Nacional je koncem proteklog tjedna uspio stupiti u kontakt s više izvora bliskih upravama energetskih kompanija, uključujući i najprozivaniji PPD, i ekskluzivno doznati kako oni reagiraju na zbivanja u kontekstu velike plinske afere, u čije središte dio oporbe nastoji smjestiti upravo PPD, tvrdnjama da su iskoristili situaciju na tržištu kako bi tijekom lipnja kupili 63 posto tog jeftinog plina.

Za Nacional su stoga odlučili upozoriti na to koga oni smatraju odgovornim za izbijanje afere, zbog koje je prvi put u povijesti predsjednik Republike tražio sazivanje izvanredne sjednice Sabora.

Više Nacionalovih sugovornika smatra da je problem prouzročila loša regulativa po kojoj su morali postupati. Konkretno, radi se o Uredbi kojom se interveniralo na tržište. Dodatno, nitko od aktera ne smatra da može biti kriv niti je mogao utjecati na činjenicu da predsjednik Uprave najveće energetske kompanije i ministar gospodarstva ne razgovaraju niti odgovaraju na međusobne dopise.

Više Nacionalovih sugovornika iz energetskog sektora smatra da se predsjednik Uprave HEP-a Frane Barbarić nije trebao osloniti samo na pisane dopise Ministarstvu i Vladi, na koje mu nitko nije odgovarao. FOTO: Jurica Galoic/PIXSELL

Izvor blizak vrhu PPD-a o tomu kaže:

„To nitko ne pita. U cijelu situaciju smo došli smo zbog Uredbe o otklanjanju poremećaja na tržištu koja je donesena još prošle godine, a vrijedila je sve do ožujka 2024. godine. Došli smo zbog toga što se u Ministarstvu, u HERA-i, u HROTE-u, u Plinacru nitko nije zapitao čak ni kada je druga uredba donesena, kojom se čak povećala cijena plina koju je HEP trebao platiti Ini, a već se u prosincu znalo da je cijena na tržištu pala na 50-ak eura i da će ići prema dolje. Netko je, dakle, trebao gledati što se događa na tržištu. Zato je apsolutno odgovorno, i to po redu: Ministarstvo, jer oni su krenuli s Uredbom, i oni su bili odgovorni u krajnjoj liniji skupa s Vladom, zatim HERA, HROTE i HEP. Ministarstvo zajedno s Vladom uređuje zakonski okvir, HERA je kao regulator zadužena pratiti i što radi Vlada i što rade tržišni sudionici, HROTE i Plinacro nose odgovornost što nisu više alarmirali, pogotovo HROTE. Plinacro je zadužen za fizičku sigurnost plinskog sustava, jedino oni u ovome stvarno nisu imali nikakvu odgovornost.“

Više Nacionalovih sugovornika smatra da se predsjednik Uprave HEP-a nije trebao osloniti samo na pisane dopise Ministarstvu i Vladi, na koje mu nitko nije odgovarao.

Prvom uredbom određeno je da HEP kupuje plin od Ine po 41 euro, a drugom je ta cijena povećana na 47 eura. Više Nacionalovih izvora smatra da i jedna i druga uredba predstavljaju intervenciju na tržište koja bi, prema pravilima Europske komisije, trebala trajati samo dok traje izvanredno stanje ili dok je u pitanju sigurnost opskrbe. A takvo izvanredno stanje, kako navode, odavno je prestalo i Vlada je zato, kako navodi, još ranije trebala ili ukinuti ili promijeniti Uredbu. No, umjesto toga, Vlada je dodatno povećala otkupnu cijenu plina.

