Braća Nick i Johnny Susac iz Sacramenta, čiji su roditelji Hrvati iz Hercegovine, obožavaju bejzbol. Dva Nickova sina su MLB igrači, treći je igrao za Hrvatsku, dok Johnnyjev sin uskoro izlazi na draft

Nakon američkog nogometa bejzbol je, pored košarke, najpopularniji sport u Americi. Sport o kojem se u Hrvatskoj ne zna previše, iako postoje igrači hrvatskih korijena koji igraju u klubovima MLB-a (Major Baseball League). Među njima, najpoznatiji su članovi obitelji Susac iz Sacramenta. Dva brata Nick (61) i Johnny (57) Susac u dječačkim danima postali su zaluđeni bejzbolom, toliko da su njihovi sinovi postali iznimno uspješni igrači. Najpoznatiji među njima je Andrew Susac, bacač koji je 2014. godine osvojio World Series i bio prvak sa San Francisco Giantsima i koji se prošle godine umirovio. Samo 14 mjeseci mlađi brat Matt igrao je na koledžu, ali je spletom okolnosti došao u Hrvatsku te 2012. godine nastupao za hrvatsku reprezentaciju na Europskom bejzbol prvenstvu. Najmlađi brat je Daniel, 10 godina mlađi od Matta, njega su prošle godine Oakland Athletics izabrali kao 19. na draftu. Pored tri sina Nicka Susca tu je i Anthony Susac, sin Johnnyja Susca, koji bi ove godine mogao izaći na draft, interesa profesionalnih klubova za njega ne nedostaje. Kada samo razgovarali s njihovim očevima, oni su ih nazivali hrvatskim imenima, Andrew je Andrija, Matt je Mato dok je Anthony zapravo Tonko.

Nick i Johnny Susac u dječačkim danima zainteresirali su se za bejzbol iako njihovi roditelji, hrvatski imigranti podrijetlom iz Hercegovine koji su preko Austrije došli do Sacramenta, nisu bili sportaši. „Naši roditelji ništa nisu znali o bejzbolu, naš otac je u životu gledao možda tri bejzbol utakmice. No on je bio čovjek koji je naporno radio i bio je strog ‘son of the bitch’. Bila je to hrvatska disciplina, klečanje u kutu, znao nas je tući šibom. No naučili smo se disciplini i radnim navikama. I mi smo bili prilično strogi spram svoje djece što se tiče sporta“, kaže nam Johnny Susac. Obojica su se bavili sportom, Nick Susac je igrao nogomet kada ga, i sam kaže, u Americi nitko nije igrao, dok je Johnny na koledžu igrao bejzbol. Nick se posvetio obiteljskom poslu, a to je bila građevina, kaže nam „imao sam 12 godina kada sam u kuću sam samcat uveo struju“. Johnny Susac također je pokrenuo vlastiti biznis, ali je ostao strastveni zaljubljenik u bejzbol te je odlučio trenirati Nickove sinove Andriju i Matu.

‘Kada je Andrija imao dvije, tri godine, kupio sam mu malu palicu za bejzbol. Bacim mu lopticu, a on je šikne. Ma što je ovo, kako ovo može napraviti?’

„Andrija i Mato stalno su dolazili kod mene, imao sam bazen, bio sam pun energije, neka vrsta ludog strica. Cijelo vrijeme igrao sam bejzbol s njima. Moj brat i ja uložili smo puno napora kako bismo trenirali tih dvojicu klinaca. Andrija je bio jako dobar, jedan od najboljih igrača bejzbola u svojoj generaciji“, prisjeća se Johnny Susac. „Kada je Andrija imao dvije, tri godine, kupio sam mu malu palicu za bejzbol. Bacim mu lopticu, a on je šikne. Ma što je ovo, kako ovo može napraviti? Bacim mu bržu lopticu, on je opet šikne. Pa onda još brže. Ubrzo, on je počeo spavati s tom lopticom. Od tada je želio samo igrati bejzbol. Kada je krenuo u školu, rekao sam mu ‘bez dobrih ocjena nema bejzbola’. Kako je vrijeme prolazilo, tako sam shvatio da je dobar igrač bejzbola, ali nisam znao koliko. Znao sam da je, kada je imao 17 godina, bio dobar u mom gradu, u Rosevilleu, 35 km udaljenom od Sacramenta“, dodaje Nick Susac.

