla je Bodrožić.

De Moor je istaknula kako je jedna od tema kojom se željela baviti u toj knjizi upravo pitanje nizozemske neutralnosti u vrijeme Prvog svjetskog rata, nešto na što su Nizozemci izuzetno ponosni.

“No, nema mjesta aroganciji, jer Nizozemska nije bila neutralna vlastitim izborom, već odlukom Njemačke da je naprosto zaobiđe. Pitanje kojim se bavim je koliko dugo netko može stajati sa strane i promatrati prije nego ga počnemo i samoga smatrati krivcem”, pojasnila je.

Tu ulogu promatrača u romanu je dala upravo Janni, a u njemu se još bavi simetrijom i narušavanjem simetrije “između dviju zemalja, dvaju ratova, dvojice starih prijatelja, te na koncu, prelaskom iz djevojaštva u zrelost žene”.

Simetriju tematizira kroz mačevanje, koje osim sportske dimenzije u sebi sadrži mnoštvo svega drugoga. “Meč počinje simetričnom situacijom, pri čemu oba protivnika izgledaju posve jednako, s maskama na licu. No, kad počne borba, to je taj trenutak kad se simetrija naruši, kad situacija postaje opasna”, rekla je De Moor.

Netipičan roman o granicama

Njezin je roman, zapravo, roman o granicama.

“Uvijek me fasciniralo to što granica može biti tako ravno povučena, da joj s druge njene strane počinje neka posve druga kultura i jezik”, kazala je De Moor, koja sama živi na razmeđi triju zemalja – Nizozemske, Njemačke i Belgije.

“Pogranična mjesta bogata su pričama. Tamo gdje ja živim, krenem li desno, naiđem na spomenik iz Prvog svjetskog rata, dok se lijevo nalazi zrakoplov srušen u Drugome. To je vrlo inspirativno za pisca”, pojasnila je spisateljica.

Kako je jedna od tema romana aristokratski kodeks časti, koji se sa svojim poimanjima hrabrosti i junaštva, pokazao jalovim u susretu s nastupajućom “erom barbarstva”, tako je upravo “Era barbarstva” bila i tema razgovora s autoricom u kojemu je, uz Bodrožić, sudjelovala i profesorica nizozemske i flamanske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Gioia-Ana Ulrich Knežević.

Ulrich Knežević je istaknula kako je riječ o netipičnom nizozemskom romanu, “kao prvo s obzirom na mjesto radnje – Njemačku, vrijeme u kojemu se odigrava – neposredno prije Drugog svjetskog rata, ali i na glavne likove”.

“Iz te perspektive, ta je knjiga posve netipična za nizozemsku suvremenu književnost. No, s druge strane, brojni kritičari taj roman smatraju neobičnim, vide ga kao nešto potpuno drugačije i dobro”, pojasnila je.

Marente de Moor treća je i posljednja gošća inauguralnog proljetnog ciklusa festivala “Europea U dvorištu”, koji je početkom veljače ugostio Danca Kristiana Bang Fossa, te početkom ožujka češkog književnika Jana Nemeca.

Festival se nastavlja u jesen 2017., novim gostovanjima nagrađenih europskih književnika, dobitnika europske nagrade za književnost, koji pišu na tzv. manjim jezicima, odnosno, onima koji su u nas rjeđe prevođeni.