Patrik Macek/PIXSELL

Izvor blizak vrhu PPD-a o tomu kaže:

„U trenutku kad je ta druga uredba donesena, kada pogledate kretanje cijena plina na tržištu, cijena plina je tada već počela padati. Pa je moje pitanje: a kako su oni baš došli do te cijene od 47 eura? Umjesto da netko gleda što se događa na tržištu, kad je trend pada cijena već bio itekako vidljiv, donosi se ta famozna druga uredba kojom se povećava otkupna cijena plina prema Ini. Neću sad ulaziti u pitanje zašto se Ini povećala otkupna cijena? To je isto interes javnosti. Je li možda Ministarstvo na taj način željelo Ini nešto nadoknaditi? Da se baš ta cijena definira iako cijena na tržištu plina pada? Ako se na taj način nadoknađivalo Ini, a što je sa svima nama drugima? I onda, u trenutku kada se cijena kreće između 20 i 30 eura po MWh, mi u tom trenutku donosimo treću uredbu, to je ova najnovija od 29. lipnja, opet na temelju članka 26. Zakona o energiji koji govori o izvanrednim okolnostima. Jesmo li mi u izvanrednim okolnostima? Ne, tržište je normalizirano u cijelosti, ali mi i dalje nastavljamo s intervencijom u tržište pa onda kažemo: e sad Ina to više ne mora raditi. A realno se to sve skupa događa nakon što se podigla cijela ova halabuka.“

Na pitanje što je radio HEP te je li bilo dovoljno da je predsjednik Uprave HEP-a Frane Barbarić ministru Filipoviću i na znanje premijeru Plenkoviću slao četiri službena dopisa u kojima ih, još od 27. siječnja, upozorava da će doći do viškova, a oni ih potpuno ignoriraju, te bi li oni u privatnoj tvrtki na taj način komunicirali – dakle dopisima koji se šalju poštom, isti izvor odgovara:

„Gledajte, i jedna i druga uredba važe, zamislite, do ožujka 2024. godine. Znači država proklamira i svojim aktivnostima jasno govori: Mi interveniramo, ovo je državni intervencionizam. Ako je već tako, onda su trebali pratiti situaciju. Cijela ideja oko pravila državnog intervencionizma prema pravilima i direktivama Europske komisije ide u smjeru – ako se mora intervenirati, s jedne strane moraju biti opravdani razlozi za to, kao što je izvanredna situacija, sigurnost opskrbe, a s druge strane ta intervencija mora trajati što je moguće kraće i ona mora sadržavati pravičnu naknadu za sve igrače na tržištu, na pravičan način, za razdoblje kad je država intervenirala. Međutim, mora se zapravo truditi da intervencija države u samo tržište ne bude pravilo, već jednokratna stvar. Znači, mi se nalazimo u 2023. godini, cijela Europa u ovom trenutku nema nikakav problem što se tiče opskrbe plinom, dapače, LNG tankeri tamo kruže ispred Svinjoušća, LNG-a u Litvi, jer se ne mogu iskrcati, jer je cijela Europa krcata plinom, jer su skladišta puna, jer je industrija smanjila uopće svoj indeks aktivnosti i mi nemamo nigdje izvanrednu situaciju oko plina, osim u Hrvatskoj. Istovremeno, HEP-u je i prvom i drugom uredbom de facto oduzeto pravo da oni samostalno donose odluke i raspolažu s tim plinom. I ne samo to, u drugoj uredbi eksplicitno je navedeno da će biti donesena odluka o raspodjeli tog Ininog plina prema opskrbljivačima u obvezi javne usluge, školama, bolnicama, vrtićima… Ali ta nova odluka nije donesena. A s obzirom da nije bilo nove odluke o raspodjeli plina, HEP nije imao pravo raspolagati plinom, jer mu tako uredba kaže. Ali je činjenica da sustav ne funkcionira, da je sustav doveo do ove situacije i da ministar sad pokušava prebaciti odgovornost na nekog drugog. A s druge strane, znate, nedopustivo je, tko god bio na poziciji, da se iz ego razloga, a u pitanju su čisti ego, dvije različite struje HDZ-a međusobno tuku i to rade preko leđa tržišnih aktera.„

‘U cijelu situaciju smo došli zbog Uredbe o otklanjanju poremećaja na tržištu koja je donesena još 2022., a vrijedila je sve do ožujka 2024. Cijena plina na tržištu pala je još u prosincu, netko je to trebao pratiti’

Isti izvor uopće ne dvoji oko toga da bi on, da je bio na poziciji Frane Barbarića, puno agresivnije tražio sastanak kod Filipovića i kod Plenkovića:

„Da je moja glava bila na panju, ja bih vjerojatno pisao svaki dan, tri puta, i tražio bih svaki dan tri puta sastanak kod ministra. I kad me ne bi primio, onda bih izišao van, napravio konferenciju za medije, priredio materijale, podijelio svima i rekao: ‘Gospodo u Vladi, nemojte se ljutiti, ali ja sam pokušao to, to, to i to i niste reagirali.’ S druge strane, ne može tu biti kriv samo Barbarić, jer taj isti Filipović, taj isti ministar i taj cijeli tim kojeg on ima na raspolaganju u ministarstvu, su imali odgovornost pratiti što se događa. Jer isto tako možete okrenuti oštricu pa reći ‘A zašto Filipović nije htio primiti Barbarića, zašto Filipović nije htio razgovarati o višku, zašto pred više desetaka svjedoka nije htio razgovarati o viškovima i rekao da viškovi nisu tema, 29. ožujka?› Nakon što je izašla van Sprčićeva ovjerena izjava kod javnog bilježnika, ministar je javno rekao da je to laž. Ne razumijem zašto to radi, kada su prisutni čuli ministrov komentar na Sprčićevu izjavu i možda će doći u situaciju da to moraju potvrditi kao svjedoci. Javna je tajna da se Filipović i Barbarić ne vole, da jedan i drugi pokušavaju onom drugom nasapunat dasku i da sve što je dolazilo od HEP-a i Barbarića Filipoviću nije bio pretjerani prioritet. Čini mi se da je nešto stariji Frane Barbarić se u ovoj situaciju ponio ipak nešto mudrije, jer je slao dopise i na taj način si gradio case, jer, u politici vas na kraju dana zaštiti jedino ono gdje to piše – jesi li ti upozoravao ili nisi upozoravao.“

Izvor blizak vodstvu PPD-a tvrdi da iza napada na njihovu tvrtku stoji Jurica Lovrinčević, savjetnik ministra gospodarstva Davora Filipovića koji je u poslovnom sukobu s vlasnikom PPD-a Vujnovcem. FOTO: Luka Stanzl/PIXSELL

Filipović se, tvrdi isti izvor iz energetskog sektora, sada pokušava vaditi na gramatičke konstrukcije rečenica te tvrdi da nije vidio dijelove dopisa u kojima ga se upozorava na viškove plina, već samo dio u kojem HEP kaže da će plin koristiti za vlastitu potrošnju. Isti izvori, međutim, oštro kritiziraju i Filipovića i Barbarića. Jedan od spomenutih izvora o tomu kaže:

„Taj isti Filipović bi trebao znati što stoji u uredbi i koliko je na koji način on ograničio HEP. Taj isti Barbarić bi trebao biti svjestan što mu stoji u uredbi i koje su sve njegove mogućnosti, pravne i sve ostale, ne bi li on spasio svoju kožu. A njih dvojica su zapravo zamagljeni svojim osobnim ambicijama proizveli aferu u kojoj se sad prozivaju tržišni akteri.“

Na direktno pitanje o Filipovićevoj svojedobnoj izjavi o navodnim predatorima, izvori bliski PPD-u kažu slijedeće:

„Mi nismo predatori niti se osjećamo tako, a sigurno se nismo bavili niti bilo kakvim ucjenama. Jer, ako je on već prozvao neke predatore, onda je trebao reći tko su ti predatori i što su točno napravili. To se definitivno ne odnosi na nas, nego smo jedna ozbiljna kompanija koja se ozbiljno trudi ne samo zaraditi novac, nego se trudimo održati, raditi pametno, imati neku strategiju, zapošljavati ljude, rasti, ulagati u društvo, što i činimo. Nemamo namjeru više mirno promatrati da nas se napada, jer PPD nije kupio plin po 1 cent u spornom razdoblju ni 1 kilovata! Ovih 63 posto od ukupnih viškova plina u lipnju, za koje se nas sada proziva, čine samo 4,3 posto našeg ukupnog portfelja trgovine plinom u lipnju. No, istina je jedino da smo (svi) mi VBS-ovi samo radili svoj posao na koji nas zakon obvezuje. Pokazalo se da u balansiranju plinskog sustava u lipnju sudjelovalo 11 VBS-ova, dok su plin po 1 cent kupovali INA, Slovenski Geoplin, E.ON i Međimurje plin. Najveći dio na aukcijama je kupio mađarski MET. Iz ovih kompanija ne žele službeno komunicirati, osim da su postupali u skladu s propisanim pravilima. Dok je jedina izjava mađarskog MET-a bila da nisu dio MOL Grupe.