Dva brata Susac odlučili su utemeljiti bejzbol akademiju. „I onda su jednog dana u Roseville došli profesionalni skauti. Pitali su me ‘tko je ovaj što hvata?’ ne znajući da sam mu ja otac, a Johnny stric. Nekoliko dana kasnije supruga mi je javila kako mu škole nude školarinu, što god hoće, samo da dođe k njima. Tada smo shvatili da je dobar, ali što sada? Među profesionalcima sam se raspitao treba li moj sin odmah ići na draft ili bi bilo bolje da prvo upiše školu. On je mogao baciti loptu koja je išla kao raketa, šikne loptu, ne možeš je ni vidjeti. Njegove lopte išle su brzinom 160 km na sat“, prepričava nam Nick Susac.

Nick i Johnny Susac, na fotografiji staroj 20-ak godina, s Nickovim sinovima Andrewom i Mattom, odnosno Andrijom i Matom kako ih oni zovu, u vrijeme kada su se ozbiljno počeli baviti bejzbolom. FOTO: Privatna arhiva

Andrija je u to vrijeme pohađao Jesuit High School u Sacramentu, nakon čega su odlučili da nastavi školovanje na Oregon State Universityju. Izašao je na draft 2011., gdje su ga u drugom krugu, kao 84., izabrali San Francisco Giants. „Sa Giantsima je 2014. osvojio World Series, odnosno postao je američki bejzbol prvak. To je san, ‘You can’t imagine that’“, ističe Nick Susac. Međutim, u sljedećoj sezoni zaredale su se ozljede, operirao je gležanj ruke, ali operacija nije uspjela i izgubio je formu. Uslijedila je promjena klubova, prvo je igrao za Milwaukee Brewers, pa za Baltimore Orioles i na kraju za Pittsburgh Pirates. „‘Overall’, Andrija nije bio zadovoljan. Svi su ga poznavali, on je za prijatelje u Kaliforniji bio Bog i batina, ali on je mislio da ih je razočarao jer nije imao bolju karijeru“, zaključio je Nick Susac.

Andrijin 14 mjeseci mlađi brat Mato nije bio tako uspješan igrač bejzbola iako je igrao na koledžu. „Kao klinac nije bio toliko zainteresiran za bejzbol, njega su zanimale druge stvari. No s 15, 16 godina bejzbol mu se počeo sviđati. Iako se vidjelo da malo zaostaje, ipak je igrao za svoju koledž-momčad, ali nije bio draftiran. Bio je pitcher, bacač, na University of Nevada, u Rhinou“, kaže nam Johnny. Njegov otac Nick kaže: „Mato je uvijek bio u Andrijinoj sjeni i onda je odlučio tražiti sebi drugačiji put. Otišao je na dobar fakultet, igrao je tamo, bio je dobar, ali bacao je loptu 86, 87 milja na sat. Ovi drugi bacaju 97 milja na sat“. I onda je došlo do zanimljivog događaja u njegovu životu. „On je 2012. došao u Hrvatsku kako bi vidio rodnu grudu i rodbinu. Jednog dana on i moj nećak igrali su bejzbol na plaži u Splitu. Ugledao ih je Ivan Račić, trener bejzbol kluba Nada iz Splita. Pitao ga je ‘tko si ti?’. Mato je pomalo govorio hrvatski i rekao mu je da je on Mato Susac. Trener ga je pitao ‘Bi li ti mogao igrati za nas?’. Zaigrao je Nadu iz Splita, a zatim i za hrvatsku reprezentaciju, s time da je prvo trebao uzeti hrvatsko državljanstvo. A ja nisam ni znao da Split ima bejzbol ekipu. Postao je reprezentativac Hrvatske i igrao na europskom prvenstvu. Proveo je pet mjeseci u Hrvatskoj i proputovao brojne europske zemlje“, zadovoljno priča Nick Susac.

