Nacional je istražio pozadinu iznenadnog prevrata u izboru ravnateljice Umjetničkog paviljona nakon kojeg je uslijedila i ostavka člana Upravnog vijeća jedne kulturne ustanove tijekom, odnosno neposredno nakon procesa izbora ravnatelja. Sve to doista govori da oko cijele priče ima nerazjašnjenih okolnosti.

Za novi broj Nacionala govori i Leila Topić, viša kustosica te voditeljica Zbirki fotografije, filma&videa, medijske umjetnosti u MSU-u, koja je, prema prvim informacijama, trebala biti izabrana na mjesto ravnateljice Umjetničkog paviljona.

Izrazivši razočaranje onim što se dogodilo. Leila Topić kaže:

„Pročitavši vijest u jednim dnevnim novinama da je Upravno vijeće Umjetničkog paviljona u Zagrebu odabralo moj program kao najbolji za budućnost institucije, bila sam iznimno sretna i ponosna. Naime, u pisanje tog programa uložila sam svoje dvadesetogodišnje iskustvo rada u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, analizu dosadašnjeg rada Paviljona te ponudila viziju koja otvara instituciju prema raznolikoj publici te različitim dionicima umjetničke scene. Zamislila sam dinamično savezništvo umjetnosti, glazbe, humanizma i izvedbenih umjetnosti u javnom prostoru, a transformacija Paviljona kakvu sam planirala, zapravo je bila stanoviti povratak ‘prvobitnim postavkama’, odnosno nastavak ideja o inovativnim praksama napredne generacije kulturnih radnika s kraja 19. stoljeća predvođene Vlahom Bukovcem, inicijatorom izgradnje Paviljona. Također, u skladu sa zahtjevima društva dvadeset i prvog stoljeća o transformaciji izlagačko-obrazovnih institucija, Paviljon sam zamislila kao otvorenu instituciju posvećenu radu s umjetničkim i ostalim zajednicama koje su nedovoljno zastupljene, neprivilegirane ili na bilo koji drugi način marginalizirane. Istodobno, bilo mi je važno da vizija Paviljona sadrži istančanu ravnotežu i kontinuitet predstavljanja kritičkih retrospektiva kao i tematskih izložbi koje su Umjetnički paviljon učinile iznimno vrijednom i prepoznatom institucijom u nacionalnom, regionalnom i međunarodnom kontekstu.“

No, kako tvrdi Leila Topić, već istog je dana vijest o njezinu pobjedničkom programu bila izbrisana s internetskog portala i zamijenjena viješću da je izabran program druge kandidatkinje.

„Tuga i razočaranje se produbilo kad sam pročitala u dnevnim novinama izjavu ‘anonimnog’ zviždača iz Upravnog vijeća Paviljona da je ono, preciznije njegov stručni dio, bilo ucijenjeno rušenjem natječaja za ravnatelja ako se podrži moj program. Ni dva tjedna nakon odluke Upravnog vijeća Paviljona, nisam u mogućnosti utvrditi neupitno činjenično stanje o procesu odlučivanja izbora ravnatelja. Novinske vijesti izazvale su brojne reakcije mojih kolega koji su mi, javno i privatno, slali poruke podrške ali i zabrinutosti zbog već poznatih obrazaca kadroviranja političkih aparatčika u kulturnim institucijama. Čini se da se ponavlja ona Iljfa i Petrova: nije dovoljno voljeti vlast, nego vlast treba voljeti vas! Stoga postavljam pitanje: tko upravlja upravnim vijećima u javnim gradskim institucijama? Već neko vrijeme, u kulturnim krugovima postoji teza o sivoj eminenciji koja odlučuje o svemu bitnom u kulturi Grada, pa tako i o imenovanjima u gradske ustanove. Kada politički silnici neovlašteno, iz sjene, preuzmu kontrolu, struka pada u drugi plan. Silnici i njihovi puleni, produljene ruke i kimavci ne razumiju imaginaciju, složenost i nijanse kulturnih institucija. Nemaju nikakvo iskustvo rada s kulturnim kolektivima, ne poznaju naslijeđe, nisu čak ni dio publike te uistinu nisu u stanju prepoznati kvalitetne vizije budućeg strateškog razvoja muzejskih institucija“ kazala je Leila Topić za Nacional.

VIŠE PROČITAJTE U NOVOM BROJU NACIONALA