‘Kad je druga Uredba donesena, cijena plina na tržištu već je tada počela padati. Pa je moje pitanje: a kako su došli do te cijene od 47 eura? Jesu li željeli Ini nešto nadoknaditi?’ kaže izvor blizak vrhu PPD-a

Na naše izravno pitanje ima li veze sve ovo s propalom prodajom Pevexa, izvori bliski PPD-u nisu htjeli komentirati.

Jedan insajder ističe da je posebno zanimljiva uloga MET-a i kaže:

„Nitko se nije uhvatio za mađarske firme MET i MVM, koje su se isto debelo okoristile i prošlo je ispod radara da je MET treća firma po prihodima u Hrvatskoj prošle godine. Nitko ih ne problematizira, nitko ne traži za komentar, a kako tvrdi naš izvor, u posljednje vrijeme čak preuzimaju i INA-ine dugogodišnje kupce.“

Tvrtka Međimurje-Plin zahvalila se Nacionalu na “kvalitetno formiranim pitanjima”, međutim poručili su da je njihov predsjednik Uprave Nenad Hranilović, kojem su pitanja bila i upućena, na godišnjem odmoru te da na ista ne može odgovoriti.

Izvor blizak Upravi Međimurje-Plina, tvrtke u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, to jest gradova i općina u Međimurskoj županiji, koja je u posljednjih deset godina postala jedan od većih igrača i opskrbljivača na plinskom tržištu, tvrdi, primjerice, da oni uopće nisu znali da postoje viškovi plina od HEP-a.

„Nismo imali saznanja o tome, a nismo sudjelovali niti u radu Kriznog tima gdje su se, kako smo doznali iz medija, spominjali i ti viškovi. Mi nismo bili na tim sastancima. Postoji odluka o tome tko su članovi tima, mislim da tu spadaju Ministarstvo energetike, HEP kao vodeći, onda HERA, HROTE, Plinacro, PSP, a također mislim da je bio i PPD kao najveći opskrbljivač u Republici Hrvatskoj. Tako da mi nismo bili upoznati niti s odlukama Vlade, ali smo se jednostavno morali prilagoditi onome što je bilo doneseno“, kaže izvor blizak Upravi Međimurje-Plina.

‘Da je moja glava bila u pitanju, pisao bih svaki dan, tri puta, i tražio bih svaki dan tri puta sastanak kod ministra. I kad me ne bi primio, sazvao bih presicu i rekao: ‘Gospodo u Vladi, nemojte se ljutiti, ali niste reagirali”

Na pitanje misli li da je u cijelom tom procesu bilo onih koji su bili povlašteni, isti izvor kaže:

„Ne bih htio špekulirati, ali činjenica je da je postojao taj višak koji je bio neuobičajeno velik i to je relativno dugo trajalo.“

Tvrtka Međimurje-Plin je inače primjer kako i tvrtke u državnom vlasništvu, to jest u vlasništvu gradova i općina, mogu uspješno poslovati na tržištu. No, što misle o plinskoj aferi i svemu što se oko toga politički dogodilo?

„Mi smo oduvijek, u ovih deset godina otkako smo prisutni na plinskom tržištu, bili neutralni. Tako da i sada pokušavamo zadržati neutralnost. Samostalni smo, nismo potpali niti pod PPD, niti pod HEP, samostalno smo izdržali sve te turbulencije koje su se događale u plinskom biznisu, a u što spadaju i odluke Vlade. Ali u svakom slučaju, mi nismo vodili politiku, već smo se usredotočili na poslovanje, na biznis, i na kraju krajeva zato smo i uspjeli opstati u tim turbulentnim vremenima“, kaže Nacionalov izvor upoznat s poslovanjem Međimurje-Plina.