Anthony ‘Tonko’ Susac igra za University of Arizona, čeka izlazak na draft, a otkako je 2018. prvi put posjetio Hrvatsku, kaže kako mu se život u potpunosti promijenio. FOTO: Ken Murphy/Four Seam Images via AP/GuliverImages

I onda je 2001. Nick dobio trećeg sina Daniela, dok je Johnny 2002. dobio sina Anthonyja, zvanog Tonko. Nick i Johnny, sada s više znanja o bejzbolu, počeli su trenirati svoju djecu. Odlučili su stvoriti momčad kako bi Daniel i Tonko mogli redovno trenirati i igrati bejzbol. “Poslovno sam uspješan i nisam tada ušao u bejzbol da zaradim novac. Daniel i Tonko morali su imati tim u kojem bi igrali. Uložio sam 30 tisuća dolara kako bih napravio bejzbol igralište na kojem djeca treniraju. Ništa im nisam naplaćivao. Imali smo 12 klinaca, imali su osam godina, kasnije je njih deset dobilo stipendiju, a njih šest postali su profesionalni igrači bejzbola. To je bio nevjerojatan uspjeh. U to vrijeme bili smo jedan od najuspješnijih timova u Americi“, ističe Johnny Susac.

U sportskom odrastanju Daniela i Tonka velik utjecaj imao je Andrija, tada profesionalni igrač MLB-a. „Kada bi Andriji završila sezona, on bi došao doma, a Daniel i Tonko bi igrali s njim. Sacramento je imao jako puno dobrih profesionalnih bejzbol igrača, oni bi trenirali izvan sezone, Andrija bi im se priključio, a tu su onda bili Daniel i Tonko. Na taj su način oni učili od profesionalaca. Kroz taj proces Nick i ja smo također učili. Na taj način mogli smo promijeniti neke stvari koje smo radili dok smo trenirali Andriju kada je bio mali“, tvrdi Johnny Susac i s ponosom ističe kako su klubovi MLB-a bili zainteresirani za Daniela Susca.

‘Uložio sam 30 tisuća dolara kako bih napravio bejzbol igralište. Imali smo 12 klinaca od osam godina, kasnije su njih šestorica postali profesionalni igrači’

„Danielu je već u srednjoj školi, prije drafta, bilo ponuđeno 2,1 milijun dolara po sezoni. Odbili smo taj novac te se on nastavio školovati još dvije godine. Moram vam priznati, tijekom te dvije godine nisam dobro spavao, ipak smo odbili dva milijuna dolara. No isplatilo se, obrazovao se još dvije godine i dobio ugovor na 3,6 milijuna dolara. Dobio je dodatno obrazovanje i milijun i pol dolara više. Riskirali smo, ali kako se to kaže u Americi ‘You Bet on Yourself’. Kladiš se na samog sebe ako smatraš da vrijediš više“, ističe Johnny Susac čiji je nećak Daniel potpisao za momčad MLB-a Oakland Athletics.

Što se tiče Johnnyjeva sina Tonka koji studira i igra za University of Arizona, on ove godine može izaći na draft, ali njegov otac kaže kako je proteklu sezonu odigrao korektno, ali samo korektno. „On ima agenta koji mi je nedavno rekao kako je nekoliko momčadi MLB-a zainteresirano za njega, ali više sam naklonjeniji ideji da se školuje još jednu godinu i tek onda izađe na draft“, smatra njegov otac dodajući kako je Tonko, inače bacač, bio jedan od najboljih srednjoškolskih igrača te kako prije svake utakmice nosi, za sreću, hrvatski dres. I Tonko Susac rekao nam je kako ne zna hoće li ove godine izaći na draft. „Otvoren sam za tu ideju, ali ne znam što skauti misle o meni. Ili ću otići na draft i potpisati za neku momčad ili ću nastaviti školovanje. Obje opcije su dobre“, rekao je.

