U Etnografskom muzeju trenutno se održava izložba „Lica gladi“ koja se bavi tom teškom temom u svijetu i Zagrebu, a nastala je pod autorstvom Melanije Belaj i Tanje Kocković Zaborski

Prema informacijama koje objavljuje Svjetski program za hranu, sredinom 2022. godine 828 milijuna ljudi proživljavalo je glad. Otprilike četvrtina svjetske populacije živjela je tada u nesigurnosti od osiguravanja hrane za preživljavanje. Glad je prisutna svugdje u svijetu, pa i u Hrvatskoj. Brojne udruge u svijetu i Hrvatskoj se bore protiv nje. Bori se i izložba „Lica gladi“ koja se trenutno, pa sve do svibnja, nalazi u zagrebačkom Etnografskom muzeju, postavljajući pitanja o tome kako glad utječe na svijet oko nas.

Melanija Belaj radi na Institutu za etnologiju i folkloristiku. Kao znanstvenica započela je istraživački projekt. Prehrana siromašnih u gradu Zagrebu bila je tema. Počela je pratiti rad inicijativa i udruga koje se bave problemom siromaštva i gladi. Sve se bilježilo, pa čak i najmanja pojedinost. Obilazila je punktove gdje se dijeli hrana i promatrala što se sve događa te kako uopće rade inicijative i udruge koje se bave temom gladi.  Kasnije je za te iste udruge počela i volontirati.

„Prvi posjet punktu dijeljenja obroka bio je izazov u istraživačkom smislu, a posebno sam bila iznenađena brojem ljudi koji su se okupili. Nisu dolazili samo beskućnici, već i siromašni ljudi i mnogi umirovljenici. Tada se kolegici Ana-Mariji i meni otvorio jedan novi rukavac koji slijedimo. Osim prehrane siromašnih, počele smo istraživati svakodnevicu beskućnika u Zagrebu“, kaže Melanija Belaj.

Idejna začetnica izložbe je Tanja Kocković Zaborski, viša kustosica zagrebačkog etnografskog muzeja. Melanija Belaj bila je pozvana na suradnju pošto je imala iskustvo s terena – iskustvo tuđe gladi.  Ona je znanstvenica, a ne žena u kulturi. Veliki iskorak znanstvenice u kulturnjakinju ipak je napravila. Rezultat je izložba u tri dijela ili tri temeljna pitanja: borba protiv gladi, glad kao sredstvo kontrole ljudi i odnos tijela i gladi.

„Ova izložba za mene je način da se postavljaju pitanja, osvijesti da gladnih ima. Smatram da nitko u Zagrebu ne bi trebao biti gladan. Hrane ima u obilju. Za mene je ona ljudsko pravo. Trećina proizvedene gotove hrane završi u otpadu. Zato smo kolegica Tanja Kocković i ja osmislile ovu izložbu“, zaključila je Melanija Belaj.

Hrvatska mreža za beskućnike bila je suradnik na projektu stvaranja izložbe te je prilikom otvorenja bila održana i tribina o hrvatskim beskućnicima. Bio im je to samo još jedan način da ljude „senzibiliziraju za problematiku beskućništva“. Iako se izložba bavi pitanjem siromaštva i gladi, beskućnici su svakako skupina ljudi najviše povezana s tim pojavama.

U Zagrebu je otprilike trenutno 1000 beskućnika. Oni koji nisu smješteni u prostorijama za prihvat prebivaju na javnim mjestima. I dalje je najveće zagrebačko žarište beskućnika tako u prostoru oko glavnog željezničkog kolodvora – bilo to napuštene zgrade oko kolodvora ili stari vagoni kod kolodvora.

„Najveći je problem što nema dovoljno kapaciteta za adekvatan smještaj. Veliki je broj beskućnika u Zagrebu iz drugih dijelova Hrvatske – prema našim procjenama oko 30 posto njih. Svi oni koriste karitativne kuhinje koje se nalaze na području Zagreba, a njih je, naspram prostora za smještaj, dovoljno. Tako da nitko ne treba biti gladan jer svi imaju osiguran jedan obrok dnevno. Sigurno je da bi se problem gladi mogao riješiti određenim mjerama. Stalno se priča o tome koliko se hrane baca. Ali država bi mogla davati više sredstava za karitativne kuhinje. I korištenje hrane koja je pred istekom roka trajanja nije dobro organizirano. Itekako je izvedivo tu hranu prebaciti u banke za hranu i nahraniti dio ljudi“, navodi izvršni predsjednik Hrvatske mreže za beskućnike Zvonko Mlinar.