Međimurje-Plin je jedna od tvrtki koja je uzela jedan dio viškova plina, pa i dio plina po cijeni od 1 cent. No, izvor blizak Upravi Međimurje-Plina pojašnjava:

„Ta količina koju smo mi uzeli po cijeni od 1 cent, ukupno 100 Mwh, to vam doslovno stane u par kanistara i veći su troškovi operativnog ugovaranja, nego nekakva korist od toga. Ono što općenito mogu reći, viškovi, ali i manjkovi, uobičajeno se pojavljuju u tom biznisu zbog uravnoteženja sustava, nije to ni prvi put da se pojavio višak u transportnom sustavu. To će se događati i u budućnosti, ali u ovom slučaju viškovi su bili znatno veći nego inače. Cijene za kupovinu viškova plina formiraju se putem trgovinske platforme, i to putem aukcija, tako da mi u tom trenutku ni ne znamo tko je s druge strane, od koga se kupuje i kome se prodaje plin. Više nas voditelja bilančnih skupina vršimo aukciju prema određenom proizvodu i to vam je u biti to. Tako je to funkcioniralo i prijašnjih godina. Ima tu i nedostataka koji postanu vidljivi kad se dogodi ovako ogromna energetska kriza, gdje je visoka volatilnost cijena, pa se pokazuje da taj model možda i nije najuspješniji. Ali recimo da je on prihvatljiv u nekim normalnim tržišnim okolnostima, ali u energetskim krizama, svakako, nije uspješan. E sad, zašto su se ti veliki viškovi pojavili, u to se ne bih miješao i ne bih ulazio u to tko je za to kriv. Ali gledamo s naše pozicije, mi smo često puta bili i u kontra situaciji, gdje smo plaćali plin po višoj cijeni no što je bila tržišna. Posebice kad se gleda početak energetske krize. Tada plina jednostavno nije bilo. Sada se dogodila obrnuta situacija.“

Na čelu tvrtke Gradska plinara Zagreb – Opskrba, koja je također s malim količinama sudjelovala u kupnji viškova plina od HEP-a preko HROTE-a je Jeronim Tomas, a izvor blizak Upravi tvrdi da je tvrtka kadrovski osiromašena. FOTO: Jurica Galoic, Davorin Visnjic/PIXSELL

Osim male količine koju su kupili po 1 cent, tvrtka Međimurje-Plin kupila je 4,09 posto viškova plina po prosječnoj cijeni 9,53 eura temeljem odstupanja (PPD je kupio 63 posto, E.ON 6,08 posto), a putem aukcija, to jest energije uravnoteženja, kupili su još 2,28 posto plina po prosječnoj cijeni od 9,69 eura.

Svaki voditelj bilančne skupine, pojašnjava Nacionalov sugovornik, zadužen je za vođenje portfelja svojih kupaca. Viškovi i manjkovi pojavljuju se jer je teško „naštimati“ i pogoditi sustav, jer potrošnja plina ovisi o brojnim faktorima.

„Zimi se samo zbog temperature može dogoditi veliko odstupanje pa imate viška ili manjka u transportnom sustavu. Onda se to uravnotežava, ili kroz skladišne kapacitete ako ih imate zakupljene ili kupovinom plina na dnevnom tržištu. To jednostavno tako funkcionira.“

Na pitanje kako to da je cijena u jednom trenutku, krajem lipnja, pala na 1 cent, i kako su znali da će ta cijena proći, izvor blizak Upravi Međimurje-Plina kaže:

„Mi sudjelujemo u aukciji, zajedno s ostalim voditeljima bilančne skupine koji apliciraju prema tom proizvodu, i praktički onaj koji ima najpovoljniju cijenu, taj prođe. Mi ne znamo ni tko tu sve sudjeluje niti od koga je išao plin. Ta trgovina funkcionira tako da mi ne znamo hoćemo li proći na aukciji i kupiti plin, mi jednostavno apliciramo i tek se poslije sazna tko je prošao, no to bi vam HROTE morao bolje obrazložiti jer je njihova trgovinska platforma. Dakle, mi nismo znali ni hoće li proći ta cijena, ali smo ponudili i prošla je. No, kako sam već rekao, riječ je zaista o zanemarivim količinama koje su išle po 1 cent.“

‘S pogleda tržišta, PPD i Vujnovac tu nisu ništa krivi. Oni koriste tržišnu nišu koju im je država dozvolila da preuzmu. A u GPZ-u nema pravih tradera, već plin kupujemo kao ovce’, kaže izvor blizak Plinari

Izvor upoznat s poslovanjem Međimurje-Plina tvrdi da su količine koje inače kupuju putem aukcija i odstupanja vrlo male u odnosu na njihovo ukupno poslovanje.