Matt Susac je prije 11 godina posjetio Split i nakon što su ga zapazili kako igra bejzbol na plaži, postao je reprezentativac Hrvatske. FOTO: Privatna arhiva

„Prezime Susac u bejzbol krugovima u Sacramentu ima određenu težinu. Manje sam zbog toga osjećao pritisak, više mi je to otvaralo neka vrata“, odgovara nam Tonko na pitanje osjeća li pritisak zbog sportskih uspjeha njegovih bratića. On je 2018. prvi put posjetio Hrvatsku, istražio kako su njegovi baka i djed otputovali u Ameriku, informirao se o novijoj povijesti Hrvatske uključujući i Domovinski rat. „Proveo sam dva tjedna u Hrvatskoj i to je promijenilo moj život“, rekao nam je. Obožava hrvatsku kuhinju, sam priprema brojna jela, čak i ćevapčiće. I u Americi je jeo ćevapčiće, ali nakon što je posjetio fast food restoran „Kantun Paulina“ u Splitu, kazao nam je da je shvatio da su to najbolji ćevapčići i najbolja lepinja koje je ikada jeo. Od tada ih sam radi. „Naučio sam, osim ćevapčića, kako se radi gulaš, pileći paprikaš i mnoga druga jela“, kaže nam Tonko Susac i ističe peku svojih rođaka u Dugopolju.

Johnny Susac kazao nam je: „Ljudi su mislili da forsiramo svoju djecu kako bi postali bejzbol igrači. Nismo im forsirali. Bili smo strogi kao što je bio naš otac prema nama“. Njegov sin rekao je kako je i njegova majka podrijetlom Njemica, oba roditelja su iz imigrantskih obitelji i prenijeli su na njih odgoj koji mu je pomogao da mentalno ojača. “Moj otac bio je strog prema meni onako kako je njegov otac bio prema njemu. Način na koji sam odgajan pomogao mi je u sportu“, priznao je Tonko i dodao da je zbog takvog pristupa brzo napredovao kao igrač bejzbola. „S 11 ili 12 godina vidio sam da sam bolji igrač od ostalih u mojoj generaciji, s 14 godina počeo sam primati ponude za školarinu raznih fakulteta kako bih igrao za njihove momčadi, s 18 godina postao sam bacač u momčadi svog fakulteta, a sada imam priliku izaći na draft kako bih profesionalno igrao bejzbol“, opisuje svoj razvoj Tonko Susac.

‘Prezime Susac u bejzbol krugovima u Sacramentu ima određenu težinu. Manje sam zbog toga osjećao pritisak, više mi je to otvaralo neka vrata’

No priča o bejzbol obitelji Susac time ne završava. Andrija Susac, kazao nam je njegov stric Johnny, sada daje lekcije iz bejzbola. „Trenira više od 85 klinaca za što mu plaćaju puno novca. Roditelji nas neprestano zovu, tjedno odbijemo tri, četiri klinca. Nas dvojica stvorili smo “Andrew Susac Baseball Academy“, govori nam Johnny Susac.

A onda su nam pokazali snimku na kojem trogodišnji Luka, sin Andrije Susca, bejzbol palicom nemilosrdno udara lopticu. Johnny u tom djetetu vidi buduću zvijezdu jer ne samo da mu je otac bio profesionalni igrač bejzbola, već mu je i majka igrala softball, što je verzija bejzbola za žene. „Kada je Daniel imao četiri godine, svima sam rekao da će biti bolji od Andrije. Govorili su mi ‘ma što ti znaš, pa ima samo četiri godine’“, prisjetio se Johnny koji sada tvrdi da će Luka Susac nastaviti obiteljsku tradiciju i postati jednog dana profesionalni igrač bejzbola.

Daniel Susac prošle je godine izabran kao 19. na MLB draftu, odabrala ga je momčad Oakland Athletics. FOTO: Ken Murphy/Four Seam Images via AP/GuliverImages