„To vam je jako mali dio, a mogu se pojaviti i viškovi i manjkovi. Riječ je o sustavu koji je postavljen za unapređenje transportnoga sustava, a koliko imam saznanja, takav je sustav i kod drugih država i on funkcionira na način da svi voditelji bilančnih skupina kroz aukciju uravnotežuju taj sustav“, objašnjava isti izvor.

Tvrtka Međimurje-Plin je u zadnjih deset godina promijenila nekoliko opskrbljivača, a sada, kaže upućeni izvor, imaju jednog pouzdanog opskrbljivača. Glavni im je kriterij najniža cijena kako bi mogli biti konkurentni. U svojih deset godina rada, ističe izvor, postali su jedan od većih opskrbljivača u Hrvatskoj. Iako bi se po nazivu tvrtke moglo zaključiti da oni posluju samo u Međimurju, zapravo rade puno i izvan granica svoje županije. Imaju čak 1700 obračunskih mjernih mjesta van Međimurske županije, a u to spadaju i bolnice, i škole i Središnji ured za javnu nabavu i drugi potrošači. Zapravo su na neki način ušli u borbu s „velikim igračima“.

„Prisutni smo već deset godina i borimo se. Jako nam je teško, ali evo, uspjeli smo se izboriti. Posvetili smo se maksimalno poslu, to nam je najbitnije i stvarno politiku pokušavamo staviti sa strane koliko je to moguće. Do sada smo uspijevali u tome, ali ponekad nam uredbe Vlade ne idu baš u korist. Svejedno, uzdajemo se u sebe i sami pokušavamo odraditi sve što možemo. S PPD-om inače ne radimo, mislim da smo jedanput, prije pet, šest godina možda kupili neku tranšu plina od njih, ali inače ne radimo s njima, na žalost ili na sreću. Nisu nas zadovoljili uvjetima. Ali vidimo da je ovog trenutka to i bolje“, zaključuje sugovornik upoznat s poslovanjem Međimurje-Plina.

Količine koje smo kupili po 1 cent stanu u par kanistera. Pokušavamo zadržati neutralnost. Nismo potpali niti pod PPD, niti pod HEP, samostalno smo izdržali sve te turbulencije’, kaže izvor iz Međimurje-Plina

Kad je riječ o Gradskoj plinari Zagreb, također tvrtki u vlasništvu lokalne samouprave, ali ovaj put zagrebačke, ta je tvrtka prošlih godina prošla kroz velike turbulencije, a unatoč tome što imaju ugovor o nabavi plina od PPD-a, mogu se i samostalno pojavljivati na tržištu pa su djelomično sudjelovali i u preuzimanju viškova plina po odstupanjima. Doduše, s tek minornim količinama. Gradska plinara Zagreb preuzela je tek 1,38 posto viškova plina i to po cijeni od 12,80 eura.

Izvor blizak Upravi Gradske plinare Zagreb – opskrba za Nacional je pojasnio da je glavni problem te tvrtke taj što zapravo nemaju pravi trading odjel niti stručne i školovane ljude koji bi znali raditi taj posao.

„Imamo ljude koji nabavljaju plin od distributera i koliko distributer lupi cijenu, a distributer je ovdje PPD, po toj cijeni se kupuje. Cijena je formirana na javnom natječaju na koji se javio samo PPD. Dakle, nema pravih tradera, niti ih se može dobiti jer bi njihove plaće trebale biti veće od one koju ima predsjednik Uprave, već plin kupujemo kao ovce. U tome i jest glavni problem, da je GPZ doveden do toga da je kadrovski osiromašen u stručnom smislu. Na isti način se postupa i u HEP-u. Razlika je jedino u tome što je HEP ipak puno već firma i složeniji sustav pa tamo još uvijek imate mnogo stručnjaka, inženjera i doktora znanosti, samo što ti stručnjaci nisu na pozicijama“, pojašnjava taj izvor.

On upozorava da će se u ovom slučaju dogoditi nešto o čemu svi šute.

„Država je limitirala cijenu plina, i država će u jednom trenutku morati i Gradskoj plinari Zagreb i PPD-u nadoknaditi cijenu plina. Oni će to napraviti za, primjerice, godinu dana, kad se cijela afera slegne, no za to vrijeme netko to sve treba financirati.“

Tvrtka Međimurje-Plin zahvalila se Nacionalu na ‘kvalitetno formiranim pitanjima’, ali poručili su da je njihov predsjednik Uprave Nenad Hranilović, kojem su pitanja bila upućena, na godišnjem odmoru. FOTO: Marko Jurinec/PIXSELL

Kad je riječ o onima koji su najviše profitirali od kupovine viškova plina od HEP-a, a tu svi upiru prstom u PPD, koji pak plin prodaje Gradskoj plinari Zagreb, izvor blizak GPZ-u smatra:

„S pogleda tržišta, PPD i Vujnovac tu nisu ništa krivi. Oni koriste tržišnu nišu koju im je država dozvolila da preuzmu. Ne mislim samo na ove viškove, već generalno. To je otprilike kao da država odluči nekom privatniku dodijeliti autocestu Zagreb-Karlovac za, na primjer, 10 milijuna eura, dok taj privatnik koji je preuzeo autocestu zarađuje 100 ili 200 milijuna. I nije problem samo u tome što taj privatnik zarađuje, već u tome što on drži pod kontrolom cijelu tu autocestu, a pritom ju ne želi ni širiti ni unapređivati jer je on zadovoljan s onim što dobiva od toga. Ovdje se, zapravo, radi o tome da je u zadnjih pet, šest godina Ina PPD-u prepustila kompletno tržište plina koje je prije toga ona držala.

A Ina pritom ipak ima i stručnjake i ulaže u razvoj. U kakav razvoj ulaže PPD? On ima, svejedno, pet, deset ili 30 zaposlenih ljudi koji se bave tradingom, i to je to. No, to nije problem PPD-a, već sustava koji je urušen i koji ne postoji. I onda mi glumimo da imamo sustav, a u tom sustavu imamo ljude koji u principu ne razumiju to što rade“, zaključio je izvor blizak Upravi Gradske plinare Zagreb.

Nacional je poslao upite i mađarskom MET-u, to jest njihovoj tvrtki registriranoj u Zagrebu, kao i zagrebačkoj podružnici slovenske tvrtke Geoplin. Međutim, do zaključenja broja njihovi odgovori nisu stigli.

Izvor blizak PPD-u: ‘Preko viškova kupujemo samo 1 posto ukupnog PPD-ova portfelja trgovine plinom, u lipnju je to bilo 4,3 posto’

Izvor blizak PPD-u ističe da je ta tvrtka samo jedan od 30 i nešto VBS-ova, čiji se podaci nalaze na stranicama HROTE-a te da je sudjelovala u procesu koji za njih traje 365 dana u godini, koji je njihova odgovornost i zakonska obveza, te da je cijeli taj proces zakonski reguliran.

Isti izvor ističe da su PPD, INA, MET, E:ON odrađivali svoj posao, a našli su se u toj situaciji da ih se sada proziva.

„Teško itko može znati koliko sudjeluje u ukupnom volumenu sve dok ne dobije izvještaj HROTE-a. To nitko na tržištu nije znao do 12.07. kada su dobili HROTE-ov obračun za njihovu bilančnu skupinu, a čak ni tamo se ne vidi ukupan volumen. Onaj koji je pustio te podatke od regulatora, imao je druge namjere.“

Na direktno pitanje o tome jesu li imali povlaštene informacije izvor blizak vrhu PPD-a Nacionalu je odgovorio ovako:

„Riječ je o 1 posto ukupnog PPD-ova portfelja trgovine plinom. Konkretno, tih 1 posto odnosi se na cijelu godinu, a u lipnju, kad su se viškovi plina prodavali po niskim cijenama, a isti izvor navodi kako je udio te trgovine u njihovoj ukupnoj trgovini plinom iznosio 4,3 posto. Zašto bi se izlagali za takve minorne udjele?“